Vladar Kine je pred dvije tisuće ljudi prisilno izbacio bivšeg šefa Partije iz dvorane. Što ustvari stoji iza tog javnog poniženja?

Završio je proces uspostave Xijeve čvrste kontrole nad Komunističkom partijom

China's President Xi Jinping (R) sits besides Premier Li Keqiang (L) as former president Hu Jintao (C) is assisted to leave from the closing ceremony of the 20th China's Communist Party's Congress at the Great Hall of the People in Beijing on October 22, 2022. (Photo by Noel Celis / AFP)
FOTO: AFP

Takva zastrašujuća scena izbacivanja s Kongresa bila je ujedno i poruka ostalim kineskim dužnosnicima što im se može dogoditi pokažu li trunku neposluha spram Xi Jinpinga, novog kineskog državnog i partijskog cara

Prisilnim izvođenjem bivšeg predsjednika Kine i šefa Partije Hu Jintaoa, 79, iz dvorane Doma naroda gdje se održavao 20. Kongres Komunističke partije Kine, stari novi generalni sekretar KP Kine Xi Jinping demonstrirao je svoju odlučnost da zauvijek raskine s politikom popustljivosti spram korupcije.

Naime, za vlasti Hu Jintaoa, od 2002. do 2012., po ocjenama kineskih partijskih analitičara, korupcija se toliko razmahala da je zahvatila sve pore društva. Krivnju za to snosi upravo Hu Jintao, koji je postao simbolom neučinkovite borbe s korupcijom.

To je poruka u slučaju neposluha

Stoga je po nalogu Xija, pred 2,296 delegata Kongresa te pred cijelom kineskom i svjetskom javnošću, na doista jedinstven način ponižen i kažnjen. Kineski analitičari tvrde da tek kad je Xi Jinping prije 10 godina postao šef Partije i države, počelo se s korupcijom nesmiljeno obračunavati.

Takva zastrašujuća scena izbacivanja s Kongresa bila je ujedno i poruka ostalim kineskim dužnosnicima što im se može dogoditi pokažu li trunku neposluha spram Xi Jinpinga, novog kineskog državnog i partijskog cara. Izostavljanjem iz novog vodstva Partije dosadašnjeg premijera Li Keqianga, tvorca gospodarske politike Liu Hea, glavnog stručnjaka za bankarstvo Guo Shuqinga i Jang Wanga, koji se spominjao kao potencijalni kandidata za novog premijera, Xi Jinping završio je čistku kadrova koje nije on doveo u partijski vrh.

Od sedam članova Politbiroa partije, koji operativno vodi politiku stranke, Xi je sada imenovao 4 nova moćnika. Tako je zapravo završio proces uspostave Xijeve čvrste kontrole nad Komunističkom partijom koju su potresale borbe za vlast raznih interesnih skupina, koju su razdirale mito i korupcija te frakcionaške borbe.

U svoje ruke uzeo je sve poluge moći

Valja priznati da je Xi od prvoga dana pokazao spremnost i odlučnost da slomi korupciju te da se istodobno riješi mogućih konkurenata na najvišim razinama vlasti. U svoje ruke uzeo je sve poluge moći, pa od 281 člana stalnih odbora Komunističke partije na pokrajinskoj razini, nije amenovao izbor samo njih sedam, prema Wu Guoguangu, višem istraživaču na Sveučilištu Stanford.

Xi se pohvalio da su “partijska postignuća u proteklih stotinu godina veličanstvena”, da “partija cvjeta te da je novo vodstvo sposobno stvoriti nova i veća čuda.” A da bi se u tomu uspjelo Xi je ubacio u stranački ustav formulaciju da je upravo on “jezgra cijele stranke”.

Neformalno je proglašen navigatorom koji će nastaviti izgradnju Kine dok ne postane najmoćnija svjetska sila. Willy Lam, profesor na Kineskom sveučilištu u Hong Kongu kaže da to znači da se od sada svi moraju bespogovorno pokoravati Xi Jinpingu. “S jedne strane, to će ubrzati donošenje odluka, ali s druge strane, potpuno će izostati kontrola i ravnoteža”, rekao je.

Ostvaruje se vizija o ispunjenju kineskog sna

Na Kongresu je odano priznanje Xiju što je sa svojim poznatim čistkama “eliminirao ozbiljne opasnosti unutar stranke, vlade i vojske”, te “osigurao realizaciju velikog pomlađivanja kineske nacije”.

Snažna Kina, jačanje gospodarstva, brzi ekonomski rast, podizanje standarda velikog broja građana, izgradnja moćne vojne sile, svakako su zaslužni što Xi Jinping, unatoč brojnih kontroverzi, ipak uživa veliku popularnost kao političar koji je zaslužan za rast nacionalnog samopouzdanja i ponosa. Kinezima posebno ugodne zvuče riječi Xija da Kina jača, a Zapad nazaduje.

Time se ujedno ostvaruje vizija Xi Jinpinga o ispunjenju kineskog sna, koja, među ostalim, podrazumijeva jačanje vojske i gospodarstva zemlje. Također devedesetak milijuna članova Partije spremno podupiru Xija u njegovim obećanjima da će Kina postati ravnopravni globalni igrač koji stoji uz bok SAD te da će uskoro imati odlučujuću riječ u kreiranju novog svjetskog poretka.

Xi kaže da je ‘spriječio ljubomorne suparničke sile’

Istodobno, u Pekingu su svjesni da svijet ulazi u najneizvjesnije razdoblje u novijoj povijesti. Posebno zbog toga što se procjenjuje da je obračun sa Zapadom neizbježan jer SAD ne želi priznati nove realnosti u svijetu, pa ni snagu i utjecaj Kine. Xi ističe kako uvijek ima na umu izreku Mao Zedonga koji je upozoravao na nedostatak opreza: “Ne vodite nesigurne ratove i ne vodite nepripremljene bitke”.

Zbog toga je Xi reorganizirao Narodnu oslobodilačku vojsku, udvostručio njezin proračun i ojačao kineski nuklearni arsenal. Sve kako bi Kina bila spremana suočiti se sa svim izazovima, pa i vojnim, pogotovo ako u SAD i na Tajvanu dođu na vlast političari koji će željeti spriječiti razvoj Kine te podržavati samostalnost Tajvana.

Xi je obećao da će Kina s puno više energije promicati vlastita rješenja za globalne sigurnosne i razvojne izazove. Ponovio je da Kina želi osvojiti kontrolu nad Tajvanom mirnim putem, ali može upotrijebiti silu ako bude prisiljena. “Ne možemo samo pasivno sjediti i uživati ​​u razdoblju strateških prilika”, zaključio je Xi te se pohvalio kako je spriječio “ljubomorne suparničke sile koje su pokušale ucjenjivati, obuzdavati, blokirati i vršiti maksimalan pritisak na Kinu”.

Jačanje nacionalne sigurnosti i uloge države u gospodarstvu

General Xu Qiliang kazao je vojnim izaslanicima na Kongresu da je Xi “proveo povijesno spašavanje, preoblikovanje i transformaciju” Narodno oslobodilačke vojske Kine te je poručio: “U svim radnjama, apsolutno slušajte zapovijed predsjednika Xija”.

Odlučnost da se provedu u život misli novog, velikog vođe, najbolje su ilustrirale riječi kineskog veleposlanika u Švedskoj Yan Huiqinga: “Prijatelje nagrađujemo, a za neprijatelje imamo sačmarice”.

Značajan dio Xiova izvješća bio je posvećen planovima za jačanje industrijske politike s većom fiskalnom potporom i subvencijama, za postizanje samodostatnosti, a poseban naglasak stavljen je na nacionalnu sigurnost i jačanje uloge države u gospodarstvu, navodi se u analizi francuske investicijske banke Natixis.

Stavio je pod kontrolu one koji su postali previše moćni

Xi je već preusmjerio milijarde dolara u razvoj domaćih tehnologija, uključujući napredne poluvodiče koje je dugo uvozio iz inozemstva. Zauzdao je privatni sektor i rekonstituirao divove u državnom vlasništvu kako bi bili konkurentniji na svjetskom tržištu.

Xi ne krije težnju da upravlja gospodarskim trendovima pa se čak nije libio primijeniti represiju nad privatnim tvrtkama poput internetskog diva Alibabe. Dok je tako stavio pod kontrolu one koji su postali previše moćni, istodobno takva politika prijeti da će dovesti do gušenja poduzetničkog duha koji je pokretao rast Kine.

Alicia Garcia Herrero, glavna ekonomistica za Aziju i Pacifik u Francuskoj banci, upozorila je da bi prisila nad privatnim kompanijama mogla destimulirati poslovne aktivnosti “jer će se od njih tražiti da više pridonesu razvoju zemlje te da se odreknu dijela zarade kako bi poslovale kao društveno odgovorne kompanije bez obzira je su li u državnim ili privatnim rukama”.

U prvom planu riječi ‘opasnost’, ‘sigurnost’ i ‘izazovi’

Premda je vlada za ovu godinu predvidjela rast BDP-a od 5,5 posto, što je dvostruko manje nego prije nekoliko godina, Svjetska banka predviđa da će ovogodišnji rast dosegnuti samo 2,8 posto, a 4,5 posto 2023., što je dramatično usporavanje. Za to je kriva politika nulte borbe protiv Covida, kad su stotine milijuna ljudi u gradovima mjesecima bili u karanteni, velikom krizom u sektoru nekretnina te sankcijama koje je uvela administracija Joe Bidena na uvoz kineske robe u SAD, ali i na izvoz američkih proizvoda u Kinu.

Xi je obećao da će se na sve moguće načine oduprijeti nastojanjima SAD da ograničavanjem trgovine i uvođenjem raznih vrsta sankcija uspori ekonomski, politički i vojni uspon Kine. Primjerice, prošlog je tjedna Ministarstvo trgovine SAD-a uvelo ograničenja za izvoz poluvodiča i opreme za proizvodnju čipova, nastojeći tako obuzdati kinesku vojnu silu.

Na 20. konklavi KP Kine više nije dominirao termin “mir i razvoj” za koje se ranije najavljivalo da će biti glavne teme u društvu. Sada su u prvi plan izbile riječi “opasnost, sigurnost i izazovi”. Xijev bliski suradnik Wang objasnio je da su rat u Ukrajini, globalne napetosti zbog pandemije COVID 19 i želja za konfrontacijom Washingtona spram Pekinga, razlog zašto su se teme opasnosti i izazova toliko nametnuli na kongresu.

Velika promjena u procjeni globalnog poretka

Xi je pak naglasio kako je Kina “ušla u razdoblje u kojem strateške prilike koegzistiraju s rizicima i izazovima, a neizvjesnosti i nepredviđeni čimbenici rastu”; te je zaključio da je, “svijet je ušao u razdoblje turbulencija i transformacije”.

Dok je na prethodnim kongresima u fokusu bila strategija širenja trgovine i gospodarski razvoj, sada je Xi stavio u središte svog govora frazu “osigurati i razvoj i sigurnost”. Time je problem sigurnosti izdignut do prioriteta kineske politike. “Ovo označava značajnu i veliku promjenu u kineskoj procjeni globalnog poretka”, izjavio je Christopher Johnson, predsjednik China Strategies Group i bivši analitičar CIA-e za kinesku politiku.

U Xijevoj novoj ideji o “modernizaciji u kineskom stilu”, kako ju je on objasnio, nema mjesta za višestranačku demokraciju, izravne izbore te individualne slobode, jer je na prvom mjestu sigurnost koja treba zaštiti zemlju od unutarnjih i vanjskih neprijatelja. U kongresnom izvješću riječ sigurnost pojavljuje se 91 put, u odnosu na 55 spominjanja u 2017. i 36 u 2012.

Peking sumnja na vojnu koaliciju protiv Kine

Nastojanja SAD da uspore i obuzdaju razvoj Kine svakako su pridonijeli pogoršanju odnosa između dviju zemalja te rastu napetosti u svijetu. Obje strane uvele su sankcije jedna drugoj, dok su se kineske tvrtke povukle s burzi u SAD-u. Xi Jinping tijekom kongresa nije spomenuo SAD niti novu strategiju nacionalne sigurnosti predsjednika Bidena koja opisuje Kinu kao dominantnu prijetnju američkom primatu,

Jiang Jinquan, viši suradnik Xi Jinpinga, izjavio jer u intervjuu pekinškim novinama da se Kina “snažno i učinkovito” suprotstavila “neprijateljskim zapadnim silama”, što se prije svega odnosi na SAD. Iako se Peking tješi da SAD slabe, Washington je uspio čvrsto dobiti na svoju stranu sve relevantne azijske sile, Južnu Koreju, Japan, Australiju pa i Indiju, što, dakako, pobuđuje ozbiljne sumnje Pekinga da se priprema vojna koalicija protiv Kine.

U uvodnom obraćanju na Kongresu Xi je otvoreno kritizirao stranačku elitu zbog “hedonizma” i “ekstravagancije” te je obećao nadzor nad “načinima gomilanja bogatstva” i “pretjeranim prihodima”. Takvo je stajalište bilo očekivano jer kako se usporio rast standarda građana, počela su se iskazivati prva nezadovoljstva zbog neizdrživih socijalnih razlika.

Zemlje se trebaju odlučiti o odnosu prema Kini

Deng Xiaoping uveo je kapitalizam u komunističku Kinu poznatim aforizmom: “Neka se prvi obogate”. Sada je na Xiju da odluči koje je to bogatstvo pretjerano i kako ograničiti moć i utjecaj prebogatih trgovaca i industrijalaca.

Xi je u govoru potvrdio da je ekonomski razvoj prioritet kao i da su “ljudi na prvom mjestu”. Njegova je vizija “zajednički prosperitet”, a usmjerena je na smanjenje društvenih nejednakosti i obuzdavanje rasta utjecaja krupnog biznisa i ultra bogatih. Ipak, njegovo naglašavanje razvoja opredijeljenog za dobrobit ljudi, izazvala je tjeskobu među reformistima.

Naime, Xijevi sljedbenici tumače da njegova težnja “gospodarstvu usmjerenom na ljude” te “domoljubnoj ekonomiji” podrazumijeva gospodarstvo koje vodi država. Nakon što je Xi Jinping osigurao treći mandat na 5 godina te iznio svoju viziju razvoja Kine, ali i međunarodnih odnosa, sad je na SAD i EU te drugim ekonomskim silama svijeta odlučiti kako će se odnositi prema najmnogoljudnijoj zemlji na svijetu.

Što bi se dogodilo da umjesto Bidena dođe Trump?

Jedno je sigurno, ignorirati je ne mogu, prevelika je. SAD sigurno neće birati sredstva da raznim kaznama i sankcijama, ali i prisiljavanjem drugih država da ograniče suradnju s Kinom, pokuša usporiti njen razvoj. I na taj način spriječiti Peking da postane konkurencija Washingtonu u dominantnom položaju u svijetu. To će međutim, bez sumnje, gurnuti, Kinu prema još većem nacionalizmu i militarizaciji.

Europska unija i druge zemlje trebale bi stoga razmisliti trebaju li slijepo slijediti američku politiku konfrontacije ili, uvažavajući sve političke, kulturne, civilizacijske specifičnosti Kine, nastaviti suradnjom s njom i tako spriječiti njenu radikalizaciju. Gospodarska suradnja s Kinom donijela je mnoge koristi Europi, a nema naznaka da Kina ima pretenzija miješati se u unutarnje poslove država s kojima je razvila veliku suradnju, poput Njemačke, primjerice.

Nakon što je Europa s pravom odbacila Rusiju, veliko je pitanje trebali to po nalogu Washingtona, to napraviti i s Kinom. Uostalom i sam Josep Borell, povjerenik za vanjsku politiku EU, postavio je pitanje što će se dogoditi ako se umjesto Joe Bidena u Bijelu kuću vrati Donald Trump ili netko poput njega?

Zbog toga predlaže da EU preuzme više odgovornosti za svoju sigurnost kako se jedna ovisnost ne bi zamijenila drugom. “Sretni smo što uvozimo puno ukapljenog prirodnog plina, LNG, iz SAD-a, uzgred rečeno, po visokoj cijeni, i zamjenjujemo ruski plin američkim i norveškim ili azerbajdžanskim plinom. Ali što bi se dogodilo sutra kada bi SAD s novim predsjednikom odlučilo ne biti toliko prijateljski s Europljanima”, zabrinuto se pita Borell.