Unatoč ratu na vlastitom pragu, Europa je bacila oko na Indo-pacifičku regiju. 'EU polako shvaća važnost sukoba u toj regiji'
Na europskom teritoriju se vodi rat, ali europske strateške i pomorske težnje su na suprotnoj strani svijeta
Europa godinama traga za geopolitičkim identitetom, a čini se da ga je konačno pronašla. Kako piše Foreign Policy, europski je cilj postati puno veći igrač u pomorskoj sigurnosti, a Europa je također bacila oko na Aziju.
Europa je godinama slabo trošila na obranu, ali su zemlje sada prebacile svoj fokus na pomorsku sigurnost – kako na domaćem terenu, tako i na drugom kraju svijeta. To je vidljivo ne samo u naletu ambicioznih strateških dokumenata koji pljušte iz Bruxellesa, Pariza i Londona, već i u sve većem raspoređivanju malih, ali sposobnih europskih mornarica diljem svijeta.
Europske mornarice tako osiguravaju sporne plovne putove. Europske mornaričke misije već djeluju u Crvenom moru protiv raketnih napada Hutista iz Jemena, a sve više europskih fregata, pa čak i nosača zrakoplova obilaze Pacifik u sklopu prelaska na sve veće i opsežnije odgovornosti na cijelom kontinentu.
Pitanje sigurnosti u Aziji
Ono što je započelo prije gotovo deset godina s lokalnim pomorskim policijskim operacijama u Sredozemlju sada se širi i do Indijskog oceana. Samo prošlog mjeseca, Europska unija pokrenula je pomorsku operaciju za osiguranje plovnih puteva u Crvenom moru, Perzijskom zaljevu i Arapskom moru.
Ta operacija je odvojena od misija SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva u istim morima. Unatoč ratu u Ukrajini, Europa postaje sve ozbiljnija po pitanju indo-pacifičke sigurnosti.
“Ono što je zapanjujuće u najnovijoj pomorskoj sigurnosnoj strategiji EU-a je brzina njezine primjene. Prepoznata je važnost međudržavnih sporova na moru i promjenjive političke dinamike. To je osobito slučaj za indo-pacifičku regiju i ulogu EU-a u njoj”, rekao je Timothy Edmunds, mornarički stručnjak sa Sveučilišta u Bristolu.
SAD i dalje dominira
Ujedinjeno Kraljevstvo također radi na tomu da poveća svoju prisutnost u Aziji. Francuska, jedina zemlja Europske unije s teritorijalnim interesima na području Indo-pacifičke regije, usredotočena je na jačanje svoje pomorske i diplomatske prisutnosti u regiji zbog uspona Kine, ali i zaštite vitalnih francuskih i europskih gospodarskih interesa.
Čak i geopolitički igrači srednje veličine kao što su Njemačka i Nizozemska imaju indo-pacifičku strategiju. “Sigurnosno okruženje koje se pogoršava u Indo-Pacifiku predstavlja značajnu prijetnju francuskim i europskim interesima”, rekao Jeremy Bachelier s Francuskog instituta za međunarodne odnose.
Dodao je kako situacijom u Indo-pacifičkoj regiji upravlja SAD, ali da države članice Europske unije polako shvaćaju globalne posljedice kriza ili sukoba u regiji poput onih u Tajvanskom tjesnacu, Sjevernoj Koreji ili Južnom kineskom moru.
Pitanje rata u Ukrajini
Ono što sada već nekoliko godina zaokuplja europsku pozornost jest rat u Ukrajini. Usprkos tome, europski pomak na istok se nastavlja.
Razlog tomu je poziv na uzbunu za Europu po pitanju o stvarnim rizicima o sukoba, osobito u indo-pacifičkoj regiji, centru globalne trgovine na koje se Europa, kao i veći dio svijeta, oslanja.
“Namjera povećanja europske prisutnosti još uvijek traje unatoč ratu u Europi. Bilo bi lakše doći do resursa da nije bilo rata u Ukrajini, ali s druge strane, sada postoji nova razina ozbiljnosti”, rekao je Paul van Hooft iz Haaškog centra za strateške studije.
Slobodni tokovi trgovine
Europsko okretanje prema Aziji jako je važna stvar. Osim Francuske i možda Britanije, nijedna europska zemlja nije fokusirana na tu regiju.
Pa ipak, osim francuskih i britanskih brodova koji se često raspoređuju u regiji, tamo se nerijetko vide njemačke, talijanske i nizozemske zastave. Postoji više razloga zbog kojih se Europa sve više fokusira na sukobe na drugom kraju svijeta unatoč brojnim izazovima na svom pragu.
Uspon Kine i potreba da se zaštite slobodni tokovi trgovine i energije te želja da se Europa dokaže SAD-u kako može odigrati važnu ulogu u ključnom sigurnosnom izazovu samo su neki od razloga. Europa je godinama pokušavala surađivati s Kinom, ali kineske prakse su je odvratile od toga.
Promjene stavova spram Kine
“Stavovi EU-a spram Kine se mijenjaju. Njihove problematične namjere sve su prepoznatljivije – bilo da se radi o njihovim ulaganjima ili onome što rade u Tihom oceanu”, rekao je Edmunds.
Zemlje poput Nizozemske već vide svoju budućnost u Indo-pacifičkoj regiji. Doduše, ne u vidu ratne mornarice, već u diplomaciji. Cilj im je utjecati na ulaganja i izgradnju kapaciteta kako bi se azijske zemlje udružile u širu skupinu koja bi mogla poslužiti kao bedem protiv kineske dominacije.
Francuska također počinje pragmatičnije gledati na ono što se događa u Indo-pacifičkoj regiji, rekao je Bachelier. “Iako se Pariz tek treba službeno pridružiti skupinama kao što je Quad, Francuska sudjeluje u više vježbi nego prije s partnerskim zemljama. Jedan od takvih primjera je pomorska vježba La Pérouse” s Indijom”, kaže.
Vodeni putovi sve ranjiviji
Osim potencijalnog sukoba oko Tajvana ili nemira u zapadnom Tihom oceanu, ono što posebno brine Francusku i ostatak Europe su prijetnje slobodnoj plovidbi i slobodnom protoku vitalnih dobara, poput energije. Višemjesečne akcije Hutista u Crvenom moru, kao i iranske opetovane prijetnje da će zatvoriti Hormuški tjesnac.
Sve to dovodi do zajedničke europske želje za provođenjem i poštivanjem pomorskog prava te zaštitom pomorskog prometa – ne samo na domaćem terenu, već i bilo gdje to utječe na Europu.
“Svima je jasno da su vodeni putovi sve ranjiviji, a pomorska sigurnost neizbježno se seli u Indo-pacifičku regiju. S obzirom na našu ovisnost o tim rutama, ne smijemo zanemariti pitanje njihove otvorenosti”, rekao je van Hooft.
Uloga manjih mornarica
Ovaj europski potez da se fokusira na more šalje poruku ne samo partnerima i potencijalnim suparnicima u Aziji, već i Sjedinjenim Američkim Državama. Godinama, ako ne i desetljećima, Washington je opominjao europske članice NATO-a zbog slabog izdvajanja za obranu.
Međutim, jačanje europskih pomorskih kapaciteta jedno je područje u kojem Europa može pružiti stvarnu pomoć SAD-u, rekli su stručnjaci. Europa će SAD-u moći pomoći u misijama u Crvenom moru i Hormuškom tjesnacu, ali će slati i vlastite brodove kako bi asistirali američkim nosačima aviona.
“Sve ove misije su vrlo konkretni načini na koje male mornarice također mogu igrati ulogu”, rekao je van Hooft. Međutim, postavlja se pitanje koja bi to točno mogla biti njihova uloga.
Problem je udaljenost
Dvije najmoćnije mornarice u Europi, britanska i francuska, zajedno imaju tri nosača aviona skromne veličine i četrdesetak velikih površinskih brodova. Američka mornarica u svakom trenutku ima više od toga samo u svojoj pacifičkoj floti.
Manje europske mornarice – talijanska, španjolska, njemačka i nizozemska – uglavnom imaju manje brodove i nekoliko amfibija. Ipak, Francuzi i Britanci u pratnji brodova drugih europskih zemalja, planiraju put prema Indo-pacifičkoj regiji tijekom ove i sljedeće godine, a oboje rade na tomu da povećaju razinu interoperabilnosti s američkim snagama.
To pak ne znači da bi europski ratni brodovi mogli izravno poduprijeti američke i partnerske mornarice ako izbije rat na Pacifiku, rekao je Bachelier. Također, velik je problem i udaljenost.
Manjak logističke podrške
Od sjeverozapadne Europe do Južnog kineskog mora treba dva tjedna, a nedostatak lokalne logističke podrške otežao bi europskim mornaricama da učine puno u slučaju sukoba.
Neizravnija, ali u konačnici korisnija uloga europskih mornarica, mogla bi se odigrati bliže domaćem terenu. Europske mornarice koje su već počele djelovati protiv terorista u Crvenom moru i Indijskom oceanu mogle bi u potpunosti preuzeti misiju zaštite pomorskog puta, dajući priliku SAD-u i njezinim partnerima da se usredotoče na Pacifik.
“Ako dođe do bilo kakvog sukoba u Aziji, Europa će vjerojatno morati osigurati sigurnost i kontrolu pomorskih tokova i nadzirati baze između Sueskog kanala i Malajskog tjesnaca. Europske mornarice koje djeluju u zoni od tjesnaca Bab-el-Mandeb do Malajskog tjesnaca, mogle bi ograničiti Peking, a istovremeno čuvati europske interese, bez pretjeranog fokusa na istok”, rekao je Bachelier za Foreign Policy.