Sve je više zapadnih, a i proruskih izvora, koji tvrde da će borbe u Zaporožju, južno od Orhiva, odrediti sudbinu ukrajinske ljetne kampanje. Na ovom dijelu fronta, Združene snage Ukrajine uspjele su ostvariti značajan proboj kroz ruske prednje obrambene položaje. Na desetak kilometara južno od početnih pozicija, ukrajinske vodeće postrojbe “uklinile” su se između naselja Novoprokopivke i Verbove. Širina ukrajinskog “klina” iznosi od najviše 10 do 2,5 kilometra na krajnjem jugu proboja. Daljnje napredovanje nije uvjetovano samo ruskim poljskim utvrđenjima, nego i osiguranjem bokova prodora.
Naime ukrajinski “klin” predstavlja takozvanu prostrelnu prostoriju. To znači da Ruske snage mogu, a to i čine, s lijevog ili desnog boka artiljerijom tući svaki dio teritorija koji su Ukrajinci oslobodili južno od Orhiva. Takva situacija onemogućuje urednu opskrbu i rotaciju snaga na krajnjem jugu. Uz to, organizacija obrane od mogućih ruskih protuudara na bokovima krajnje je nezahvalna. Iz tih razloga posljednji napori Ukrajinaca usmjereni su na proširenje operativne osnovice istočno prema naselju Verbove i zapadno u smjeru sela Kopani. Bez konsolidacije operativne osnovice, daljnji prodori prema jugu vrlo su rizični.
Rusima nedostaju operativne rezerve
Pokreti ruskih snaga ukazuju na nedostatak operativnih rezervi na glavnom pravcu udara. Iz tih razloga, umjesto iz pozadine, Rusi vrše rokadni manevar snaga s drugih dijelova fronta. Sa sjevernog dijela Luhanskog fronta, iz područja Svatova, u Zaporožje je prebačena 41. ruska armija koja je neuspješno pokušavala ostvariti prodor prema Kupjansku.
Iako ne baš učinkovita, ova oružana grupacija ima već neko borbeno iskustvo, za razliku od 25. ruske armije koja preuzima njihove položaje. Snaga 25. armije Vojske Ruske Federacije nije poznata. Međutim, sigurno je da je još u procesu formiranja, te da većina borbenog kadra nije završila ni osnovnu taktičku obuku. Upitna je i razina individualne borbene osposobljenosti.
Rusi prebacuju snage u Zaporožje
Kao podršku snagama u Zaporožju, Rusi su iz područja Kremine, s južnog dijela Luganskog fronta, u Zaporožje prebacili 76. gardijsku zračno desantnu diviziju. Na samom početku agresije na Ukrajinu, ova divizija napadala je Kijev. Njeni zapovjednici smatraju se odgovornim za masakr nad ukrajinskim civilnim stanovništvom u Buči, sjeverno od Kijeva. Za razliku od drugih zračno-desantnih jedinica Vojske Ruske Federacije, 76. gardijska zračno-desantna divizija imala je najmanje gubitke u ljudstvu i tehnici.
Za pretpostaviti je da je sačuvala većinu svojih borbenih sposobnosti elitne postrojbe. Nešto ranije, tijekom prošlog tjedna, rezervne snage južne grupe ruske vojske pojavile su se u području Robotine i Verbove. Riječ je o desantnim pukovnijama 7. desantno-jurišne divizije i 503. motorizirane streljačke pukovnije. One su u lipnju i srpnju odbile ofenzivu ukrajinskih snaga na selo Pjatihatki, 30 kilometara zapadno od Robotina. Na tom su dijelu ruske snage uspjele stabilizirati situaciju, što je oslobodilo postrojbe za preraspodjelu u smjeru Orhiva.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Stvaraju se slabe točke u ruskoj obrani
Činjenica da ruske snage ojačavaju svoje položaje “preraspodjelom” jedinica s linije fronta, umjesto dovođenja iz dubine, snažan je indikator ograničenih operativnih rezervi okupacijskih snaga. Obrambene linije koje napuštaju iskusne ruske snage nesumnjivo postaju slabe točke ruske obrane.
Nešto slično dogodilo se početkom rujna prošle godine. Tada su ukrajinske snage uspjele uočiti i iskoristiti slabosti ruske obrane i munjevitim prodorom osloboditi okupirane dijelove Harkivske oblasti. Veliko je pitanje imaju li Ukrajinci sada dovoljno snage za nove ofenzivne prodore u Luganskoj i Hersonskoj oblasti, gdje su Rusi doveli slabije osposobljene i opremljene zamjenske vojne jedinice.
Pred Ukrajincima je i dalje velik izazov
Ako su na težišnom smjeru ukrajinske ofenzive južno pod Orhiva manje skupine Ukrajinaca prešle na drugu stranu utvrđene linije, glavnina snaga još uvijek se nalazi ispred fortifikacijski uređenih obrambenih položaja, kolokvijalno nazvane “Surovikinove linije”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dakle, sustav obrane sastavljen od poljskih fortifikacija kao što su “zmajevi zubi”, protutenkovski rovovi, minska polja, pješadijske poljske utvrde i vatrene otporne točke, s ukopanim starim tenkovima T-55, još se nalaze ispred Ukrajinaca. Ukrajinski izvori, koje nije moguće provjeriti, iznose podatak da su ruske snage 60 posto sredstava potrošili na uređenje prednjih obrambenih položaja, a tek po 20 postao na drugu i treću liniju obrane. Zbog toga bi prodor prema Tokmaku trebao biti lakši?
Procjene se još ne mogu donijeti
Konačni zaključci o ishodu ukrajinske ljetne kampanje još se ne mogu donijeti. Povlačenjem iskusnih postrojbi s Luhanskog dijela ratišta, ruske snage više nisu u stanju provoditi ofenzivna djelovanja na tom dijelu fronta. Međutim, sigurno će otežati posao ukrajinskim snagama koje se nastoje probiti prema Tokmaku. Ukrajincima je ostalo oko mjesec dana povoljnih vremenskih uvjeta za ofenzivne operacije. Već u listopadu, prve jesenje kiše učinit će tlo nepovoljnim za masovnije pokrete trupa i opreme.
Ukrajinci mogu inzistirati na izravnom srazu s novopridošlim ruskim snagama u Zaporožju ili preusmjeriti svoje djelovanje na oslabljene dijelove fronta. Iako Kijev tvrdi da ima dovoljno rezervi, teško može provoditi ofenzivne operacije na nekoliko pravaca.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Međutim, osim raspoloživih rezervi trupa i streljiva, ukrajinske zapovjednike sad pritišće i raspoloživo vrijeme za okončanje ljetne ofenzive. Amerikanci procjenjuju da je dostizanje Tokmaka, za Ukrajince, ostvariv cilj. Ukoliko se to ostvari, ruske pozicije na južnom dijelu bojišta, bile bi značajno oslabljene za nastavak većih borbi u proljeće 2024. godine.
Ukrajinci imaju šansu ostvariti pobjedu koja bi obezglavila Ruse. Ali ostalo im je samo mjesec dana za to
Ako se ukrajinska vojska probije do Tokmaka, ruske pozicije bit će značajno oslabljene za nastavak većih borbi u proljeće 2024.
Konačni zaključci o ishodu ukrajinske ljetne kampanje još se ne mogu donijeti. Povlačenjem iskusnih postrojbi s Luhanskog dijela ratišta, ruske snage više nisu u stanju provoditi ofenzivna djelovanja na tom dijelu fronta. Međutim, sigurno će otežati posao ukrajinskim snagama
Sve je više zapadnih, a i proruskih izvora, koji tvrde da će borbe u Zaporožju, južno od Orhiva, odrediti sudbinu ukrajinske ljetne kampanje. Na ovom dijelu fronta, Združene snage Ukrajine uspjele su ostvariti značajan proboj kroz ruske prednje obrambene položaje. Na desetak kilometara južno od početnih pozicija, ukrajinske vodeće postrojbe “uklinile” su se između naselja Novoprokopivke i Verbove. Širina ukrajinskog “klina” iznosi od najviše 10 do 2,5 kilometra na krajnjem jugu proboja. Daljnje napredovanje nije uvjetovano samo ruskim poljskim utvrđenjima, nego i osiguranjem bokova prodora.
Naime ukrajinski “klin” predstavlja takozvanu prostrelnu prostoriju. To znači da Ruske snage mogu, a to i čine, s lijevog ili desnog boka artiljerijom tući svaki dio teritorija koji su Ukrajinci oslobodili južno od Orhiva. Takva situacija onemogućuje urednu opskrbu i rotaciju snaga na krajnjem jugu. Uz to, organizacija obrane od mogućih ruskih protuudara na bokovima krajnje je nezahvalna. Iz tih razloga posljednji napori Ukrajinaca usmjereni su na proširenje operativne osnovice istočno prema naselju Verbove i zapadno u smjeru sela Kopani. Bez konsolidacije operativne osnovice, daljnji prodori prema jugu vrlo su rizični.
Rusima nedostaju operativne rezerve
Pokreti ruskih snaga ukazuju na nedostatak operativnih rezervi na glavnom pravcu udara. Iz tih razloga, umjesto iz pozadine, Rusi vrše rokadni manevar snaga s drugih dijelova fronta. Sa sjevernog dijela Luhanskog fronta, iz područja Svatova, u Zaporožje je prebačena 41. ruska armija koja je neuspješno pokušavala ostvariti prodor prema Kupjansku.
Iako ne baš učinkovita, ova oružana grupacija ima već neko borbeno iskustvo, za razliku od 25. ruske armije koja preuzima njihove položaje. Snaga 25. armije Vojske Ruske Federacije nije poznata. Međutim, sigurno je da je još u procesu formiranja, te da većina borbenog kadra nije završila ni osnovnu taktičku obuku. Upitna je i razina individualne borbene osposobljenosti.
Rusi prebacuju snage u Zaporožje
Kao podršku snagama u Zaporožju, Rusi su iz područja Kremine, s južnog dijela Luganskog fronta, u Zaporožje prebacili 76. gardijsku zračno desantnu diviziju. Na samom početku agresije na Ukrajinu, ova divizija napadala je Kijev. Njeni zapovjednici smatraju se odgovornim za masakr nad ukrajinskim civilnim stanovništvom u Buči, sjeverno od Kijeva. Za razliku od drugih zračno-desantnih jedinica Vojske Ruske Federacije, 76. gardijska zračno-desantna divizija imala je najmanje gubitke u ljudstvu i tehnici.
Za pretpostaviti je da je sačuvala većinu svojih borbenih sposobnosti elitne postrojbe. Nešto ranije, tijekom prošlog tjedna, rezervne snage južne grupe ruske vojske pojavile su se u području Robotine i Verbove. Riječ je o desantnim pukovnijama 7. desantno-jurišne divizije i 503. motorizirane streljačke pukovnije. One su u lipnju i srpnju odbile ofenzivu ukrajinskih snaga na selo Pjatihatki, 30 kilometara zapadno od Robotina. Na tom su dijelu ruske snage uspjele stabilizirati situaciju, što je oslobodilo postrojbe za preraspodjelu u smjeru Orhiva.
Stvaraju se slabe točke u ruskoj obrani
Činjenica da ruske snage ojačavaju svoje položaje “preraspodjelom” jedinica s linije fronta, umjesto dovođenja iz dubine, snažan je indikator ograničenih operativnih rezervi okupacijskih snaga. Obrambene linije koje napuštaju iskusne ruske snage nesumnjivo postaju slabe točke ruske obrane.
Nešto slično dogodilo se početkom rujna prošle godine. Tada su ukrajinske snage uspjele uočiti i iskoristiti slabosti ruske obrane i munjevitim prodorom osloboditi okupirane dijelove Harkivske oblasti. Veliko je pitanje imaju li Ukrajinci sada dovoljno snage za nove ofenzivne prodore u Luganskoj i Hersonskoj oblasti, gdje su Rusi doveli slabije osposobljene i opremljene zamjenske vojne jedinice.
Pred Ukrajincima je i dalje velik izazov
Ako su na težišnom smjeru ukrajinske ofenzive južno pod Orhiva manje skupine Ukrajinaca prešle na drugu stranu utvrđene linije, glavnina snaga još uvijek se nalazi ispred fortifikacijski uređenih obrambenih položaja, kolokvijalno nazvane “Surovikinove linije”.
Dakle, sustav obrane sastavljen od poljskih fortifikacija kao što su “zmajevi zubi”, protutenkovski rovovi, minska polja, pješadijske poljske utvrde i vatrene otporne točke, s ukopanim starim tenkovima T-55, još se nalaze ispred Ukrajinaca. Ukrajinski izvori, koje nije moguće provjeriti, iznose podatak da su ruske snage 60 posto sredstava potrošili na uređenje prednjih obrambenih položaja, a tek po 20 postao na drugu i treću liniju obrane. Zbog toga bi prodor prema Tokmaku trebao biti lakši?
Procjene se još ne mogu donijeti
Konačni zaključci o ishodu ukrajinske ljetne kampanje još se ne mogu donijeti. Povlačenjem iskusnih postrojbi s Luhanskog dijela ratišta, ruske snage više nisu u stanju provoditi ofenzivna djelovanja na tom dijelu fronta. Međutim, sigurno će otežati posao ukrajinskim snagama koje se nastoje probiti prema Tokmaku. Ukrajincima je ostalo oko mjesec dana povoljnih vremenskih uvjeta za ofenzivne operacije. Već u listopadu, prve jesenje kiše učinit će tlo nepovoljnim za masovnije pokrete trupa i opreme.
Ukrajinci mogu inzistirati na izravnom srazu s novopridošlim ruskim snagama u Zaporožju ili preusmjeriti svoje djelovanje na oslabljene dijelove fronta. Iako Kijev tvrdi da ima dovoljno rezervi, teško može provoditi ofenzivne operacije na nekoliko pravaca.
Međutim, osim raspoloživih rezervi trupa i streljiva, ukrajinske zapovjednike sad pritišće i raspoloživo vrijeme za okončanje ljetne ofenzive. Amerikanci procjenjuju da je dostizanje Tokmaka, za Ukrajince, ostvariv cilj. Ukoliko se to ostvari, ruske pozicije na južnom dijelu bojišta, bile bi značajno oslabljene za nastavak većih borbi u proljeće 2024. godine.