Količina magle koja se pokušava proizvesti oko jedne nezgodne izjave predsjednika Vlade počinje već opako gristi za oči. Počinje, dakle, iritantno igrati na sustavnu političku nepismenost najvećeg dijela javnosti udarajući direktnu kontru notornim činjenicama i zdravom razumu.
Čak i ako to nije bila premijerova namjera, nego tek da joj, kako je kasnije rekao i novinarima, poruči da je “nezamislivo da netko huška DORH na ministra Banožića”, njegov poziv značio je intervenciju u pravcu zaštite ministra od kaznenog progona. Tako su, jednostavno, postavljene stvari u hrvatskom političkom i pravnom sustavu.
Smijemo li svi krasti?
Taj netko tko huška DORH na Banožića je, naravno, predsjednik Republike Zoran Milanović koji je, u svom čuvenom suzdržanom stilu izjavljivao da “lopinu” Banožića treba “utamničiti”. Ili da DORH kaže da je s Banožićevom svojevremenom intervencijom u korist ljudi koji godinama nisu plaćali najam za državne prostore sve u redu, tako da “svi možemo krasti”.
Milanovićeve izjave, čak i ako je to bila njegova namjera, nisu značajan pritisak na DORH. Odnosno, s obzirom na predsjednikov izborni legitimitet, tek su nešto veći pritisak od onog koji emotivno ranjiviji istražitelji mogu osjetiti čitajući bilo koji kritičan novinarski tekst. Tako su, jednostavno, postavljene stvari u hrvatskom političkom i pravnom sustavu.
Milanović je posve nebitan
Naime, Zoran Milanović glavnoj državnoj odvjetnici, koja, usput, upravo danas slavi dvogodišnjicu izbora na svoju dužnost, ne može ama baš ništa. Osim javno kritizirati njen rad.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sigurno nije ugodno kad te proziva predsjednik Republike, ali ako želiš da ti u životu bude ugodno onda sigurno ne pikiraš na čelnu funkciju u Državnom odvjetništvu, dakle tijelu koje se u svom radu jamačno susreće s mnogo opasnijih situacija i likova od puke kritike demokratski izabranih političara. Pritom, ta kritika dolazi od predsjednika Republike, koji se, primjerice, uopće ne spominje u Zakonu o državnom odvjetništvu. Dakle, što se tiče DORH-a, Milanović je praktički posve nebitan.
Sudbina u rukama vlasti
Plenković nije. Premijer je onaj koji, pogotovo u ovakvom političkom sustavu i političkoj praksi, doslovno odlučuje o sudbini svakog glavnog Državnog odvjetnika, pa tako i Hrvoj-Šipek. Da nije tako, ne bi, sasvim sigurno, svojevremeno vukao sa sobom na zajedničku tiskovnu konferenciju tadašnjeg šefa DORH-a, niti bi, kao nedavno, objašnjavao što su policija i Državno odvjetništvo propustili u istrazi oko napada na Banske dvore.
Naime, glavnog Državnog odvjetnika ili odvjetnicu bira Sabor. Uz to, Sabor odlučuje – na prijedlog Vlade Republike Hrvatske – o razrješenju čelne osobe DORH-a. U Saboru, pak, igru kontrolira samo HDZ. Tu stranku, pak, kontrolira samo Plenković.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Luka Dončić i globalna apokalipsa
Na ove notorne činjenice treba uporno podsjećati kako bi se probila magletina u kojoj se izjednačava utjecaj Milanovića i Plenkovića na DORH, a premijerov poziv Hrvoj-Šipek oko Banožića odjednom, dva dana kasnije, objašnjava Plenkovićevom željom za informiranje o imovinskom sporu u Supetru. Za koji tjedan će možda, neki HDZ-ov saborski zastupnik sav ozbiljan tvrditi da je zapravo premijer zvrcnuo glavnu državnu odvjetnicu da prokomentiraju kako je Luka Dončić razmontirao Phoenix Sunse u NBA doigravanju.
Dakle, da utvrdimo gradivo. Na istočnoj strani Markovog trga, u Saboru, većinu ima HDZ-ova koalicija, sastavljena od Plenkovićeve stranke i nekoliko sitnijih političkih satelita koji ni suočeni s globalnom apokalipsom ne bi napravili ništa što bi dovelo u pitanje “političku stabilnost”. HDZ je, pak, oduvijek posložen tako da se ozbiljnije kontriranje predsjedniku, dok ovaj nije već sasvim blizu zalaska, doživljava kao kršenje najstrože religijske dogme.
Plenkovićev mali prst
Kad se zbroji dva i dva, rezultat je uvijek, tko bi rekao, četiri. Dosta je da Plenković makne malim prstom, da Hrvoj-Šipek odleti s funkcije na kojoj se nalazi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U takvim okolnostima Milanovićeve kritike u životu jedne glavne državne odvjetnice su tek minorna neugodnost od strane političara kojemu je nebrušena riječ ionako jedino (i kad smo već tu, itekako pretjerano korišteno) oružje. Kad joj se na zaslonu, međutim, pojavi broj (i slika?) Andreja Plenkovića, onda ju, zapravo, zove poslodavac.
Zaštita za ministra totalne štete
Stoga, jednostavno stvari treba još jednom nazvati pravim imenom – Plenković je zvao glavnu državnu odvjetnicu da pokuša zaštititi svog ministra (inače, ministra totalne štete) od kaznenog progona. Pa je onda još javno objašnjavao kako se, zapravo, radi o tome da zviždačica, predsjednik i oporba provode hajku protiv Banožića.
Istraga je, očito, već gotova. Od DORH-a se, očito, očekuje samo da udari pečat. A količina magle koja se pušta u javnost oko ove priče, očito, samo potvrđuje koliko su njeni akteri svjesni da se radi o sramotnoj raboti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U čemu je glavni problem kad premijer zivka šeficu DORH-a: kad vidi njegov broj, piše joj ‘poslodavac’
Jasno je da Plenković zvao Hrvoj-Šipek kako bi zaštitio Banožića od kaznenog progona
Predsjednika Republike se uopće ne spominje u Zakonu o državnom odvjetništvu. Stoga su njegove kritike za Hrvoj-Šipek tek manja neugodnost. Premijer, pak, može sutra pokrenuti smjenu glavne državne odvjetnice
Količina magle koja se pokušava proizvesti oko jedne nezgodne izjave predsjednika Vlade počinje već opako gristi za oči. Počinje, dakle, iritantno igrati na sustavnu političku nepismenost najvećeg dijela javnosti udarajući direktnu kontru notornim činjenicama i zdravom razumu.
Ukratko, da se previše ne okoliša, premijer Andrej Plenković nazvao je prije nekoliko dana glavnu državnu odvjetnicu Zlatu Hrvoj-Šipek kako bi spriječio kazneni progon svog ministra obrane Marija Banožića. Nema “ali”.
Čak i ako to nije bila premijerova namjera, nego tek da joj, kako je kasnije rekao i novinarima, poruči da je “nezamislivo da netko huška DORH na ministra Banožića”, njegov poziv značio je intervenciju u pravcu zaštite ministra od kaznenog progona. Tako su, jednostavno, postavljene stvari u hrvatskom političkom i pravnom sustavu.
Smijemo li svi krasti?
Taj netko tko huška DORH na Banožića je, naravno, predsjednik Republike Zoran Milanović koji je, u svom čuvenom suzdržanom stilu izjavljivao da “lopinu” Banožića treba “utamničiti”. Ili da DORH kaže da je s Banožićevom svojevremenom intervencijom u korist ljudi koji godinama nisu plaćali najam za državne prostore sve u redu, tako da “svi možemo krasti”.
Milanovićeve izjave, čak i ako je to bila njegova namjera, nisu značajan pritisak na DORH. Odnosno, s obzirom na predsjednikov izborni legitimitet, tek su nešto veći pritisak od onog koji emotivno ranjiviji istražitelji mogu osjetiti čitajući bilo koji kritičan novinarski tekst. Tako su, jednostavno, postavljene stvari u hrvatskom političkom i pravnom sustavu.
Milanović je posve nebitan
Naime, Zoran Milanović glavnoj državnoj odvjetnici, koja, usput, upravo danas slavi dvogodišnjicu izbora na svoju dužnost, ne može ama baš ništa. Osim javno kritizirati njen rad.
Sigurno nije ugodno kad te proziva predsjednik Republike, ali ako želiš da ti u životu bude ugodno onda sigurno ne pikiraš na čelnu funkciju u Državnom odvjetništvu, dakle tijelu koje se u svom radu jamačno susreće s mnogo opasnijih situacija i likova od puke kritike demokratski izabranih političara. Pritom, ta kritika dolazi od predsjednika Republike, koji se, primjerice, uopće ne spominje u Zakonu o državnom odvjetništvu. Dakle, što se tiče DORH-a, Milanović je praktički posve nebitan.
Sudbina u rukama vlasti
Plenković nije. Premijer je onaj koji, pogotovo u ovakvom političkom sustavu i političkoj praksi, doslovno odlučuje o sudbini svakog glavnog Državnog odvjetnika, pa tako i Hrvoj-Šipek. Da nije tako, ne bi, sasvim sigurno, svojevremeno vukao sa sobom na zajedničku tiskovnu konferenciju tadašnjeg šefa DORH-a, niti bi, kao nedavno, objašnjavao što su policija i Državno odvjetništvo propustili u istrazi oko napada na Banske dvore.
Naime, glavnog Državnog odvjetnika ili odvjetnicu bira Sabor. Uz to, Sabor odlučuje – na prijedlog Vlade Republike Hrvatske – o razrješenju čelne osobe DORH-a. U Saboru, pak, igru kontrolira samo HDZ. Tu stranku, pak, kontrolira samo Plenković.
Luka Dončić i globalna apokalipsa
Na ove notorne činjenice treba uporno podsjećati kako bi se probila magletina u kojoj se izjednačava utjecaj Milanovića i Plenkovića na DORH, a premijerov poziv Hrvoj-Šipek oko Banožića odjednom, dva dana kasnije, objašnjava Plenkovićevom željom za informiranje o imovinskom sporu u Supetru. Za koji tjedan će možda, neki HDZ-ov saborski zastupnik sav ozbiljan tvrditi da je zapravo premijer zvrcnuo glavnu državnu odvjetnicu da prokomentiraju kako je Luka Dončić razmontirao Phoenix Sunse u NBA doigravanju.
Dakle, da utvrdimo gradivo. Na istočnoj strani Markovog trga, u Saboru, većinu ima HDZ-ova koalicija, sastavljena od Plenkovićeve stranke i nekoliko sitnijih političkih satelita koji ni suočeni s globalnom apokalipsom ne bi napravili ništa što bi dovelo u pitanje “političku stabilnost”. HDZ je, pak, oduvijek posložen tako da se ozbiljnije kontriranje predsjedniku, dok ovaj nije već sasvim blizu zalaska, doživljava kao kršenje najstrože religijske dogme.
Plenkovićev mali prst
Kad se zbroji dva i dva, rezultat je uvijek, tko bi rekao, četiri. Dosta je da Plenković makne malim prstom, da Hrvoj-Šipek odleti s funkcije na kojoj se nalazi.
U takvim okolnostima Milanovićeve kritike u životu jedne glavne državne odvjetnice su tek minorna neugodnost od strane političara kojemu je nebrušena riječ ionako jedino (i kad smo već tu, itekako pretjerano korišteno) oružje. Kad joj se na zaslonu, međutim, pojavi broj (i slika?) Andreja Plenkovića, onda ju, zapravo, zove poslodavac.
Zaštita za ministra totalne štete
Stoga, jednostavno stvari treba još jednom nazvati pravim imenom – Plenković je zvao glavnu državnu odvjetnicu da pokuša zaštititi svog ministra (inače, ministra totalne štete) od kaznenog progona. Pa je onda još javno objašnjavao kako se, zapravo, radi o tome da zviždačica, predsjednik i oporba provode hajku protiv Banožića.
Istraga je, očito, već gotova. Od DORH-a se, očito, očekuje samo da udari pečat. A količina magle koja se pušta u javnost oko ove priče, očito, samo potvrđuje koliko su njeni akteri svjesni da se radi o sramotnoj raboti.