U državi gdje je Vice Mihanović postao doktor, Vlada upravo ukida krovno tijelo za etiku u znanosti
Umjesto jačanja i dodatnog utvrđivanja Odbora za etiku, ministar je ovo tijelo odlučio zanemariti
Slavni doktorat Vice Mihanovića, upitna ispunjenost uvjeta za napredovanja istaknutih akademskih moćnika, beskonačne sumnje u plagijatorstvo i neetično postupanje, omaške u ministarskim doktorskim disertacijama, znanstvene strategije institucija prepisane od drugih institucija; ovo su djelići hrvatske akademske zbilje samo posljednjega desetljeća. U okolnostima u kojima nije rijetkost da javnost propituje ovakve slučajeve, donosi se novi Zakon o visokom školstvu i znanosti koji, za razliku od postojećega, ne predviđa postojanje nacionalnog etičkog tijela.
Na to su prošloga tjedna u saborskoj raspravi upozorili oporbeni zastupnici. Damir Bakić ukazao je na daljnju nužnost postojanja takvoga tijela s obzirom na, između ostaloga, “sumnje u etičko postupanje čelnika ustanova – rektora i prorektora – u recentnijoj povijesti”. Sabina Glasovac prisnažila je kako je nedopustivo da se rješavanje etičkih pitanja prepušta samim visokim učilištima “u zemlji raznoraznih doktora Vice”, a odluku Radovana Fuchsa da nacionalno etičko tijelo ne propiše novim zakonom, kritizirala je i Marijana Puljak.
I tijekom javnog savjetovanja o novome zakonu, brojni su se komentatori dotakli ovoga problema. Među njima i znanstvenik Tomislav Stojanov, Marie Curie postdoktorand na sveučilištu u Nottinghamu. Stojanov je još u listopadu prošle godine, s troje uglednih kolega, sastavio otvoreno pismo Vladi RH kojim apeliraju da novi zakon povede računa o ustroju nacionalnog tijela za etiku. To je izostavljeno, a Stojanov sada za Telegram kaže kako je etička dimenzija temeljni problem Fuchsovog prijedloga zakona. Ona je, tvrdi, u odnosu na postojeći zakon čak i značajno lošija.
Diskriminacija javnih instituta
Za pitanja etike prema novom će zakonu biti zaduženo Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj, i to isključivo u vidu donošenja i propisivanja minimalnih etičkih načela. Tu postoje tri problema, navodi Stojanov. “Prvo, ozbiljno bavljenje etičkim pitanjima daleko je više od donošenja minimalnih etičkih načela”, ističe pa dodaje kako etičko tijelo mora provoditi edukaciju, promociju, komunikaciju s javnošću o etičkim pitanjima.
Drugi je problem, smatra, što Nacionalno vijeće nije zamišljeno kao drugostupanjsko tijelo koje donosi odluke o etičkim prijavama. “Takav model izravno diskriminira sve zaposlenike u javnim znanstvenim institutima jer se oni, osim etičkog povjerenstva u svojim ustanovama, nemaju više kome obratiti za etičko mišljenje. To je u suprotnosti s, primjerice, zaposlenicima Sveučilišta u Zagrebu koji imaju dvije etičke razine – na razini fakulteta i na razini sveučilišta”, problematizira, dodajući kako je na malim institutima sukob interesa gotovo neizbježan u takvim situacijama.
Podmetnuto kukavičje jaje
Treći prigovor manjkavoj etici u prijedlogu zakona Stojanov nalazi u činjenici da kod izbora 15 članova Nacionalnog vijeća ne postoji kriterij koji išta govori o stručnim kompetencijama kandidata vezano za etička pitanja. “Etika je naprosto podmetnuta Nacionalnom vijeću kao kukavičje jaje i držim da to nešto govori o našem znanstvenom sustavu”, kaže. S druge strane, upozorava, većina zemalja EU ima nacionalno tijelo za znanstvenu čestitost i etiku sa širokom lepezom povezanih djelatnosti.
“Četveročlana stručna skupina Europske komisije je 2019. izdala preporuku dionicima znanstvene politike u zemljama EU-a u prilog uspostavljanja nacionalnog tijela za znanstvenu čestitost koje bi koordiniralo, nadziralo, educiralo, komuniciralo i promoviralo znanstvenu čestitost“, kaže Stojanov i zaključuje: “Ako kontinuirano ne radimo na promociji etičkih vrijednosti među novim članovima akademske zajednice, osobito novoupisanim studentima i mladim znanstvenicima, kako uopće mislimo napredovati kao društvo?”.
‘Dovoljno za zemlju punu plagijatora?’
O ovome smo upitali i akademika Vlatka Silobrčića, bivšeg predsjednika Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju, još uvijek postojećeg i uvelike marginaliziranog nacionalnog etičkog tijela. Glavnim problemom prijedloga zakona, Silobrčić ističe činjenicu da se ne predviđa “postojanje doista neovisnih tijela u kojima bi konflikt interesa bio isključen”. U tim bi tijelima, dodaje, bar dio trebali činiti znanstvenici iz svijeta koji, kaže akademik, znaju kako znanost funkcionira u uspješnim zemljama.
Rezignirano se osvrće na formulaciju iz zakona da će Nacionalno vijeće propisati minimalna etička načela. “Za Hrvatsku punu plagijatora i šupljih doktorata, akademske zajednice koja se ponaša ispod svih normi, dovoljno je odrediti ‘minimalne standarde’ (sic!). Zatim se tomu treba dodati korumpirane sudove koji donose odluke da se zabranjuje knjiga u kojima se otkrivaju plagijati doktorata visokih dužnosnika”, zaključuje Silobrčić, uz opasku kako nije u stanju svjetlijim bojama opisati stanje u domaćoj znanosti i visokom obrazovanju.
Ministarstvo: Odbor je bio neučinkovit
Na pitanje o izostanku krovnog nacionalnog etičkog tijela u novom zakonu, iz Ministarstva znanosti i obrazovanja kažu kako je Odbor za etiku u praksi bio neučinkovit u zaštiti etičkih načela i provođenju postupaka. “Mišljenja i odluke navedenog Odbora nisu se mogle svrsishodno primijeniti niti su imali ikakvu pravnu snagu u odnosu na odluke visokih učilišta”, kažu i podsjećaju kako o nedjelotvornosti Odbora govore podaci o pojedinim slučajevima koje Odbor nije rješavao godinama.
Nerješavanje slučajeva na Odboru, nastavljaju, nije utjecalo na ishod etičkih postupaka na visokim učilištima pa se, kažu, “opravdano postavlja pitanje koja je stvarna svrha i uloga takvog tijela u odnosu na onu koja se nastojala postići”. Pa se prijedlogom novog zakona Odbor više ne uspostavlja “zbog potrebe usklađivanja normativnog rješenja s onim što se može učinkovito primijeniti u praksi”. Propisuje se, dodaju iz Ministarstva, da će Nacionalno vijeće donositi minimalne etičke standarde koji će biti obvezan dio sadržaja etičkih kodeksa visokih učilišta.
Uz te minimalne standarde, visoka bi učilišta u svoje etičke kodekse trebala upisati specifična načela s obzirom na posebnost znanstvenog/umjetničkog područja u kojem djeluju. “Time se nastoji uspostaviti individualizirani i funkcionalniji sustav uspostavljanja i zaštite etičkih načela za koji će biti odgovorna sama visoka učilišta i znanstveni instituti”, poručuju iz Ministarstva i zaključuju kako za sve projekte koji se provode na konto europskih sredstava, važe etička načela u skladu s europskim i nacionalnim zakonodavstvom koja uključuju najviše standarde integriteta istraživanja.
Ustavni sud ograničio Odbor
U ovoj je priči nužno podsjetiti na odluke Ustavnog suda RH koje su oblikovale i uvelike marginalizirale rad još uvijek postojećeg Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju. Kada je Odbor 2016. godine najavio, nakon niza godina u kojima Sabor nije imenovao nedostajuće članove, da će preispitati doktorat tadašnjeg ministra obrazovanja Pave Barišića, rektor Sveučilišta u Zagrebu Damir Boras ustavnom je tužbom osporavao Odboru da bude krajnja instanca u odlučivanju o pojedinim slučajevima. Ustavni sud dao je za pravo rektoru.
U odluci iz travnja 2017., Ustavni sud objašnjava da je Odbor sukladno važećem Zakonu o znanosti ovlašten dati mišljenja o etičkoj (ne)prihvatljivosti, no samo u obliku preporuka, prijedloga ili primjedbi koje nisu pravno obvezujuće. Dodatno su utvrdili da Odbor u skladu sa Zakonom nema ovlaštenje da “razmatra i rješava” slučajeve kao tijelo “završne instance”. Dapače, tumačeći Zakon, Ustavni sud je zaključio da Odbor nema zakonske ovlasti uopće odlučivati o pojedinačnim slučajevima kršenja Etičkog kodeksa.
Svoja je mišljenja sud temeljio na još uvijek važećem zakonu koji nije eksplicitno propisao Odbor kao krajnju instancu odlučivanja o etičkim prijavama i prijepornim slučajevima. Nakon što je Ustavni sud bitno ograničio dosege rada Odbora, ostaje dojam kako se Fuchs u novom prijedlogu zakona nije htio zamarati ovim peripetijama. Umjesto jačanja i dodatnog utvrđivanja Odbora kroz konkretne i eksplicitne ovlasti koje nedostaju u aktualnom zakonu, ministar je ovo tijelo odlučio zanemariti. Šteta po ionako slabašnu akademsku etiku u Hrvatskoj.