Učestali ukrajinski napadi na ade u donjem toku rijeke u Dnjepar definitivno potvrđuju početak operacije oblikovanja bojišta. Napadne skupine ukrajinskih desantnih snaga, brzim čamcima i uz pomoć borbenih dronova, izvode upade na pojedinačne otoke. Do sada nisu zabilježeni neki veći okršaji s ruskim snagama.
Izgleda da su okupatorske snage na riječnim otocima uglavnom držale motrilačke postaje. Također, nema potvrda o okupljanju većih ukrajinskih snaga niti uspostave baza za trajni boravak na otocima pod ukrajinskom kontrolom. Dosadašnji angažman ukrajinske vojske ne ukazuje na ovaj dio fronta kao područje glavnog udara.
Toga su svjesni i Rusi. Svoju obranu organizirali su istočno od lijeve obale Dnjepra, brojnih rukavaca, starača i kanala. Sve dok Ukrajinci ne počnu koncentrirati i prebacivati oklopno mehanizirane snage, front na Dnjepru igrat će perifernu ulogu.
Dva pravca prema istoku
Na tom dijelu postoje dva realna pravca mogućeg napredovanja prema istoku. Jedan vodi komunikacijom E97 preko ruševina Antovskog mosta. Drugi „tvrdi“ prijelaz moguć je preko oštećene brane Nova Kahovka. I kad bi oslobodili kompletnu lijevu obala Dnjepra, za podržavanje napadnih operacija potrebno je uspostaviti skelske prijelaze, položiti pontonske mostove ili osposobiti za prijelaz postojeće oštećene tvrde objekte.
Ipak, to ne znači da će ruska strana potpuno zanemariti ovaj dio fronta. Uz cijeli donji tok Dnjepra uređeni su artiljerijski položaj. Oni na kojima već bazira artiljerija, nedavno su bili izloženi ukrajinskom kontrabatiranju. Uz glavne komunikacije pripremljeni su brojni obrambeni položaji. Međutim, većina nije posjednuta s posadama. Kontrolne točke uglavnom pokrivaju pripadnici Rosgvardije, ruske žandarmerije. Ostale položaje drže rezervisti i lokalni martićevci. Koliko je poznato, koncentracija ruskih mobilnih rezervi nalazi se u Čaplijanki i Melitopolju.
Ukrajinska cijevna i raketna artiljerija također sudjeluje u oblikovanju bojišta. Za sada napadaju ciljeve gdje se može postići trajni učinak uništenja ili trajnog onesposobljavanja. Gađaju se skladišta goriva i streljiva, topnički položaji, elementi sustava PZO.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Testiranje nove balističke rakete
Zabilježen je jedan potvrđeni neuspješni raketni napad na Krimski most. Ukrajinci tvrde da je to bilo testiranje taktičkih balističkih raketa Grom-2. Ipak, prema ruskim tvrdnjama, PZO mosta uspjela je presresti i oboriti četiri ukrajinska projektila. Pred početak rata Ukrajinci su, na bazi sovjetskog modela Točka-U, razvili vlastitu balističku raketu Grom-2 dometa 300 odnosno 500 kilometara. Do sada je bilo nekoliko pokušaja korištenja ovih projektila.
Prvi napad, na zračnu bazu Saki kod Novofedorivke na Krimu, bio je vrlo uspješan. Tad je, 300 kilometara od najbližih ukrajinskih položaja, uništeno nekoliko ruskih borbenih zrakoplova tipa Suhoj.
Drugi napad, za koji se pretpostavlja da je izveden raketama Grom-2, dogodio se 8. travnja ove godine. Ruska PZO oborila je dvije rakete iznad mjesta Feodosija, oko 150 kilometara sjeveroistočno od Sevastopolja na Krimu. Putanja raketa poklapala se sa smjerom prema Krimskom mostu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Najbranjeniji objekt na svijetu
Očito sadašnja ukrajinska vojna tehnologija nije u stanju probiti zaštitu trenutno najbranjenijeg objekta na svijetu. Sa svakog kraja mosta, dugog preko 18 kilometara, nalazi se po jedna baterija najsuvremenijeg ruskog PZO sustava S-400. Uz njih, kolocirani su sustavi Pancir-S, naoružani protuzrakoplovnim topovima kalibra 30 milimetara i radarski navođenim raketama srednjeg dometa.
Za očekivati je, iako nema potvrda, da uz to idu i brojni PZO sustavi kratkog dometa. Paralelno s mostom, barže su opremljene radarskim reflektorima za ometanje napada protubrodskim raketama koje koriste radarsko navođenje. Na samom mostu instalirani su uređaji za pravljenje dimne zavjese u slučaju pokušaja napada ubojnim sredstvima s optoelektroničkim navođenjem.
Cijelo područje zasićeno je ometačima GPS signala. Time se umanjuje mogućnost napada „pametnim“ bombama ili raketama koje se vode prema cilju pomoću signala sa satelita. Zračni prostor oko mosta zona je zabrane letenja. Tako PZO ne gubi vrijeme za identifikaciju cilja. U slučaju neautorizirane penetracije, bez prethodnog upozorenja, otvara se vatra na svaki objekt koji se nađe u zračnom prostoru oko Krimskog mosta. Što tiče mogućih napada iz zraka, Vojske Ruske Federacije ništa nije prepustila slučaju. Nema sumnje da su ruski zapovjednici poduzeli jednako sveobuhvatne i višeslojne mjere zaštite od napada s kopna ili mora.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kopneni most za Krim
Međutim, to ne znači da Združene snage Ukrajine nemaju sposobnost pogađanja ruskih ciljeva u dubini teritorija. Višecijevni bacači raketa M-142 HIMARS i dalje predstavljaju najveću prijetnju za ruske položaje. Ruska PZO još uvijek nije pronašla učinkovito sredstvo za zaustavljanje raketa M-31 koje ispaljuje HIMARS.
U napadu na ruske ciljeve ukrajinskoj raketnoj artiljeriji priključio se i VBR domaće proizvodnje Viljha, u prijevodu Joha. Viljha je razvijena na temelju sovjetskog višecijevnog bacača raketa Smerč i ima domet oko 150 kilometara. Ukrajinci su nabavili od Turske i VBR oznake TOROS. TOROS je izvedena na temelju dokumentacije bivšeg jugoslavenskog VBR-a M-87 Orkan. Domet raketa većeg kalibra procjenjuje se između 110 i 160 kilometara.
Ukrajinske snage vatrom mogu pokriti sav teritorij zapadno od linije Donjeck – Mariupolj. Svaka koncentracija snaga ili pokret trupa preko „kopnenog mosta“, koji spaja Donbas i Krim, potencijalna je meta ukrajinske raketne artiljerije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Upitno mjesto glavnog udara
Iako nisu intenzivni, većina sadašnjih napada po dubini teritorija pod ruskom kontrolom, odvija se u zahvatu „kopnenog mosta“. Međutim, to još uvijek ne znači da će tamo i biti glavni udar. Krajem ljeta, prošle godine, Ukrajinci su intenzivno tukli Ruse u Hersonskoj, a glavni napad izveli u Harkovskoj oblasti. Dok su Sjedinjene Države obnovile zalihe raketa za HIMARS, raspoloživost projektila za TOROS i Viljhu je nepoznata.
U ovoj fazi oblikovanja bojišta, ukrajinske snage posebnu pažnju posvećuju uništavanju ruskih stanica za ometanje kao i artiljerijskih radara. Ovo su misije namijenjene prvenstveno dronovima kamikazama.
Ruska strana ima izuzetno sposobnu i dobro organiziranu jedinicu za elektronsko ratovanje. Jedan od osnovnih zadataka, na ukrajinskom ratištu, jest ometanje GPS signala i frekvencija za upravljanje dronovima. Ukrajina koristi mnoge tipova oružja, čiji precizni pogoci zavise od pouzdanosti satelitskih signala. Ništa manje nije važna i mogućnost nesmetanog korištenja dronova. Njih Ukrajinci masovno koriste za razne namjene.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bolna lekcija za Ukrajinu
Uništenjem artiljerijskih radara, nastoji se smanjiti ubojitost ruskog topništva. Lekcija naučena prilikom oslobađanja Hersona bila je bolna za Ukrajince. Svaki pokušaj proboja ruske obrane bio je zaustavljan koncentriranom vatrom ruskog teškog topništva. Time je zaustavljan tempo napredovanja ukrajinskih mehaniziranih postrojbi. To je omogućilo uredno izvlačenje ruskih postrojbi i tehnike, preko, na lijevu obalu Dnjepra.
Ukratko, cilj ukrajinskih udara je stvoriti povoljne uvjete za izvođenje napadne operacije, ili operacija, većih razmjera za što su spremili novih 17 brigada s oko 80.000 vojnika. Što čini ruska strana, osim što nastavlja kilavljenje oko Bahmuta i bezuspješno pokušava zeuzeti Avdiivku?
Posljednji pokušaj ruskog napada na glavni grad Ukrajine, krstarećim raketama H-101/555, lansiranih sa strategijskih bombardera T-95, očito je usmjeren s ciljem vezivanja ukrajinske PZO. Namjera je držati novo isporučene sustave Patriot PAC-3 dalje od linije fronta. Naime, baziranje Patriota bliže frontu pruža mnogo efikasniju zaštitu koncentracija ukrajinskih snaga od napada iz zraka.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Rusi riskiraju svoj najbolji tenk
Kako bi ojačali vatrenu moć, Rusi su za obranu Zaporožja dovukli i stare protuoklopne topove MT-12 kalibra od 100 milimetara. Dužina topa od gotovo deset metara čini ga neprikladnim za mobilno ratovanje. Međutim, velika raspoloživost streljiva, koje Rusima sve više nedostaje, vraća ovo staro borbeno sredstvo ponovo u upotrebu. U zamjenskoj ulozi već se masovno koristi za posrednu vatrenu podršku.
Zanimljivo je da se u borbama za Bahmut pojavio najbolji ruski tenk T-90M. Iako su ulične borbe nepovoljne za primjenu tenkova, ruski zapovjednici spremni su preuzeti rizik gubitka borbenog stroja čija se vrijednost procjenjuje na 4,5 milijuna američkih dolara.
Uvođenje u borbu najboljeg oklopnjaka koji se nalazi u operativnoj upotrebi, zorno pokazuje želju Rusa za konačno okončanje bahmutske osvajačke trakavice. Iako borbe još nisu okončane, već se odavno vode rasprave o smislu ove bitke koja traje već punih devet mjeseci. Procjene tko gubi, a tko dobiva vrlo su različite. Međutim, jedna činjenica je neoboriva.
Wagner je obilato iskrvario
Pred početak napada na grad, snage privatne vojne organizacije Wagner držale su gotovo 90 kilometara fronta u Ukrajini. Sad, kad se očekuje konačno preuzimanje kontrola nad gradom, Wagner plaćenici pokrivaju svega 5 kilometara borbene linije. Najpoznatiji ruski plaćenici definitivno su obilato iskrvarili u borbama za mali rudarski grad u Donbasu.
Međutim, nisu pripadnici Wagner formacije jedina privatna vojska koja se za ruske interese bori u Ukrajini. Kako se situacija na ruskoj strani komplicira, tako se povećava i broj plaćeničkih skupina koje su izvan sustava zapovijedanja Vojske Ruske Federacije.
Poluprivatna vojska, čečenskog lidera Ramzana Kadirova, bila je vrlo bučna u svojim kritikama ruskog ministarstva obrane na početku rata. Sad se više gotovo i ne čuju. U Ukrajini djeluju plaćenici nacionalističkih panslavenskih organizacija Slavenski korpus i ENOT, Udruga ujedinjene narodne zajednice. Ova posljednja, nekad je svoje kampove za obuku imala u Srbiji i Crnoj Gori.
Cijeli niz privatnih vojski
U Ukrajini djeluje i formacija Redute, privatne zaštitarske firme nastale od bivših veterana ruske vojske. Zanimljivo je da je i najveća ruska državna naftna kompanija GAZPROM osnovala i svoju vojnu formaciju sa zadaćom zaštite naftnih postrojenja. Međutim, i oni se pojavljuju u Ukrajini. I što je najzanimljivije, pod okriljem GRU-a, vojne obavještajne službe, u Ukrajini ratuje i privatna vojska ruskog ministarstva obrane pod nazivom Patriot. Očito se angažmanom plaćenika nastoji nadoknaditi manjak vojnika spremnih za borbu.
Pored privatnih vojski, u Ukrajini ratuje i ruska žandarmerija, lokalni martićevci, regulirana profesionalna vojska te desetine tisuća, uglavnom zbunjenih, rezervista. Rasprostranjenost paravojnih formacija ukazuje na činjenicu kako ruska vojska nije u stanju organizirati i upravljati „specijalnom vojnom operacijom“ u okviru jedinstvenog sustava vođenja i zapovijedanja.
Točna procjena razine borbene spremnosti i sposobnosti raznolikih formacija invazione sile sigurno će biti ključna za uspjeh izvođenja oslobodilačkih operacija Združenih snaga Ukrajine.
Učestali napadi potvrđuju, Ukrajina je počela oblikovati bojište za glavni udar. Naredbu čeka 17 novih brigada s 80.000 vojnika
Cilj ukrajinskih udara je stvoriti povoljne uvjete za izvođenje napadne operacije, ili operacija, većih razmjera
Iako nisu intenzivni, većina sadašnjih napada po dubini teritorija pod ruskom kontrolom, odvija se u zahvatu „kopnenog mosta“. Međutim, to još uvijek ne znači da će tamo i biti glavni udar. Krajem ljeta, prošle godine, Ukrajinci su intenzivno tukli Ruse u Hersonskoj, a glavni napad izveli u Harkovskoj oblasti.
Učestali ukrajinski napadi na ade u donjem toku rijeke u Dnjepar definitivno potvrđuju početak operacije oblikovanja bojišta. Napadne skupine ukrajinskih desantnih snaga, brzim čamcima i uz pomoć borbenih dronova, izvode upade na pojedinačne otoke. Do sada nisu zabilježeni neki veći okršaji s ruskim snagama.
Izgleda da su okupatorske snage na riječnim otocima uglavnom držale motrilačke postaje. Također, nema potvrda o okupljanju većih ukrajinskih snaga niti uspostave baza za trajni boravak na otocima pod ukrajinskom kontrolom. Dosadašnji angažman ukrajinske vojske ne ukazuje na ovaj dio fronta kao područje glavnog udara.
Toga su svjesni i Rusi. Svoju obranu organizirali su istočno od lijeve obale Dnjepra, brojnih rukavaca, starača i kanala. Sve dok Ukrajinci ne počnu koncentrirati i prebacivati oklopno mehanizirane snage, front na Dnjepru igrat će perifernu ulogu.
Dva pravca prema istoku
Na tom dijelu postoje dva realna pravca mogućeg napredovanja prema istoku. Jedan vodi komunikacijom E97 preko ruševina Antovskog mosta. Drugi „tvrdi“ prijelaz moguć je preko oštećene brane Nova Kahovka. I kad bi oslobodili kompletnu lijevu obala Dnjepra, za podržavanje napadnih operacija potrebno je uspostaviti skelske prijelaze, položiti pontonske mostove ili osposobiti za prijelaz postojeće oštećene tvrde objekte.
Ipak, to ne znači da će ruska strana potpuno zanemariti ovaj dio fronta. Uz cijeli donji tok Dnjepra uređeni su artiljerijski položaj. Oni na kojima već bazira artiljerija, nedavno su bili izloženi ukrajinskom kontrabatiranju. Uz glavne komunikacije pripremljeni su brojni obrambeni položaji. Međutim, većina nije posjednuta s posadama. Kontrolne točke uglavnom pokrivaju pripadnici Rosgvardije, ruske žandarmerije. Ostale položaje drže rezervisti i lokalni martićevci. Koliko je poznato, koncentracija ruskih mobilnih rezervi nalazi se u Čaplijanki i Melitopolju.
Ukrajinska cijevna i raketna artiljerija također sudjeluje u oblikovanju bojišta. Za sada napadaju ciljeve gdje se može postići trajni učinak uništenja ili trajnog onesposobljavanja. Gađaju se skladišta goriva i streljiva, topnički položaji, elementi sustava PZO.
Testiranje nove balističke rakete
Zabilježen je jedan potvrđeni neuspješni raketni napad na Krimski most. Ukrajinci tvrde da je to bilo testiranje taktičkih balističkih raketa Grom-2. Ipak, prema ruskim tvrdnjama, PZO mosta uspjela je presresti i oboriti četiri ukrajinska projektila. Pred početak rata Ukrajinci su, na bazi sovjetskog modela Točka-U, razvili vlastitu balističku raketu Grom-2 dometa 300 odnosno 500 kilometara. Do sada je bilo nekoliko pokušaja korištenja ovih projektila.
Prvi napad, na zračnu bazu Saki kod Novofedorivke na Krimu, bio je vrlo uspješan. Tad je, 300 kilometara od najbližih ukrajinskih položaja, uništeno nekoliko ruskih borbenih zrakoplova tipa Suhoj.
Drugi napad, za koji se pretpostavlja da je izveden raketama Grom-2, dogodio se 8. travnja ove godine. Ruska PZO oborila je dvije rakete iznad mjesta Feodosija, oko 150 kilometara sjeveroistočno od Sevastopolja na Krimu. Putanja raketa poklapala se sa smjerom prema Krimskom mostu.
Najbranjeniji objekt na svijetu
Očito sadašnja ukrajinska vojna tehnologija nije u stanju probiti zaštitu trenutno najbranjenijeg objekta na svijetu. Sa svakog kraja mosta, dugog preko 18 kilometara, nalazi se po jedna baterija najsuvremenijeg ruskog PZO sustava S-400. Uz njih, kolocirani su sustavi Pancir-S, naoružani protuzrakoplovnim topovima kalibra 30 milimetara i radarski navođenim raketama srednjeg dometa.
Za očekivati je, iako nema potvrda, da uz to idu i brojni PZO sustavi kratkog dometa. Paralelno s mostom, barže su opremljene radarskim reflektorima za ometanje napada protubrodskim raketama koje koriste radarsko navođenje. Na samom mostu instalirani su uređaji za pravljenje dimne zavjese u slučaju pokušaja napada ubojnim sredstvima s optoelektroničkim navođenjem.
Cijelo područje zasićeno je ometačima GPS signala. Time se umanjuje mogućnost napada „pametnim“ bombama ili raketama koje se vode prema cilju pomoću signala sa satelita. Zračni prostor oko mosta zona je zabrane letenja. Tako PZO ne gubi vrijeme za identifikaciju cilja. U slučaju neautorizirane penetracije, bez prethodnog upozorenja, otvara se vatra na svaki objekt koji se nađe u zračnom prostoru oko Krimskog mosta. Što tiče mogućih napada iz zraka, Vojske Ruske Federacije ništa nije prepustila slučaju. Nema sumnje da su ruski zapovjednici poduzeli jednako sveobuhvatne i višeslojne mjere zaštite od napada s kopna ili mora.
Kopneni most za Krim
Međutim, to ne znači da Združene snage Ukrajine nemaju sposobnost pogađanja ruskih ciljeva u dubini teritorija. Višecijevni bacači raketa M-142 HIMARS i dalje predstavljaju najveću prijetnju za ruske položaje. Ruska PZO još uvijek nije pronašla učinkovito sredstvo za zaustavljanje raketa M-31 koje ispaljuje HIMARS.
U napadu na ruske ciljeve ukrajinskoj raketnoj artiljeriji priključio se i VBR domaće proizvodnje Viljha, u prijevodu Joha. Viljha je razvijena na temelju sovjetskog višecijevnog bacača raketa Smerč i ima domet oko 150 kilometara. Ukrajinci su nabavili od Turske i VBR oznake TOROS. TOROS je izvedena na temelju dokumentacije bivšeg jugoslavenskog VBR-a M-87 Orkan. Domet raketa većeg kalibra procjenjuje se između 110 i 160 kilometara.
Ukrajinske snage vatrom mogu pokriti sav teritorij zapadno od linije Donjeck – Mariupolj. Svaka koncentracija snaga ili pokret trupa preko „kopnenog mosta“, koji spaja Donbas i Krim, potencijalna je meta ukrajinske raketne artiljerije.
Upitno mjesto glavnog udara
Iako nisu intenzivni, većina sadašnjih napada po dubini teritorija pod ruskom kontrolom, odvija se u zahvatu „kopnenog mosta“. Međutim, to još uvijek ne znači da će tamo i biti glavni udar. Krajem ljeta, prošle godine, Ukrajinci su intenzivno tukli Ruse u Hersonskoj, a glavni napad izveli u Harkovskoj oblasti. Dok su Sjedinjene Države obnovile zalihe raketa za HIMARS, raspoloživost projektila za TOROS i Viljhu je nepoznata.
U ovoj fazi oblikovanja bojišta, ukrajinske snage posebnu pažnju posvećuju uništavanju ruskih stanica za ometanje kao i artiljerijskih radara. Ovo su misije namijenjene prvenstveno dronovima kamikazama.
Ruska strana ima izuzetno sposobnu i dobro organiziranu jedinicu za elektronsko ratovanje. Jedan od osnovnih zadataka, na ukrajinskom ratištu, jest ometanje GPS signala i frekvencija za upravljanje dronovima. Ukrajina koristi mnoge tipova oružja, čiji precizni pogoci zavise od pouzdanosti satelitskih signala. Ništa manje nije važna i mogućnost nesmetanog korištenja dronova. Njih Ukrajinci masovno koriste za razne namjene.
Bolna lekcija za Ukrajinu
Uništenjem artiljerijskih radara, nastoji se smanjiti ubojitost ruskog topništva. Lekcija naučena prilikom oslobađanja Hersona bila je bolna za Ukrajince. Svaki pokušaj proboja ruske obrane bio je zaustavljan koncentriranom vatrom ruskog teškog topništva. Time je zaustavljan tempo napredovanja ukrajinskih mehaniziranih postrojbi. To je omogućilo uredno izvlačenje ruskih postrojbi i tehnike, preko, na lijevu obalu Dnjepra.
Ukratko, cilj ukrajinskih udara je stvoriti povoljne uvjete za izvođenje napadne operacije, ili operacija, većih razmjera za što su spremili novih 17 brigada s oko 80.000 vojnika. Što čini ruska strana, osim što nastavlja kilavljenje oko Bahmuta i bezuspješno pokušava zeuzeti Avdiivku?
Posljednji pokušaj ruskog napada na glavni grad Ukrajine, krstarećim raketama H-101/555, lansiranih sa strategijskih bombardera T-95, očito je usmjeren s ciljem vezivanja ukrajinske PZO. Namjera je držati novo isporučene sustave Patriot PAC-3 dalje od linije fronta. Naime, baziranje Patriota bliže frontu pruža mnogo efikasniju zaštitu koncentracija ukrajinskih snaga od napada iz zraka.
Rusi riskiraju svoj najbolji tenk
Kako bi ojačali vatrenu moć, Rusi su za obranu Zaporožja dovukli i stare protuoklopne topove MT-12 kalibra od 100 milimetara. Dužina topa od gotovo deset metara čini ga neprikladnim za mobilno ratovanje. Međutim, velika raspoloživost streljiva, koje Rusima sve više nedostaje, vraća ovo staro borbeno sredstvo ponovo u upotrebu. U zamjenskoj ulozi već se masovno koristi za posrednu vatrenu podršku.
Zanimljivo je da se u borbama za Bahmut pojavio najbolji ruski tenk T-90M. Iako su ulične borbe nepovoljne za primjenu tenkova, ruski zapovjednici spremni su preuzeti rizik gubitka borbenog stroja čija se vrijednost procjenjuje na 4,5 milijuna američkih dolara.
Uvođenje u borbu najboljeg oklopnjaka koji se nalazi u operativnoj upotrebi, zorno pokazuje želju Rusa za konačno okončanje bahmutske osvajačke trakavice. Iako borbe još nisu okončane, već se odavno vode rasprave o smislu ove bitke koja traje već punih devet mjeseci. Procjene tko gubi, a tko dobiva vrlo su različite. Međutim, jedna činjenica je neoboriva.
Wagner je obilato iskrvario
Pred početak napada na grad, snage privatne vojne organizacije Wagner držale su gotovo 90 kilometara fronta u Ukrajini. Sad, kad se očekuje konačno preuzimanje kontrola nad gradom, Wagner plaćenici pokrivaju svega 5 kilometara borbene linije. Najpoznatiji ruski plaćenici definitivno su obilato iskrvarili u borbama za mali rudarski grad u Donbasu.
Međutim, nisu pripadnici Wagner formacije jedina privatna vojska koja se za ruske interese bori u Ukrajini. Kako se situacija na ruskoj strani komplicira, tako se povećava i broj plaćeničkih skupina koje su izvan sustava zapovijedanja Vojske Ruske Federacije.
Poluprivatna vojska, čečenskog lidera Ramzana Kadirova, bila je vrlo bučna u svojim kritikama ruskog ministarstva obrane na početku rata. Sad se više gotovo i ne čuju. U Ukrajini djeluju plaćenici nacionalističkih panslavenskih organizacija Slavenski korpus i ENOT, Udruga ujedinjene narodne zajednice. Ova posljednja, nekad je svoje kampove za obuku imala u Srbiji i Crnoj Gori.
Cijeli niz privatnih vojski
U Ukrajini djeluje i formacija Redute, privatne zaštitarske firme nastale od bivših veterana ruske vojske. Zanimljivo je da je i najveća ruska državna naftna kompanija GAZPROM osnovala i svoju vojnu formaciju sa zadaćom zaštite naftnih postrojenja. Međutim, i oni se pojavljuju u Ukrajini. I što je najzanimljivije, pod okriljem GRU-a, vojne obavještajne službe, u Ukrajini ratuje i privatna vojska ruskog ministarstva obrane pod nazivom Patriot. Očito se angažmanom plaćenika nastoji nadoknaditi manjak vojnika spremnih za borbu.
Pored privatnih vojski, u Ukrajini ratuje i ruska žandarmerija, lokalni martićevci, regulirana profesionalna vojska te desetine tisuća, uglavnom zbunjenih, rezervista. Rasprostranjenost paravojnih formacija ukazuje na činjenicu kako ruska vojska nije u stanju organizirati i upravljati „specijalnom vojnom operacijom“ u okviru jedinstvenog sustava vođenja i zapovijedanja.
Točna procjena razine borbene spremnosti i sposobnosti raznolikih formacija invazione sile sigurno će biti ključna za uspjeh izvođenja oslobodilačkih operacija Združenih snaga Ukrajine.