Na dva pitanja vezana za skore parlamentarne izbore u Hrvatskoj danas nitko ne može pouzdano odgovoriti. Jedno je vezano za njihov ishod i kasnije pregovore o sastavljanjima vlade. Svi oni koji danas sa sigurnošću govore o izglednim pobjednicima i budućim vladama samo pokušavaju pogurati vlastite favorite praveći se da su “gledanjem u grah” prorekli budućnost.
Drugo pitanje je daleko ozbiljnije od toga tko će slijedom izbornih rezultata i koalicijskih pregovora uspjeti sastaviti vladu. Naime, 2024. godine u Hrvatskoj se sasvim legitimno pitati hoće li HDZ priznati eventualni izborni poraz i pristati na odlazak u opoziciju.
Milanovićev odgovor je jedini ispravan
Pitanje, nažalost, nije nimalo pretjerano. Kao što nije bilo ni ono koje je u razgovoru za N1 prije nekoliko dana Zoranu Milanoviću postavila novinarka Nataša Božić – hoće li dati mandat Andreju Plenkoviću dođe li mu ovaj sa 76 potpisa poslije izbora. Predsjednik Republike odgovorio je pozitivno, čudeći se uopće da se takvo pitanje postavlja. Ali, hoće li, u situaciji u kojoj se maše kršenjem Ustava, destabilizacijom Hrvatske i pažljivo usmjerenom topničkom vatrom iz svih zarobljenih institucija svoj eventualni poraz priznati HDZ?
Mašinerija koja se izvukla na ovaj megdan koji se vodi oko “duha Ustava” nije nimalo ohrabrujuća. Većina u Ustavnom sudu je u svom formalno zbrljanom i nedovoljno jasnom upozorenju zabranila Milanoviću da bude kandidat za Sabor, te da sudjeluje u kampanji, ali nije mogla zatvoriti mogućnost da nakon izbora da ostavku i postane premijer.
Ustavni sud je, jako blago rečeno, jako blizak HDZ-u
Milanović nije krenuo “čačkati mečku” baš do kraja i ići na listu SDP-a i na skupove te stranke, ali javno istupa kao budući premijerski kandidat i poziva građane da ne glasaju za HDZ. Gdje je tu točno granica između njegovih političkih istupa na koje svakako ima pravo kao predsjednik Republike i sudjelovanja u kampanji jedne političke opcije, Ustavni sud nije definirao. Što znači da je to tijelo samo sebi ostavilo vrlo široku mogućnost da diskrecijskom odlukom i vlastitom procjenom o tome odluči.
Koliko je ta situacija opasna i ozbiljna dovoljno govori da je predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović na tiskovnoj konferenciji prije dva tjedna povišenim glasom referirao da oni mogu i poništiti izbore. Miroslav Šeparović je, recimo to jako blago, vrlo blizak HDZ-u. Odluke ovog saziva Ustavnog suda, recimo to još blaže, su bile vrlo bliske onome što je išlo na ruku HDZ-u.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sramotna odluka Etičkog povjerenstva
Ustavni sud, dakako, nije jedina zarobljena institucija koja topnički granatira polje izborne kampanje hineći vlastitu objektivnost. Etičko povjerenstvo u izborima zastupnika u Hrvatski sabor je odmah u startu donijelo vjerojatno najsramotniju odluku u povijesti izbora zastupnika u Hrvatski sabor.
Naime, odlučivali su u slučaju u kojem je HDZ u javnost pustio najklasičniji fake news. Milanovićevu izjavu da još samo nedostaje da SDP-ovce nakon prijetnji Ustavnog suda počnu hapsiti i otimati im djecu su izrezali i objavili kao da Milanović, pardon, “kršitelj Ustava”, prijeti da će Hrvatima otimati djecu. Ovu eksplozivnu laž su širili i Plenković, i drugi HDZ-ovi dužnosnici. Nakon što je ona demantirana, nikome od njih se nije ni palo na pamet ispričati, nego su samo hladno prelazili na druge teme.
Ovo je odluka tijela koje mora voditi računa o etičnosti na izborima: “Etičko povjerenstvo podsjeća sve sudionike izbora da predizborno nadmetanje vode slobodno, otvoreno, javno i argumentirano, a u suprotstavljanju teže utemeljenoj i obrazloženoj kritici”. Nakon ovakve sramote, slobodno više ne moraju ništa objavljivati do kraja kampanje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Mediji i biskupi u istom rovu
Zato će objavljivati sva sila državno dotiranih medija, čije financiranje putem oglašavanja javnih tvrtki, ministarstava, organiziranja konferencija i okruglih stolova o “istraživanju ruda i gubljenju vremena” država i dalje odbija transparentno staviti na uvid javnosti. No, zato se naslovnice izmjenjuju u redovnom ritmu “užasni Milanović”, “krah SDP-ove koalicije” i sjevernokorejskim slavljenjem sadašnjih (“više mirovine!”) i budućih uspjeha koji jamačno nemaju nikakve veze s kampanjom (“evo, kreće gradnja novog Imunološkog!”).
U pomoć HDZ-u u ovoj neizvjesnoj bitci za ostanak pri državnoj blagajni uključili su se i ovlašteni tumači nadnaravnog, pa je Komisija HBK Iustitia et pax u svojoj, tobože načelnoj izjavi, žestoko napala Milanovića i pozvala Domovinski pokret i Most da koaliraju s HDZ-om.
“Ono što nas čini Hrvatima” i turistička sezona
Političari iz HDZ-a dosad nisu dobili izričito pitanje kane li priznati vlastiti poraz na izborima 17. travnja, što je svakako jedan od mogućih ishoda. Iako bi pozitivan odgovor, kao onaj Milanovićev na pitanje o mandatu za Plenkovića bio nulta točka demokracije u zemlji, ispod koje se može nalaziti samo kaos, dosadašnje izjave u kampanji ipak ostavljaju mjesta sumnji.
Članak se nastavlja ispod oglasa
“Umjesto da razgovaramo o programima nama je tema hoće li izbori uopće biti regularni. Za Hrvatsku 2024. ustvari je to poražavajuće”, kazao je Gordan Jandroković. Plenković opetovano tvrdi da Milanović krši ustavni poredak, a da bi on, Grbin i ekipa vukli Hrvatsku u međunarodnu izolaciju.
Sunčana Glavak je govorila da opozicija “negira postojanje države i ono što nas čini Hrvatima”. Branko Bačić se upinje dokazati da HDZ “neće dozvoliti” (!) da se “spali država radi osvajanja vlasti”. I da opozicija ugrožava turističku sezonu.
Demokracija na “đubrištu historije”?
E sad, jasno je da se u kampanji daju vruće i sumanute izjave, kakve kod vlastitih simpatizera imaju stvoriti dojam odsudnog trenutka, da se ne bi dogodilo da netko ostane ispred TV-a na dan izbora. Ali, je li doista nemoguće zamisliti da HDZ nakon izbora zauzme pozu da su oni bili neustavni i neregularni, da se ne može dozvoliti da opozicija, umjesto da lijepo završi na “đubrištu historije” kamo bi je usmjerio Vladimir Šeks, uništi turističku sezonu, spali zemlju, odvede Hrvatsku u međunarodnu izolaciju i negira sve ono što nas čini Hrvatima?
Članak se nastavlja ispod oglasa
I je li doista nemoguće zamisliti sve te sadašnje sastavnice režima, od otužnog Etičkog povjerenstva, sijaseta “ustavnih stručnjaka”, “neovisnih analitičara”, još “neovisnijih” medija i, na koncu, Ustavnog suda, kako im daju za pravo? Ledena realnost izglednog odgovora na ovo pitanje u preostalim danima kampanje zahtijeva od čelnika HDZ-a, prije svih Andreja Plenkovića, jasnu i nedvosmislenu izjavu, poput one koju je dao Milanović – da, formira li netko drugi većinu u Saboru, priznat ćemo poraz. Ne bude li je, sve su opcije otvorene i niti jedna nije nimalo dobra.
Važno pitanje: ako HDZ izgubi izbore, hoće li uopće priznati poraz?
Zahuktala režimska mašinerija i izjave HDZ-ovaca otvaraju neugodne dvojbe
Što ako HDZ nakon izbora zauzme pozu da su oni bili neustavni i neregularni, te da se ne može dopustiti da opozicija, "uništi turističku sezonu", "spali zemlju" i odvede Hrvatsku "u međunarodnu izolaciju"?
Na dva pitanja vezana za skore parlamentarne izbore u Hrvatskoj danas nitko ne može pouzdano odgovoriti. Jedno je vezano za njihov ishod i kasnije pregovore o sastavljanjima vlade. Svi oni koji danas sa sigurnošću govore o izglednim pobjednicima i budućim vladama samo pokušavaju pogurati vlastite favorite praveći se da su “gledanjem u grah” prorekli budućnost.
Drugo pitanje je daleko ozbiljnije od toga tko će slijedom izbornih rezultata i koalicijskih pregovora uspjeti sastaviti vladu. Naime, 2024. godine u Hrvatskoj se sasvim legitimno pitati hoće li HDZ priznati eventualni izborni poraz i pristati na odlazak u opoziciju.
Milanovićev odgovor je jedini ispravan
Pitanje, nažalost, nije nimalo pretjerano. Kao što nije bilo ni ono koje je u razgovoru za N1 prije nekoliko dana Zoranu Milanoviću postavila novinarka Nataša Božić – hoće li dati mandat Andreju Plenkoviću dođe li mu ovaj sa 76 potpisa poslije izbora. Predsjednik Republike odgovorio je pozitivno, čudeći se uopće da se takvo pitanje postavlja. Ali, hoće li, u situaciji u kojoj se maše kršenjem Ustava, destabilizacijom Hrvatske i pažljivo usmjerenom topničkom vatrom iz svih zarobljenih institucija svoj eventualni poraz priznati HDZ?
Mašinerija koja se izvukla na ovaj megdan koji se vodi oko “duha Ustava” nije nimalo ohrabrujuća. Većina u Ustavnom sudu je u svom formalno zbrljanom i nedovoljno jasnom upozorenju zabranila Milanoviću da bude kandidat za Sabor, te da sudjeluje u kampanji, ali nije mogla zatvoriti mogućnost da nakon izbora da ostavku i postane premijer.
Ustavni sud je, jako blago rečeno, jako blizak HDZ-u
Milanović nije krenuo “čačkati mečku” baš do kraja i ići na listu SDP-a i na skupove te stranke, ali javno istupa kao budući premijerski kandidat i poziva građane da ne glasaju za HDZ. Gdje je tu točno granica između njegovih političkih istupa na koje svakako ima pravo kao predsjednik Republike i sudjelovanja u kampanji jedne političke opcije, Ustavni sud nije definirao. Što znači da je to tijelo samo sebi ostavilo vrlo široku mogućnost da diskrecijskom odlukom i vlastitom procjenom o tome odluči.
Koliko je ta situacija opasna i ozbiljna dovoljno govori da je predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović na tiskovnoj konferenciji prije dva tjedna povišenim glasom referirao da oni mogu i poništiti izbore. Miroslav Šeparović je, recimo to jako blago, vrlo blizak HDZ-u. Odluke ovog saziva Ustavnog suda, recimo to još blaže, su bile vrlo bliske onome što je išlo na ruku HDZ-u.
Sramotna odluka Etičkog povjerenstva
Ustavni sud, dakako, nije jedina zarobljena institucija koja topnički granatira polje izborne kampanje hineći vlastitu objektivnost. Etičko povjerenstvo u izborima zastupnika u Hrvatski sabor je odmah u startu donijelo vjerojatno najsramotniju odluku u povijesti izbora zastupnika u Hrvatski sabor.
Naime, odlučivali su u slučaju u kojem je HDZ u javnost pustio najklasičniji fake news. Milanovićevu izjavu da još samo nedostaje da SDP-ovce nakon prijetnji Ustavnog suda počnu hapsiti i otimati im djecu su izrezali i objavili kao da Milanović, pardon, “kršitelj Ustava”, prijeti da će Hrvatima otimati djecu. Ovu eksplozivnu laž su širili i Plenković, i drugi HDZ-ovi dužnosnici. Nakon što je ona demantirana, nikome od njih se nije ni palo na pamet ispričati, nego su samo hladno prelazili na druge teme.
Ovo je odluka tijela koje mora voditi računa o etičnosti na izborima: “Etičko povjerenstvo podsjeća sve sudionike izbora da predizborno nadmetanje vode slobodno, otvoreno, javno i argumentirano, a u suprotstavljanju teže utemeljenoj i obrazloženoj kritici”. Nakon ovakve sramote, slobodno više ne moraju ništa objavljivati do kraja kampanje.
Mediji i biskupi u istom rovu
Zato će objavljivati sva sila državno dotiranih medija, čije financiranje putem oglašavanja javnih tvrtki, ministarstava, organiziranja konferencija i okruglih stolova o “istraživanju ruda i gubljenju vremena” država i dalje odbija transparentno staviti na uvid javnosti. No, zato se naslovnice izmjenjuju u redovnom ritmu “užasni Milanović”, “krah SDP-ove koalicije” i sjevernokorejskim slavljenjem sadašnjih (“više mirovine!”) i budućih uspjeha koji jamačno nemaju nikakve veze s kampanjom (“evo, kreće gradnja novog Imunološkog!”).
U pomoć HDZ-u u ovoj neizvjesnoj bitci za ostanak pri državnoj blagajni uključili su se i ovlašteni tumači nadnaravnog, pa je Komisija HBK Iustitia et pax u svojoj, tobože načelnoj izjavi, žestoko napala Milanovića i pozvala Domovinski pokret i Most da koaliraju s HDZ-om.
“Ono što nas čini Hrvatima” i turistička sezona
Političari iz HDZ-a dosad nisu dobili izričito pitanje kane li priznati vlastiti poraz na izborima 17. travnja, što je svakako jedan od mogućih ishoda. Iako bi pozitivan odgovor, kao onaj Milanovićev na pitanje o mandatu za Plenkovića bio nulta točka demokracije u zemlji, ispod koje se može nalaziti samo kaos, dosadašnje izjave u kampanji ipak ostavljaju mjesta sumnji.
“Umjesto da razgovaramo o programima nama je tema hoće li izbori uopće biti regularni. Za Hrvatsku 2024. ustvari je to poražavajuće”, kazao je Gordan Jandroković. Plenković opetovano tvrdi da Milanović krši ustavni poredak, a da bi on, Grbin i ekipa vukli Hrvatsku u međunarodnu izolaciju.
Sunčana Glavak je govorila da opozicija “negira postojanje države i ono što nas čini Hrvatima”. Branko Bačić se upinje dokazati da HDZ “neće dozvoliti” (!) da se “spali država radi osvajanja vlasti”. I da opozicija ugrožava turističku sezonu.
Demokracija na “đubrištu historije”?
E sad, jasno je da se u kampanji daju vruće i sumanute izjave, kakve kod vlastitih simpatizera imaju stvoriti dojam odsudnog trenutka, da se ne bi dogodilo da netko ostane ispred TV-a na dan izbora. Ali, je li doista nemoguće zamisliti da HDZ nakon izbora zauzme pozu da su oni bili neustavni i neregularni, da se ne može dozvoliti da opozicija, umjesto da lijepo završi na “đubrištu historije” kamo bi je usmjerio Vladimir Šeks, uništi turističku sezonu, spali zemlju, odvede Hrvatsku u međunarodnu izolaciju i negira sve ono što nas čini Hrvatima?
I je li doista nemoguće zamisliti sve te sadašnje sastavnice režima, od otužnog Etičkog povjerenstva, sijaseta “ustavnih stručnjaka”, “neovisnih analitičara”, još “neovisnijih” medija i, na koncu, Ustavnog suda, kako im daju za pravo? Ledena realnost izglednog odgovora na ovo pitanje u preostalim danima kampanje zahtijeva od čelnika HDZ-a, prije svih Andreja Plenkovića, jasnu i nedvosmislenu izjavu, poput one koju je dao Milanović – da, formira li netko drugi većinu u Saboru, priznat ćemo poraz. Ne bude li je, sve su opcije otvorene i niti jedna nije nimalo dobra.