Vojni komentator: Kako je mali ukrajinski dron uspio najuriti najmoćniju rusku zrakoplovnu diviziju u paničan bijeg u Sibir

Ukrajinci su promijenili način izvođenja napada jer je dron najvjerojatnije poslužio kao lansirna platforma za rakete

Ovo je još jedan dokaz slabosti ruske protuzračne obrane. Osim linije fronta, koja je gusto pokrivena sustavima ruske PZO, ostatak teritorija je nebranjen. Organizira se isključivo neposredna protuzračna obrana važnih objekata. Ukrajinci su jednostavno iskoristili te slabosti.

Združene snage Ukrajine, malo po malo, obavljaju demilitarizaciju europskog dijela Ruske Federacije. Dan nakon ponovnog udara na zrakoplovnu bazu Engels, u Saratovskoj oblasti, preostali bombarderi strategijskih zračnih snaga Ruske Federacije sposobni za letenje, zbrisali su 6000 kilometara na istok u Amursku oblast.

Od ukupno 12 strateških bombardera Tu-95MU Bear, koji su prije napada bili bazirani u Engelsu, njih šest odletjelo je u istočni dio Sibira. U bazi su, prije napada, bila stacionirana još tri supersonična teška bombardera Tupoljev Tu-160 Blackjack. Njihov prelet nije registriran. Razlog njihovog ostanka u bazi mogu biti tehnička neispravnost ili oštećenje nakon ukrajinskog udara. Većina zrakoplova strategijske 22. divizije bombarderske avijacije napustila je svoju matičnu bazu!

Rusi uspjeh ukrajinskog napada opisali kao slučajnost

Prvi ukrajinski udar na stratešku avijaciju Zračnih i svemirskih snaga Vojske Ruske Federacije dogodio se početkom prosinca. Tada je na udaru, pored baze Engels, bila i zrakoplovna baza Djagiljevo, 170 kilometara jugoistočno od Moskve. Već 6. prosinca bazu Djagiljevo napustili su supersonični bombarderi Tu-22M Backfire. Najmanje jedan, u napadu oštećeni Tu-22M, ostao je u bazi.

Da li zbog arogancije ili tehničkih ograničenja snage iz sastava 22. bombarderske divizije nastavile su operacije sa zrakoplovne baze Engels. Rusi su višestruko ojačali protuzračnu obrane baze. Ukrajinski uspješan napad tumačen je kao slučajnost. Naime, prilikom prvog napada na lokacije strategijske avijacije, Ukrajinci su koristili restaurirane izviđačke bespilotne letjelice Tu-141, stare preko 40 godine. Ruska protuzračna obrana bila je potpunom iznenađena.

Ukrajinci su promijenili način izvođenja napada

Međutim, odluka da ostanu na matičnom aerodromu pokazala se kobnom za 121. pukovniju, naoružanu bombarderima Tu-95MU, iz sastava 22. bombarderske divizije. Prema posljednjim, doduše nepotvrđenim informacijama, oštećeno je pet bombardera Tu-95 i kontrolna soba. Isti izvor navodi 17 poginulih i 26 ranjenih osoba na zemlji. Prema drugom izvoru, pogođeno je jedno od priručnih skladišta krstarećih raketa Kh-101.

Za razliku od prvog napada, kad je bespilotna izviđačka letjelica Tu-141 Striž upotrijebljena kao dron-kamikaza, Ukrajinci su promijenili način izvođenja napada. Dron je najvjerojatnije poslužio kao lansirna platforma za ispaljivanje samonavođenih raketa zrak-zemlja. Jedna od video snimaka nadzornih kamera jasno pokazuje kako se, kroz gusti oblačni sloj, probija vatrena kugla koja u pravilnoj putanji nastavlja let prema sjeveroistočnom dijelu tri i pol kilometra dugačke platforme, na kojoj su bili parkirani bombarderi.

Pristalice agresije nasjeli na laž propagande

Zagovornici ruske agresije na Ukrajinu povjerovali su lažima ruske propagande koja je tvrdila kakao je njihova protuzračna obrana oborila dron, a vojnici na zemlji poginuli od krhotina oborene bespilotne letjelice. Naime, mlazni motor, ako nema uključeno dodatno sagorijevanje, ne ostavlja tako snažan svjetlosni trag. Drugo, oboreni dron ili krstareći projektili ne mogu nastaviti pravilnu i stabilnu putanju ka cilju kako je to vidljivo na snimku nadzorne kamere.

I dalje ostaju dvije nepoznanice. Prva nepoznanica odnosi se na tip drona koji je poslužio kao lansirna platforma za rakete. Sljedeće otvoreno pitanje je vrsta samonavođenih raketa kojima je izvršen udar.

Čiji su to bili dronovi: ukrajinski ili turski?

Ukrajinci su se hvalili kako su razvili dronove doleta tisuću kilometara. Međutim, njihova praktična primjena još nije neovisno potvrđena. Drugi kandidat je općepoznata turska bespilotna letjelica Bayraktar TB2. Po svojim letnim karakteristikama, raspoloživom korisnom teretu i navigacijskim sposobnostima Bayraktar TB 2 mogao bi poslužiti kao idealna platforma koja bi u zonu lansiranja dopremila samonavođene rakete.

Savladavanje ruske protuzračne obrane (PZO) ostaje veliki problem koji se morao riješiti. U ovom slučaju, kao način izbjegavanja ruskog PZO-a najvjerojatnija mogućnost bio bi ekstremno nizak let preko linije fronta, noću ispod snopa osmatračkih radara.

Pentagon zakočio isporuku dronova Gray Eagle

Nema informacija je li Ukrajina uspjela nabaviti neku drugu vrstu bespilotnih letjelica sposobnih za ovaj tip misija. Naime, od samog početka rata raspravljalo se o isporuci američkih bespilotnih letjelica MQ-1C Gray Eagle. Isporuku je na početku kočio Pentagon. Oprez zbog mogućeg dostupa napredne vojne tehnologije ruskoj strani, u slučaju obaranja drona, bio je osnovni razlog. Kasnije su Ukrajinci odustali od nabave Sivog Orla zbog ekstremno visoke nabavne cijene.

Jedna letjelica stoji između četiri i pet milijuna američkih dolara. MQ-1C Gray Eagle bespilotna letjelica tehnološki i operativno potpuno je sposobna za izvršenje ovog tipa zadaće. Iskreno sumnjam da bi Amerikanci, u ovoj fazi rata, dali političku privolu za ovakav način upotrebe njihovog oružja. Naime, Amerikanci još uvijek izbjegavaju Ukrajinu snabdjeti oružjem sposobnim za napad duboko unutar ruskog teritorija.

Napad izvršen jednim od dva moguća tipa raketa

Od sredstava kojima je izvršen napad, Ukrajincima su na raspolaganju samo dva tipa samonavođenih raketa zrak-zemlja. Budući da je napad izvršen kroz gusti sloj oblaka, otpada upotreba projektila s laserskim, televizijskim ili termičkim navođenjima. Također, velika udaljenost cilja i slaba vidljivost isključuje komandno vođenje raketa ka cilju.

Dakle, kao kandidati za napad na bazu Engels ostaju samo dva tipa samonavođenih raketa: Brimstone 2 britanske proizvodnje i američki AGM-114 Hellfire. Od svih Ukrajini raspoloživih oružja zrak-zemlja samo ova dva tipa raketa imaju radarsku glavu s aktivnim samonavođenjem, sposobnu za pronalaženje ciljeva, danju i noću, u svim vremenskim uvjetima.

Inercijalni navigacijski sustav dovodi raketu u približni rajon cilja, a precizni radar milimetarske valne duljine obavlja pretraživanje, prepoznavanje i aktivno navođenje rakete prema programiranoj vrsti cilja. Masa rakete Brimstone 2 iznosi 60 kilograma, od čega na bojevu glavu otpada 6,3 kilograma. To je sasvim dovoljno za uništenje ili oštećenje zrakoplova. Domet pametnog projektila Brimstone 2, kad se lansira iz helikoptera, što je ekvivalent brzine bespilotne letjelice, iznosi 40 kilometara.

Dokaz slabosti ruske protuzračne obrane

Američka raketa AGM-114 Hellfire lakša je za desetak kilograma i ima domet od 11 kilometara. U svakom slučaju, od dvije lansirane rakete, obje su pogodile ciljeve na najbolje branjenoj zrakoplovnoj bazi ruskih zračnih i svemirskih snaga.

Ovo je još jedan dokaz slabosti ruske protuzračne obrane. Osim linije fronta, koja je gusto pokrivena sustavima ruske PZO, ostatak teritorija je nebranjen. Organizira se isključivo neposredna protuzračna obrana važnih objekata. Ukrajinci su jednostavno iskoristili te slabosti. Provukli su se pored PZO sustava postavljenih duž crte razdvajanja. Lansiranje na cilj izvršili su sa sigurne distance, izvan dometa neposredne protuzračne obrane zrakoplovne baze Engels.

Niti jedna ruska zrakoplovna baza više nije sigurna

Lukav, dobro planiran i precizno izveden napad. Vrlo tipično za “Davida koji se bori protiv Golijata”. Iskorištene su slabosti neprijatelja i vlastita tehnološka superiornost. Naime, ruska vojska ne raspolože tehnologijom koja bi omogućila ugradnju sustava za aktivno radarsko samonavođenje u tako male projektile kao što je Brimstone 2 ili AGM-114 Hellfire. U vremenu trajanja ruske terorističke kampanje uništavanja ukrajinske civilne infrastrukture, izbacivanje iz stroja teških strategijskih bombardera, nosača krstarećih projektila, ima višestruki značaj za obranu zemlje.

Smanjuje se broj mogućih lansiranja krstarećih projektila u jedinici vremena. Time se izbjegava zasićenje ukrajinske protuzračne obrane. Posljedično, podiže se učinkovitost obrane od napada iz zraka. Organizacija koordiniranih napada s brodova i sa zemlje dodatno se usložnjava uz znatno veću cijenu. Od sada, niti jedna ruska zrakoplovna baza, 600 kilometara od linije fronta, više nije sigurna od napada iz zraka.

Rusi rasporedili PZO sustave u okolici Moskve

Samo nekoliko ruskih zrakoplovnih baza ima izgrađena armirano-betonska skloništa za avione koja mogu poslužiti kao zaštita od napada samonavođenih projektila. Ruska vojska morat će iz drugih dijelova zemlje dovući dodatne sustave za obranu od zračnih napada. Dodatni trošak i angažman ljudi. Neposredno pred Božić, ruska vojska, u bojazni od ukrajinskih napada, počela je raspoređivati dodatne PZO sustave u okolici Moskve.

Zrakoplovna baza Engels bila je opremljena za prihvat, opsluživanje i održavanje strategijskih bombardera. Pored toga, ima i posebna bojna skladišta za opremu za pripremu lansiranja krstarećih projektila sa ili bez nuklearnih bojevih glava. U Ruskoj Federaciji postoji samo još jedna aktivna zrakoplovna baza takvog kapaciteta. Nalazi se kod mjesta Ukrainka, u Amurskoj oblasti, u Sibiru.

Zvuči gotovo nevjerojatno, ali je istinito. Mali ukrajinski dron uspio je najuriti zrakoplovnu diviziju strategijske avijacije dugog dometa. Ta ista divizija deklarirala se kao prijetnja Drugoj američkoj floti u sjevernom Atlantiku i Šestoj floti u Mediteranu. Ta ista divizija, koja je bila “prijetnja” pomorskom prometu između Europe i Sjeverne Amerike, sad je 6000 kilometara daleko na istoku. Tko još uvijek misli da ovo nije i naš rat, neka stavi prst na čelo i malo razmisli.