U gradskim tvrtkama u Vukovaru ljudi imaju zgodne tajne ugovore: gospodin je za volontiranje dobio 630.000 kuna
Drago Hedl piše o slučaju Dražena Čovića, šefa uprave FINA-e koji je sklopio tajni ugovor s Vukovarskom gospodarskom zonom
Dražen Čović (50), predsjednik uprave Financijske agencije (FINA), tvrtke čiji je osnivač Republika Hrvatska, zahvaljujući zanimljivom tajnom ugovoru kojeg je imao s Vukovarskom gospodarskom zonom (VGZ) naplatio je više od pola milijuna kuna za svoj ”volonterski” rad. Prije nego što je u Zagrebu, u listopadu 2016. preuzeo čelno mjesto FINA-e, Čović je u Vukovaru bio direktor podružnice Financijske agencije.
No, istodobno, mada je bio u radnom odnosu s FINA-om, Čović 31. srpnja 2007. s Vukovarskom gospodarskom zonom, sklapa Ugovor o međusobnim pravima i obvezama, zahvaljujući kojem je prošle godine inkasirao 630.000 kuna na što je VGZ platila i doprinose.
U ugovoru, u čijem je posjedu Telegram, kojeg je Čović potpisao s tadašnjim predsjednikom Nadzornog odbora Vukovarske gospodarske zone, Mirkom Ćavarom, stoji kako se Čović u trenutku zaključenja ugovora nalazi u radnom odnosu u FINA-i te da će VGZ, prestane li Čoviću radni odnos u FINA-i ”odmah” s njim zaključiti ugovor na neodređeno vrijeme, te mu za posao člana Uprave, odnosno direktora, mjesečno isplaćivati 25.000 kuna bruto.
Gradonačelnik tvrdi da je Čović oštetio VGZ za 1,5 milijuna kuna
Zanimljivo je da u istom ugovoru (Članak 4.) stoji kako će VGZ za obavljanje direktorskog posla mjesečno isplaćivati iznos od 15.000 kuna bruto. No, kako je Čović u to vrijeme radio kao direktor vukovarske podružnice FINA-e i ondje primao plaću, za posao koji je, u isto vrijeme obavljao u Vukovarskoj gospodarskoj zoni, nije dobivao nikakvu naknadu.
Međutim, 3. prosinca 2009. Nadzorni odbor Vukovarske gospodarske zone raskida ugovor s Čovićem, a novi predsjednik nadzornog odbora VGZ-a, Goran Bošnjak opravda to brojnim propustima u njegovu radu. Tadašnji gradonačelnik Vukovara, Željko Sabo, u ulozi predsjednika Skupštine Vukovarske gospodarske zone (čiji je osnivač Grad Vukovar) ustvrdio je kako je Čović propustima u radu oštetio VGZ za više od 1,5 milijuna kuna.
Čović je tužio Vukovarsku gospodarsku zonu i dobio spor
Tajnim ugovorom koji je imao Čović (bio je označen poslovnom i osobnom tajnom te su ga obje strane potpisnice, Čović i Ćavara, bili dužni na taj način čuvati) bilo je predviđeno da, ukoliko dođe do prestanka radnog odnosa odlukom VGZ-a, ”bez obzira na razlog”, njemu pripada otpremnina u iznosu od jedne godišnje bruto plaće. Ali ne one od 15.000, već od 25.000 kuna.
Čović je, pozivajući se na tajni ugovor, tužio Vukovarsku gospodarsku zonu i dobio spor. Nezadovoljni sudskom presudom u Vukovarskoj gospodarskoj zoni uložili su reviziju Vrhovnom sudu, no ona je odbijena. Čoviću su tako isplatili 630 tisuća kuna, što znači da je za dvije i pol godine ”volonterskog” rada, u prosjeku, od Vukovarske gospodarske zone naplatio mjesečno oko 21 tisuću kuna.
Potvrđeno nam je – Čović je nakon presude isplaćen
Taj iznos – potvrdio je Telegramu aktualni direktor Vukovarske gospodarske zone, Davor Foriš – Čoviću je isplaćen, budući da je presuda bila pravomoćna. Sud, kao što se vidi, uopće nije zanimala činjenica da Dražen Čović nije mogao istodobno raditi puno radno vrijeme i u vukovarskoj podružnici FINA-e i u Vukovarskoj gospodarskoj zoni, a sudu također nije bilo sporno ni što se njegova mjesečna plaća u istom ugovoru, u jednom članku navodi kao 15.000, a u drugom kao 25.000 kuna bruto.
No, iznos koji je, zahvaljujući tajnom ugovoru dobio Čović, prava je sitnica prema onom koji će, gotovo je sigurno, dobiti bivša direktorica Vodovoda Grada Vukovara, Milica Zebec. I ona je, kao i Čović, s tvrtkom čiji je osnivač Grad Vukovar, imala tajni ugovor, kojeg je sklopila 21. srpnja 2011. i potpisala ga s tadašnjim predsjednikom Skupštine Vodovoda, Tomislavom Džanakom. Temeljem toga ugovora njezina bruto plaća sastojala se od umnoška koeficijenta 6,3 s vrijednošću boda, te još 0,5 posto za svaku navršenu godinu radnog staža.
Istu stvar napravila je i bivša direktorica Vodovoda
Taj ugovor, što je posebno zanimljivo, raskine li ga Vukovarski vodovod (a što se i dogodilo), direktorici Zebec jamči isplatu odštete od šest bruto godišnjih plaća (!!!), ali joj osigurava i novo radno mjesto u istoj tvrtki. Nevjerojatni ugovor 16. srpnja 2016. dodatno je podebljao aktualni gradonačelnik Vukovara, Ivan Penava.
On tada s direktoricom Vodovoda potpisuje dodatak već postojećeg ugovora u kojem ostaje sve isto – osim visine plaće. Naime, Penava joj povećava koeficijent sa 6,3 na 6,8, što naravno podrazumijeva i veća mjesečna primanja. No, nakon manje od dvije godine Milica Zebec dobiva otkaz i tuži svoju bivšu tvrtku. Iznos koji bi mogla dobiti (sudski je postupak u tijeku) procjenjuje se na oko 1,5 milijuna kuna.
Koliko su poslodavci Dražena Čovića i Milice Zebec (a rekli smo, osnivač obje tvrtke je Grad Vukovar) bili široke ruke, najbolje svjedoče i ostale odredbe ugovora koje su im omogućavale korištenje automobila više srednje klase 24 sata dnevno, mobilni uređaj i laptop po izboru, te pravo na reprezentaciju, sukladno poslovnom planu. Čović je uz to imao i pravo na osnovnu policu zdravstvenog osiguranja i periodične zdravstvene preglede, kao i putno osiguranje, te pravo na dobrovoljno mirovinsko osiguranje koje će plaćati VGZ, u iznosu od 6.000 kuna godišnje.