Ubojstvo djevojke u teheranskom zatvoru nije iznimka: iranski režim brutalno se obračunava sa svakim tko ga izazove

Mučne snimke iz bolnice

Mahsin brat, Kiarash Amini, rekao je pak da ju je čekao ispred pritvorskog centra kad je čuo vrištanje iznutra. Lokalni mediji objavili su da su stigla kola hitne pomoći, a svjedok koji je izašao iz centra, kazao je bratu da su sigurnosne snage ubile mladu ženu.

U četvrtak su društvenim mrežama počele kružiti fotografije i video koji prikazuju Mahse Amini kako leži bez svijesti na bolničkom krevetu s modricama oko očiju, cjevčicama u ustima i nosu, a krv joj curi iz uha. Nekoliko iranskih liječnika napisalo je na Twitteru da, iako nisu imali pristup njezinom medicinskom kartonu, krvarenje iz uha sugerira da je imala potres mozga od ozljeda glave.

Službeni izvori pak tvrde da je Amini iz pritvora odvedena u bolnicu jer je nakon uhićenja doživjela srčani udar te pala u komu. U bolnici su je neko vrijeme držali na aparatima i tako je održavali na životu.

Palicama na prosvjednike

Ubojstvo Amini izazvala je ogorčenje javnosti, a brojne javne ličnosti pozvale su na prestanak prakse teroriziranja i pritvaranja žena zbog nepoštivanja pravila nošenja hidžaba. Svi mediji pišu o brutalnom ubojstvu, dok je na društvenim mrežama to glavna tema.

U nekoliko četvrti u Teheranu izbile su demonstracije na kojima su se čuli povici „Smrt diktatoru“ i „Smrt Khameneiju”, iranskom vrhovnom vođi ajatolahu Ali Khameneiju. Do nereda je došlo i u gradu Saqizu gdje je živjela Mahsa te u Sandanaju, glavnom gradu iranskog Kurdistana. Sigurnosne snage tukle su demonstrante palicama i pucali iz oružja u zrak.

Pod pritiskom javnosti Ahmad Vahidi, ministar unutarnjih poslova, imenovao je svog zamjenika za sigurnost i obavještajne poslove da istraži smrt Amini.

Nasilje i izvan granica

Masih Alinejad, iranska aktivistica za prava žena sa sjedištem u SAD-u, pozvala je FBI u pomoć jer ju je iranski režim namjeravao oteti i na silu vratiti u Iran. Prema optužnici podignutoj protiv četiri iranska agenta — uključujući jednog identificiranog kao obavještajnog dužnosnika — planirala su namamiti Alinejad u drugu zemlju, gdje bi bila oteta te na silu vraćena u Iran.

Nedavno otkriće FBI-ja da su iranski agenti planirali atentat na bivšeg američkog savjetnika za nacionalnu sigurnost Johna Boltona i bivšeg američkog državnog tajnika Mikea Pompea pokazuje da iranske tajne službe ne prežu od nasilja i ubojstava i izvan granica svoje zemlje.

Osuđen za ratne zločine

Švedski sud osudio je 14. srpnja ove godine Hamida Nourija, 61, bivšeg dužnosnika iranske vlade, na doživotni zatvor zbog ratnih zločina, mučenja i ubojstva. Također i zbog njegove umiješanosti u masovna pogubljenja tisuća iranskih zatvorenika tijekom masakra 1988.

Švedski tužitelji optužili su Nourija da je u zatvoru Gohardashtu „namjerno oduzeo živote velikom broju zatvorenika koji su simpatizirali ljevičarske skupine i mudžahedine“. Također da je zatvorenike „izložio teškim patnjama koje se smatraju mučenjem i nečovječnim postupanjem “. Sud je utvrdio da je on „zajednički i u dogovoru s drugima sudjelovao u počinjenju kaznenih djela“.

Namamili ga u Švedsku

Nouri je bio pomoćnik zamjenika tužitelja u zatvoru Gohardasht, ozloglašenom logoru u Teheranu u kojem su bile smještene tisuće iranskih političkih i društvenih aktivista.

Nouri je 2019. uspješno namamljen u Švedsku i po dolasku na aerodrom u Stockholm odmah je uhićen. Švedsko načelo univerzalne jurisdikcije dopušta njezinim sudovima da procesuiraju optužbe kao što su ubojstva ili ratni zločini, bez obzira gdje su počinjeni.

Kako se branio pred sudom

Na suđenju u Stockholmu bivši zatvorenici u Gohardashtu svjedočili su da je Nouri pomogao i u odabiru onih koji će biti izvedeni pred sud, da je osobno sudjelovao u mučenju logoraša te da su ga vidjeli kako vodi osuđene zatvorenike na vješala.

Nourijevi odvjetnici tvrdili su da je on žrtva pogrešnog identiteta te da nikad nije radio u Gohardashtu. Umjesto toga, kažu, bio je upravitelj u teheranskom zatvoru Evin, u kojem je, slučajno, bio na dopustu tijekom masovnih pogubljenja.

Pogubljenja bez suđenja

Vrhovni vođa Irana, ajatolah Ruhollah Khomeini, u ljeto 1988. izdao je nalog za pogubljenje svih zatvorenika koji su pripadali iranskim oporbenim skupinama. Većina tih zatvorenika pripadala je pokretu Mujahideen-e-Khalqu, ali fetva vrhovnog vođe također se odnosila na članove Organizacije iranskog naroda Fedaian, marksiste, ljevičare i druge protivnike Homeinija.

Dok je pažnja iranske javnosti bila usmjerena na Iransko-irački rat, režim je bez suđenja pogubio tisuće zatvorenika zbog njihovih političkih uvjerenja. Do kraja srpnja 1988. njihova tijela bačena su u neobilježene pojedinačne i masovne grobnice. Procjenjuje se da je između 2.800 i 5.000 muškaraca i žena streljano ili obješeno i potom pokopano u neoznačenim masovnim grobnicama, što predstavlja zločin protiv čovječnosti.

Nitko nije molilo za milost

Među svjedocima na suđenju Nouriju bio je i Manoochehr Eshaghi koji je zajedno s ostalim robijašima iz zatvora Evin u Teheranu odveden autobusima na mjesto egzekucije. Ispod poveza za oči vidio je da su im se pridružili zarobljenici iz drugih autobusa. Stajali su leđima okrenuti svojim dželatima.

Eshagi je 40 godina kasnije ispričao novinarima kako nitko nije molio za milost niti pokazivao slabost. „Neki su uzvikivali „Živjela sloboda,“ a drugi „Smrt Khomeiniju!“ Nakon ispaljenih metaka, zapovjednik je provjeravao tijela i pucao im u glavu. Eshaghi je bio pošteđen jer još nije imao ni 15 godina, a svoju ispovijest novinarima zaključio je riječima: „Samo sam sjedio i plakao“.

‘Pobjedili smo ovaj put’

Mnogi od ubijenih pokopani su na groblju Khavaran. Iranska policija zabranila je obiteljima ubijenih posjete tom groblju te je kažnjavala one koji su pokušali ući. U svibnju 2022. oko groblja postavljeni su betonski zidovi i stupovi za nadzorne kamere, sve u nastojanju da se prikrije taj strašan zločin.

„Ovo je veliki dan za mene, veliki dan za sve obitelji žrtava“, kazala je novinarima Mehri Emrani, 61-godišnja pristalica pokreta MEK čiji je suprug bio svjedok tužiteljstva. Istodobno, prosvjednici su ispred suda uzvikivali „Pobijedili smo ovaj put“.

Presedan na švedskom sudu

Human Rights Watch ocijenio je da je presuda poslala „poruku najvišim iranskim dužnosnicima koji su umiješani u ove zločine da ne mogu zauvijek ostati izvan dosega pravde.“

Hamid Nouri, 61, prva je osoba koja se suočila s kaznenim progonom za sudjelovanje u pogubljenjima, što iranske vlasti nikada nisu službeno priznale. Suđenje je zateglo odnose između Švedske i Irana, a Teheran je žestoko protestirao jer bi ta presuda mogla biti presedan te omogućiti i drugim državama da sude i drugim visokim iranskim dužnosnicima koji su počinili masovne zločine.

Mračna prošlost predsjednika

Ponajprije sadašnjem predsjedniku Irana, Ebrahimu Raisi, koji je 1988. bio jedan od četiri člana takozvane komisije za smrt za provinciju Teheran. Raisi je bio zamjenik glavnog tužitelja.

Uz njega bili su Hossein Ali Nayyerija, koji je tada bio sudac, tužitelji Morteza Eshraqija i Mostafa Pourmohammad. Kad su ga novinari upitali o njegovoj ulozi u pogubljenjima, Raisi je kratko odgovorio: „Ako su sudac i tužitelj branili sigurnost ljudi, treba ih pohvaliti“.

Pokušaj ucjene Stockholma

Posljednjeg dana saslušanja na Nouryjevom suđenju, režim u Iranu objavio je da je iransko-švedski istraživač Ahmadreza Djalali osuđen na smrt. Tako je Teheran pokušao ucijeniti Stockholm te spriječiti da se Nouryja osudi.

Švedska ministrica vanjskih poslova Ann Linde izrazila je ozbiljnu zabrinutost zbog izrečene smrtne kazne Djalaliju. Kazala je da Švedska i EU “osuđuju smrtnu kaznu i zahtijevaju da se Djalali pusti na slobodu”.

Slučaj diplomata u Beču

Još krajem 2020. režim u Teheranu povezao je Djalalijev slučaj sa slučajem Assadollaha Assadija i trojice drugih terorista iranske obavještajne službe, MOIS, osuđenih za planiranje bombaškog napada na sastanak iranske oporbene koalicije Nacionalnog vijeća otpora Irana u Parizu 2018.

Assadi je bio u to vrijeme iranski diplomat u Beču, a osuđen je na 20 godina zatvora. Teheran je prijetio da će pogubiti Djalalija, ako vlasti ne oslobode Assadija.

Bez demokratskih pomaka

Svi ti događaji pokazuju da vrhovni iranski vođa Ali Hamneji, 83, uz pomoć ekstremno konzervativnog predsjednik Ebrahima Raisia, ne dopušta ni minimum demokratskih pomaka i poštivanja ljudskih prava u zemlji. A najnoviji slučajevi upućuju da od te svoje politike ne odstupa ni kad su u pitanju druge države.

Stoga je očito da nisu bez osnove optužbe kako ekstremno konzervativni i radikalni iranski režim podupire terorističke skupine na Bliskom Istoku te da zbog toga predstavlja opasnost po mir u tom dijelu svijeta.