Trumpove ekonomske ideje nisu intervencionizam nego tiranija; najveći gubitnici bit će oni koji su za njega glasali
Goranko Fižulić analizira Trumpove najave i recentne odluke
Prvi tjedan Donalda Trumpa u Bijeloj kući više je ličio na još jedan banalni televizijski show namijenjen ne previše zahtjevnoj publici, nego na obavljanje predsjedničke dužnosti u još uvijek najvažnijoj svjetskoj velesili. Nastavak rata s velikom većinom medija, narcisoidno korištenje Twittera, zbrkani javni nastupi, stupidne laži najbližih suradnika te na kraju serija teško provedivih izvršnih naredbi zabrinuli su velik dio misleće javnosti, kako u SAD-u tako i na raznim stranama svijeta.
Svakodnevno javno ponižavanje Meksika, koje je počelo još na početku predizborne kampanje najavom gradnje zida na zajedničkoj granici, a sve o meksičkom trošku te prijetnja uvođenja zaštitnih carinskih stopa na uvoz meksičkih industrijskih proizvoda na kraju su doveli do otkazivanja dogovorenog posjeta meksičkog predsjednika Enriquea Pena Nieta Washingtonu. Dovođenje u pitanje politike „jedne Kine“ rezultiralo je brutalnim odgovorom iz Pekinga u kojem se kroz službene internetske stanice kineske vojske bez ikakvog uvijanja tvrdi da rat sa SAD-om „postaje realnost“.
Reakcije tech giganta koje je potaknuo Google
Predsjednička izvršna naredba o zabrani ulaska u SAD građanima iz sedam pretežno muslimanskih država izazvala je žestoke javne proteste, federalno sudsko poništenje, žustru reakciju šefova najvećih tehnoloških kompanija te osudu većine svjetskih političkih lidera. Građani Irana, Iraka, Sirije, Sudana, Somalije, Libije i Jemena ne mogu naredna tri mjeseca putovati u SAD, čak i ako imaju dvostruko državljanstvo ili dozvolu rada i boravka u SAD-u. Google je odmah objavio da se navedena mjera izravno odnosi na njihovih 187 zaposlenika koji legalno žive i rade u SAD-u, a građani su navedenih sedam država.
Obećavši svu moguću pravnu pomoć i zaštitu svojim zaposlenicima CEO Googlea Sundar Pichai potaknuo je slične reakcije vodećih ljudi drugih tehnoloških divova. Naime, osudi Trumpovog čina pridružili su se Microsoft, Apple, Facebook, Twitter, Netflix, Uber, Tesla, Linkedin, Airbnb, Dropbox i Mozilla. Za sve njih predsjednička odluka protivna je ne samo američkim interesima nego i principima na kojima su same SAD nastale.
Možda je Trumpu promaklo, ali i otac Stevea Jobsa, osnivača Applea, bio je sirijski doseljenik, a danas u San Franciscu i okolici, svjetskoj tehnološkoj prijestolnici, živi 250 tisuća muslimana od kojih su mnogi prva generacija useljenika iz arapskih zemalja. Vjerojatno je opće raspoloženje high tech zajednice najbolje sažeo CEO Y Combinatora Sam Altman rekavši: „To nije samo zabrana muslimanima. To je raskid ugovora između Amerike i svih njenih imigranata.“
Ovo nije intervencionizam nego tiranija
Donald Trump nije svojom dosadašnjom retorikom i neporecivo glupim odlukama nanio štetu samo tehnološkim divovima koji ovise o „uvozu“ talenata sa svih strana svijeta, već je izravno utjecao i na tržišnu kapitalizaciju i položaj cijelog niza kompanija iz drugih gospodarskih grana. Ali tamo su strahovi veći, pa su javni otpori njegovim neprihvatljivim ispadima jedva primjetni. Način na koji stanar Bijele kuće dovodi u pitanje poslovne modele ili dobavne lance pojedinih kompanija bez ikakvog je presedana.
Propisivati proizvođačima automobila gdje će graditi svoje nove tvornice ili zahtijevati od izvođača naftovoda kupnju u SAD-u izrađenih cijevi nije samo najgrublji oblik državnog intervencionizma, nego tiranija najgore vrste. Tim više što su takvi zahtjevi potkrijepljeni najavama o uvođenju zaštitnih carinskih stopa ukoliko tvorničari automobila nastave i dalje uvoziti dijelove i vozila iz svojih pogona u Meksiku.
Potpuna isprepletenost Amerike i Meksika
Koliko je takva politika novog američkog predsjednika štetna najbolje govore podaci o troškovima proizvodnje istih automobila u Meksiku i SAD-u. Prosječna razlika u troškovima po automobilu koja proizlazi iz razlike u nadnicama bila je prošle godine 600 američkih dolara, ali ukupni trošak u SAD-u viši je za 2500 dolara po vozilu zbog razlike u sustavu carinskih tarifa. Naime, Meksiko ima sklopljene ugovore o slobodnoj trgovini s bitno većim brojem država od SAD-a te slobodan uvoz auto dijelova i potrebnih komponenti čine tamošnju proizvodnju bitno atraktivnijom za same proizvođače.
Vrijednost vozila i auto dijelova izvezenih iz meksičkih tvornica u SAD u 2015. premašila je 74 milijarde dolara. U istoj godini američki izvoz vozila i auto dijelova u Meksiko dosegao je 22 milijarde dolara, što najbolje oslikava međusobnu ovisnost i potpunu isprepletenost dobavnog lanca. Prema projekcijama američke auto industrije postojeći proizvođački kapaciteti su više nego dovoljni za naredno desetljeće, pogotovo nakon prošlogodišnje rekordne prodaje od 17,55 milijuna novih vozila.
Kupci će plaćati više, a dobivati manje
Planovi o preseljenju proizvodnje manjih i ekonomičnijih modela automobila u tvornice u Meksiku trenutno su na čekanju, ali bez obzira na svu Trumpovu presiju i ucjene to će se na kraju morati dogoditi. Jedino će u međuvremenu američki kupci, među njima i vjerni obožavatelji Donalda Trumpa, plaćati više, a dobivati jednako ili čak manje za svoje teško zarađene dolare. Nije za očekivati da će Trump kroz Kongres progurati uvođenje zaštitnih carina na uvoz vozila i auto dijelova iz Meksika.
Takva imbecilna odluka ugrozila bi dobar dio od 1,5 milijuna američkih radnih mjesta u dvosmjernom dobavnom proizvođačkom lancu. Također bi bila suprotna odavno sklopljenim trgovačkim sporazumima i pravilima WTO-a, a što je za Republikance najvažnije, uzrokovala bi i njihov neminovni potop na izborima za Kongres u studenom 2018.
Zajednički nazivnik Trumpove politike prema Meksiku i Kini je prijetnja uvođenja zaštitnih carina na uvoznu robu zbog navodne krađe američkih dobro plaćenih radnih mjesta. Iako je dobar dio tih radnih mjesta nestao zbog automatizacije i instaliranja robota u proizvodne procese, Trump i dalje uporno laže kako će zahvaljujući njegovoj politici ta proizvodnja biti vraćena u SAD. Kada se to jednom stvarno i dogodi, to će prije svega biti posljedica četvrte industrijske revolucije nakon koje će u tvornicama budućnosti raditi samo strojevi, bez frustriranih gubitnika globalizacije i treće industrijske revolucije čijim glasovima nenadmašeni demagog može zahvaliti svoje preseljenje u Bijelu kuću.
Pozicija Boeinga pokazuje apsurd odnosa prema Kini
Koliko je njegova prijetnja Kini apsurdna najbolje može oslikati pozicija Boeinga, najvećeg američkog pojedinačnog izvoznika o čijoj prodaji na kineskom tržištu ovisi 150 tisuća američkih radnih mjesta. U narednih dvadeset godina Kina će kupiti 6810 aviona vrijednih jedan bilijun dolara. Taj kolač trebali bi podijeliti europski Airbus i američki Boeing. Svako uvođenje zaštitnih carina na uvoznu kinesku robu ne samo što će negativno utjecati na kupovnu moć i životni standard američkih građana, nego će bitno umanjiti i konkurentsku poziciju Boeinga.
Kinezi će posve sigurno favorizirati Airbus, a Boeing može očekivati dodatne troškove i probleme u svom dobavnom lancu u kojem kineske tvornice imaju pozamašan udio. Novi protekcionizam i njime uzrokovani trgovački ratovi sigurno su pogrešan odgovor na sve izazove globalizacije. Lažna nacionalistička obećanja garnirana novim mržnjama i strahovima mogu omogućiti lagodan put do vlasti, ali su nažalost isto tako garancija povratka čovječanstva u prvu polovicu dvadesetog stoljeća sa svim pripadajućim katastrofama.
Što je francuski špijun 1924. pisao o Hitleru
Prije nekoliko godina u sefu pariškog Archives Nationales pronađena je bilješka francuskog špijuna iz 1924. o Adolfu Hitleru. Devet godina prije dolaska nacista na vlast tajni agent je zapisao: „Njemački Mussolini. On nije idiot, samo je vrlo spretan demagog.“ Za onih 60 milijuna ubijenih u Drugom svjetskom ratu ta od francuskog špijuna uočena razlika nije imala neko značenje.
Tri godine nakon poraza nacizma izašlo je gorko proročanstvo budućnosti Georga Orwella, njegovo kapitalno djelo „1984.“, u kojem između ostalog Ministarstvo istine određuje „alternativne činjenice“ suprotno zapažanjima vida i sluha običnih građana.
Baš poput Trumpove savjetnice Kellyanne Conway koja je, braneći izrečene notorne laži glasnogovornika Bijele kuće Seana Spicera o brojnosti sudionika predsjedničke inauguracije, uspjela izgovoriti istu nesuvislost. Zbog toga nikako ne treba čuditi da je Orwellov klasik trenutno vodeći na listi najprodavanijih knjiga na američkom Amazonu, a izdavač je upravo naručio novih 75 tisuća kopija u tiskari.