Kako će sezona rasputice utjecati na odvijanje borbenih operacija na ratištu Ukrajine? Rasputica je izraz koji se koristi u Bjelorusiji, Rusiji i Ukrajini kada neasfaltirane prometnice zbog blata postaju teško prohodne, a beskrajne stepe potpuno neprohodne za sve vrste motornih vozila, bilo da su točkaši ili gusjeničari.
Ova pojava javlja se dva puta godišnje; u kišno razdoblje s prelaska jeseni na zimu, i na proljeće kada zbog topljenja snijega i loše drenaže temeljnog tla prekrivenog glinom kolski putevi i stepe postaju neprohodni.
Ovakvo stanje tla daje veliku prednost obrambenim i manje brojčanim snagama. Kretanje jedinica u napadu limitirano je isključivo na područja bez rasputice. U žargonu, rasputica se naziva i „maršal blato“. Iako su njegovi vojnici marširali pješice, Napoleon je smatrao da mu je blato bilo velika smetnja tijekom njegovog pohoda na Rusiju.
Wehrmacht zapeo mjesec dana
Pojavom motoriziranog ratovanja rasputica se pokazala neprohodnom za oklopno-mehanizirane jedinice i logističke konvoje opskrbe. Jedinice Wehrmachta, koje su u brzom naletu zarobljavale i uništavale cijele operetno-strategijske grupacije Crvene armije, zastale su gotovo mjesec dana na putu prema Moskvi. Putevi i polja bili su potpuno neprohodni do sredine studenoga 1941. godine. Gotovo se nisu ni makli dok temperature nisu pale ispod nule. Pauza u napredovanju Nijemaca omogućila je braniteljima Moskve dovoljno vremena za pripremu obrane.
Obje strane vrlo su svjesne ove pojave i već poduzimaju odgovarajuće mjere. Snage Vojske Ruske federacije (VRF) koje su iz pravca sjeverozapada napadale Kijev, prateći desnu obalu Dnjepra, počele su ukopavati ne samo artiljeriju nego i svoju oklopnu tehniku. Mala rijeka Irpin, koja se ulijeva u Dnjepar dvadesetak kilometara sjeverno od Kijeva, postala je nepremostiva prepreka za Vojsku Ruske federacije. Rijeka koja protječe kroz istoimeni gradić u sjeverozapadnom predgrađu glavnog grada, izlila se iz korita i učinila svoje obale neprohodnim za moćne i brojne ruske oklopnjake. Snage Vojske Ukrajine očistile su selo Mošun, jedino preostalo naselje koje su držale snage VRF na desnoj obali rijeke Irpin.
Najveća koncentracija ruskih snaga
Ukrajinske snage uspjele su, zapadno od Kijeva, preuzeti kontrolu nad gradom Makarivim. Intenzitet borbi je nepoznat. Nije moguće znati je li Vojska Ruske federacije jednostavno napustila grad i povukla se na druge položaje koji se utvrđuju ili su ukrajinske snage uspostavile kontrolu nad gradom oružanom borbom. Za sada se sigurno zna da VRF uređuje svoje položaje uzduž prometnice Buča – Borodinka. Ovo je logičan potez. U uvjetima neprohodnog terena jedino tim pravcem može se osigurati sigurno snabdjevanje VRF koja napada ukrajinsku prijestolnicu sa sjeverozapada. Međutim, ta se linija nalazi oko 20 kilometara sjevernije od trenutno postignutih položaja, na autoputu E40 koji vodi od Kijeva do Zitomira.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Na ovom dijelu ratišta VRF ima najveću koncentraciju snaga. Teška artiljerija, raketne jedinice, tenkovske i mehanizirane formacije sad se ukopavaju. Rezervne snage nalaze se u Bjelorusiji kod grada Dubin. Međutim, teško je za povjerovati da će VRF poduzeti napadne operacije većih razmjera. Sva ta moćna tehnika jednostavno je zaglibila u blatnjavom černozemu.
Ukrajinci uglavnom ‘pucali u meso’
Ista je situacija sa stanjem terena i na istočnom dijelu ratišta. Samo, za razliku od trupa VRF koje su sjeverozapadno od Kijeva okupirale jedan kompaktan dio teritorija Ukrajine, trupe koje su prodirale s istoka imaju izduženije linije snabdijevanja. Između glavnih prometnica još su veliki prostori gdje slobodno operiraju manje jedinice Vojnih snaga Ukrajine. Rasputica će sigurno ograničiti manevriranje snaga VSU u međuprostorima. Naime, za razliku od VRF artiljerija VSU uglavnom je djelovala s neuređenih topničkih položaja.
U formaciji do jedne baterije ukrajinska artiljerija pojavila bi se na nekoj livadi, odradila posao, i opet se vraćala na skrivenu lokaciju. Vrlo lukavo i praktično. Inače, kad bi imali stalno uređene položaje, bili bi zahvalna meta za nadmoćniju avijaciju i raketne jedinice VRF. Za razliku od tobdžija VRF, koje dosta streljiva koriste na neselektivno granatiranje naseljenih mjesta, Ukrajinci su uglavnom, kako se to kaže, uvijek pucali u „meso“. Brojne kolone VRF uništene su kratkotrajnom ali preciznom vatrom baterija VSU. Međutim, blatnjave stepe znatno će limitirati manevar snaga artiljerije VSU.
Članak se nastavlja ispod oglasa
To će ipak moći samo pješadija
Na drugoj pak strani, beskrajne blatnjave stepe već su i do sada otežavale borbeno osiguranje konvojima Vojske Ruske federacije. Za vrijeme rasputice, sva će kretanja biti ograničena isključivo na asfaltirane prometnice. Svi konvoji, bilo da se radi o dovođenju novih trupa, ili snabdijevanju postojećih, u narednih mjesec dana vezani su za asfalt. Bočna osiguranja, patrole i izviđanja bit će moguća samo pješadijskim jedinicama VRF.
Samim time, anulira se ruska nadmoć u tehnici. Veliku prijetnju za ruske linije opskrbe predstavljaju bespilotne letjelice Bayraktar-TB2. Ruska vojska je kao protumjeru angažirala odlične proturaketne sustave protuzračne sustave 2K22 Tunguska, 9K330 Tor, i Pantsir-S1.
Posada ih je napustila i zbrisala
Svi su namijenjeni za borbu protiv ciljeva na maloj i srednje velikoj visini. Najnoviji od njih Pantsir-S1 ima dvojno naoružanje. Sustav čine dva protuavionska topa kalibra 30 milimetara i dvanaest dvostupanjskih protuzrakoplovnih raketa dometa do 18 kilometara i visine 15 kilometara. Prema ruskim podacima, u Siriji je uspješno obarao turske bespilotne letjelice. Međutim, kad je ratno zrakoplovstvo Izraela išlo u napad, bez vlastitih gubitaka, uništili su tri sustava Pantsir-S1.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Razvijen je kao „gap filler“ mnogo moćnijeg sustava protuzračne obrane S-300. Zbog toga i nije postavljen na gusjenicama nego na kotačima kamiona KAMAZ-6560 8×8. Cijeli sustav, zajedno s nišanskim radarom ima masu od 30 tona. To se pokazalo fatalnim.
Potvrđeno je uništenje tri sustava Pantsir-S1 od strane ukrajinskih snaga. Jednostavno su zaglavili u blatu čim su sišli s ceste i posada ih je napustila i zbrisala. Zbog visokog težišta cijeli sustav je vrlo nestabilan. Vojsci Srbije, recimo, Pantsir-S1 se prevrnuo na ravnoj, asfaltiranoj prometnici. Dakle, off-road upotreba najboljeg ruskog PZO sustava za borbu protiv bespilotnih letjelica ne čini se bas izglednom. Ovo su samo neki limitirajući čimbenici koji čine kolone VRF dodatno ranjivijima na napade sa zemlje i iz zraka.
Vjerojatna prepreka bilo kojoj invaziji
Na jugu, bliže Crnom moru, situacija je znatno drugačija. Na nekim dijelovima rasputica i nije toliko izraženu tom smislu i neće biti limitirajući faktor za djelovanje nadmoćnijih oklopno-mehaniziranih snaga VRF.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prije ruske invazije na Ukrajinu, neki analitičari identificirali su logističke izazove sezone blata kao vjerojatnu prepreku bilo kojoj invaziji velikih razmjera u proljeće. Kada je Rusija prešla granicu, mnoge od njezinih mobilnih jedinica našle su se nasukane na poljima i ograničene na glavne ceste, gdje su otpor i logistički problemi značajno usporili napredovanje.
Dakle, fenomen rasputica, poznat je objema zaraćenim stranama. Sad je pitanje tko će pokazati više vojničkog talenta i spretnosti iskoristiti narednih mjesec dana sezone „blata do grla“ u svoju korist. Godine 1941., „maršal blato“ bio je na strani branitelja. Hoće li 2022. biti na stranih napadnutih, vidjet će se već do polovine travnja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Je li ruska vojska na rubu da upadne u istu zamku kao nacisti 1941. na pohodu u Moskvu
Uskoro počinje rasputica, kako u Bjelorusiji, Rusiji i Ukrajini nazivaju sezonu blata koju je upamtio i Napoleon
Ovakvo stanje tla daje veliku prednost obrambenim i manje brojčanim snagama. Kretanje jedinica u napadu limitirano je isključivo na područja bez rasputice. U žargonu, rasputica se naziva i 'maršal blato'
Kako će sezona rasputice utjecati na odvijanje borbenih operacija na ratištu Ukrajine? Rasputica je izraz koji se koristi u Bjelorusiji, Rusiji i Ukrajini kada neasfaltirane prometnice zbog blata postaju teško prohodne, a beskrajne stepe potpuno neprohodne za sve vrste motornih vozila, bilo da su točkaši ili gusjeničari.
Ova pojava javlja se dva puta godišnje; u kišno razdoblje s prelaska jeseni na zimu, i na proljeće kada zbog topljenja snijega i loše drenaže temeljnog tla prekrivenog glinom kolski putevi i stepe postaju neprohodni.
Ovakvo stanje tla daje veliku prednost obrambenim i manje brojčanim snagama. Kretanje jedinica u napadu limitirano je isključivo na područja bez rasputice. U žargonu, rasputica se naziva i „maršal blato“. Iako su njegovi vojnici marširali pješice, Napoleon je smatrao da mu je blato bilo velika smetnja tijekom njegovog pohoda na Rusiju.
Wehrmacht zapeo mjesec dana
Pojavom motoriziranog ratovanja rasputica se pokazala neprohodnom za oklopno-mehanizirane jedinice i logističke konvoje opskrbe. Jedinice Wehrmachta, koje su u brzom naletu zarobljavale i uništavale cijele operetno-strategijske grupacije Crvene armije, zastale su gotovo mjesec dana na putu prema Moskvi. Putevi i polja bili su potpuno neprohodni do sredine studenoga 1941. godine. Gotovo se nisu ni makli dok temperature nisu pale ispod nule. Pauza u napredovanju Nijemaca omogućila je braniteljima Moskve dovoljno vremena za pripremu obrane.
Obje strane vrlo su svjesne ove pojave i već poduzimaju odgovarajuće mjere. Snage Vojske Ruske federacije (VRF) koje su iz pravca sjeverozapada napadale Kijev, prateći desnu obalu Dnjepra, počele su ukopavati ne samo artiljeriju nego i svoju oklopnu tehniku. Mala rijeka Irpin, koja se ulijeva u Dnjepar dvadesetak kilometara sjeverno od Kijeva, postala je nepremostiva prepreka za Vojsku Ruske federacije. Rijeka koja protječe kroz istoimeni gradić u sjeverozapadnom predgrađu glavnog grada, izlila se iz korita i učinila svoje obale neprohodnim za moćne i brojne ruske oklopnjake. Snage Vojske Ukrajine očistile su selo Mošun, jedino preostalo naselje koje su držale snage VRF na desnoj obali rijeke Irpin.
Najveća koncentracija ruskih snaga
Ukrajinske snage uspjele su, zapadno od Kijeva, preuzeti kontrolu nad gradom Makarivim. Intenzitet borbi je nepoznat. Nije moguće znati je li Vojska Ruske federacije jednostavno napustila grad i povukla se na druge položaje koji se utvrđuju ili su ukrajinske snage uspostavile kontrolu nad gradom oružanom borbom. Za sada se sigurno zna da VRF uređuje svoje položaje uzduž prometnice Buča – Borodinka. Ovo je logičan potez. U uvjetima neprohodnog terena jedino tim pravcem može se osigurati sigurno snabdjevanje VRF koja napada ukrajinsku prijestolnicu sa sjeverozapada. Međutim, ta se linija nalazi oko 20 kilometara sjevernije od trenutno postignutih položaja, na autoputu E40 koji vodi od Kijeva do Zitomira.
Na ovom dijelu ratišta VRF ima najveću koncentraciju snaga. Teška artiljerija, raketne jedinice, tenkovske i mehanizirane formacije sad se ukopavaju. Rezervne snage nalaze se u Bjelorusiji kod grada Dubin. Međutim, teško je za povjerovati da će VRF poduzeti napadne operacije većih razmjera. Sva ta moćna tehnika jednostavno je zaglibila u blatnjavom černozemu.
Ukrajinci uglavnom ‘pucali u meso’
Ista je situacija sa stanjem terena i na istočnom dijelu ratišta. Samo, za razliku od trupa VRF koje su sjeverozapadno od Kijeva okupirale jedan kompaktan dio teritorija Ukrajine, trupe koje su prodirale s istoka imaju izduženije linije snabdijevanja. Između glavnih prometnica još su veliki prostori gdje slobodno operiraju manje jedinice Vojnih snaga Ukrajine. Rasputica će sigurno ograničiti manevriranje snaga VSU u međuprostorima. Naime, za razliku od VRF artiljerija VSU uglavnom je djelovala s neuređenih topničkih položaja.
U formaciji do jedne baterije ukrajinska artiljerija pojavila bi se na nekoj livadi, odradila posao, i opet se vraćala na skrivenu lokaciju. Vrlo lukavo i praktično. Inače, kad bi imali stalno uređene položaje, bili bi zahvalna meta za nadmoćniju avijaciju i raketne jedinice VRF. Za razliku od tobdžija VRF, koje dosta streljiva koriste na neselektivno granatiranje naseljenih mjesta, Ukrajinci su uglavnom, kako se to kaže, uvijek pucali u „meso“. Brojne kolone VRF uništene su kratkotrajnom ali preciznom vatrom baterija VSU. Međutim, blatnjave stepe znatno će limitirati manevar snaga artiljerije VSU.
To će ipak moći samo pješadija
Na drugoj pak strani, beskrajne blatnjave stepe već su i do sada otežavale borbeno osiguranje konvojima Vojske Ruske federacije. Za vrijeme rasputice, sva će kretanja biti ograničena isključivo na asfaltirane prometnice. Svi konvoji, bilo da se radi o dovođenju novih trupa, ili snabdijevanju postojećih, u narednih mjesec dana vezani su za asfalt. Bočna osiguranja, patrole i izviđanja bit će moguća samo pješadijskim jedinicama VRF.
Samim time, anulira se ruska nadmoć u tehnici. Veliku prijetnju za ruske linije opskrbe predstavljaju bespilotne letjelice Bayraktar-TB2. Ruska vojska je kao protumjeru angažirala odlične proturaketne sustave protuzračne sustave 2K22 Tunguska, 9K330 Tor, i Pantsir-S1.
Posada ih je napustila i zbrisala
Svi su namijenjeni za borbu protiv ciljeva na maloj i srednje velikoj visini. Najnoviji od njih Pantsir-S1 ima dvojno naoružanje. Sustav čine dva protuavionska topa kalibra 30 milimetara i dvanaest dvostupanjskih protuzrakoplovnih raketa dometa do 18 kilometara i visine 15 kilometara. Prema ruskim podacima, u Siriji je uspješno obarao turske bespilotne letjelice. Međutim, kad je ratno zrakoplovstvo Izraela išlo u napad, bez vlastitih gubitaka, uništili su tri sustava Pantsir-S1.
Razvijen je kao „gap filler“ mnogo moćnijeg sustava protuzračne obrane S-300. Zbog toga i nije postavljen na gusjenicama nego na kotačima kamiona KAMAZ-6560 8×8. Cijeli sustav, zajedno s nišanskim radarom ima masu od 30 tona. To se pokazalo fatalnim.
Potvrđeno je uništenje tri sustava Pantsir-S1 od strane ukrajinskih snaga. Jednostavno su zaglavili u blatu čim su sišli s ceste i posada ih je napustila i zbrisala. Zbog visokog težišta cijeli sustav je vrlo nestabilan. Vojsci Srbije, recimo, Pantsir-S1 se prevrnuo na ravnoj, asfaltiranoj prometnici. Dakle, off-road upotreba najboljeg ruskog PZO sustava za borbu protiv bespilotnih letjelica ne čini se bas izglednom. Ovo su samo neki limitirajući čimbenici koji čine kolone VRF dodatno ranjivijima na napade sa zemlje i iz zraka.
Vjerojatna prepreka bilo kojoj invaziji
Na jugu, bliže Crnom moru, situacija je znatno drugačija. Na nekim dijelovima rasputica i nije toliko izraženu tom smislu i neće biti limitirajući faktor za djelovanje nadmoćnijih oklopno-mehaniziranih snaga VRF.
Prije ruske invazije na Ukrajinu, neki analitičari identificirali su logističke izazove sezone blata kao vjerojatnu prepreku bilo kojoj invaziji velikih razmjera u proljeće. Kada je Rusija prešla granicu, mnoge od njezinih mobilnih jedinica našle su se nasukane na poljima i ograničene na glavne ceste, gdje su otpor i logistički problemi značajno usporili napredovanje.
Dakle, fenomen rasputica, poznat je objema zaraćenim stranama. Sad je pitanje tko će pokazati više vojničkog talenta i spretnosti iskoristiti narednih mjesec dana sezone „blata do grla“ u svoju korist. Godine 1941., „maršal blato“ bio je na strani branitelja. Hoće li 2022. biti na stranih napadnutih, vidjet će se već do polovine travnja.