Vlada se voli pohvaliti Rimčevim autima. Ali kad treba graditi punionice, Bruxellesu se žali da nema novca
Iz službenog Vladinog dokumenta proizlazi da bi plan EK za zelenu transformaciju u prometu tražio golema ulaganja
Kad je Ursula von der Leyen u srpnju stigla u Zagreb, Vlada joj je pripremila poseban itinerar: predsjednicu Europske komisije odveli su u Svetu Nedelju kako bi, u pratnji premijera Andreja Plenkovića i nekolicine ministara, obišla pogone tvrtke Rimac automobili. Gospođi von der Leyen prezentiran je projekt robotaksija, koji je hrvatska Vlada odlučila poduprijeti u okviru Nacionalnog plana oporavka i otpornosti.
Nije to bio prvi, a pretpostavljamo niti zadnji put da se Plenković i njegovi suradnici pohvale električnim vozilima koja u svojim pogonima razvija Rimčeva kompanija. Sasvim slučajno, nekoliko dana kasnije Komisija je u Bruxellesu predstavila prijedlog plana za zelenu transformaciju europskog gospodarstva i društva.
‘Spremni za 55’
Uskoro će se, međutim, pokazati da je jedna stvar šefici Komisije prezentirati dostignuća hrvatske tvrtke iz Svete Nedelje, a sasvim druga podržati ambiciozan plan Europske komisije koji bi, među ostalim, trebao osigurati da vozila na alternativni pogon – među njima, dakako, i električna – doista mogu zaživjeti u EU, pa tako i Hrvatskoj.
U europskog okviru plana nazvanog “Spremni za 55” – što se odnosi na namjeru da se do kraja desetljeća za barem 55 posto smanje emisije stakleničkih plinova u EU – Komisija je predstavila i nova, ambicioznija pravila za izgradnju infrastrukture. Među ostalim, Bruxelles predlaže da države članice osiguraju potrebnu infrastrukturu za punjenje i opskrbu električnih vozila i vozila na vodik, kao i da osiguraju preduvjete za alternativna goriva u pomorskom i zračnom prometu.
Što predlaže Bruxelles
Komisija precizira što bi i u kojim rokovima države članice morale poduzeti. Primjerice, postaviti dovoljno stanica za punjenje na glavnim prometnim pravcima, svakih 60 kilometara za struju, a svakih 150 kilometara za vodik. Ili, nadalje, osigurati infrastrukturu za kamione i autobuse te instalirati dovoljne kapacitete za punjenje u glavnim lukama.
Hrvatska Vlada, očekivano, načelno podržava Komisiju u njezinom nastojanju da se emisije stakleničkih plinova prepolove. Ali kad su u pitanju detalji, e tu nastaju mali problemi.
Potrebna velika ulaganja
Predložene odredbe o infrastrukturi za alternativna goriva, objašnjava Vlada u svom službenom stajalištu, “mogu prouzročiti probleme operativne, tehničke i financijske prirode”. Komisijin prijedlog bit će, dakle, iz hrvatske perspektive teško provesti u praksi i za to bi nam trebala puno novca. Konkretno, “velika ulaganja u energetsku mrežu, infrastrukturu u lukama, uključujući u smislu punionica (…), zračnim lukama te obnovu flote u cestovnom i vodnom prometu”.
Vladu posebno brinu prijedlozi vezani uz pomorske luke jer, ističu, trenutno ne postoji potrebna lučka infrastruktura. No, ni na cestama nije sve sjajno. Na autocestama, piše na primjer u dokumentu, Hrvatska već sad ima “gušću pokrivenost punionicama” nego što se predlaže, ali očito je da njihova snaga nije u skladu s Komisijinim prijedlozima jer su postavljane prema dosad važećim EU pravilima.
Duži rokovi, manji ciljevi
Oko nekih elemenata prijedloga Vlada nema nikakvih primjedbi, ali oko nekih iznosi svoje viđenje što bi u tekstu, kako ga je predložila Komisija, trebalo promijeniti.
“RH smatra da je nužno uložiti napor u razvijanje infrastrukture za električna vozila, ali i da rok za ispunjenje ovog cilja mora biti duži (…) te da je propisanu minimalnu udaljenost među punionicama potrebno povećati na 120 km”, navode, primjerice, u stajalištu. Kad je u pitanju vodik, predlažu da udaljenost, umjesto 150, bude 200 ili 250 kilometara.
(Ne)spremni za 55
Budući da bi provedba novih pravila, kako ih je zamislila Komisija, zahtjevala značajna ulaganja – što izrijekom navodi i Vlada u svom stajalištu – pitanje je kako bi se to financiralo. Jedan je logičan odgovor Nacionalni plan oporavka. No, i sama Vlada ističe da financijski model trenutno nije razrađen što, doduše, i ne treba previše čuditi jer je Komisijin prijedlog još uvijek poprilično svjež. I još uvijek samo prijedlog.
To je, ustvari, dobra vijest: kako se radi o materijalu koji je prezentiran u srpnju, zemlje članice su o njemu tek počele raspravljati i pregovarati, što znači da ima i prostora i vremena za izmjene. S obzirom da i većina drugih država ima primjedbi, u Vladi se očito nadaju da će za EU stolom naći saveznice. Kako nas “Spremni za 55” ne bi dočekao sasvim nespremne.