Vojni komentator: Novi potez Kremlja oko taktičkog nuklearnog oružja dokazuje - Putinu ponestaje opcija

Rusi uvelike blefiraju uz pomoć kibicera Lukašenka

FOTO: AFP

Primjena taktičkog nuklearnog naoružanja značila bi globalnu političku i gospodarsku izolaciju Rusije što niti jedna vlast u Kremlju ne bi preživjela. Zbog toga, izjave Aleksandra Lukašenka i ruskog ministra obrane Sergeja Šojgua, za sada, treba gledati kao loš propagandni igrokaz.

Bjeloruski čelnik Aleksandar Lukašenko izjavio je 25. svibnja da je Rusija počela premještati nuklearno oružje svom zapadnom susjedu i savezniku. Prema objavi ruske državne novinske agencije TASS, ministri obrane Rusije i Bjelorusije, Sergej Šojgu i Viktor Hrenin, tog su dana u Minsku potpisali dokument o raspoređivanju ruskog taktičkog nuklearnog oružja na bjeloruskom teritoriju.

Međutim, Rusija će zadržati kontrolu nad svojim nuklearnim oružjem stacioniranim u susjednoj Bjelorusiji. Dakle, Rusija neće isporučiti nuklearno oružje Republici Bjelorusiji, a kontrola nad njim i odluka o njegovoj uporabi ostaje u ruskim rukama.

Početak gradnje spremišta nije najavljen

Unatoč tome, nuklearno oružje u Bjelorusiji još uvijek je “prazna puška”. Prema šturim informacijama, objavljen je početak izgradnje objekata za skladištenje taktičkih nuklearnih bojevih glava. Nema roka završetka izgradnje skladišta niti neovisne potvrde o početku radova.

Za javnost, sve je počelo 25. ožujka ove godine kad je predsjednik Vladimir Putin objavio je da će Rusija rasporediti taktičko nuklearno oružje u Bjelorusiji. Ruski čelnik svoju odluku opisao je kao “ništa neuobičajeno”. Lukašenko je taj potez opravdao provokacijama Zapada i prijetnjama Bjelorusiji.

Ne zna se ni datum okončanja obuke za Bjeloruse

Nakon te najave, početkom travnja, bjeloruske raketne jedinice počele su s obukom na ruskim raketnim sustavima koji mogu nositi nuklearno oružje. Radi se o balističkom raketnom sustavu 9K720 Iskander-M. Puni ciklus obuke, o načinu upotrebe i održavanju sustava Iskander-M, obavit će se na jednom od poligona ruskih oružanih snaga. Međutim, nitko ne zna datum okončanja obuke.

Također, rok za postizanje operativne spremnosti raketnih jedinica ostaje nepoznat kao i plan za prebacivanje nuklearnih bojevih glava izvan granica Ruske Federacije. Naime, nuklearne bojeve glave čuvaju se u zasebnim skladištima pod posebnim sigurnosnim režimom fizičke zaštite. Procjenjuje se da Rusija posjeduje približno 6500 nuklearnih bojevih glava, od kojih je oko 4330 dostupno za upotrebu vojnim postrojbama.

Od ukupnog broja, procjena je da vojska raspolaže s 1830 taktičkih nuklearnih bojevih glava. Sjedinjene Države pomno prate svaku aktivnost vezanu za ta skladišta, a za sada nema informacija o izmještanju taktičkog nuklearnog oružja iz ruskih skladišta. To što paradiraju mogući nosači bojevih glava, ne znači nikakvu nuklearnu prijetnju.

Modernizacija Su-25 nema nikakvog smisla

Bjeloruski diktator Aleksandar Lukašenko voli se razbacivati nuklearnom terminologijom. Prošle je godine zatražio od Putina da Rusija modernizira jurišne zrakoplove Suhoj Su-25 za primjenu nuklearnih bombi. To je notorna glupost. Modernizirati podzvučnog jurišnika za isporuku atomskih bombi je isto kao prenamijeniti buldožer za ulogu ambulantnih kola.

Oduševljen napretkom vojne suradnje, bivši šef zemljoradničke zadruge, Aleksandar Lukašenko, u petak je izjavio da je spreman primiti “strateško” rusko nuklearno oružje “ako bude potrebno”. Normalno, službena Moskva nije nagovijestila takve planove. Osim političke poruke, i ponovnog igranja na kartu ucjene nuklearnom prijetnjom, eventualno razmještanje ruskih taktičkih nuklearnih bojeva u Bjelorusiji Rusiji ne donosu nikakvu operativnu prednost.

Moskva je već imala bojeve glave raspoređene u Kalinjingradu

Ministar obrane Litve još je u travnju 2022. izjavio da su se nuklearne bojeve glave uvijek bile raspoređene u Kalinjingradu, ruskoj izoliranoj enklavi između Poljske i Litve. Dakle, Moskva već raspolaže nuklearnim kapacitetima zapadno od Bjelorusije prema NATO članicama.

U odnosu na ukrajinsko ratište, razmještaj taktičkih nuklearnih bojevih glava u Bjelorusiji također ne predstavlja značajnu operativnu prednost. Raketne jedinice Vojske Ruske Federacije sa sadašnjih položaja mogu dosegnuti svaku točku ukrajinskog teritorija. Raketni sustavi Iskander M već su ionako u sastavu ruskih raketnih jedinica bili korišteni na teritoriju Bjelorusije. Dakle, ovi visoko mobilni taktičkih balistički projektili mogli su biti opremljeni nuklearnim bojevim glavama. Kao da Moskva pita Minsk za dozvolu!

Primjena taktičkog nuklearnog oružja nema opravdanje

O mogućoj upotrebi taktičkog nuklearnog naoružanja već se mnogo pričalo i pisalo. Primjena takve vrste oružja, u sadašnjem tipu konflikta kakav je ruska invazija na Rusiju, nema svoje političko, a niti vojno opravdanje. Pored zapadnih država, Kina i Indija jasno su dale do znanja o prihvatljivosti primjene nuklearnog naoružanja kao sredstva za potporu ruskom kilavom vojnom pohodu na Ukrajinu. Nitko ne želi da se promjeni sadašnje poimanje nuklearnog oružja kao sredstva odvraćanja u sredstvo agresije.

U protivnom, većina država koje imaju tehnološke i financijske kapacitete počele bi razvijati svoje nuklearne snage. U Europi to su Finska, Švedska, Poljska, Turska pa možda i Rumunjska. Na dalekom istoku potencijalni kandidati su Japan, Južna Koreja i Tajvan. To je za Kinu potpuno neprihvatljivo.

Ruski blef s nuklearnim oružjem u Bjelorusiji

Dakle, primjena taktičkog nuklearnog naoružanja značila bi globalnu političku i gospodarsku izolaciju Rusije što niti jedna vlast u Kremlju ne bi preživjela. Vojna opravdanost je krajnje upitna. Taktičko nuklearno oružje razvijeno ja za vrijeme Hladnog rata za uništavanje protivničkih zapovjednih mjesta, aerodroma, velikih koncentracija oružanih snaga.

U sadašnjem načinu ratovanja u Ukrajini, najveća borbena formacija koja je korištena u borbenom rasporedu bila je veličine bojne. Brigada je eventualno bila prikupljana, kao cjelina, za smotru ili izvođenje vježbi. Dakle, ne postoji unosan cilj koji bi opravdao upotrebu nuklearnog sredstva.

Zbog toga, izjave Aleksandra Lukašenka i ruskog ministra obrane Sergeja Šojgua, za sada, treba gledati kao loš propagandni igrokaz. Rusima očito ponestaje opcija za okončanje sukoba pod njima povoljnim uvjetima pa uvelike blefiraju uz pomoć kibicera Lukašenka.