Dužnosnike ne dirati!
Prvo su Povjerenstvo ignorirala gradska tijela, a zatim i sam tadašnji gradonačelnik od kojeg su tražili da naloži dostavu dokumentacije. Tri dana nakon što je Povjerenstvo pokrenulo postupak protiv Bandića zbog nedostave dokumentacije, papiri su odjednom stigli, ali bilo je kasno jer je postupak za neodgovorno i nesavjesno obavljanje dužnosti već bio pokrenut.
Sudac Bugarin je tu odluku poništio, uz spektakularna objašnjenja. Prvo, smatrao je da je Povjerenstvo jednostavno bez dokumentacije – znači bez utvrđenog činjeničnog stanja – trebalo završiti svoje postupke. Traženje da danas nažalost pokojni Bandić naloži dostavu dokumenata procijenio je kao “uzurpaciju ovlasti obavljanja poslova tijela regionalne samouprave”, a da ta tijela vode demokratski izabrani dužnosnici. Ukratko, Povjerenstvo je za suca Bugarina dirnulo ne samo prava demokratski i neposredno izabranih dužnosnika, štoviše, ono je “prekoračilo i dozvoljenu granicu zadiranja u privatnu sferu izabranog dužnosnika, kao građanina”.
Postupak krenuo s tekstom Telegrama
Nova odluka istog suca, protiv istog tijela, nije ništa manje atraktivna. Prije nekoliko dana, naime, sudac Bugarin poništio je odluku Povjerenstva po kojoj je direktor trgovačkog društva
Hrvatska brodogradnja – Jadranbrod d.d. Ruđer Friganović prekršio Zakon o sprječavanju sukoba interesa jer je bio član Nadzornog odbora brodogradilišta Treći maj.
Povjerenstvo je postupak pokrenulo na osnovu teksta Telegrama u kojem je naš novinar Andrej Dimitrijević, između ostalog, problematizirao činjenicu da je Friganović član NO Trećeg maja koji duguje novac tvrtki kojoj je Friganović direktor. Hrvatska brodogradnja – Jadranbrod, pritom, daje mišljenja o državnim jamstvima brodogradilišta, dakle tako i Trećem maju u čijem je Nadzornom odboru sjedio – Friganović.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Stopostotno vlasništvo države
Stvar je djelovala prilično jasno. Uostalom, prvi stavak 14. članka tadašnjeg Zakona o sprječavanju sukoba interesa nije ostavljao previše prostora – u njemu se, između ostalog, kaže da dužnosnici ne mogu biti članovi nadzornih odbora trgovačkih društava. Pod dužnosnike se, pak, računaju i predsjednici uprava trgovačkih društava u vlasništvu države. Hrvatska brodogradnja-Jadranbrod je dioničko društvo u kojem 100 posto dionica ima – Republika Hrvatska.
Kako je, pobogu, onda sudac Bugarin uspio srušiti odluku Povjerenstva koje je Friganovića kaznilo s dvije tisuće kuna? A kako… Jednostavno.
Zaključio je, za početak, kako Povjerenstvo nigdje “eksplicitno ne utvrđuje da bi trgovačko društvo Hrvatska brodogradnja-Jadranbrod d.d. bilo društvo u većinskom državnom vlasništvu”. Činjenica da je RH vlasnica 100 posto dionica i da se spomenuta tvrtka nalazi u Registru trgovačkih društava u vlasništvu države koji na svojim stranicama održava upravo Povjerenstvo, očito nije bila dovoljno eksplicitna.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zakon se može frigati
Nakon toga, primjenu prilično jasnog zakonskog članka o članstvu u trgovačkim društvima sudac Bugarin naziva formalističkom, mehaničkom, gramatičkom, doslovnom i bukvalnom primjenom propisa. Jer nije dosta da je nešto eksplicitno zabranjeno, nego se, eto, u ovom slučaju mora povezati s konkretnim donošenjem odluka u privatnom interesu i na štetu javnog interesa.
Dakle, da bi Povjerenstvo moralo otkriti koji je to svoj interes progurao Friganović članstvom u Nadzornom odboru Trećeg maja, kako bi ga moglo sankcionirati. A jasne zakonske odredbe i Povjerenstvo formirano s ciljem da prije svega lociraju i spriječe potencijalne sukobe interesa su mogu – frigati. “Ova sudska presuda apsolutno odstupa i suprotna je svoj dosadašnjoj praksi kako Upravnih sudova, tako i Visokog upravnog suda. Povjerenstvo je na nju već uložilo žalbu”, kazala nam je danas predsjednica Povjerenstva Nataša Novaković.
Lukavi manevar
Nestvarne presude suca Bugarina (da rezimiramo: Povjerenstvo nema što uznemiravati demokratski izabrane dužnosnike, mora dokazati da je državna firma doista državna, a jasne odredbe zakona se ne smiju doslovno tumačiti) bolje poznavatelje lika i djela, međutim, možda ne bi trebale previše iznenaditi. Kako je još prije skoro punih pet godina otkrio tadašnji novinar Slobodne Dalmacije Vladimir Matijanić, Bugarin je, pri zapošljavanju na Upravnom sudu u Zagrebu izveo vrlo neobičan manevar – dostojan kasnijih presuda protiv Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Naime, krajem 2016. godine Bugarin je bio savjetnik tadašnjeg ministra pravosuđa, Ante Šprlje, no javio se na natječaj za suca Upravnog suda u Zagrebu. Na pitanje Državnog sudbenog vijeća bi li posao preuzeo odmah ili po isteku mandata ministra, Bugarin je spremno odgovorio – odmah.
Dvije tisuće kuna. Brutto.
I doista, 1. prosinca 2016. se odjavio iz ministarstva i prijavio na novo radno mjesto na Upravnom sudu u glavnom gradu. Gdje se zadržao puna četiri dana, jer je odjednom opet zatrebao ministru pravosuđa (inače iz Mostove kvote u kratkotrajnoj koaliciji Plenkovićevog HDZ-a i Mosta).
Čemu cijeli ovaj manevar? Moguće da je trik bio u – plaći. Naime, po Zakonu o sudovima suci mogu privremeno raditi u Ministarstvu pravosuđa uz zadržavanje radnog mjesta i plaće. Do izbora na Upravni sud u Zagrebu, Bugarin je bio sudac Općinskog suda u Puli. Suci općinskih sudova tad su imali cca dvije tisuće kuna nižu plaću. Brutto.
Članak se nastavlja ispod oglasa
A ona četiri dana koja je Bugarin odradio na Upravnom sudu početkom posljednjeg mjeseca 2016. godine? Treći i četvrti prosinca je bio vikend.
Fantastični sudac uporno ruši odluke Povjerenstva za sukob interesa: ‘Zakon ne treba primjenjivati doslovno’
Ruđer Friganović je bio direktor državne tvrke i član Nadzornog odbora 3. maja. To je zabranjeno zakonom. Ali...
Primjenu prilično jasnog zakonskog članka o članstvu u trgovačkim društvima sudac Bugarin naziva formalističkom, mehaničkom, gramatičkom, doslovnom i bukvalnom primjenom propisa. Jer nije dosta da je nešto eksplicitno zabranjeno, nego se, eto, u ovom slučaju mora povezati s konkretnim donošenjem odluka u privatnom interesu i na štetu javnog interesa.
Ovo sad već postaje serijal – sudac Bojan Bugarin u borbi protiv borbe protiv sukoba interesa, drugi dio. Odnosno, valja biti precizan, sudac zagrebačkog Upravnog suda, sad evo u više nastavaka, ratuje s odlukama Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa. I to na spektakularan način.
Prvo je u 2019. godine sasjekao odluku Povjerenstva oko Milana Bandića koji je uporno (uporno znači 14 mjeseci) odbijao tom tijelu dostaviti traženu dokumentaciju o slučaju (zakup jednog poslovnog prostora i 62 putovanja u Rim bivšeg gradonačelnika Zagreba).
Dužnosnike ne dirati!
Prvo su Povjerenstvo ignorirala gradska tijela, a zatim i sam tadašnji gradonačelnik od kojeg su tražili da naloži dostavu dokumentacije. Tri dana nakon što je Povjerenstvo pokrenulo postupak protiv Bandića zbog nedostave dokumentacije, papiri su odjednom stigli, ali bilo je kasno jer je postupak za neodgovorno i nesavjesno obavljanje dužnosti već bio pokrenut.
Sudac Bugarin je tu odluku poništio, uz spektakularna objašnjenja. Prvo, smatrao je da je Povjerenstvo jednostavno bez dokumentacije – znači bez utvrđenog činjeničnog stanja – trebalo završiti svoje postupke. Traženje da danas nažalost pokojni Bandić naloži dostavu dokumenata procijenio je kao “uzurpaciju ovlasti obavljanja poslova tijela regionalne samouprave”, a da ta tijela vode demokratski izabrani dužnosnici. Ukratko, Povjerenstvo je za suca Bugarina dirnulo ne samo prava demokratski i neposredno izabranih dužnosnika, štoviše, ono je “prekoračilo i dozvoljenu granicu zadiranja u privatnu sferu izabranog dužnosnika, kao građanina”.
Postupak krenuo s tekstom Telegrama
Nova odluka istog suca, protiv istog tijela, nije ništa manje atraktivna. Prije nekoliko dana, naime, sudac Bugarin poništio je odluku Povjerenstva po kojoj je direktor trgovačkog društva
Hrvatska brodogradnja – Jadranbrod d.d. Ruđer Friganović prekršio Zakon o sprječavanju sukoba interesa jer je bio član Nadzornog odbora brodogradilišta Treći maj.
Povjerenstvo je postupak pokrenulo na osnovu teksta Telegrama u kojem je naš novinar Andrej Dimitrijević, između ostalog, problematizirao činjenicu da je Friganović član NO Trećeg maja koji duguje novac tvrtki kojoj je Friganović direktor. Hrvatska brodogradnja – Jadranbrod, pritom, daje mišljenja o državnim jamstvima brodogradilišta, dakle tako i Trećem maju u čijem je Nadzornom odboru sjedio – Friganović.
Stopostotno vlasništvo države
Stvar je djelovala prilično jasno. Uostalom, prvi stavak 14. članka tadašnjeg Zakona o sprječavanju sukoba interesa nije ostavljao previše prostora – u njemu se, između ostalog, kaže da dužnosnici ne mogu biti članovi nadzornih odbora trgovačkih društava. Pod dužnosnike se, pak, računaju i predsjednici uprava trgovačkih društava u vlasništvu države. Hrvatska brodogradnja-Jadranbrod je dioničko društvo u kojem 100 posto dionica ima – Republika Hrvatska.
Kako je, pobogu, onda sudac Bugarin uspio srušiti odluku Povjerenstva koje je Friganovića kaznilo s dvije tisuće kuna? A kako… Jednostavno.
Zaključio je, za početak, kako Povjerenstvo nigdje “eksplicitno ne utvrđuje da bi trgovačko društvo Hrvatska brodogradnja-Jadranbrod d.d. bilo društvo u većinskom državnom vlasništvu”. Činjenica da je RH vlasnica 100 posto dionica i da se spomenuta tvrtka nalazi u Registru trgovačkih društava u vlasništvu države koji na svojim stranicama održava upravo Povjerenstvo, očito nije bila dovoljno eksplicitna.
Zakon se može frigati
Nakon toga, primjenu prilično jasnog zakonskog članka o članstvu u trgovačkim društvima sudac Bugarin naziva formalističkom, mehaničkom, gramatičkom, doslovnom i bukvalnom primjenom propisa. Jer nije dosta da je nešto eksplicitno zabranjeno, nego se, eto, u ovom slučaju mora povezati s konkretnim donošenjem odluka u privatnom interesu i na štetu javnog interesa.
Dakle, da bi Povjerenstvo moralo otkriti koji je to svoj interes progurao Friganović članstvom u Nadzornom odboru Trećeg maja, kako bi ga moglo sankcionirati. A jasne zakonske odredbe i Povjerenstvo formirano s ciljem da prije svega lociraju i spriječe potencijalne sukobe interesa su mogu – frigati. “Ova sudska presuda apsolutno odstupa i suprotna je svoj dosadašnjoj praksi kako Upravnih sudova, tako i Visokog upravnog suda. Povjerenstvo je na nju već uložilo žalbu”, kazala nam je danas predsjednica Povjerenstva Nataša Novaković.
Lukavi manevar
Nestvarne presude suca Bugarina (da rezimiramo: Povjerenstvo nema što uznemiravati demokratski izabrane dužnosnike, mora dokazati da je državna firma doista državna, a jasne odredbe zakona se ne smiju doslovno tumačiti) bolje poznavatelje lika i djela, međutim, možda ne bi trebale previše iznenaditi. Kako je još prije skoro punih pet godina otkrio tadašnji novinar Slobodne Dalmacije Vladimir Matijanić, Bugarin je, pri zapošljavanju na Upravnom sudu u Zagrebu izveo vrlo neobičan manevar – dostojan kasnijih presuda protiv Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa.
Naime, krajem 2016. godine Bugarin je bio savjetnik tadašnjeg ministra pravosuđa, Ante Šprlje, no javio se na natječaj za suca Upravnog suda u Zagrebu. Na pitanje Državnog sudbenog vijeća bi li posao preuzeo odmah ili po isteku mandata ministra, Bugarin je spremno odgovorio – odmah.
Dvije tisuće kuna. Brutto.
I doista, 1. prosinca 2016. se odjavio iz ministarstva i prijavio na novo radno mjesto na Upravnom sudu u glavnom gradu. Gdje se zadržao puna četiri dana, jer je odjednom opet zatrebao ministru pravosuđa (inače iz Mostove kvote u kratkotrajnoj koaliciji Plenkovićevog HDZ-a i Mosta).
Čemu cijeli ovaj manevar? Moguće da je trik bio u – plaći. Naime, po Zakonu o sudovima suci mogu privremeno raditi u Ministarstvu pravosuđa uz zadržavanje radnog mjesta i plaće. Do izbora na Upravni sud u Zagrebu, Bugarin je bio sudac Općinskog suda u Puli. Suci općinskih sudova tad su imali cca dvije tisuće kuna nižu plaću. Brutto.
A ona četiri dana koja je Bugarin odradio na Upravnom sudu početkom posljednjeg mjeseca 2016. godine? Treći i četvrti prosinca je bio vikend.