Kako javlja CNN, Sjedinjene Američke Države najavile su kupnju obrambenog protuzrakoplovnog sustava zemlja-zrak srednjeg i dugog dometa za Ukrajinu. Radi se o norveško-američkom kompleksu NASAMS što je skraćenica od Norwegian Advanced Surface to Air Missile System ili, u prijevodu, Norveški napredni zemlja-zrak raketni sustav. NASAMS su razvili norveški proizvođač raketnog naoružanja Kongsberg Defence & Aerospace, u većinskom vlasništvu države, i američki Raytheon, najveći svjetski proizvođač navođenih projektila.
Ova akvizicija nije iznenađenje. Još 12. travnja 2022., norveški parlament predlaže isporuku sustava protuzračne obrane NASAMS i napadnih protubrodskih projektila NSM u Ukrajini. “Norveška ima našu protubrodsku raketu NSM – moderno i snažno oružje koje bi moglo promijeniti tijek rata Rusije protiv Ukrajine. Smatram da NSM treba isporučiti u Ukrajinu. Isto se odnosi i na vodeće norveške protuzračne raketne sustave NASAMS, koji bi trebali biti isporučeni Ukrajini kako bi ojačali svoju protuzračnu obranu”, rekao je Ola Elvestuen, zastupnik u norveškom parlamentu Stortingu.
Zamjena za stari sovjetski sustav
Neposredno nakon izjave norveških parlamentaraca 20. travnja, zamjenik načelnika za PZO ukrajinskih zračnih snaga pukovnik Jurij Andrijčuk izjavio je da će NASAMS s raketama AIM-120 AMRAAM biti bolja zamjena za stari sovjetski raketni sustav zemlja-zrak srednjeg dometa Buk-M1. Ostalo je bila tiha komunikacija, kako to obično Norvežani rade. Normalno, na kraju se čekala suglasnost starijeg partnera.
NASAMS protuzračni sustav razvijen je na bazi avionske rakete zrak-zrak srednjeg dometa AIM-120 AMRAAM. Raketa AIM-120 standardno je naoružanje američkih lovaca i u još 33 države širom svijeta. Raketa je isprobana i u stvarnim borbenim uvjetima u Iraku, Libiji, Siriji i Bosni. Jedan od pet aviona Jastreb J-21 Vojske Republike Srpske, koji su napadali Novi Travnik, kad je prekršio zonu zabrane letenja iznad BiH, oboren je 28. veljače 1994. godine raketom AIM-120 koju je ispalio pilot F-16, kapetan Robert Gordon “Wilbur” Wright.
Kako funkcionira AIM-120 AMRAAM?
Od početka operativne upotrebe, u rujnu 1991. godine, raketa je prošla brojne modifikacije i dogradnje radi poboljšanja performansi. Međutim, osnovni način vođenja prema cilju ostao je isti. Na velikim udaljenostima, raketa ima dvostruki način vođenja. Na prvom dijelu putanje, na osnovi podataka s avionskog radara ili s AWACS-a, raketa je vođena pomoću ugrađenog inercijalnog navigacijskog sustava. Povremeno, tijekom leta, avionski radar dostavlja raketi novije podatke o cilju. Pošto raketa ne emitira nikakvo elektromagnetsko zračenje, prikriveno se približava cilju.
Nakon što se projektil približi na udaljenost za završno vođenje, uključuje se radar za aktivno samonavođenje u glavi rakete, detektira cilj i dalje vodi raketu do konačnog udara. Ako se raketa lansira s malih udaljenosti, radarska glava za samonavođenje aktivira se neposredno nakon lansiranja. Bojeva fragmentirajuća glava, mase 23 kilograma, dovoljna je za uništenje svakog suvremenog zrakoplova jednim pogotkom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Elektronički prikriveno djelovanje
Upravo su izvrsne taktičko-tehničke karakteristike bile ključne da se Norvežani, u devedesetim godinama prošlog stoljeća, udruže s proizvođačem raketa radi razvoja jeftinijeg, fleksibilnijeg i manje složenog zemaljskog sustava protuzračne obrane u odnosu na MIM-104 Patriot. Sustav je integrirao MPQ-64 Sentinel, trodimenzionalne PZO radare, AMRAAM projektile s norveškim razvijenim FDC sustavom za raspodjelu vatre. To je ustvari suvremen C4I sustav zapovijedanja, nadzora, komunikacije, računanja i obrade obavještajnih podataka.
Velika je značajka ovog sustava što pomoću kanala za razmjenu podataka, Link 16, informacije o cilju može dobiti izravno s AWACS-a, letećeg NATO radara koji svojim radarskim signalom pokriva dubinu teritorija do 450 kilometra, a pasivnim radarskim senzorima do 300 kilometara. To znači da NASAMS može doći na vatreni položaj, lansirati raketu bez da je uključio svoje radarske sustave. Ovakvo elektronički prikriveno djelovanje najbolja je vrsta operativnog maskiranja za sprječavanje djelovanja proturadarskih raketa suprotne strane.
Povećan domet Morskog vrapca
Projektil AMRAAM ispaljuje se iz vučnog lansera sa šest raketnih spremnika. Standardni projektil AMRAAM ima horizontalni domet do 25 kilometara. Drugi izvori navode domet od preko 15 kilometara po visini i 40 kilometara po daljini za verziju proširenog dometa. Najnovija verzija NASAMS 3 ima mogućnost lansiranja AMRAM-ER projektila produženog dometa. To je kombinacija pogonskog dijela poznate brodske PZO rakete Sea Sparrow i sustava za navođenje s AIM-120 AMRAAM.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prema izvorima proizvođača, kombinacija “Morskog vrapca” i AMRAAM-a ima povećan domet po daljini za 50, a po visini za 70 posto u odnosu na osnovni model. No, to nije jedino poboljšanje. NASAMS 3, s istog lansera montiranog na terenskom vozilu HMMWV, može lansirati i rakete kratkog dometa s infracrvenom glavom za samonavođenje. Sustav omogućava lansiranje američkog projektila AIM-9X ili njemačkog ekvivalenta IRIS-T SLS. Takva vrsta operativne fleksibilnosti vrlo je značajna kad se djeluje u manjim formacijama izvan velikih vojnih operativnih grupacija.
Pogodno za zauzimanje položaja
Isporuka njemačkog sustava IRIS-T najavljena je za jesen ove godine. Za sada nema najava roka isporuke NASAMS sustava protuzračne obrane. Norvežani su isporuku samohodnih haubica M108A3 Ukrajini držali svo vrijeme u tajnosti sve dok nije završena obuka posada i oružje isporučeno u Ukrajinu. Vrlo je vjerojatno da će isti princip biti primijenjen i za isporuku NASAMS.
Uvođenjem u naoružanje suvremenih PZO sustava zapadnog porijekla, kao što su njemački IRIS-T i norveško-američki NASAMS, operativne sposobnosti PZO vojske Ukrajine znatno će narasti. Prvo, Ukrajina više neće imati problema sa zanavljanjem utrošenih raketa. Sadašnji PZO sustavi u naoružanju Ukrajine, srednjeg i velikog dometa, potpuno ovise od raketa koje se proizvode u Rusiji. Dakle nakon utroška raspoloživog stoka, nabava novih gotovo je nemoguća. Oba sustava relativno nisu zahtjevna kod zauzimanja novih položaja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zbog toga mogu osigurati PZO zaštitu koncentracije većih oružanih formacija ukrajinske vojske pri izvođenju ofanzivnih akcija operativnog značaja. I na kraju, uvelike će biti sposobniji zaštititi linije snabdijevanja, veće industrijske centre i gradove od napada iz zraka krstarećim projektilima. Samo u jednom danu, bijesni nakon uspješne premijere višecijevnih bacača raketa M142 HIMARS, ruska vojska ispalila je 54 krstareća projektila prema zapadu Ukrajine. Slike pokolja iz Kremenčuka i Harkova bit će manje vjerojatne.
Nezaustavljiva transformacija vojske
Moguće ruske protumjere vrlo su skučene. Zrakoplovstvo ruske vojske nije u stanju ometati vlastite PZO sustave iz prošlog stoljeća kao što su S-300 ili Buk-1M. Ometanje najsuvremenijih PZO sustava zapadnog porijekla gotovo je izlišno. Napadati taktičkim balističkim projektilima zemlja-zemlja jedini je način koji bi mogao biti primijenjen u borbi protiv NASAMS-a, ali samo u slučaju da je poznata lokacija PZO sustava i da se nalazi u dometu ruskih taktičkih balističkih projekata.
Koliko god Rusi bili bijesni, očito je da ne mogu zaustaviti proces postupne, ali nezaustavljive transformacije ukrajinske vojske na NATO standarde. Na kraju tog procesa, kvaliteta bi mogla igrati presudnu ulogu u konačnom ishodu rata.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vojni analitičar: Ukrajini stižu napredni projektili iz Norveške, ruska obrana ih ne može detektirati na vrijeme
Moguće ruske protumjere vrlo su skučene
NASAMS protuzračni sustav razvijen je na bazi avionske rakete zrak-zrak srednjeg dometa AIM-120 AMRAAM. Raketa AIM-120 standardno je naoružanje američkih lovaca i u još 33 države širom svijeta. Raketa je isprobana i u stvarnim borbenim uvjetima u Iraku, Libiji, Siriji i Bosni.
Kako javlja CNN, Sjedinjene Američke Države najavile su kupnju obrambenog protuzrakoplovnog sustava zemlja-zrak srednjeg i dugog dometa za Ukrajinu. Radi se o norveško-američkom kompleksu NASAMS što je skraćenica od Norwegian Advanced Surface to Air Missile System ili, u prijevodu, Norveški napredni zemlja-zrak raketni sustav. NASAMS su razvili norveški proizvođač raketnog naoružanja Kongsberg Defence & Aerospace, u većinskom vlasništvu države, i američki Raytheon, najveći svjetski proizvođač navođenih projektila.
Ova akvizicija nije iznenađenje. Još 12. travnja 2022., norveški parlament predlaže isporuku sustava protuzračne obrane NASAMS i napadnih protubrodskih projektila NSM u Ukrajini. “Norveška ima našu protubrodsku raketu NSM – moderno i snažno oružje koje bi moglo promijeniti tijek rata Rusije protiv Ukrajine. Smatram da NSM treba isporučiti u Ukrajinu. Isto se odnosi i na vodeće norveške protuzračne raketne sustave NASAMS, koji bi trebali biti isporučeni Ukrajini kako bi ojačali svoju protuzračnu obranu”, rekao je Ola Elvestuen, zastupnik u norveškom parlamentu Stortingu.
Zamjena za stari sovjetski sustav
Neposredno nakon izjave norveških parlamentaraca 20. travnja, zamjenik načelnika za PZO ukrajinskih zračnih snaga pukovnik Jurij Andrijčuk izjavio je da će NASAMS s raketama AIM-120 AMRAAM biti bolja zamjena za stari sovjetski raketni sustav zemlja-zrak srednjeg dometa Buk-M1. Ostalo je bila tiha komunikacija, kako to obično Norvežani rade. Normalno, na kraju se čekala suglasnost starijeg partnera.
NASAMS protuzračni sustav razvijen je na bazi avionske rakete zrak-zrak srednjeg dometa AIM-120 AMRAAM. Raketa AIM-120 standardno je naoružanje američkih lovaca i u još 33 države širom svijeta. Raketa je isprobana i u stvarnim borbenim uvjetima u Iraku, Libiji, Siriji i Bosni. Jedan od pet aviona Jastreb J-21 Vojske Republike Srpske, koji su napadali Novi Travnik, kad je prekršio zonu zabrane letenja iznad BiH, oboren je 28. veljače 1994. godine raketom AIM-120 koju je ispalio pilot F-16, kapetan Robert Gordon “Wilbur” Wright.
Kako funkcionira AIM-120 AMRAAM?
Od početka operativne upotrebe, u rujnu 1991. godine, raketa je prošla brojne modifikacije i dogradnje radi poboljšanja performansi. Međutim, osnovni način vođenja prema cilju ostao je isti. Na velikim udaljenostima, raketa ima dvostruki način vođenja. Na prvom dijelu putanje, na osnovi podataka s avionskog radara ili s AWACS-a, raketa je vođena pomoću ugrađenog inercijalnog navigacijskog sustava. Povremeno, tijekom leta, avionski radar dostavlja raketi novije podatke o cilju. Pošto raketa ne emitira nikakvo elektromagnetsko zračenje, prikriveno se približava cilju.
Nakon što se projektil približi na udaljenost za završno vođenje, uključuje se radar za aktivno samonavođenje u glavi rakete, detektira cilj i dalje vodi raketu do konačnog udara. Ako se raketa lansira s malih udaljenosti, radarska glava za samonavođenje aktivira se neposredno nakon lansiranja. Bojeva fragmentirajuća glava, mase 23 kilograma, dovoljna je za uništenje svakog suvremenog zrakoplova jednim pogotkom.
Elektronički prikriveno djelovanje
Upravo su izvrsne taktičko-tehničke karakteristike bile ključne da se Norvežani, u devedesetim godinama prošlog stoljeća, udruže s proizvođačem raketa radi razvoja jeftinijeg, fleksibilnijeg i manje složenog zemaljskog sustava protuzračne obrane u odnosu na MIM-104 Patriot. Sustav je integrirao MPQ-64 Sentinel, trodimenzionalne PZO radare, AMRAAM projektile s norveškim razvijenim FDC sustavom za raspodjelu vatre. To je ustvari suvremen C4I sustav zapovijedanja, nadzora, komunikacije, računanja i obrade obavještajnih podataka.
Velika je značajka ovog sustava što pomoću kanala za razmjenu podataka, Link 16, informacije o cilju može dobiti izravno s AWACS-a, letećeg NATO radara koji svojim radarskim signalom pokriva dubinu teritorija do 450 kilometra, a pasivnim radarskim senzorima do 300 kilometara. To znači da NASAMS može doći na vatreni položaj, lansirati raketu bez da je uključio svoje radarske sustave. Ovakvo elektronički prikriveno djelovanje najbolja je vrsta operativnog maskiranja za sprječavanje djelovanja proturadarskih raketa suprotne strane.
Povećan domet Morskog vrapca
Projektil AMRAAM ispaljuje se iz vučnog lansera sa šest raketnih spremnika. Standardni projektil AMRAAM ima horizontalni domet do 25 kilometara. Drugi izvori navode domet od preko 15 kilometara po visini i 40 kilometara po daljini za verziju proširenog dometa. Najnovija verzija NASAMS 3 ima mogućnost lansiranja AMRAM-ER projektila produženog dometa. To je kombinacija pogonskog dijela poznate brodske PZO rakete Sea Sparrow i sustava za navođenje s AIM-120 AMRAAM.
Prema izvorima proizvođača, kombinacija “Morskog vrapca” i AMRAAM-a ima povećan domet po daljini za 50, a po visini za 70 posto u odnosu na osnovni model. No, to nije jedino poboljšanje. NASAMS 3, s istog lansera montiranog na terenskom vozilu HMMWV, može lansirati i rakete kratkog dometa s infracrvenom glavom za samonavođenje. Sustav omogućava lansiranje američkog projektila AIM-9X ili njemačkog ekvivalenta IRIS-T SLS. Takva vrsta operativne fleksibilnosti vrlo je značajna kad se djeluje u manjim formacijama izvan velikih vojnih operativnih grupacija.
Pogodno za zauzimanje položaja
Isporuka njemačkog sustava IRIS-T najavljena je za jesen ove godine. Za sada nema najava roka isporuke NASAMS sustava protuzračne obrane. Norvežani su isporuku samohodnih haubica M108A3 Ukrajini držali svo vrijeme u tajnosti sve dok nije završena obuka posada i oružje isporučeno u Ukrajinu. Vrlo je vjerojatno da će isti princip biti primijenjen i za isporuku NASAMS.
Uvođenjem u naoružanje suvremenih PZO sustava zapadnog porijekla, kao što su njemački IRIS-T i norveško-američki NASAMS, operativne sposobnosti PZO vojske Ukrajine znatno će narasti. Prvo, Ukrajina više neće imati problema sa zanavljanjem utrošenih raketa. Sadašnji PZO sustavi u naoružanju Ukrajine, srednjeg i velikog dometa, potpuno ovise od raketa koje se proizvode u Rusiji. Dakle nakon utroška raspoloživog stoka, nabava novih gotovo je nemoguća. Oba sustava relativno nisu zahtjevna kod zauzimanja novih položaja.
Zbog toga mogu osigurati PZO zaštitu koncentracije većih oružanih formacija ukrajinske vojske pri izvođenju ofanzivnih akcija operativnog značaja. I na kraju, uvelike će biti sposobniji zaštititi linije snabdijevanja, veće industrijske centre i gradove od napada iz zraka krstarećim projektilima. Samo u jednom danu, bijesni nakon uspješne premijere višecijevnih bacača raketa M142 HIMARS, ruska vojska ispalila je 54 krstareća projektila prema zapadu Ukrajine. Slike pokolja iz Kremenčuka i Harkova bit će manje vjerojatne.
Nezaustavljiva transformacija vojske
Moguće ruske protumjere vrlo su skučene. Zrakoplovstvo ruske vojske nije u stanju ometati vlastite PZO sustave iz prošlog stoljeća kao što su S-300 ili Buk-1M. Ometanje najsuvremenijih PZO sustava zapadnog porijekla gotovo je izlišno. Napadati taktičkim balističkim projektilima zemlja-zemlja jedini je način koji bi mogao biti primijenjen u borbi protiv NASAMS-a, ali samo u slučaju da je poznata lokacija PZO sustava i da se nalazi u dometu ruskih taktičkih balističkih projekata.
Koliko god Rusi bili bijesni, očito je da ne mogu zaustaviti proces postupne, ali nezaustavljive transformacije ukrajinske vojske na NATO standarde. Na kraju tog procesa, kvaliteta bi mogla igrati presudnu ulogu u konačnom ishodu rata.