Analiza: Dva razloga za oštru izjavu Hrvatske o ulozi u ratu u Bosni
Besmisleno je izjednačavati hrvatsku i srpsku ulogu u ratu u BiH
Dva su razloga zbog kojih je rat u Bosni i Hercegovini ponovo došao na dnevni red hrvatske državne politike, i to kroz vrlo oštar zaključak Milanovićeve Vlade protiv bosanskih pokušaja da se Hrvatsku prikaže agresorom.
Prvi je razlog pragmatične naravi. Već je mjesecima poznato kako pravosudna tijela susjedne države pripremaju niz optužnica protiv hrvatskih vojnika i političara koji su sudjelovali u bosanskohercegovačkom ratu.
Hrvatska je Vlada u svom zaključku apriori odbacila takve najave iz Sarajeva, koje mogu imati višestruko značenje: one mogu poslužiti u unutarnjim političkim obračunima, mogu funkcionirati kao još jedan od instrumenata majorizacije Hrvata u BiH, ali mogu, također, predstavljati podlogu za eventualne materijalne zahtjeve Bosne i Hercegovine prema Hrvatskoj.
Milanovićev stav o ratu u BiH
Jasno je da hrvatska Vlada nije imala nikakva izbora nego decidirano odbiti takve postupke dijela bosanskohercegovačkih vlasti. Sve drugo bilo bi krajnje neugodno za Republiku Hrvatsku.
No, osim pragmatičnog razloga za zaključak protiv poteza sarajevskih vlasti, postoji i sadržajni, dubinski razlog za ovu odluku hrvatske Vlade. Naime, za razliku od mnogih drugih naših lijevo liberalnih političara, premijer Milanović nikada nije prihvaćao simplificirani pogled na hrvatsku ulogu u ratu u Bosni.
Milanović, ni kada je bio u opoziciji, ni otkako je postao premijer, nije se slagao s tezom da su Slobodan Milošević i Franjo Tuđman gotovo podjednako odgovorni za bosansku tragediju, i da je Hrvatska u bosnaskohercegovačkom ratu odigrala isključivo negativnu rolu.
Tuđman bio opsjednut podjelom Bosne
Naravno, Milanović nikada nije branio Tuđmanovu politiku prema Bosni, ali je često tvrdio kako se radi o vrlo komplesknim događajima, koje je nemoguće jednoznačno ocijeniti. S druge strane, ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić i mnogi drugi svojedobni hrvatski liberali (na čelu s današnjim HDZ-ovim apologetom Ivom Bancem), dvadesetak godine tvrde da Hrvatska jest počinila agresiju na Bosnu i Hercegovinu.
Nesporne činjenice o bosanskohecegovačkom ratu daju bezbroj argumenata protiv bosanskohercegovačke politike Franje Tuđmana, ali i nekoliko dokaza u njegovu korist. Nesporno je da je Franjo Tuđman bio doslovno opsjednut podjelom Bosne i Hercegovine, i da je o tome otvoreno govorio još prije nego što je počeo rat u Bosni.
Herceg-Bosna umrla s Tuđmanom
Franjo Tuđman je sa Slobodanom Miloševićem dogovarao podjelu Bosne i Hercegovine, i to je činjenica. Nesporno je da je Franjo Tuđman planirao, pa i stimulirao iseljenje Hrvata iz srednje Bosne, u sklopu plana za veliku zamjenu stanovništva tijekom rata. Isto tako, jasno je da je Hrvatska Republika Herceg Bosna bila secesionistička politička formacija, koja se logistički i vojnički potpuno oslanjala na Zagreb.
Jasno, je također, da je u hrvatsko-bošnjačkom ratu u BiH sudjelovala i Hrvatska vojska (a ne samo Hrvatsko vijeće obrane). Franjo Tuđman, još dugo poslije potpisivanja Daytona, nastavio je financirati Herceg-Bosnu, koja je de facto odumrla s Tuđmanovom fizičkom smrti.
Međutim, neprijeporno je, također, da je Republika Hrvatska zbrinula više od 200 tisuća bošnjačkih izbjeglica, i to u vrijeme kada otprilike isti broj naših građana nije imao gdje stanovati.
Hrvatska pomagala da BiH izdrži rat
Također, veći dio vojne pomoći za Armiju BiH dolazio je preko hrvatskog teritorija, čiji su veliki gradovi (osobito Zagreb), funkcionirali i kao glavna logistička i diplomatska uporišta Bosne Ii Hercegovine.
Naposljetku, Hrvatska vojska u Oluji je deblokirala Bihać, i tako spriječila vjerojatno ponavljanje srebreničkog genocida. Bez obzira na Tuđmanovu namjeru da podijeli Bosnu i Hercegovinu i na strašne zločine što su ih nad Bošnjacima počinili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (od pokolja u Ahmićima do koncentracijskih logora u Hercegovini), hrvatska uloga u BiH nije bila isključivo agresorska i zločinačka.
Hrvatska je, istodobno (i silom međunarodnih okolnosti), pomagala da Bosna i Hercegovina izdrži rat te da Bošnjaci prežive. Takva hrvatska uloga jedan je od razloga upravo uzornih odnosa lokalne muslamanske vjerske zajednice baš sa svim hrvatskim vlastima.
Utoliko je besmisleno izjednačavati hrvatsku i srpsku ulogu u ratu u Bosni i Hercegovini, i prihvaćati državnu krivnju za taj rat, što ga je ionako izazvao i pokrenuo Slobodan Milošević.
Redakcijski komentar uredništva Telegrama