Prvo je ministrica Liz Truss, u svom izvješću Donjem domu britanskog parlamenta, definirala cilj i način. “Radit ćemo na obnovi teritorijalnog integriteta i suvereniteta Ukrajine“, jasan je cilj, a izjava da je „ snaga jedino što Putin razumije“ – pokazuje način realizacije postavljenog cilja.
Bezrezervna podrška oružanoj borbi Ukrajine put je implementacije politike zapadnih saveznika čiju jezgru čine članice NATO saveza. Ubrzo je, preko glavnog tajnika, stigla i poruka NATO-a. Izjava Jensa Stoltenberga bila je više nego jasna: “ NATO je spreman godinama održavati svoju potporu Ukrajini u ratu protiv Rusije, uključujući pomoć Kijevu da prijeđe s oružja iz sovjetske ere na moderno zapadno oružje i sustave“.
Sposobnost financiranja rata
Dakle, Rusi ne mogu računati na brzo okončanje sukoba pod, za njih, povoljnim uvjetima i trenutku. I na kraju, kad je američki predsjednik Biden zatražio od Kongresa 33 milijarde dolara za financiranje humanitarne i vojne pomoći Ukrajini do rujna ove godine, definiran je i financijski okvir najvećeg donatora u narednih pet mjeseci.
Od ukupne svote, 20,4 milijarde dolara namijenjeno je dodatnoj sigurnosnoj i vojnoj pomoći Ukrajini. U to je uključen i dodatni novac za financiranje napora SAD-a za jačanje europske sigurnosti u suradnji sa saveznicima iz NATO-a.
Jedan od ključnih čimbenika koji definira vojni potencijal neke zemlje je i sposobnost financiranja rata. Količina novca raspoloživa za vojsku proporcionalna njenoj borbenoj snazi. Pred početak rata, Rusija je tijekom 2021. godine povećala svoje vojne izdatke na 65,9 milijardi dolara. Time se financira preko milijun pripadnika aktivnog sastava, raspoređenih u zapovjedništva i rodove vojske Ruske Federacije: kopnene snage, zračno-svemirske snage, mornaricu, zračno-desantne snage, strateške raketne snage i snage za specijalne operacije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Rusija negdje mora rezati troškove
Pored već dobivene pomoći, Ukrajina će u narednih pet mjeseci za obrambene potrebe, samo od Amerike, dobiti gotovo trećinu ukupnog ruskog vojnog budžeta. Ukupna vojna pomoći koju će Ukrajina dobiti do rujna 2022. bit će četiri puta veća od ukupnog prijeratnog obrambenog budžeta Ukrajine, koji je iznosio 5,9 milijardi dolara.
Ruski operativni troškovi rata u Ukrajini drastično su povećali vojne izdatke. Uz to treba dodati utrošak ubojnih sredstava i vojne tehnike. Procjenjuje se da je u prva dva mjeseca ruska vojska izgubila dvogodišnju proizvodnju tenkova i jednogodišnju proizvodnju zrakoplova. Već početkom ožujka trošak ruske invazije, uključujući i gubitke, dosegao je 20 milijardi dolara.
Rusija, pod snažnim gospodarskim i tehnološkim sankcijama, teško može financirati ratne napore, nadoknaditi sve gubitke vojne tehnike i naoružanja te održati životni standard stanovništva na prihvatljivoj razini. Negdje će morati doći do rezanja troškova.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Fama o tisućama tenkova kao šuplja priča
Najvjerojatnije će prvi na udaru biti programi modernizacije i nabave suvremene tehnike. I kad bi imali dovoljno novaca, tehnološke sankcije sprječavaju proizvodnju sofisticiranog oružja i ubojnih sredstava za potrebe ruske vojske.
Fama o tisućama tenkova u rezervi ruske vojske pokazala se kao još jedna „šuplja“ priča. Zbog lošeg skladištenja, nikakvog održavanja te krađe dijelova, gotovo devedeset posto ruske vojne tehnike iz rezerve pokazalo se neupotrebljivom – bez dodatnih popravka i ulaganja.
Pred početak operacije Barbarossa, njemačkog napada na SSSR 1941. godine, Crvena armija imala je tri puta više tenkova od Wehrmachta. Međutim, tenkovske jedinice Crvene armije bile su popunjene sa samo deset posto potrebnih transportnih sredstava. Dakle, nije bilo kamiona koji bi dostavili potrebno streljivo i gorivo. Posljedice su bile katastrofalne po Crvenu armiju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Potpuno ignoriranje doprinosa Zapada u pobjedi nad fašizmom
Tek je uz vojnu i gospodarska pomoć SAD-a i Velike Britanije, putem Zakona o zajmu i najmu (Lend-Lease), SSSR uspio uspostaviti ravnotežu, a kasnije razviti i ofenzivne sposobnosti koje su dovele do poraza Njemačke. Samo je američka automobilska industrija isporučila Crvenoj armiji 450.000 kamiona i terenskih vozila koji su bili osnova taktičkog transporta.
Ruska historiografija potpuno je ignorirala doprinos zapadne vojne i ekonomske pomoći u pobjedi nad fašizmom. Dokumentarne snimke iz tog vremena nigdje ne prikazuju američke tenkove, avione ili kamione kojima se služila Crvena armija.
Međutim, kako onda tako i danas, stvarnost je malo drugačija. Nakon manje od dva mjeseca sankcija, zbog invazije na Ukrajinu, tvornica LADA u Toljatiju obustavila je proizvodnju osobnih automobila. Stanje s proizvodnjom mnogo složenijih sustava može biti samo gore. Na drugoj pak strani, zapadni vojno-industrijski kompleks tek se zagrijava kako bi zadovoljio potrebe za naoružanjem uslijed krize izazvane ruskom agresijom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pravo Ukrajine da oružjem sa Zapada napada ruske ciljeve
Prelazak ukrajinske vojske „na moderno zapadno oružje i sustave“, pored podizanja aktualnih borbenih sposobnosti, faktički je važan korak ka stvarnoj integraciji Ukrajine u NATO sustav kolektivne sigurnosti. Ta je integracija već započela intenzivnom obukom pripadnika ukrajinske vojske od strane NATO članica nakon ruske okupacije Krima.
Obuka plus naoružanje po NATO standardima, prvi su preduvjeti za postizanje interoperabilnosti između jedinica ukrajinske vojske i NATO članica. Interoperabilnost, ili sposobnost zajedničkog djelovanja, predstavlja temelj vojne integracije NATO snaga.
Međutim, izjava britanske ministrice Liz Truss da Ukrajina ima pravo oružjem, koje dobije sa zapada, napadati i vojne ciljeve na teritoriju Ruske Federacije, posebno je pogodila Ruse. Kakav je ruski odgovor? Na bojnom polju njihove napadne operacije se provode, ali sporo i traljavo. I dalje se razara infrastruktura Ukrajine.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ruska teritorijalna osvajanja začuđujuće mala
Do sada su Rusi potrošili preko 2200 preciznih taktičkih balističkih projektila i krstarećih raketa. Očito je da to nema presudan utjecaj na borbene operacije u Donbasu. Od početka ofenzive u Donbasu, teritorijalna osvajanja vojske Ruske Federacije začuđujuće su mala u odnosu na angažirane resurse i potrošena sredstva.
Na međunarodnom planu Moskva upućuje direktne i indirektne prijetnje, ali za sada bez nekog odjeka. Cure „neslužbene“ informacije da bi moglo doći do eskalacije rata. Vladimir Putin navodno ide na operaciju. Zamjenjuje ga Nikolaj Perušev, predsjednik ruskog Vijeća sigurnosti. Perušev je kao ekstremniji od Putina i mogao bi posegnuti za upotrebom jačih vojnih sredstava.
Uz to, proširila se vijest da su generali nezadovoljni politički postavljenim ograničenjem u vođenju rata. Oni traže slobodne ruke jer su sad prisiljeni biti „mekani“ prema Ukrajincima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Rusija nema puno opcija za promjenu vojne situacije
Rusija ustvari ima vrlo malo opcija za promjenu vojne situacije. Prva opcija je značajno povećanje konvencionalnih snaga koje sudjeluju u agresiji. Minimalno bi trebalo ojačati postojeće snage s još 100.000 rezervista. Za to je potrebno vrijeme i novac. Proglašenje ratnog stanja i mobilizacija samo je prvi korak. Opremanje, osposobljavanje, dopremanje na bojište i uvođenje u borbu rezervnog sastava, pri ovakvom stanju ruskog obrambenog sustava, trajalo bi mjesecima. Operativni troškovi vojske odletjeli bi u nebo bez garantiranog uspjeha.
Druga opcija je upotreba nuklearnog naoružanja. Međutim, to je opcija bez pobjednika. Čak i kad bi Moskva razmatrala lokalnu upotrebu taktičko nuklearnog naoružanja, Kina bi se tome oštro suprotstavila. Pod sadašnjim sankcijama, bez suradnje s Kinom, Rusija nema izgleda za opstanak.
Raskorak između želja i mogućnosti Ruske Federacije
Dakle, zapadne zemlje, u dogovoru s Ukrajinom, postavile su jasne ciljeve, načine izvršenja i financiranja obrambenog rata protiv ruske agresije.
Na drugoj pak strani, očit je raskorak između želja i mogućnosti Ruske Federacije. Moskva ne uspijeva naći načina za ostvarenje niti reduciranih ciljeva. Valjda su zbog toga ljuti pa prijete.
Vojni analitičar: Putinu su u Ukrajini preostale dvije opcije. Za prvu mu trebaju mjeseci, a druga mu otpada zbog Kine
Ukrajina će u narednih pet mjeseci za obranu, samo od SAD-a, dobiti gotovo trećinu ukupnog ruskog vojnog budžeta
Do sada su Rusi potrošili preko 2200 preciznih taktičkih balističkih projektila i krstarećih raketa. Očito je da to nema presudan utjecaj na borbene operacije u Donbasu. Od početka ofenzive u Donbasu, teritorijalna osvajanja vojske Ruske Federacije začuđujuće su mala u odnosu na angažirane resurse i potrošena sredstva
Nedavne izjave ministrice vanjskih poslova Velike Britanije Liz Truss, glavnog tajnika NATO saveza Jensa Stoltenberga i predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Joe Bidena ključne su za razumijevanje daljnjeg pravca djelovanja država zapadne demokracije u odnosu na rat u Ukrajini.
Prvo je ministrica Liz Truss, u svom izvješću Donjem domu britanskog parlamenta, definirala cilj i način. “Radit ćemo na obnovi teritorijalnog integriteta i suvereniteta Ukrajine“, jasan je cilj, a izjava da je „ snaga jedino što Putin razumije“ – pokazuje način realizacije postavljenog cilja.
Bezrezervna podrška oružanoj borbi Ukrajine put je implementacije politike zapadnih saveznika čiju jezgru čine članice NATO saveza. Ubrzo je, preko glavnog tajnika, stigla i poruka NATO-a. Izjava Jensa Stoltenberga bila je više nego jasna: “ NATO je spreman godinama održavati svoju potporu Ukrajini u ratu protiv Rusije, uključujući pomoć Kijevu da prijeđe s oružja iz sovjetske ere na moderno zapadno oružje i sustave“.
Sposobnost financiranja rata
Dakle, Rusi ne mogu računati na brzo okončanje sukoba pod, za njih, povoljnim uvjetima i trenutku. I na kraju, kad je američki predsjednik Biden zatražio od Kongresa 33 milijarde dolara za financiranje humanitarne i vojne pomoći Ukrajini do rujna ove godine, definiran je i financijski okvir najvećeg donatora u narednih pet mjeseci.
Od ukupne svote, 20,4 milijarde dolara namijenjeno je dodatnoj sigurnosnoj i vojnoj pomoći Ukrajini. U to je uključen i dodatni novac za financiranje napora SAD-a za jačanje europske sigurnosti u suradnji sa saveznicima iz NATO-a.
Jedan od ključnih čimbenika koji definira vojni potencijal neke zemlje je i sposobnost financiranja rata. Količina novca raspoloživa za vojsku proporcionalna njenoj borbenoj snazi. Pred početak rata, Rusija je tijekom 2021. godine povećala svoje vojne izdatke na 65,9 milijardi dolara. Time se financira preko milijun pripadnika aktivnog sastava, raspoređenih u zapovjedništva i rodove vojske Ruske Federacije: kopnene snage, zračno-svemirske snage, mornaricu, zračno-desantne snage, strateške raketne snage i snage za specijalne operacije.
Rusija negdje mora rezati troškove
Pored već dobivene pomoći, Ukrajina će u narednih pet mjeseci za obrambene potrebe, samo od Amerike, dobiti gotovo trećinu ukupnog ruskog vojnog budžeta. Ukupna vojna pomoći koju će Ukrajina dobiti do rujna 2022. bit će četiri puta veća od ukupnog prijeratnog obrambenog budžeta Ukrajine, koji je iznosio 5,9 milijardi dolara.
Ruski operativni troškovi rata u Ukrajini drastično su povećali vojne izdatke. Uz to treba dodati utrošak ubojnih sredstava i vojne tehnike. Procjenjuje se da je u prva dva mjeseca ruska vojska izgubila dvogodišnju proizvodnju tenkova i jednogodišnju proizvodnju zrakoplova. Već početkom ožujka trošak ruske invazije, uključujući i gubitke, dosegao je 20 milijardi dolara.
Rusija, pod snažnim gospodarskim i tehnološkim sankcijama, teško može financirati ratne napore, nadoknaditi sve gubitke vojne tehnike i naoružanja te održati životni standard stanovništva na prihvatljivoj razini. Negdje će morati doći do rezanja troškova.
Fama o tisućama tenkova kao šuplja priča
Najvjerojatnije će prvi na udaru biti programi modernizacije i nabave suvremene tehnike. I kad bi imali dovoljno novaca, tehnološke sankcije sprječavaju proizvodnju sofisticiranog oružja i ubojnih sredstava za potrebe ruske vojske.
Fama o tisućama tenkova u rezervi ruske vojske pokazala se kao još jedna „šuplja“ priča. Zbog lošeg skladištenja, nikakvog održavanja te krađe dijelova, gotovo devedeset posto ruske vojne tehnike iz rezerve pokazalo se neupotrebljivom – bez dodatnih popravka i ulaganja.
Pred početak operacije Barbarossa, njemačkog napada na SSSR 1941. godine, Crvena armija imala je tri puta više tenkova od Wehrmachta. Međutim, tenkovske jedinice Crvene armije bile su popunjene sa samo deset posto potrebnih transportnih sredstava. Dakle, nije bilo kamiona koji bi dostavili potrebno streljivo i gorivo. Posljedice su bile katastrofalne po Crvenu armiju.
Potpuno ignoriranje doprinosa Zapada u pobjedi nad fašizmom
Tek je uz vojnu i gospodarska pomoć SAD-a i Velike Britanije, putem Zakona o zajmu i najmu (Lend-Lease), SSSR uspio uspostaviti ravnotežu, a kasnije razviti i ofenzivne sposobnosti koje su dovele do poraza Njemačke. Samo je američka automobilska industrija isporučila Crvenoj armiji 450.000 kamiona i terenskih vozila koji su bili osnova taktičkog transporta.
Ruska historiografija potpuno je ignorirala doprinos zapadne vojne i ekonomske pomoći u pobjedi nad fašizmom. Dokumentarne snimke iz tog vremena nigdje ne prikazuju američke tenkove, avione ili kamione kojima se služila Crvena armija.
Međutim, kako onda tako i danas, stvarnost je malo drugačija. Nakon manje od dva mjeseca sankcija, zbog invazije na Ukrajinu, tvornica LADA u Toljatiju obustavila je proizvodnju osobnih automobila. Stanje s proizvodnjom mnogo složenijih sustava može biti samo gore. Na drugoj pak strani, zapadni vojno-industrijski kompleks tek se zagrijava kako bi zadovoljio potrebe za naoružanjem uslijed krize izazvane ruskom agresijom.
Pravo Ukrajine da oružjem sa Zapada napada ruske ciljeve
Prelazak ukrajinske vojske „na moderno zapadno oružje i sustave“, pored podizanja aktualnih borbenih sposobnosti, faktički je važan korak ka stvarnoj integraciji Ukrajine u NATO sustav kolektivne sigurnosti. Ta je integracija već započela intenzivnom obukom pripadnika ukrajinske vojske od strane NATO članica nakon ruske okupacije Krima.
Obuka plus naoružanje po NATO standardima, prvi su preduvjeti za postizanje interoperabilnosti između jedinica ukrajinske vojske i NATO članica. Interoperabilnost, ili sposobnost zajedničkog djelovanja, predstavlja temelj vojne integracije NATO snaga.
Međutim, izjava britanske ministrice Liz Truss da Ukrajina ima pravo oružjem, koje dobije sa zapada, napadati i vojne ciljeve na teritoriju Ruske Federacije, posebno je pogodila Ruse. Kakav je ruski odgovor? Na bojnom polju njihove napadne operacije se provode, ali sporo i traljavo. I dalje se razara infrastruktura Ukrajine.
Ruska teritorijalna osvajanja začuđujuće mala
Do sada su Rusi potrošili preko 2200 preciznih taktičkih balističkih projektila i krstarećih raketa. Očito je da to nema presudan utjecaj na borbene operacije u Donbasu. Od početka ofenzive u Donbasu, teritorijalna osvajanja vojske Ruske Federacije začuđujuće su mala u odnosu na angažirane resurse i potrošena sredstva.
Na međunarodnom planu Moskva upućuje direktne i indirektne prijetnje, ali za sada bez nekog odjeka. Cure „neslužbene“ informacije da bi moglo doći do eskalacije rata. Vladimir Putin navodno ide na operaciju. Zamjenjuje ga Nikolaj Perušev, predsjednik ruskog Vijeća sigurnosti. Perušev je kao ekstremniji od Putina i mogao bi posegnuti za upotrebom jačih vojnih sredstava.
Uz to, proširila se vijest da su generali nezadovoljni politički postavljenim ograničenjem u vođenju rata. Oni traže slobodne ruke jer su sad prisiljeni biti „mekani“ prema Ukrajincima.
Rusija nema puno opcija za promjenu vojne situacije
Rusija ustvari ima vrlo malo opcija za promjenu vojne situacije. Prva opcija je značajno povećanje konvencionalnih snaga koje sudjeluju u agresiji. Minimalno bi trebalo ojačati postojeće snage s još 100.000 rezervista. Za to je potrebno vrijeme i novac. Proglašenje ratnog stanja i mobilizacija samo je prvi korak. Opremanje, osposobljavanje, dopremanje na bojište i uvođenje u borbu rezervnog sastava, pri ovakvom stanju ruskog obrambenog sustava, trajalo bi mjesecima. Operativni troškovi vojske odletjeli bi u nebo bez garantiranog uspjeha.
Druga opcija je upotreba nuklearnog naoružanja. Međutim, to je opcija bez pobjednika. Čak i kad bi Moskva razmatrala lokalnu upotrebu taktičko nuklearnog naoružanja, Kina bi se tome oštro suprotstavila. Pod sadašnjim sankcijama, bez suradnje s Kinom, Rusija nema izgleda za opstanak.
Raskorak između želja i mogućnosti Ruske Federacije
Dakle, zapadne zemlje, u dogovoru s Ukrajinom, postavile su jasne ciljeve, načine izvršenja i financiranja obrambenog rata protiv ruske agresije.
Na drugoj pak strani, očit je raskorak između želja i mogućnosti Ruske Federacije. Moskva ne uspijeva naći načina za ostvarenje niti reduciranih ciljeva. Valjda su zbog toga ljuti pa prijete.