Telegram doznaje: Bivši šef Carine pravomoćno je osuđen za trgovanje utjecajem. I još radi u Carinskoj upravi
HDZ-ovac Hrvoje Ćović osuđen je nakon što se nagodio s istražiteljima u aferi Josipe Rimac
'Mala, mala molbica', pisao je Čović Josipi Rimac, moleći je da pomogne oko sređivanja ispita. 'Josipa, moj mlađi braco Mate…'
Od Državnog odvjetništva Republike Hrvatske u Gajevoj 30a do zgrade u kojoj je smještena Carinska uprava Ministarstva financija u zagrebačkoj ulici Aleksandera von Humboldta 4a, pješice treba dvadesetak minuta. No, DORH još uvijek nije stigao obavijestiti Carinsku upravu da je Hrvoje Čović (54), bivši ravnatelj Carine, a danas pomoćnik pročelnika u Područnom carinskom uredu Osijek, zbog trgovanja utjecajem pravomoćno presuđen na sedam mjeseci zatvora.
Ta kazna, kao što je Telegram objavio još 10. lipnja, Čoviću je zamijenjena radom za opće dobro. Iako je od tada prošlo više od šest tjedana, a put od Gajeve 30a do ulice Aleksandera von Humboldta 4a, kojeg dostavljač može prevaliti za 20-ak minuta, još uvijek nije prijeđen.
‘Imenovani službenik’ njihov je bivši šef
”Navodimo da Carinska uprava nije do sada, od Državnog odvjetništva RH, zaprimila informacije u vezi s ishodom kaznenog postupka protiv imenovanog službenika. Također ističemo da se na imenovanog službenika, kao i na sve druge državne službenike, jednako primjenjuju odredbe Zakona o državnim službenicima, pa tako i u odnosu na službeničko-pravni status”, stoji u odgovoru Telegramu iz Carinske uprave, primljenom u četvrtak 21. srpnja, s tim što valja pojasniti kao je ”imenovani službenik” njihov bivši šef, Hrvoje Čović.
Telegramov izvor kaže kako se Čovića nakon presude vrlo rijetko viđa u Osijeku i da vrijeme uglavnom provodi u Vukovaru, u tamošnjoj Carinskoj upravi. Čović, inače rođeni Vinkovčanin, nagodio se s Uskokom priznavši krivnju za mućke s državnim stručnim ispitima.
‘Josipa, moj mlađi braco Mate…’
On je naime bio jedan od onih kojima je Josipa Rimac, tadašnja državna tajnica u Ministarstvu uprave sređivala polaganje ispita. Čović je takvu uslugu tražio za svog brata.
”Mala, mala molbica”, pisao je Čović Josipi Rimac, moleći je da pomogne oko sređivanja ispita. ”Josipa, moj mlađi braco Mate…”, pisao je i dobio kratak odgovor: ”OK”.
Zapošljavao je na skandalozan način
“Čović kao da se skriva, kao da želi biti što manje vidljiv, pa više vremena provodi u Vukovaru gdje je u Carini radio duže vrijeme”, kaže Telegramov izvor. Dok je Čović od 2007. do 2011. bio pročelnik Carinarnice u Vukovaru (odakle je otišao na mjesto ravnatelja Carinske uprave Ministarstva financija), na skandalozan je način zapošljavao carinike.
Tako su, bez potrebnih uvjeta, za carinike primani građevinski tehničari niskogradnje, voćari-vinogradari-vinari, veterinarski tehničari, prodavači pa čak i pomoćni kuhari. I sve uz širokogrudni Čovićev blagoslov.
Čović je na sadašnje radno mjesto pomoćnika pročelnika u Područnom carinskom uredu Osijek, gdje je pročelnik Berislav Leko (bivši načelnik unutarnje kontrole u vrijeme Mladena Barišića, poznatog iz afere Fimi Media) došao u travnju prošle godine kada mu je završio mandat ravnatelja Carinske uprave. Bio je to priličan pad, veći od onog s konja na magarca.
‘Martin u Zagreb, Martin iz Zagreba’
Ali nakon samo sedam mjeseci provedenih u Osijeku ponovno je uskrsnuo u Zagrebu i ”po potrebi službe” osvanuo na radnom mjestu zamjenika ravnatelja Carinske uprave. Razlog, kako je službeno objašnjeno, bilo je posjedovanje ”odgovarajućih znanja nužnih za obavljanje poslova iz djelokruga Središnjeg ureda Carinske uprave” pa je ondje trebao ostati najduže šest mjeseci da svoje bogato iskustvo prenese drugima.
Ondje, na mjestu druge po važnosti funkcije u Carinskoj upravi, ostao je samo tri tjedna pa se po onoj, ”Martin u Zagreb, Martin iz Zagreba” opet vratio u Osijek. Dogodilo se to 27. prosinca prošle godine i to na njegov osobni zahtjev. Međutim, pričalo se kako je zbog afere sređivanja ispita svom bratu i prevelikog pritiska javnosti sklonjen u Osijek, podalje od metropole.
Zanimljiv je dio iz odgovora Carinske uprave Telegramu u kojem ”ističu” da se na ”imenovanog službenika” Hrvoja Čovića ”kao i na sve druge državne službenike, jednako primjenjuju odredbe Zakona o državnim službenicima, pa tako i u odnosu na službeničko-pravni status”. A to bi moglo značiti da će Čović, bez obzira kada iz DORH-a u Carinsku upravu, na udaljenosti od samo dvadeset minuta pješačenja, dođe ”informacija u vezi s ishodom kaznenog postupka protiv imenovanog službenika”, Čović i dalje ostati na svom mjestu.
Čim se svlada ona velika razdaljina
Jer, pitanje je hoće li u Carinskoj upravi, njegov šef Mario Demirović, potegnuti članak 136.a, gdje stoji kako čelnik tijela, dakle ravnatelj Carine, službeniku može dati izvanredni otkaz o radu ako je počinio osobito tešku povredu službene dužnosti koja ima obilježje korupcije ili pak ”znatnu materijalnu ili nematerijalnu štetu za državno tijelo, prave osobe ili građane ili zaštitu javnog interesa”.
Ili će, pak, biti skloniji tumačenju istog tog zakona koji u članku 137., stavku 4. kaže kako prestanak državne službe po sili zakona nastupa ”kada je osuđen na kaznu zatvora ili kaznu dugotrajnog zatvora ili djelomičnu uvjetnu osudu za kazneno djelo – danom saznanja za pravomoćnost presude”. No Čovića bi mogli izvući, pozivajući se na nastavak istog članka i istog stavka Zakona o državnim službenicima koji isključuje prestanak državne službe po sili zakona, ”ako mu je pravomoćnom presudom izrečena uvjetna osuda ili mu je kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobio”.
A kakva će odluka biti saznat ćemo čim netko prevali onu razdaljinu od dvadesetak minuta hoda između DORH-a i Carinske uprave pa ondje napokon dobiju informaciju da je Hrvoje Čović, temeljem priznanja, pravomoćno presuđen.