Ukrajinska namjera bila je očita – uništiti ili onesposobiti taktičke bombardere koji služe kao platforme za odbacivanje planirajućih bombi te strategijske bombardere s kojih se lansiraju krstareći projektili. Težište ukrajinskog napada bila je zrakoplovna baza Morozovsk u Rostovskoj oblasti, udaljena oko 300 kilometara od teritorija pod kontrolom ukrajinskih snaga.
Zrakoplovna baza, inače sjedište 559. gardijske bombarderske pukovnije iz sastava 1. gardijske mješovite zrakoplovne divizije, napadnuta je s više od 60 dronova. Ruski službeni izvori potvrđuju obaranje 44 borbena drona koja su letjela u Rostovskoj oblasti.
Uništeno najmanje šest aviona
Svjedoci, pak, govore o najmanje 65 eksplozija koje su se čule samo iz pravca zračne luke Morozovsk. Prema obavještajnim podacima, na aerodromu su bila 44 borbena zrakoplova Su-34, Su-30 i Su-24. Satelitske snimke od 1. travnja pokazuju da je ruska vojska imala 13 taktičkih bombardera Su-34 i pet višenamjenskih lovaca Su-35 raspoređenih u bazi. Istraživač OSINT-a MT Anderson izvijestio je da su 4. travnja u zrakoplovnoj bazi bila razmještena 24 Su-34 i tri Su-35.
Napad je počeo četiri minute iza ponoći, kad se čula prva eksplozija. Svjesni da su pod napadom, 53 minute kasnije ruski zrakoplovi masovno polijeću kako bi izbjegli napade. Sve je bilo gotovo petnaest minuta nakon jedan sat ujutro. Prema ukrajinskim izvorima, u napadu, koji je trajao sat i 11 minuta, uništeno je najmanje šest zrakoplova dok je osam oštećeno.
Dvadeset ruskih vojnika smatra se mrtvim ili ranjenim. Neslužbeni ruski izvori navode teška oštećenja četiriju taktičkih bombardera Su-34 i uništenje četiri značajna objekta na aerodromu. U svakom slučaju, napadači su imali na raspolaganju brojne unosne ciljeve.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Napad na najveću stratešku bazu
Protuzračna obrana počela je djelovati tek kad je otpočeo napad. Na snimci se vidi lansiranje protuzrakoplovne rakete, vjerojatno iz sustava Pantsir-S1, NATO oznake SA-22 Greyhound. Lansiranje je izvedeno pod ekstremno malim kutom tako da se upaljač rakete nije stigao armirati za samouništenje. Naime, protuzrakoplovna raketa 57E6 koju ispaljuje taj sustav može djelovati tek nakon što preleti 1,5 kilometara.
Projektil je udario negdje u krugu zrakoplovne baze. Vatra protuavionskih topova i strojnica, koja je stvarno učinkovita protiv niskoletećih dronova, bila je sporadična. Ovo su detalji koji ukazuju na nedopustivo lošu organizaciju protuzrakoplovne obrane takvog strateškog objekta kao što je zrakoplovna baza.
U ranim jutarnjim satima istoga dana napadnuta je zračna baza Engels u Saratovskoj oblasti, udaljena 700 kilometara od ukrajinske granice. Engels je najveća baza ruske strategijske avijacije i matični aerodrom 121. i 184. gardijske pukovnije teških bombardera.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pucnjava i snažna eksplozija
Prije rata tu je bazu imalo 14 supersoničnih strategijskih bombardera Tu-160 “Blackjack” i 20 strateških bombardera Tu-95MS “Bear”. Scenarij je bio sličan kao i kod napada na bazu Morozovsk nekoliko sati ranije. Potpuno je zakazalo rano upozorenje radarske morlačke službe.
Prvo se čula pucnjava oko 5 sati ujutro, a uslijedila je snažna eksplozija. I umjesto da se oglase prve i upozore na dolazak neprijateljskih letjelica, sirene za zračnu opasnost zavijale su kad je sve već prošlo.
Prema službenim tvrdnjama Moskve, ruska protuzračna obrana uspjela je oboriti jednu bespilotnu letjelicu u Saratovskoj oblasti. Ruski neprovjereni izvori navode oštećenje dva do tri teška bombardera Tu-95 MS i pogibiju sedam osoba na zemlji, među kojima su navodno i neki piloti strategijske avijacije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Egzodus bombardera na sjever
Ova zračna baza već je dvaput bila na udaru ukrajinskih dronova. Prvi napad dogodio se 5. prosinca 2022. godine dronom Tu-141 Striž. Tom su letjelicom, jednakom onoj koja je 10. ožujka te godine zalutala i pala na Zagreb, oštećena su dva teška bombardera Tu-95MS. Drugi napad dogodio se krajem istog mjeseca. U ponoć, 26. prosinca, ponovno su javljene eksplozije iz zračne baze.
Potvrđeno je da su poginula tri tehničara. Nakon tih incidenata najveći dio ruske strategijske avijacije zbrisao je daleko na sjever, u zrakoplovnu bazu Olenya, južno od Murmanska.
Ipak, u zadnje vrijeme Rusi su obnovili operacije teških bombardera sa zračne baze Engels. Uglavnom polijeću teški bombarderi Tupoljev, Tu-95MS, kao nosači krstarećih projektila. Nakon posljednjeg udara može se očekivati novi egzodus ruskih strategijskih bombardera na sjever.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vatrena potpora kopnenim snagama
Yeisk, u Krasnodarskom kraju, treća je zrakoplovna baza koju su napali ukrajinski dronovi u jednoj noći. Baza se nalazi na obalama Azovskog mora, nasuprot gradu mučeniku Mariupolju. Ruski vojni aerodrom udaljen je svega 150 kilometara od linije fronte. Oko 3 sata ujutro javljeno je o najmanje 10 eksplozija. Lokalni Telegram kanali izvijestili su da ruska protuzračna obrana navodno djeluje iznad grada.
U zapadnom dijelu grada nalazi se veliko uzletište ruske mornarice, na kojem je stacionirana 959. bombarderska pukovnija koja je u sastavu 1. gardijske mješovite zrakoplovne divizije. Pukovnija je naoružana taktičkim bombarderima Su-24.
U prvoj godini masovne ruske invazije, na aerodromu je još baziralo, od borbene avijacije, 10 Suhoja Su-34 nekoliko Su-30SM i najmanje sedam Su-25 te promjenjivi broj transportnih aviona Iljušin Il-38, Antonov An-26 i An-72, Tupoljev Tu-134UBL, i jedan Beriev Be-200. Blizina fronte omogućavala je izvođenje neposredne vatrene potpore ruskim kopnenim snagama.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Slaba zaštita od izravnih udara iz zraka
Međutim, kako je jačala ukrajinska vatrena moć, količina letjelica na ovom aerodromu znatno je smanjena. Prema ruskim, opet neprovjerenim izvorima, stradala su dva jurišnika Su-25.
Karakteristika većine zrakoplovnih baza Ruske Federacije jest odsustvo natkrivenih armirano-betonskih skloništa za zrakoplove. Dominantna su otvorena skloništa kaponirskog tipa. Iako su iznad kaponira postavljene zaštitne i maskirne mreže, one očito ne pružaju zaštitu od izravnih udara iz zraka. Zbog toga su letjelice “parkirane” u kaponirima idealna meta za dronove opremljene čak i malim količinama eksploziva.
Ovo nije prvi pokušaj napada dronovima na vojni aerodrom Morozovsk. Ukrajinci su izveli sličan napad 17. prosinca prošle godine i tvrde da je u tom napadu oštećen najmanje jedan avion. Nigdje se ne može naći neovisna potvrda.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Primjena ‘machine vision’ tehnologije
Ipak, postoji razlika između dronova koji su napadali prošle godine i onih iz nedavno izvedenog udara. Zasad je potvrđeno poboljšanje navigacijskih sposobnosti borbenih dronova. Ukrajinci su uspjeli implementirati jeftiniju varijantu navigacije, sličnu onoj kakva se primjenjuje na krstarećim projektilima. Ukratko, primjenom “machine vision” tehnologije kamera na dronu prepoznaje ranije programirani stacionarni objekt na zemlji.
Na temelju odstupanja od zadane pozicije obavlja se korekcija putanje leta. Takva autonomna metoda navigacije čini dron otpornim na elektronička ometanja satelitskog signala.
Međutim, za uspjeh ove vrste napada ključno je finalno navođenje na cilj. Ranije programiranje koordinata udara temelji se na obavještajnim podacima prije polaska na misiju. U međuvremenu, zrakoplovi se mogu premjestiti na drugu lokaciju. Iz tih razloga velika je vjerojatnost da napad završi “u ništa”.
Umjetna inteligencija u borbi
Drugi način finalnog vođenja na cilj, koji razvijaju obje strane, jest opet “machine vision” tehnologija. Ukratko, kako se ne radi o stacionarnoj meti, operator drona mora prepoznati objekt napada i “zadati” ga računalu ugrađenom u dron. Kompjutor dalje preuzima vođenje drona. Ova metoda ostvaruje preciznije podatke i ne ovisi o vještini operatera. Međutim, zahtijeva dvostranu satelitsku vezu između drona i operatera.
I konačno, primjena umjetne inteligencije trenutno je najpouzdaniji način vođenja dronova u krajnjoj fazi misije na velikim udaljenostima. Računalo ugrađeno u letjelicu potpuno autonomno pretražuje, identificira, određuje prioritete i finalno navodi dron prema cilju.
Iako je bilo naznaka testiranja korištenja umjetne inteligencije, nema potvrde da ju ukrajinska vojska primjenjuje. Sigurno je da neki saveznici Ukrajine raspolažu takvom tehnologijom. Hoće li omogućiti njen transfer Kijevu, otvoreno je pitanje.
Uspjeh za Ukrajince i poniženje za Ruse
Ako je ostvareni rezultat napada i upola manji od prvih informacija, to je već ogroman uspjeh za Ukrajince i ponovljeno poniženje za rusku stranu. Još jednom se pokazalo, o čemu je Telegram već nekoliko puta pisao, da ruska protuzračna obrana nije u stanju uspješno braniti prostor u dosegu ukrajinskih dronova.
Ova vrsta asimetričnih vatrenih odgovora trebala bi ozbiljno zabrinuti rusku stranu. Samo jedan Su-34 više vrijedi od svih dronova koji su te noći napadali ruske vojne baze. Po izračunu Reutersa, u nekoliko valova napada na rafinerije Ukrajinci su privremeno onesposobili 14 posto prerađivačkih kapaciteta ruske naftne industrije.
Iako obje strane intenzivno rade na povećanju proizvodnje i unaprjeđenju kvalitete svojih dronova, tu je Ukrajina nesumnjivo u prednosti. Preko saveznika lako joj je dostupna tehnologija i komponente za proizvodnju sve boljih i ubojitijih borbenih dronova.
Rusija se nije u stanju učinkovito obraniti
Sad je potpuno jasno. U svjetlu narastanja ukrajinskih kapaciteta i tehnoloških inovacija u primjeni borbenih bespilotnih letjelica, Rusija nije u stanju učinkovito obraniti od napada iz zraka svoje operativne strategijske objekte u dubini. Čak ne uspijevaju uspješno zaštititi strategijske objekte kao što su aerodromi. Protuzračna obrana učinkovita je samo ako radi 24 sata na dan.
Po jednom PZO sustavu potrebno je osigurati najmanje pet obučenih posada. Čak i kad bi tehnički osposobili sve PZO sustave koje imaju u rezervi, obuka protuavionaca je složena, skupa i traje dugo. U tom smislu, ne mogu se očekivati značajna kratkoročna poboljšanja ruske protuzračne obrane.
Sad je potpuno jasno. Rusija ne uspijeva zaštititi čak ni svoje strateški važne objekte kao što su aerodromi
Ukrajinski napadi su jedini mogući odgovor na intenzivne udare ruskog zrakoplovstva
Još jednom se pokazalo, o čemu je Telegram već nekoliko puta pisao, da ruska protuzračna obrana nije u stanju uspješno braniti prostor u dosegu ukrajinskih dronova. Ova vrsta asimetričnih vatrenih odgovora trebala bi ozbiljno zabrinuti rusku stranu. Samo jedan Su-34 više vrijedi od svih dronova koji su te noći napadali ruske vojne baze
Ukrajinski napadi na tri zrakoplovne baze, izvedeni noću s 4. na 5. travnja, trenutno su jedini mogući odgovor na intenzivne udare iz zraka koje provodi ratno zrakoplovstvo Ruske Federacije. Prema ukrajinskim izvorima, samo u ožujku agresorske snage lansirale su 3000 planirajućih bombi, 600 kamikaza dronova i 400 raketa raznih tipova.
Ukrajinska namjera bila je očita – uništiti ili onesposobiti taktičke bombardere koji služe kao platforme za odbacivanje planirajućih bombi te strategijske bombardere s kojih se lansiraju krstareći projektili. Težište ukrajinskog napada bila je zrakoplovna baza Morozovsk u Rostovskoj oblasti, udaljena oko 300 kilometara od teritorija pod kontrolom ukrajinskih snaga.
Zrakoplovna baza, inače sjedište 559. gardijske bombarderske pukovnije iz sastava 1. gardijske mješovite zrakoplovne divizije, napadnuta je s više od 60 dronova. Ruski službeni izvori potvrđuju obaranje 44 borbena drona koja su letjela u Rostovskoj oblasti.
Uništeno najmanje šest aviona
Svjedoci, pak, govore o najmanje 65 eksplozija koje su se čule samo iz pravca zračne luke Morozovsk. Prema obavještajnim podacima, na aerodromu su bila 44 borbena zrakoplova Su-34, Su-30 i Su-24. Satelitske snimke od 1. travnja pokazuju da je ruska vojska imala 13 taktičkih bombardera Su-34 i pet višenamjenskih lovaca Su-35 raspoređenih u bazi. Istraživač OSINT-a MT Anderson izvijestio je da su 4. travnja u zrakoplovnoj bazi bila razmještena 24 Su-34 i tri Su-35.
Napad je počeo četiri minute iza ponoći, kad se čula prva eksplozija. Svjesni da su pod napadom, 53 minute kasnije ruski zrakoplovi masovno polijeću kako bi izbjegli napade. Sve je bilo gotovo petnaest minuta nakon jedan sat ujutro. Prema ukrajinskim izvorima, u napadu, koji je trajao sat i 11 minuta, uništeno je najmanje šest zrakoplova dok je osam oštećeno.
Dvadeset ruskih vojnika smatra se mrtvim ili ranjenim. Neslužbeni ruski izvori navode teška oštećenja četiriju taktičkih bombardera Su-34 i uništenje četiri značajna objekta na aerodromu. U svakom slučaju, napadači su imali na raspolaganju brojne unosne ciljeve.
Napad na najveću stratešku bazu
Protuzračna obrana počela je djelovati tek kad je otpočeo napad. Na snimci se vidi lansiranje protuzrakoplovne rakete, vjerojatno iz sustava Pantsir-S1, NATO oznake SA-22 Greyhound. Lansiranje je izvedeno pod ekstremno malim kutom tako da se upaljač rakete nije stigao armirati za samouništenje. Naime, protuzrakoplovna raketa 57E6 koju ispaljuje taj sustav može djelovati tek nakon što preleti 1,5 kilometara.
Projektil je udario negdje u krugu zrakoplovne baze. Vatra protuavionskih topova i strojnica, koja je stvarno učinkovita protiv niskoletećih dronova, bila je sporadična. Ovo su detalji koji ukazuju na nedopustivo lošu organizaciju protuzrakoplovne obrane takvog strateškog objekta kao što je zrakoplovna baza.
U ranim jutarnjim satima istoga dana napadnuta je zračna baza Engels u Saratovskoj oblasti, udaljena 700 kilometara od ukrajinske granice. Engels je najveća baza ruske strategijske avijacije i matični aerodrom 121. i 184. gardijske pukovnije teških bombardera.
Pucnjava i snažna eksplozija
Prije rata tu je bazu imalo 14 supersoničnih strategijskih bombardera Tu-160 “Blackjack” i 20 strateških bombardera Tu-95MS “Bear”. Scenarij je bio sličan kao i kod napada na bazu Morozovsk nekoliko sati ranije. Potpuno je zakazalo rano upozorenje radarske morlačke službe.
Prvo se čula pucnjava oko 5 sati ujutro, a uslijedila je snažna eksplozija. I umjesto da se oglase prve i upozore na dolazak neprijateljskih letjelica, sirene za zračnu opasnost zavijale su kad je sve već prošlo.
Prema službenim tvrdnjama Moskve, ruska protuzračna obrana uspjela je oboriti jednu bespilotnu letjelicu u Saratovskoj oblasti. Ruski neprovjereni izvori navode oštećenje dva do tri teška bombardera Tu-95 MS i pogibiju sedam osoba na zemlji, među kojima su navodno i neki piloti strategijske avijacije.
Egzodus bombardera na sjever
Ova zračna baza već je dvaput bila na udaru ukrajinskih dronova. Prvi napad dogodio se 5. prosinca 2022. godine dronom Tu-141 Striž. Tom su letjelicom, jednakom onoj koja je 10. ožujka te godine zalutala i pala na Zagreb, oštećena su dva teška bombardera Tu-95MS. Drugi napad dogodio se krajem istog mjeseca. U ponoć, 26. prosinca, ponovno su javljene eksplozije iz zračne baze.
Potvrđeno je da su poginula tri tehničara. Nakon tih incidenata najveći dio ruske strategijske avijacije zbrisao je daleko na sjever, u zrakoplovnu bazu Olenya, južno od Murmanska.
Ipak, u zadnje vrijeme Rusi su obnovili operacije teških bombardera sa zračne baze Engels. Uglavnom polijeću teški bombarderi Tupoljev, Tu-95MS, kao nosači krstarećih projektila. Nakon posljednjeg udara može se očekivati novi egzodus ruskih strategijskih bombardera na sjever.
Vatrena potpora kopnenim snagama
Yeisk, u Krasnodarskom kraju, treća je zrakoplovna baza koju su napali ukrajinski dronovi u jednoj noći. Baza se nalazi na obalama Azovskog mora, nasuprot gradu mučeniku Mariupolju. Ruski vojni aerodrom udaljen je svega 150 kilometara od linije fronte. Oko 3 sata ujutro javljeno je o najmanje 10 eksplozija. Lokalni Telegram kanali izvijestili su da ruska protuzračna obrana navodno djeluje iznad grada.
U zapadnom dijelu grada nalazi se veliko uzletište ruske mornarice, na kojem je stacionirana 959. bombarderska pukovnija koja je u sastavu 1. gardijske mješovite zrakoplovne divizije. Pukovnija je naoružana taktičkim bombarderima Su-24.
U prvoj godini masovne ruske invazije, na aerodromu je još baziralo, od borbene avijacije, 10 Suhoja Su-34 nekoliko Su-30SM i najmanje sedam Su-25 te promjenjivi broj transportnih aviona Iljušin Il-38, Antonov An-26 i An-72, Tupoljev Tu-134UBL, i jedan Beriev Be-200. Blizina fronte omogućavala je izvođenje neposredne vatrene potpore ruskim kopnenim snagama.
Slaba zaštita od izravnih udara iz zraka
Međutim, kako je jačala ukrajinska vatrena moć, količina letjelica na ovom aerodromu znatno je smanjena. Prema ruskim, opet neprovjerenim izvorima, stradala su dva jurišnika Su-25.
Karakteristika većine zrakoplovnih baza Ruske Federacije jest odsustvo natkrivenih armirano-betonskih skloništa za zrakoplove. Dominantna su otvorena skloništa kaponirskog tipa. Iako su iznad kaponira postavljene zaštitne i maskirne mreže, one očito ne pružaju zaštitu od izravnih udara iz zraka. Zbog toga su letjelice “parkirane” u kaponirima idealna meta za dronove opremljene čak i malim količinama eksploziva.
Ovo nije prvi pokušaj napada dronovima na vojni aerodrom Morozovsk. Ukrajinci su izveli sličan napad 17. prosinca prošle godine i tvrde da je u tom napadu oštećen najmanje jedan avion. Nigdje se ne može naći neovisna potvrda.
Primjena ‘machine vision’ tehnologije
Ipak, postoji razlika između dronova koji su napadali prošle godine i onih iz nedavno izvedenog udara. Zasad je potvrđeno poboljšanje navigacijskih sposobnosti borbenih dronova. Ukrajinci su uspjeli implementirati jeftiniju varijantu navigacije, sličnu onoj kakva se primjenjuje na krstarećim projektilima. Ukratko, primjenom “machine vision” tehnologije kamera na dronu prepoznaje ranije programirani stacionarni objekt na zemlji.
Na temelju odstupanja od zadane pozicije obavlja se korekcija putanje leta. Takva autonomna metoda navigacije čini dron otpornim na elektronička ometanja satelitskog signala.
Međutim, za uspjeh ove vrste napada ključno je finalno navođenje na cilj. Ranije programiranje koordinata udara temelji se na obavještajnim podacima prije polaska na misiju. U međuvremenu, zrakoplovi se mogu premjestiti na drugu lokaciju. Iz tih razloga velika je vjerojatnost da napad završi “u ništa”.
Umjetna inteligencija u borbi
Drugi način finalnog vođenja na cilj, koji razvijaju obje strane, jest opet “machine vision” tehnologija. Ukratko, kako se ne radi o stacionarnoj meti, operator drona mora prepoznati objekt napada i “zadati” ga računalu ugrađenom u dron. Kompjutor dalje preuzima vođenje drona. Ova metoda ostvaruje preciznije podatke i ne ovisi o vještini operatera. Međutim, zahtijeva dvostranu satelitsku vezu između drona i operatera.
I konačno, primjena umjetne inteligencije trenutno je najpouzdaniji način vođenja dronova u krajnjoj fazi misije na velikim udaljenostima. Računalo ugrađeno u letjelicu potpuno autonomno pretražuje, identificira, određuje prioritete i finalno navodi dron prema cilju.
Iako je bilo naznaka testiranja korištenja umjetne inteligencije, nema potvrde da ju ukrajinska vojska primjenjuje. Sigurno je da neki saveznici Ukrajine raspolažu takvom tehnologijom. Hoće li omogućiti njen transfer Kijevu, otvoreno je pitanje.
Uspjeh za Ukrajince i poniženje za Ruse
Ako je ostvareni rezultat napada i upola manji od prvih informacija, to je već ogroman uspjeh za Ukrajince i ponovljeno poniženje za rusku stranu. Još jednom se pokazalo, o čemu je Telegram već nekoliko puta pisao, da ruska protuzračna obrana nije u stanju uspješno braniti prostor u dosegu ukrajinskih dronova.
Ova vrsta asimetričnih vatrenih odgovora trebala bi ozbiljno zabrinuti rusku stranu. Samo jedan Su-34 više vrijedi od svih dronova koji su te noći napadali ruske vojne baze. Po izračunu Reutersa, u nekoliko valova napada na rafinerije Ukrajinci su privremeno onesposobili 14 posto prerađivačkih kapaciteta ruske naftne industrije.
Iako obje strane intenzivno rade na povećanju proizvodnje i unaprjeđenju kvalitete svojih dronova, tu je Ukrajina nesumnjivo u prednosti. Preko saveznika lako joj je dostupna tehnologija i komponente za proizvodnju sve boljih i ubojitijih borbenih dronova.
Rusija se nije u stanju učinkovito obraniti
Sad je potpuno jasno. U svjetlu narastanja ukrajinskih kapaciteta i tehnoloških inovacija u primjeni borbenih bespilotnih letjelica, Rusija nije u stanju učinkovito obraniti od napada iz zraka svoje operativne strategijske objekte u dubini. Čak ne uspijevaju uspješno zaštititi strategijske objekte kao što su aerodromi. Protuzračna obrana učinkovita je samo ako radi 24 sata na dan.
Po jednom PZO sustavu potrebno je osigurati najmanje pet obučenih posada. Čak i kad bi tehnički osposobili sve PZO sustave koje imaju u rezervi, obuka protuavionaca je složena, skupa i traje dugo. U tom smislu, ne mogu se očekivati značajna kratkoročna poboljšanja ruske protuzračne obrane.