Ukrajinci djeluju kao da su spremni pomesti Ruse. Zašto ih Zapad zadržava? 'Bliži se dosad najopasnija bitka'

Ukrajinci uvjereni da mogu pobijediti…

Stručnjaci koji proučavaju rat u Ukrajini slažu se da dvije spomenute ofenzive čine treću fazu sukoba koji je započeo ruskom invazijom 24. veljače. U prvoj fazi, ruske snage neuspješno su pokušale okupirati prijestolnicu Kijev i druge velike ukrajinske gradove, ali su zauzele velike dijelove južne i istočne Ukrajine.

Drugu fazu, koja je trajala tijekom čitavog proljeća i većeg dijela ljeta, obilježile su teške borbe na istoku Ukrajine. Treća faza donijela je prekretnicu u ratu, pokazavši da je Ukrajina sposobna ne samo zaustaviti napredovanje ruske vojske, nego i vratiti velike dijelove ranije izgubljenog teritorija.

Predsjednik Volodimir Zelenski i ukrajinski ministar obrane Dmitro Kuleba više su puta naglasili kako su pobjede tijekom jeseni postale razlog za veliki skok samopouzdanja njihovih vojnika i građana. Usprkos vrlo katastrofalnoj gospodarskoj situaciji i golemoj šteti koju i dalje trpe zbog ruskih napada, Ukrajinci su sada uvjereni da mogu u potpunosti izbaciti neprijatelje s međunarodno priznatog teritorija svoje zemlje.

…ali ne bez pomoći Zapada

Osim hrabrosti njihovih vojnika i civila, za posljednje uspjehe Ukrajine neprocjenjivo je važna bila pomoć u oružju i ratnoj opremi poslana sa Zapada. Analitičari drže da su ključnu ulogu u trećoj fazi rata odigrala artiljerijska sredstva kojima su članice NATO saveza opskrbile ukrajinsku vojsku.

Udari sada već legendarnih HIMARS-a, višecijevnih raketnih bacača američke proizvodnje, smrvili su logistiku i oklop okupacijskih snaga. Moderni protuzračni sustavi paralizirali su rusku avijaciju i spriječili potpuno uništenje ukrajinske energetske infrastrukture. I druga, manje medijski eksponirana, ali jednako važna oružja poslana sa Zapada, poput velikog broja oklopnih vozila, teških topova i bespilotnih letjelica, omogućila su ukrajinskoj vojsci velike pobjede ostvarene tijekom jeseni.

Usprkos tome što je oružje zapadne proizvodnje Ukrajini omogućilo neočekivane vojne uspjehe, Zelenski, Kuleba i drugi ukrajinski lideri već mjesecima ponavljaju kako na popisu vojne pomoći bolno nedostaju najmoćnija oružja iz modernog vojnog arsenala. Kada bi im saveznici poslali tenkove, borbene avione i rakete dugačkog dometa, ukrajinski vojnici ubrzo bi potpuno porazili ruske snage i okončali rat, uvjereni su čelnici iz Kijeva.

Moćnije oružje brzo bi završilo rat

Logika nalaže da su Ukrajinci u pravu. Ako su uz pomoć ograničenih vojnih sredstava postigle pobjede u dvije velike ofenzive, njihove snage naoružane tenkovima i avionima superiornim svemu čime raspolažu Rusi vjerojatno bi brzo ostvarile još veće uspjehe. Kada bi uz to oružje imali i rakete kadre dosegnuti dubinu ruskog teritorija, Ukrajinci bi neprijatelja mogli natjerati da ozbiljno razmisli o isplativosti terorističkih napada na civilnu infrastrukturu.

Usprkos tome, nema nikakvih naznaka da su zapadni saveznici spremni proširiti asortiman oružja koje šalju Kijevu. Štoviše, čini se da su posljednje akcije, u kojima su Ukrajinci vlastitim sredstvima napali baze na jugu Rusije, povećale anksioznost u Washingtonu i europskim prijestolnicama.

Takav pristup zapadnih saveznika razlog je za sve češća trvenja između Zelenskog i zapadnih vođa. Kako u današnjoj analizi navodi Bloomberg, Ukrajina već neko vrijeme suptilno testira granice tolerancije Washingtona prema agresivnim taktikama, dok Washington nastoji osigurati da takav pristup ne izazove veliki rat koji predsjednik Joe Biden želi izbjeći pod svaku cijenu.

SAD ne želi previše riskirati

Da Washington želi izbjeći širenje sukoba gotovo pod svaku cijenu, pokazuje i potez odigran nakon uspješne akcije ukrajinskih operativaca u Moskvi. Kad su američki obavještajci ovoga ljeta saznali da Ukrajinci stoje iza napada na Darju Duginu, kćer fanatičnog ruskog propagandista Aleksandra Dugina, pustili su taj podatak u javnost, vjerojatno u nadi da će time obeshrabriti Kijev da ponovno pokuša nešto slično.

Također, Bloomberg navodi da je SAD modificirao HIMARS-e poslane Ukrajini kako bi osigurao da ih se ne može koristiti za dalekometne udare kojima bi mogao biti pogođen matični teritorij Ruske Federacije. Štoviše, čini se da Amerikancima nije svejedno ni kada Ukrajina gađa dijelove svog okupiranog teritorija. Dok Bidenova administracija javno brani pravo Kijeva da udari na Krim, privatno su američki dužnosnici znatno ambivalentniji prema takvim napadima.

Američka intervencija spasila bi Ukrajinu

Jasno je kako obje strane nastoje izbjeći da njihova neslaganja izađu u javnost. Zbog toga i dalje prevladava uvjerenje da Kijev i Washington složno rade na ishodu koji se prije 10 mjeseci činio nemogućim – pobjedi koja će osigurati opstanak Ukrajine i strateški onesposobiti Rusiju. Ipak, pitanja koja se javljaju oko napada na ruski teritorij sugeriraju da postoje velike nesuglasice oko toga koliko se pritom smije riskirati. Biden je otvoreno rekao da je izbjegavanje vojnog obračuna s Rusijom jednako važno kao i pomoć Ukrajini.

Naravno, Ukrajincima zabrinutost njihovih saveznika oko eskalacije ne znači previše, budući da se bore za opstanak. Lančana reakcija koja bi dovela do izravne američke intervencije i šireg rata bila bi katastrofa za Bidena, ali za Zelenskog bi američki ulazak u sukob vjerojatno značio spas njegove domovine.

Putin ne smije izgubiti Krim

Usprkos nesuglasicama oko strategije za oslobađanje okupiranih teritorija, suradnja Kijeva i Washingtona zasad nije ozbiljno ugrožena. No, moguće je da se bliži bitka koja će značiti dosad najozbiljnije iskušenje za savezničke odnose Ukrajine i Zapada. Riječ je, naravno, o oslobađanju Krima.

S obzirom na velike uspjehe tijekom proteklih nekoliko mjeseci, nije nezamislivo da će ukrajinska vojska uskoro osloboditi relativno malen dio Hersonske oblasti između istočne obale Dnjepra i Perekopske prevlake, uskog komada zemlje koji Krim povezuje s ostatkom Ukrajine. Ako Ukrajinci izbiju na granicu spornog poluotoka, mogla bi uslijediti bitka znatno drugačija od svih dosad vođenih u ovom ratu.

Kako u analizi objavljenoj u magazinu Foreign Affairs ističu stručnjaci za međunarodnu politiku Liana Fix i Michael Kimmage, Putin može izgubiti Herson ili neki drugi dio osvojenog ukrajinskog teritorija i prihvatiti taj gubitak. Mogao bi čak izgubiti Donbas, dio istočne Ukrajine koji je Rusija okupirala 2014., i politički preživjeti. Ali gubitak Krima ozbiljno bi ugrozio opstanak Putina na čelu države (a s obzirom na ruske navade, možda i njegov biološki opstanak), zbog čega je izvjesno kako ruski diktator neće prezati ni od čega kako bi to spriječio.

Kolebljivci na Zapadu

U slučaju da dođe do bitke za Krim, drastično raste opasnost od upotrebe nuklearnog oružja, ističe dvoje analitičara Foreign Affairsa, što je prijetnja koja bi mogla dovesti do raspada saveza između Ukrajine i Zapada. Istina, većina srednjoeuropskih i istočnoeuropskih saveznika vjerojatno bi nastavila podržavati Ukrajinu i u takvim okolnostima, budući da je riječ o zemljama koje Rusija izravno ugrožava.

No, neke države koje trenutno podupiru Kijev imaju drugačiju računicu, i ozbiljno ih zabrinjava mogućnost eskalacije. Među njima su Francuska, Njemačka i Sjedinjene Države, koje pomažu Ukrajincima, ali pritom paze strogo da Putina ne gurnu preko ruba. Tu su i Brazil, Kina, Indija te druge zemlje koje su formalno neutralne, ali žele brzi kraj rata zbog teških posljedica koje trpi globalna ekonomija, i imaju načina kako izvršiti pritisak na saveznike Ukrajine.

Kijev mora igrati pametno

S obzirom na to koliko bi napad na Krim povećao opasnost od nuklearne eskalacije, ali i od gubitka važnih saveznika, Fix i Kimmage predlažu Ukrajincima drugačiji pristup. Prema njima, Ukrajina bi trebala držati Krim ranjivim nastavljajući iz daljine napadati ruske vojne ciljeve. Ukrajinske snage trebale bi pokušati izvesti proboj do juga Hersonske oblasti, čime bi pokazale da je invazija na Krim moguća u svakom trenutku. Sam napad na poluotok trebalo bi izbjeći, koristeći prijetnju invazijom kao adut u pregovorima s Rusijom.

Takav pristup smanjio bi vjerojatnost nuklearnog udara za kojim bi Putin mogao posegnuti ako ga se stjera u kut. Istovremeno, uplašeni zapadnjaci bili bi umireni saznanjem da Ukrajina ne namjerava izazvati smak svijeta. Štoviše, mogućnost skorog završetka rata možda bi ih potaknula da Kijevu pošalju nešto od dosad uskraćenog oružja, kako bi se Rusiju novim porazima što prije natjeralo na pregovore.

Dakle, Ukrajinci se nalaze u krajnje nezahvalnoj situaciji. Strategiju oslobađanja svoje zemlje moraju planirati kao da gaze po oštrici noža. Rusima trebaju nastaviti nanositi poraze pomoću ograničenog arsenala, bez pomoći moćnih zapadnih tenkova i aviona. Pritom moraju paziti da ne razljute Putina toliko da ovaj odgovori nuklearnim oružjem, odnosno da ne antagoniziraju Zapad odviše smjelim udarima po neprijateljskom teritoriju. Ukrajincima kao utjeha može poslužiti činjenica da su se od početka rata suočavali i s gorim izgledima, te na kraju prevladali.