Odgovornost za neuspjeh: Hoće li šef poražene stranke odstupiti?
Stručnjaci analiziraju što će se dogoditi s kandidatom koji izgubi izbore
Na parlamentarnim izborima u svibnju ove godine u Velikoj Britaniji Ed Miliband, vođa Laburističke stranke, nije čekao konačni rezultat prebrojavanja glasova: već prije ponoći pred televizijskim kamerama i članovima vodstva stranke podnio je neopozivu ostavku koju je obrazložio riječima: “Preuzimam apsolutnu odgovornost za rezultat. Bila mi je velika čast i hvala vam na potpori”. Škotski premijer Alex Salmond, šef Škotske nacionalističke stranke, po objavi prvih neslužbenih rezultata referenduma koji su upućivali da nije prošao njegov prijedlog o odvajanju Škotske, smjesta je odstupio sa svih državnih i stranačkih funkcija. Ni kanadski premijer Stephen Harper, vođa konzervativne stranke, na nedavnim parlamentarnim izborima nije čekao da se prebroje svi glasovi prije nego je odstupio.
Kako su u Hrvatskoj svi zaokupljeni pitanjem tko će pobijediti i sastaviti vladu, još se ne postavlja pitanje kako će se u slučaju poraza ponašati predsjednici SDP-a i HDZ-a. No, od više sugovornika Telegrama samo je jedan zaključio kako bi bilo nezamislivo da izborni gubitnici ne odu sa svojih funkcija.
“Menadžment je odgovoran za rezultate poslovanja svake kompanije. Ako oni nisu dobri, onda je u poslovnom svijetu sasvim prirodno da svi važni menadžeri napuste svoje položaje. Tako je i u politici demokratskih država. Najvažniji cilj političkih stranaka je osvajanje vlasti, a ako se on ne ostvari, onda vođe moraju snositi posljedice. Kako Hrvatska nije zemlja razvijene demokracije tako je teško očekivati da će se poštivati ti demokratski standardi. Pogotovu stoga što ni građani u nas ne uzimaju političarima za zlo ako ne poštuju demokratska pravila ponašanja. Zbog toga ne vjerujem da će Milanović ili Karamarko, ako izgube na izborima, otići sa svojih pozicija,” smatra profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu Hrvoje Klasić.
Katastrofa za stranke
Jedan bivši ministar i potpredsjednik vlade uvjeren je, međutim, kako je nemoguće da se izborni gubitnici ne povuku sa svojih stranačkih funkcija.
“Bila bi katastrofa za svaku stranku kada njen predsjednik nakon poraza ne bi podnio ostavku. To bi je upropastilo: uzrokovalo bi veliko nezadovoljstvo članstva, došlo bi do unutarnjih obračuna i na kraju do njena urušavanja. Stoga sam uvjeren da će lideri najvećih stranaka kao svi odgovorni političari preuzeti na sebe odgovornost u slučaju poraza na izborima”.
U demokratskim društvima vođe bez iznimke snose odgovornost za poraz, kaže profesor Hrvoje Klasić
Povjesničar i profesor Tvrtko Jakovina siguran je da Milanović i Karamarko neće dobrovoljno sići s vlasti. “Na Zapadu je uobičajeno da se velike kompanije otimaju za ministrima, predsjednicima stranaka ili visokim stranačkim dužnosti jer ih zbog njihovih sposobnosti, znanja i ugleda žele pridobiti u svoje uprave i nadzorne odbore. Kod nas, međutim, nitko ne juri za bivšim političarima pa je i to razlog zašto se oni nakon poraza ne žele povući. Nažalost, većina uopće nema znanja za bavljenje politikom. Jeste li vidjeli nekog od njih da kompetentno govori o ekonomskim problemima, jeste li od njihovih vanjsko političkih specijalista čuli produbljenu analizu, primjerice, fenomena ISIL-a, rata u Siriji, ponašanja Rusije, problema u Crnoj Gori. Čak ni to ne znaju objasniti. Zbog toga će oni nakon izbornog poraza pokušati odgoditi na neko vrijeme svoj odlazak, ali će ih na kraju ipak odnijeti stranačko nezadovoljstvo”.
Dugogodišnji visoko pozicionirani stranački dužnosnik i član Sabora smatra također da će Milanović i Karamarko učiniti sve da sačuvaju svoje pozicije. “Samo u slučaju izborne katastrofe, što se, kako pokazuju ankete neće dogoditi, oni bi vjerojatno podnijeli ostavke. Ovako će imati alibi da ostanu.”
U SDP-u postoje tri struje
Dobar poznavatelj odnosa unutar HDZ-a tvrdi da je Tomislav Karamako izgradio oko sebe tako čvrstu stranačku strukturu, da u stranci nema snaga koje bi ga mogle natjerati na ostavku u slučaju poraza.
“Iako postoji liberalnija struja, kojoj pripadaju Andrej Plenković i Davor Stier te konzervativna grupacija okupljena oko Vase Brkića, koje nisu sretne načinom na koji Karamarko vodi stranku, oni ga neće pokušati rušiti. Na suprotnoj je strani, naime, jaka stranačka hijerarhija koja će Karamarka braniti do posljednje kapi krvi jer tako čuva svoje privilegirane pozicije. ”
SDP-ov insajder tvrdi pak da je situacija u njegovoj stranci bitno drukčija.” Postoje tri struje: Milanović i njegova ministarska garda, zagrebačko-riječka grupacija te skupina članova bliskih bivšem predsjedniku Ivi Josipoviću. Međutim, problem je Milanovićevih suparnika što je puno aspiranata za njegova nasljednika, a unutar stranke nema konsenzusa oko toga tko bi mogao doći na njegovo mjesto. Osim toga, veći dio članstva svjestan je da su ambiciozni suparnici iz Rijeke potrošeni političari, a da zagrebački nemaju potrebnu karizmu da preuzmu vodstvo stranke. Stoga bi svi oni mogli izgorjeti u borbi za nasljedstvo pa bi se na kraju moglo ispostaviti da je Milanović ipak najbolje rješenje za SDP”.
Analiza je objavljena u tiskanom izdanju Telegrama 6. studenog 2015.