Telegram otkriva: Zagreb je prije dva mjeseca trebao nabaviti opremu za potrese. Bandić i HDZ odbili

Zastupnik Torjanac predložio je nabavku 25 akcelerografa, budući da ih Zagreb sada ima samo četiri. Nije prošlo

Novi snažni potresi s epicentrom kod Petrinje, a koji su ozbiljno zatresli i Zagreb, Seizmološkoj službi Geofizičkog odsjeka Prirodoslovno matematičkog fakulteta (PMF) u Zagrebu pružit će korisne podatke pomoću kojih će dobiti bolju sliku trusnog područja. No, prikupljenih je podataka moglo biti znatno više, i mogli su biti puno korisniji, da ta služba ima potreban broj akcelerografskih postaja. Trenutačno ih imaju četiri. Riječ je o uređajima koji mjere razinu štete nakon potresa.

Nezavisni gradski zastupnik Marko Torjanac već je netko vrijeme svjestan problema oko nedostatka ovih uređaja pa se javio stručnjacima na PMF-u koji su mu objasnili kako bi im, za početak, bilo dovoljno i 25 novih akcelerografskih postaja. Njihova nabavka koštala bi 2.156.250,00 kuna s PDV-om. Torjanac je stoga sredinom listopada zagrebačkoj gradskoj Skupštini poslao razrađeni prijedlog za njihovu nabavku i održavanje. U njemu je naveo kako će to omogućiti “minimalnu zadovoljavajuću razinu prikupljanja i obrade seizmoloških podataka za područje Grada Zagreba”.

No, na pretposljednjoj sjednici, 27. listopada, većina zastupnika, a koju čine zastupnici stranke Milana Bandića te zastupnici HDZ-a, taj je prijedlog glatko odbila. Naime, prije nego što je on uopće stigao na glasanje, o Torjančevu prijedlogu negativno su se izjasnili Odbor za sigurnost i prevenciju urbanih rizika gradske Skupštine, kojeg vodi Bandićeva zastupnica Irena Cajner Mraović, pročelnik gradskog Ureda za upravljanje u hitnim situacijama Pavle Kalinić te sam gradonačelnik Milan Bandić.

Misle da su već dovoljno uložili

U očitovanju Kalinićev ured navodi kako je Grad Zagreb od 2009. pa do danas u nabavu opreme za potrebe Seizmološke službe uložio ukupno 843.000,00 kuna, i to za nabavku četiri seizmografa i četiri akcelerografa. Smatraju da su time već dovoljno pridonijeli. Osim toga, Kalinić naglašava i kako je Zakonom o seizmološkim poslovima iz 1985. propisano da seizmološke poslove od posebnog društvenog interesa obavlja PMF, a sredstva se osiguravaju u budžetu Socijalističke Republike Hrvatske.

“Nužnost izmjene zakonodavnog okvira koji regulira seizmološke poslove, kao i ulaganje u opremu i rad Seizmološke službe u Republici Hrvatskoj, je nesporna, no osiguravanje financijskih sredstava… nije u nadležnosti jedinica lokalne i područne samouprave”, zaključio je Kalinić, a s tim se složio i njegov šef Bandić.

Ovakva odbijenica u ulaganje u sigurnost zvuči posve nevjerojatno, s obzirom na to da je potres u ožujku pokazao svu njenu nužnost. Uz to, iznos koji je bilo potrebno izdvojiti za nabavku novih uređaja, dakle nešto više od dva milijuna kuna, ništa je odnosu na iznose koje gradonačelnik redovno dijeli, primjerice Katoličkoj crkvi.

Novac odlazi crkvi i za spomenike

Telegram je tako 28. studenoga objavio tekst o tome kako je gradonačelnik u samo mjesec dana lokalnim župama dodijelio 1.248.812 kuna, među ostalim kako bi im pomogao u nabavci videonadzora, nove klime i zamjeni klupa. Dakle, u mjesec dana Bandić im je dao gotovo dvostruko veći iznos od onog kojim se Kalinić hvali da su ga dali PMF-u u 11 godina.

Torjanac je pak tražio nešto više od 2 milijuna kuna za nabavku uređaja i postaja plus 240.000 kuna bruto godišnje za dva zaposlenika koji bi održavali postaje. Održavanje samih uređaja i postaja Grad Zagreb bi godišnje koštali tek 50.000 kuna.

Tu treba dodati i da je Grad Zagreb na izgradnju Spomenika domovini potrošio nevjerojatnih 34,7 milijuna kuna. Kada se to podijeli s cijenom akcelerografske postaje od 93 750 kuna s PDV-om, ispada da je za taj iznos moglo biti nabavljeno njih 370.

Ne mogu se ustanoviti kritične zone

Višestruko manji iznosi od onog za Spomenik domovini su na kraju gradonačelniku, njegovim zastupnicima, njegovom pročelniku i HDZ-ovim skupštinarima bili preveliki i nepotrebni iako je Torjanac u prijedlogu, usuglašenom sa stručnjacima, naveo kako je nabavka novih uređaja nužna jer se s postojećim ne mogu ustanoviti posebno kritične zone, a time i mogućnosti rizika i štete u tim područjima. Uz to, Zagreb bi trebao imati najmanje 200 postaja, a jedan je od gradova koji ih imaju najmanje.

Rukovoditeljica Seizmološke službe Ines Ivančić Telegramu je pojasnila kako je uvijek dobro imati što više akcelerografskih postaja, a njihova prednost je i to što mogu biti postavljene i u zgradama jer zahtijevaju svega jedan metar kvadratni prostora. Tako se, kaže Ivančić, može i utvrditi koje građevine bi mogle stradati u idućem potresu, a dobiveni podaci korisni su i građevinarima te utječu na sve aktivnosti grada od urbanističkog planiranja nadalje.

Naime seizmičku aktivnost moguće je predvidjeti što se tiče njezinog intenziteta te moguće štete, ali samo ako se kontinuirano tijekom duljeg vremena na što više lokacija vrše mjerenja i prikupljaju podaci. Ne treba biti genije kako bi se zaključilo da podaci s četiri postaje sigurno nisu i ne mogu biti zadovoljavajući kao oni prikupljeni s njih još 25 ili 200. No, za razliku od gradnje spomenika ili donacija župama, akcelerografi nisu sigurno ulaganje za dobivanje glasova na izborima pa će ono očito dočekati nekog drugog.