Vojni analitičar: Kod pruge u Donbasu pojavila se gomila ruskih snaga, sad je jasno što pokušavaju
Ruske snage posljednjih dana sve agresivnije gađaju željezničku infrastrukturu
Lokalna distribucija zapadne pomoći, koja se doprema do poljsko-ukrajinske granice, kritična je točka ove faze obrambenog rata u Ukrajini. Željeznica je transportno sredstvo kojim bi se, u najkraćem roku, mogla savladati udaljenost od 1200 kilometara, koliko ima od zapadnih granica do Kramatorska na istoka Ukrajine. Zbog toga, sistematskim uništavanjem željezničke komunikacijske mreže, Vojska Ruske Federacije nastoji spriječiti dostavu teškog naoružanja Vojsci Ukrajine koja brani Donbas.
Preciznim taktičkim balističkim projektilima tipa Iskandar napadaju se željeznička čvorišta i elektrodistribucijsku mrežu ukrajinskih željeznica. Pretpostavlja se da željeznice Ukrajine raspolažu s oko 900 električnih i oko 300 lokomotiva koje koriste dizel kao pogonsko gorivo.
Zašto Rusi žele uništiti željezničku mrežu
Uništavanjem elektrodistribucijske mreže, tri četvrtine željezničkih transportnih kapaciteta Ukrajine bilo bi neupotrebljivo. Ovo je način da se značajno uspori ali ne i trajno prekine korištenje željezničke mreže za prijevoz kritičnog materijala, prije svega velikih količina teškog naoružanja i streljiva.
U tom smislu može se protumačiti i dodatna koncentracija oklopno-mehaniziranih snaga Vojske Ruske Federacije prema glavnim komunikacijskim snopovima koji vode od zapada prema istoku.
Sjeverno od okupiranog Hersona, primijećena je značajnija koncentracija ruskih snaga. Logičan smjer pokušaja ruskog prodora je sjeverni pravac prema mjestu Apostolove, željezničkom čvorištu na pruzi Krivi Rog – Zaporožje. Ovladavanjem ovog čvorišta fizički bi se presjekao južni komunikacijski snop koji vodi od zapada prema istoku. Zbog toga su i vršili jake topničke udare po naselju Zelenodolsk, na putu prema Apostolovu.
Opasno približavanje pruzi Lozova – Slavjansk
Rajon mjesta Velika Novosilka u Donbasu, druga je lokacija nedavne koncentracije ruskog oklopa s kojeg bi se moglo izvršiti presijecanje komunikacija koje vode od Zaporožja ka istoku. Snage agresora četvrte tenkovske divizije, koje prodiru od Izjuma prema jugu, došle su samo na desetak kilometar od željezničke pruge Lozova – Slavjansk kod mjesta Kuruljka.
Nije poznato radi li se o izvidnici ili većim snagama ruskih oklopnjaka. Ovladavanje dijela ove pruge u rajonu mjesta Barvinkove, odsjekao bi se sjeverni željeznički komunikacijski pravac koji povezuje središnju Ukrajinu s donbaskom izbočinom koju brani devet najelitnijih brigada Vojske Ukrajine. Time bi se ne samo otežalo dopremanje teškog naoružanja, već bi se zakompliciralo, u slučaju potrebe, izvlačenje snaga VSU prema zapadu.
Za željeznice su najučinkovitiji jurišni zrakoplovi…
Pored željezničke komunikacijske mreže, Rusi udaraju i na sva poznata skladišta pogonskog goriva. Doduše, Amerikanci su opremili Ukrajince s brojnim gumenim rezervoarima za gorivo pogodnim za upotrebu u poljskim uvjetima. Njih Rusi ne mogu tako lako locirati a samim time i uništiti.
Za ometanje željezničkog transporta najučinkovitiji su jurišni zrakoplovi. Ta se praksa primjenjuje još od Drugog svjetskoga rata. U jednom napadu trajno se uništava transportno sredstvo, teret koji se prevozi biva uništen ili ga se dugotrajnu stavlja van upotrebe dok prometni pravac postaje neprohodan za neko vrijeme.
… no Rusi se ne osjećaju sigurno koristiti ih
Međutim, to je moguće u uvjetima ako se ostvari premoć u zračnom prostoru. Očito, avijacija Ruske federacije ne osjeća se baš sigurno da bi, u slobodnom lovu, iznad zapadne i središnje Ukrajine, tražila i uništavala kompozicije ukrajinskih željeznica. Iz tog razloga, za napad se uglavnom koriste balističke taktičke rakete zemlja-zemlja, pogodne za napade na stacionarne ciljeve.
Ukrajinci ne ostaju dužni. Njihovi diverzanti dižu u zrak željezničke transporte ruskih trupa. U blizini granice s Ukrajinom, velika ruska skladišta goriva sve su češće u plamenu.
Zapadne zemlje konsolidirale svoje pozicije
Zapadni saveznici definitivno su konsolidirali svoje pozicije. Svojim posjetom Kijevu, američki ministar obrane Lloyd Austin s američkim državnim tajnikom Antonyjem Blinkenom, nedvojbenu su uputili najizravniju potporu Ukrajinskim ratnim naporima.
Velika Britanija od samog početka sukoba bezrezervno podržava Ukrajinu. Njemačka, nakon perioda strategijskog nesnalaženja, konačno je prelomila da Ukrajinu treba opskrbiti teškim naoružanjem. Italija šalje prvi veliki kontingent teškog naoružanja. Novoizabrani francuski predsjednik Emmanuel Macron već je zvao svog američkog kolegu radi dogovora oko pomoći Ukrajini.
Sad kad je pobijedio Putinovu miljenicu Marine Le Pen, ima slobodne ruke oko ovog svjetskog izazova u kojem Francuska ne želi ostati po strani. Finska i Švedska nesumnjivo idu u NATO. Saveznici već izrađuju planove za srednjoročno, čitaj petogodišnje, osposobljavanje Ukrajine za obranu od ruske agresije.
Rusi nisu sposobni začepiti sve komunikacije za opskrbu
Prema izjavi britanskog državnog tajnika obrane Bena Wallacea, sljedeća tri tjedna ključna su za obranu Donbasa, a možda i konačnog ishoda cijelog rata. Britanci i Amerikanci maksimalno su stavili u funkciju svoje zračne transportne kapacitete za što bržu dostavu ratnog materijala u istočnu Poljsku.
Daljnja doprema i lokalna distribucija sredstava za obranu, ovisi o planskim i organizacijskim sposobnostima Ukrajinaca te optimiziranju raznih transportnih kapaciteta. Do sada su se jako dobro držali.
Ukrajincima sigurno nije nedostajalo hrabrosti a to je ključno kad snabdijevanja snaga pod neprijateljskom vatrom. Pored toga, Ukrajina je velika zemlja i Rusi nisu sposobni začepiti sve komunikacije za opskrbu. Računa se da će veliki dio naoružanja stići u prave ruke, nadajmo se na vrijeme.