Vojni komentator: Ako su obavještajne glasine istinite, Ukrajina bi se uskoro mogla naći u ozbiljnom problemu

Ruski proizvodni kapaciteti ne uspijevaju ni približno nadomjestiti potrošnju. Svjesni da će međunarodne sankcije ostati na snazi sve dok se ne postigne mirovno rješenje, ruska strana očito počinje ekonomizirati svoje vojne resurse.

Kakve to rakete Rusija ima u skladištima

Vojska Ruske Federacije sigurno u skladištima ima na tisuće raketa R-17 Elbrus, NATO oznake SS-1C Scud-B. Procjenjuje se da je ukupno proizvedeno oko 7000 komada. U upotrebi su bile u 32 države. Irak, Sjeverna Koreja i Iran, obrnutim inženjeringom, napravile su svoje varijante rakete.

Ruske balističke rakete R-17 često su označavane i kao R-300, zbog deklariranog dometa od 300 kilometara. Rakete Scud-B počele su se proizvoditi 1964. godine. Najmlađa raketa u skladištu ima 36 godina. Raketa Scud-B koristi tečno raketno pogonsko gorivo Geptil. Kao oksidans primjenjuje se visoko toksična mješavina dušične kiseline i didušikovog tetroksida.

Imajući u vidu stanje uskladištene ruske vojne opreme, nitko ne može garantirati da će rezervoari iz prošlog stoljeća izdržati naprezanja nakon lansiranja te da se neće raspasti iznad vlastitog teritorija. Zbog potrebe punjenja tečnog goriva neposredno pred upotrebu, priprema za lansiranje traje sat vremena. To uključuje manipulaciju cisternama za gorivo i oksidans te dekontaminaciju posada koje opslužuje raketa u zaštitnim odijelima.

Iranski projektili imaju bolje značajke

I na kraju, stara tehnologija, na krajnjoj točci leta, osigurava pogodak unutar 900 metara od zadanog cilja. Iako masa bojeve glave iznosi preko pola tone, odstupanje je relativno veliko da bi se ostvario željeni učinak na točkasti cilj. Scud-B nema mogućnost manevra u letu te je relativno lak cilj za PZO sustave.

Suprotno od R-17 Elbrus, iranski taktički balistički projektil Fateh-110 posjeduje mnogo bolje značajke za „isporuku“ klasičnih bojevih glava u dubinu ukrajinskog teritorija. Raketa Fateh-110 razvijana je od sovjetskog projektila 9K52 Luna-M NATO oznake FROG-7.

Zagrepčani su upoznali ovu raketu pod oznakom R-65 . Bivša JNA i Martićeve paravojne formacije gađali su u nekoliko navrata prigradska naselja Lučko, Veliku Goricu, Brezovicu… kasnije iz Bosne tučena je Županja i Slavonski Brod. Kao i Luna-M, Fateh-110 za raketni pogon koristi kruto gorivo. Zbog toga priprema za lansiranje traje relativno kratko, pogotovo ako se vrši s unaprijed pripremljenih vatrenih položaja.

Manja težina rakete, veći domet

No, za razliku od sovjetskog originala, Iranci su kroz nekoliko modela napravili znatna poboljšanja po pitanju dometa i preciznosti. U odnosu na prvu varijantu, dometa 300 kilometara, posljednja generacija pod nazivom Zolfaghar ostvaruje deklarirani domet do 700 kilometara.

Tijelo rakete povećano je radi smještaja veće količine raketnog goriva. U konstrukciji rekete maksimalno su korišteni kompozitni materijale, što je značajno smanjilo težinu rakete. Sva ta unapređenja utjecala su na značajno povećanje dometa.

Za razliku od originala, kad se korekcija putanje vrši samo u buster fazi, Fateh-110 koristi kombinaciju inercijalne i satelitske navigacije tijelom cijelog leta. Novije varijante u završnoj fazi koriste i opto-elektroničko navođenje. Deklarirana preciznost iznosi 3 metra u odnosu na zadani cilj. Ovisno o modelu, raketa nosi bojevu glavu mase između 450 i 650 kilograma. Ne postoje informacije o mogućnosti nošenja kemijske ili nuklearne bojeve glave.

Rusija želi udarati duboko u ukrajinski teritorij

Kao i za dronove-kamikaze Shahed 136, Iranci su za izradu raketa Fateh-110 koristili dostupnu civilnu tehnologiju. U tom smislu deklarirane performanse, kao i pouzdanost, treba uzeti s određenom rezervom. Prema svim navedenim karakteristikama, Fateh-110 trebao bi zamijeniti ruske taktičke balističke projektile Iskander.

Akvizicijom iranskih balističkih taktičkih projektila, ruska strana želi zadržati mogućnost snažnog udara po dubini teritorija Ukrajine. Naime, već s postojećim PZO sustavima Ukrajinci su demonstrirali relativno visoku učinkovitost u obaranju ruskih krstarećih projektila. S dolaskom novih PZO sustava, kao što je njemački IRIS-T i norveško-američki NASAMS, znatno će se poboljšati zaštita od krstarećih projektila.

IRIS-T pokazao se kao uspješan već prvog dana upotrebe. Osim toga, Ukrajinci su uspjeli uvesti i lake prijenosne PZO sustave, kao što su Stinger i Igla, u borbu protiv jako skupih krstarećih raketa.

Dronovi-kamikaze se vrlo lako obaraju

Napadi dronova-kamikaza Shahed 136 imaju ograničeni učinak, uglavnom na civilne nezaštićene objekte i stanovništvo. Njihova prednost je brojnost i niska cijena, ali se vrlo lako obaraju.

Međutim, presretanje balističkih projektila višestruko je složeniji zadatak. To je kao da iz puške morate pogoditi zrno ispaljeno iz neprijateljske puške s nepoznate lokacije. Prvi upotrebljivi balistički projektili većeg dometa bili su njemačko oružje odmazde, Vergeltungswaffen- 2, poznatije po skraćenici V-2.

Premijerni pokušaj napada balističkim projektilima na grad izvršen je 7. rujna 1944. godine. Neuspješno su lansirane dvije rakete na Pariz. No, najviše je stradao London. Iako je rakete V-2 ispaljivala njemačka vojska, operativni nadzor nad upotrebom raketa imala je posebno formirana SS jedinica. Sve od tada pa do Zaljevskog rata 1991. godine nije bilo zabilježeno uspješno presretanje taktičkih balističkih projektila u stvarnim ratnim uvjetima.

Stalno nadmetanje između napada i obrane

Oko uspješnosti djelovanja američkog PZO sustava MIM-104 Patriot, protiv balističkih projektila koje su na Saudijsku Arabiju i Izrael ispaljivale snage Sadama Huseina tijekom Zaljevskog rata, i danas se vode rasprave. Procjene idu od potpune negacije bilo kakvog uništenja raketa tipa SCUD-B do glorifikacija sustava Patriot. Istina je vjerojatno negdje između ta dva pola.

Nedvojbeno je da su sovjetske rakete SS-1C SCUD B, i iračke inačice As-Husein, zadale dosta muke koalicijskim snagama. Proturaketna obrana, u stvarnim uvjetima, pokazala se kao izuzetno složen taktički, tehnološki, tehnički, organizacijski, softverski i obavještajni zadatak. Čak i nepredvidive bizarnosti izazvale su dodatne probleme. Iračka varijanta rakete As-Husein pretrpjela je određene modifikacija bojeve glave i trupa. Zbog toga se, pri povratku u gušće slojeve atmosfere, događalo pucanje tijela rakete.

Kao posljedica, raketa se tumbala u zraku, silazna pitanja bila je nepravilna, a postojeći algoritam PZO sustava nije mogao previdjeti preciznu točku susreta balističkog projektila i rakete presretača. Od tada pa do danas vodi se stalno nadmetanje između napada i obrane, to jest između dizajnera balističkih projektila na jednoj strani i proizvođača proturaketnih sustava na drugoj. U toj utrci, inicijativa je uvijek na strani dizajnera balističkih projektila.

Ukrajinska obrana na velikoj kušnji

Proturaketni sustavi su defenzivni, jako složeni, treba ih velika količina i mnogo su skuplji od balističkih taktičkih projektila. Sadašnji PZO sustavi u naoružanju Ukrajine kao što je S-300 ima svoje tehnološke limite u proturaketnoj borbi, a broj raspoloživih raketa je limitiran jer se proizvode samo u Rusiji. Novi PZO sustavi, NASAMS i IRIS-T, koji dolaze sa zapada, nemaju potvrđene proturaketne sposobnosti.

Dakle, ukoliko Rusija od Irana dobije balističke taktičke projektile Fateh-110, ukrajinska proturaketna obrana naći će se na velikoj kušnji. U odnosu na hladnoratovske sustave, kao što je SCUD-B, Fateh-110 ima veću brzinu i mogućnost manevriranja u letu. Vjerojatno ima još neke dodatne mogućnosti obmanjivanja PZO sustava.

Čak i kad bi dobili PZO sustave s antibalističkim sposobnostima, kao što je usavršena verzija MIM-104 Patriot, teško je pokriti cijelu površinu Ukrajine. Na žalost, za sada se i ne razmatra mogućnost slanja nekog antibalističkog sustava zapadnog porijekla Ukrajini. Dakle, postojeći obrambeni protuzrakoplovni sustavi, a i oni koje se planiraju isporučiti, ne mogu ispuniti ukrajinske taktičke i tehnološke zahtjeve proturaketne obrane od taktičkih balističkih projektila.

Iran je ukalkulirao mogućnost sankcija

Kako pomoći Ukrajini da ove godine njeni gradovi ne doživi sudbinu opkoljenog Sarajeva? Prema svjedočenju Sarajlija, zima bez struje, grijanja i tekuće vode do krajnjih granica otežava i dehumanizira život u gradu.

Europska unija razmatra uvođenje sankcija Iranu zbog isporuke oružja Ruskoj Federaciji. Teheran je sigurno ukalkulirao i tu opciju prije nego što je opskrbio Rusiju bespilotnim letjelicama. Za sadašnji režim u Teheranu sankcije EU-a i SAD-a sigurno neće biti zapreka izručenju taktičkih balističkih projektila Ruskoj Federaciji ako to smatraju korisnim za sebe.

Zna se da je napad najbolja obrana. Zbog toga, snabdijevanje Ukrajine taktičkim balističkim projektilima ATACMS, dometa 300 kilometra, koji se mogu lansirati s postojećih sustava M142 HIMARS i M270, dio je mogućeg rješenja. Uz to, Norvežani proizvode vrlo sofisticirane i ubojite krstareće rakete „Naval Strike Missile“ ili skraćeno NSM. Imaju domet od preko 500 kilometara i inteligentnu glavu za samonavođenje.

Američki izvori do sada su bili pouzdani

Osnovna karakteristika ovog oružja, za izvođenje udara u dubinu neprijatelja jest gotovo potpuna nevidljivost za neprijateljske radare.

Zapad raspolaže s još tehnološki naprednih ofenzivnih sustava, koji bi sigurno zadali dosta muke Rusima. Ukoliko ruska strana bude suočena s uništenjem njihove energetske infrastrukture, sigurno će dva puta razmisliti prije nego što nastavi uništavati ukrajinsku.

Američki obavještajni izvori do sada su se pokazali vrlo pouzdanima. Dakle, zima donosi borbu za preživljavanje Ukrajinaca u pozadini fronta.