Tamo je, naime upravo počelo rušenje skoro čitavog mini-bloka, odnosno četiri zgrade vrijednog arhitektonskog nasljeđa iz perioda između dva svjetska rata, u najužem centru grada, između Slavije i Manježa, umjesto kojih će niknuti kompleks s luksuznih 200 stanova u vlasništvu bivšeg nogometaša i trenutačnog trenera Dejana Stankovića.
Čovjeka koji zasigurno jest nogometna legenda, ali koji je i evidentno blizak Vučićevoj vlasti, zbog čega je donedavno bio i trener Crvene Zvezde, a i sada s lakoćom i bizarnim odlukama dobiva dozvole za rušenje povijesnih cjelina grada.
Što se sve ruši u centru Beograda
Prema ovome što se upravo ruši u centru Beograda, rodna kuća pjesnika Vladimira Vidrića u Zagrebu, koja je srušena da bi bio izgrađen Centar Cvjetni je neusporediva.
Ruše se Građanska štedionica iz 1929., Gradska štedionica iz XIX stoljeća i stambena zgrada poznatog arhitekte Milana Zlokovića iz 1927., koje su zbog povijesnog i arhitektonskog nasljeđa bile zaštićene, da bi jednostavno Zavod za zaštitu spomenika odustao od daljnje zaštite kad je ona istekla.
Dogodio se sindrom kuhane žabe
I za razliku od Zagreba i nekad i desetina tisuća ljudi koji su demonstrirali, u Beogradu se otpor sveo na nekolicinu intelektualaca i novinskih autora, te zagrebačkim aktivistima bliske ljude nastale oko pokreta ‘Ne davimo Beograd’, no masovnost je izostala.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Po svemu sudeći, Beograđanima se dogodio sindrom kuhane žabe, jer kad je prošao projekt ‘Beograd na vodi’, zajedno s nezakonitim rušenjima i oglušivanjem policije na uporne pozive građana, pa kad je u sklopu tog projekta prošlo i izmještanje kompletne željeznice i glavne stanice, izgleda da je javnost jednostavno odustala od ozbiljnijeg otpora.
I tu nikakvi apeli na samog Stankovića također nisu mogli uroditi plodom jer očito ne postoji dovoljno razvijena društvena svijest o važnosti očuvanja arhitektonskog nasljeđa grada i autentičnog gradskog ambijenta, posebno u komparaciji s cijenama kvadrata na toj lokaciji, da bi se Stanković uopće zamislio oko toga.
Jedan čovjek koji odlučuje o svemu
Tako se Vučićeva vlast uspostavlja kao kombinacija novoobnovljene ideologije nacionalizma iz devedesetih u ideološkom smislu s jedne strane, ali i kao ona koja briše svako autentično nasljeđe Beograda i izručuje kompletan grad investitorima s druge strane.
Članak se nastavlja ispod oglasa
I bez obzira što ne možemo tvrditi da će po učincima, jednom kada ode s vlasti, biti pogubniji od Miloševića, iz prostog razloga što sada nema ratova i poginulih, niti ih u ovakvim geopolitičkim okolnostima može biti, stoji to da je društvo u Srbiji gotovo u potpunosti pregaženo i da je uspostavljen apsolutni monopol vlasti jednog čovjeka koji odlučuje o svemu.
Što iz svega toga može naučiti hrvatsko društvo koje se do sada pokazalo dosta vitalnijim od srpskoga? Najjednostavnije bi bilo zaključiti da bi građani morali osvijestiti kako davno izborene pobjede i otpori ne znače ništa, ukoliko građanska svijest nestane.
Značaj građanske akcije u Dubrovniku
Imajući to u vidu, dubrovačka građanska akcija od prije par dana, kao i reakcija dubrovačkog gradonačelnika nakon novog napada na Legaza prilikom snimanja priloga za HRT, postaje još bitnija. Jednostavno, ni država, ni politika neće stati na stranu javnog interesa, ako ne osjete da bi ih odluka o nepodržavanju građana mogla koštati glasova.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Druga bitna stvar koja može biti poučna jest ta da samo svijest o smjenjivosti i česte promjene vlasti garantiraju nemogućnost da se nešto slično ne dogodi i ovdje. To, pak, također presudno ovisi o građanima i njihovoj izbornoj volji.
U Beogradu ruše blok zaštićenih zgrada u najužem centru. Iza svega stoji legendarni nogometaš
Počelo je rušenje četiri zgrade vrijednog arhitektonskog nasljeđa iz perioda između dva svjetska rata
Jednostavno, ni država ni politika neće stati na stranu javnog interesa, ako ne osjete da bi ih odluka o nepodržavanju građana mogla koštati glasova. Druga bitna stvar koja može biti poučna jest ta da samo svijest o smjenjivosti i česte promjene vlasti garantiraju nemogućnost da se nešto slično ne dogodi i ovdje
Sve ono što se u Zagrebu davnih dana dogodilo s projektom Cvjetni Tomislava Horvatinčića, a to su razotkrivanje naravi Bandićeve i masovni prosvjedi građana i struke, koji su na neki način iznjedrili i kompletan aktivistički pokret te današnju zagrebačku gradsku vlast, upravo se, i to puno gore, događa u srcu Beograda.
Tamo je, naime upravo počelo rušenje skoro čitavog mini-bloka, odnosno četiri zgrade vrijednog arhitektonskog nasljeđa iz perioda između dva svjetska rata, u najužem centru grada, između Slavije i Manježa, umjesto kojih će niknuti kompleks s luksuznih 200 stanova u vlasništvu bivšeg nogometaša i trenutačnog trenera Dejana Stankovića.
Čovjeka koji zasigurno jest nogometna legenda, ali koji je i evidentno blizak Vučićevoj vlasti, zbog čega je donedavno bio i trener Crvene Zvezde, a i sada s lakoćom i bizarnim odlukama dobiva dozvole za rušenje povijesnih cjelina grada.
Što se sve ruši u centru Beograda
Prema ovome što se upravo ruši u centru Beograda, rodna kuća pjesnika Vladimira Vidrića u Zagrebu, koja je srušena da bi bio izgrađen Centar Cvjetni je neusporediva.
Ruše se Građanska štedionica iz 1929., Gradska štedionica iz XIX stoljeća i stambena zgrada poznatog arhitekte Milana Zlokovića iz 1927., koje su zbog povijesnog i arhitektonskog nasljeđa bile zaštićene, da bi jednostavno Zavod za zaštitu spomenika odustao od daljnje zaštite kad je ona istekla.
Dogodio se sindrom kuhane žabe
I za razliku od Zagreba i nekad i desetina tisuća ljudi koji su demonstrirali, u Beogradu se otpor sveo na nekolicinu intelektualaca i novinskih autora, te zagrebačkim aktivistima bliske ljude nastale oko pokreta ‘Ne davimo Beograd’, no masovnost je izostala.
Po svemu sudeći, Beograđanima se dogodio sindrom kuhane žabe, jer kad je prošao projekt ‘Beograd na vodi’, zajedno s nezakonitim rušenjima i oglušivanjem policije na uporne pozive građana, pa kad je u sklopu tog projekta prošlo i izmještanje kompletne željeznice i glavne stanice, izgleda da je javnost jednostavno odustala od ozbiljnijeg otpora.
I tu nikakvi apeli na samog Stankovića također nisu mogli uroditi plodom jer očito ne postoji dovoljno razvijena društvena svijest o važnosti očuvanja arhitektonskog nasljeđa grada i autentičnog gradskog ambijenta, posebno u komparaciji s cijenama kvadrata na toj lokaciji, da bi se Stanković uopće zamislio oko toga.
Jedan čovjek koji odlučuje o svemu
Tako se Vučićeva vlast uspostavlja kao kombinacija novoobnovljene ideologije nacionalizma iz devedesetih u ideološkom smislu s jedne strane, ali i kao ona koja briše svako autentično nasljeđe Beograda i izručuje kompletan grad investitorima s druge strane.
I bez obzira što ne možemo tvrditi da će po učincima, jednom kada ode s vlasti, biti pogubniji od Miloševića, iz prostog razloga što sada nema ratova i poginulih, niti ih u ovakvim geopolitičkim okolnostima može biti, stoji to da je društvo u Srbiji gotovo u potpunosti pregaženo i da je uspostavljen apsolutni monopol vlasti jednog čovjeka koji odlučuje o svemu.
Što iz svega toga može naučiti hrvatsko društvo koje se do sada pokazalo dosta vitalnijim od srpskoga? Najjednostavnije bi bilo zaključiti da bi građani morali osvijestiti kako davno izborene pobjede i otpori ne znače ništa, ukoliko građanska svijest nestane.
Značaj građanske akcije u Dubrovniku
Imajući to u vidu, dubrovačka građanska akcija od prije par dana, kao i reakcija dubrovačkog gradonačelnika nakon novog napada na Legaza prilikom snimanja priloga za HRT, postaje još bitnija. Jednostavno, ni država, ni politika neće stati na stranu javnog interesa, ako ne osjete da bi ih odluka o nepodržavanju građana mogla koštati glasova.
Druga bitna stvar koja može biti poučna jest ta da samo svijest o smjenjivosti i česte promjene vlasti garantiraju nemogućnost da se nešto slično ne dogodi i ovdje. To, pak, također presudno ovisi o građanima i njihovoj izbornoj volji.