Uvođenjem suvremenih tenkova zapadnog podrijetla u naoružanje Združenih snaga Ukrajine, sigurno se otvara novo poglavlje rusko-ukrajinskog rata. Ruska propaganda nastoji na sve načine umanjiti značaj te pomoći. Minoriziraju se individualne taktičko-tehničke karakteristike pojedinih modela njemačkih, britanskih i američkih tenkova. Proizvode se lažne vijesti o njihovom navodnom uništenju iako se još nisu ni pojavili na frontu.
Kad bi se učinile pojedinačne usporedbe zapadnih i ruskih tenkova, nesumnjivu prevagu odnose oklopnjaci proizvedeni u zapadnoeuropskim i američkim tvornicama. Najbolji tenk u operativnoj upotrebi Vojske Ruske Federacije je T-90M. Model tenka T-90 nastao je kompilacijom najboljih karakteristika tenkova T-72 i T-80. Tenk T-72, u raznim varijantama, najviše je zastupljen u oružanim snaga Ruske Federacije.
Sovjetski odgovor za M-1 Abrams
Relativno je prikladan za masovnu proizvodnju, pa je zbog toga i njegova cijena znatno niža. Tenk T-80, pak, trebao je biti sovjetski odgovor na američki tenk M-1 Abrams. Originalno je bio zamišljen s plinskom turbinom umjesto pouzdanog dizel motora. Poboljšana je kupola, oklopna zaštita, sustav upravljanja vatrom i top.
Međutim, na kraju se pokazao preskupim za proizvodnju i održavanje. Manja količina proizvedenih jedinica zadržana je u naoružanju. Zbog plinske turbine, tenk T-80 pogodan je za korištenje u polarnim uvjetima jer ne treba zagrijati motor kao u slučaju dizelaša.
Dakle, perjanica ruskih oklopnih jedinica, posljednji model T-90M Proboj, objedinjuje dobre značajke svojih prethodnika. Međutim, i pored mnogih poboljšanja, T-90M baštini i koncepcijske nedostatke ruskih tenkova. Specifično rješenje auto-punjača topa ruskih tenkova smanjilo je broj članova posade s četiri na tri člana. Međutim, topovska municija smještena je u karuselu auto-punjača, neposredno ispod nišandžije i zapovjednika tenka.
Više faktora za vatrenu učinkovitost
Takvo rješenje znatno smanjuje mogućnost preživljavanja posade u slučaju pogotka u kupolu tenka. Unutrašnje eksplozije tenkovskog streljiva toliko su moćne da kupolu tenka, tešku dvanaest tona, bacaju u zrak i do pedeset metara. Ahilova peta svih ruskih tenkova spoj je kupole i tijela tenka.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ruski tenkovi imaju daleko slabiju oklopnu zaštitu jer su limitirani ukupnom maksimalno dozvoljenom masom tenka. Razne vrste eksplozivnog reaktivnog oklopa povećavaju razinu otpornosti na izravne pogotke. No, jednom aktiviran element reaktivnog oklopa ne može se mijenjati tijekom bitke. Na drugoj strani, manja masa ruskih tenkova omogućava im lakše savladavanje prepreka i korištenje cestovne infrastrukture.
Iako ruski tenkovi imaju topove većeg kalibra, njihova učinkovitost ne može se mjeriti s topovima Rheinmetall Rh-120, ugrađenim u njemački Leopard 2 ili američki Abrams M-1. Ne računajući razlike u osposobljenosti posada, vatrena učinkovitost tenka predstavlja zbroj svojstava tenkovskog topa, metka koji se ispaljuje, sustava upravljanja vatrom kao i mehanizma stabilizacije topa kad otvara vatru u pokretu.
Preokret u protuoklopnoj borbi
Ukupan zbroj pojedinačnih elemenata na strani je zapadnih tenkova. U Pustinjskoj oluji zabilježen je slučaj kad je protuoklopna potkalibarska granata M829A1 probila kupolu čak dva iračka tenka T-72.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ipak, malo je vjerojatno da će doći do izravnih sučeljavanja tenkova Leopard 2 i T-90M Proboj. Iskustva iz Drugog svjetskog rata govore da je samo 25 posto tenkova uništeno izravnom vatrom protivničkih tenkova. Prva masovna pojava protuoklopnih navođenih projektila za vrijeme Izraelsko-arapskog rata 1973. godine značila je preokret u protuoklopnoj borbi.
U prvim danima rata, sovjetske protuoklopne navođene rakete AT-3 Sagger, kod nas poznatije kao Maljutka, masakrirale su izraelske oklopne brigade koje su pokušale odbaciti egipatske trupe s istočne obale Sueskog kanala.
Ne postoji nepobjedivi tenk
U Zaljevskom ratu, iako je dolazilo do izravnog sukoba iračkih i američkih tenkova, najviše iračkog oklopa uništeno je protuoklopnim raketama TOW lansiranim s borbenih vozila pješadije Bradley M2. Ne postoji nepobjedivi tenk. Iako su ruska protuoklopna sredstva tehnološki inferiornija u odnosu na zapadne sustave koje koriste Ukrajinci, pravilnom upotrebom mogu zaustaviti svaki tenk.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U prvim danima rata, kad Ukrajinci još nisu imali američke protuoklopne rakete Javelin, ključnu ulogu na ratištu igrala je ukrajinska laserski navođena protuoklopna raketa Stugna-P. Imali su oko 2500 komada raketa tako da su mogli bitno utjecati na tijek operacija.
Premda ne postoje precizne statistike, u dosadašnjem dijelu rusko-ukrajinskog rata, najviše tenkova uništeno je djelovanjem artiljerije, raketnih protuoklopnih sustava i protutenkovskih mina. Zabilježeno je svega nekoliko izravnih sudara protivničkog oklopa.
U travnju stižu novi tenkovi
Također, brojni i moderni ruski jurišni helikopteri tipa Kamov Ka-52, čija je temeljna namjena protuoklopna borba, nisu se iskazali u zadaćama uništenja protivničkih tenkova. Jedan od ključnih razloga je jako loše združeno djelovanje ruskih kopnenih i helikopterskih postrojbi. Drugi razlog je relativno učinkovita ukrajinska trupna protuzračna obrana. Čak su zabilježena dva slučaja obaranja jurišnih helikoptera Ka-52 protuoklopnim raketama Stugna-P.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prema dostupnim informacijama, tijekom travnja ukrajinska vojska trebala bi dobiti zapadnu pomoć ekvivalentnu dvjema mehaniziranim brigadama. U broju borbene tehnike to je preko šezdeset tenkova i oko 180 komada borbenih vozila pješadije i oklopnih transportera.
Od tenkova dominira isporuka njemačkih Leoparda-2 varijante A6 i A4. Leopard 2 A6 trenutno je najbolji tenk na ratištu. Varijanta tenka Leopard 2 A4 bolja je od svih ruskih tenkova, osim posljednjeg modela T-90M. Ipak, Ukrajinci već nadograđuju module eksplozivnog reaktivnog oklopa na stariju varijantu Leoparda 2 A4.
Abramsi mogu stići tek najesen
Britanci su isporučili jednu tenkovsku satniju tenkova Challenger 2. Od obećanih 14 isporučeno je 12 komada, a u pripremi je isporuka još jedne satnije. Obećani američki M1 Abramsi mogu se očekivati tek najesen.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Od borbenih vozila pješadije isporučena je prva količina od pedeset američkih M2 Bradley i 40 njemačkih Mardera te znatan broj oklopnih transportera Stryker. Nažalost, njemačka borbena vozila pješadije isporučena su bez protuoklopnih raketa Milan, francuske proizvodnje.
Na putu prema Ukrajini je četrdeset švedskih CV-90 koji su po svim elementima trenutno najbolje borbeno vozilo pješadije u operativnoj upotrebi. Iako nema službene potvrde, procjenjuje se da su Francuzi isporučili 30 komada izvidničkih vozila AMX-10 RC. Zbog topa kalibra od 105 milimetara vrlo često nepravilno kategoriziraju AMX-10 RC kao laki tenk.
Ratište površine 45.000 četvornih km
Nepoznanica je na koji će način ukrajinska vojska ustrojiti oklopno-mehanizirane postrojbe od različitih borbenih sredstava dobivenih sa Zapada. Raznolikost u opremi i kalibru naoružanja dodatno čini logističku potporu složenijom. Tako top na Leopardu 2 koristi standardni NATO kalibar od 120 milimetara s glatkom cijevi, dok Challenger 2 ima top istog kalibra, ali sa izlučenom cijevi. Izvidničko vozilo AMX-10RC koristi top NATO kalibra od 105 milimetara, ali za njega odgovaraju samo francuske granate.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ipak, uočavaju se neke naznake organizacije. Tako je od oklopnih vozila, točkaša Stryker, formirana 82. jurišna brigada. Prednost 8X8 Stryker borbenih vozila je brzina i veliki radijus djelovanja, a ne oklopna zaštita. Imajući to u vidu, namjena ove brzo pokretne jedinice bila bi eksploatacija uspjeha nakon proboja obrambenih linija.
Naime, i pored stalnog rasta snaga, ukrajinsko ratište i dalje je slabo zasićeno trupama. Samo površina južnog dijela ratišta, zapadno od Donjecka do Dnjepra i južno do granice s Krimom iznosi 45.471 četvornih kilometara. To je otprilike 80 posto površine Hrvatske. Tako veliki prostori idealni su za duboke i brze prodore. Osim Strykera, za takve vrste operacija prikladan je i francuski AMX-10 RC koji ima autonomiju djelovanja do 800 kilometara.
Kako je to izgledalo 1940.
Satnija tenkova Challenger 2 raspoređena je u elitnu ukrajinsku zračno-desantnu brigadu. Ukrajinci su zračno-desantne postrojbe koristili za obavljanje kratkotrajnih, ali važnih zadataka kad se, u kratkom vremenu, trebalo ostvariti kritičan borbeni učinak i izraziti težište. To ukazuje da će se novopridošla, superiorna borbena sredstva, namjenski koristiti za zadaće gdje njihove taktičko-tehničke osobine mogu biti presudne.
Ipak, bitke ne dobivaju tenkovi i njihov broj, već zapovjednici tenkovske posade koji provode primjerene taktičke radnje, mjere i postupke. Kad su njemački panzeri, 10. svibnja 1940. godine, preko Belgije i Nizozemske krenuli na Francusku, imali su znatno manje tenkova nego Francuzi i Britanci zajedno. Pored toga, francuski tenkovi tada su bili bolji od njemačkih. Njemačke oklopne postrojbe masovno su koristile i čehoslovačke tenkove zarobljene nakon okupacije te zemlje.
Međutim, bolja organizacija tenkovskih postrojbi, primjereniji i efikasniji način upotrebe oklopa te iznenađenje prodorom kroz Ardene za samo šest tjedana, slomio je otpor, na papiru, najmoćnijih savezničkih snaga.
Borba sirijskih i izraelskih tenkova
Godine 1973., za vrijeme Yom Kippurskog rata, sirijske snage izvršile su masovni tenkovski napad na Golansku visoravan. Ukupno 500 tenkova napalo je u zoni obrane jedne izraelske oklopne brigade. Sa svega 100 raspoloživih tenkova tipa Centurion, Izraelci su branili pravac natapanja najveće mase tenkova upotrijebljene na Bliskom istoku do tog jutra.
Dok su se Sirijci držali striktno taktike koju su im prezentirali sovjetski instruktori, izraelski zapovjednici prilagodili su obuku posada i taktiku uvjetima ratišta. Sirijski tenkisti obučavani su otvarati vatru iz topa na daljinama ne većima od 1000 do 1500 metara. Izraelci, svjesni uvjeta vrlo česte dobre vidljivosti, uvježbali su svoje tenkiste u neposrednom gađanju ciljeva već na 4000 metara udaljenostima.
Mnogi sirijski tenkovi nisu ni došli u priliku upotrijebiti top, a već su bili uništeni. Sovjetski instruktori učili su sirijske tenkiste napadati sa zatvorenim poklopcem na kupoli tenka. Takav način upotrebe znatno je ograničio mogućnost osmatranja bojišta. Izraelci, kao i njemački tenkisti u Drugom svjetskom ratu, napadali su tako sto je zapovjednik tenka, nezaštićen, kroz otvoreni poklopac kupole tenka daleko bolje navodio djelovanje ostataka posade.
Ne dobivaju bitke tenkovi, već posade
Ipak, presudna je bila odlučnost i hrabrost izraelskih tenkovskih posada. Iza njih nije bilo druge linije obrane. Iza njih su bile njihove obitelji. Tenkovska bitka trajala je od 6. do 9. rujna 1973. godine. Oko 80 posto izraelskih posada stradalo je u obrani. Sirijska strana ostala je bez najmanje 260 tenkova tipa T-55 i T-62. Zaustavljen je pokušaj sirijskog prodora i stvoreni su uvjeti za izraelski protuudar.
Dakle, tenk, kao moćno borbeno sredstvo koje integrira vatrenu moć, manevar i oklopnu zaštitu, ne dobiva bitke. Bitke dobivaju ljudi koji svojom vještinom i taktičkim umijećem nadmaše neprijatelja. Onaj koji uspije bolje iskoristiti prednosti, a anulirati nedostatke tenka, dobiva bitku.
Donacija od 100 tenkova M1 Abrams
Prema izjavi njemačkog ministra obrane Borisa Pistoriusa, zemlje NATO saveza planiraju poslati u Ukrajinu dvije bojne, ukupno 88 tenkova “Leopard 2” i četiri bojne snage 176 tenkova “Leopard 1”. Pored toga, poljska i američka donacija trebala bi sadržavati oko 100 tenkova M1 Abrams.
Britanci planiraju poslati još jednu satniju britanskih tenkova “Challenger 2”. Ako sve stigne do kraja 2023. godine, to bi bio velik uspjeh. Do tada, osnovna karakteristika zapadnih tenkova na ukrajinskom ratištu ostaje njihova malobrojnost.
Ipak, pored sve propagande, ne treba smetnuti s uma da ruska strana izuzetno ozbiljno shvaća prijetnju dolaska nove vrste tenkova na ratište.
Vojni komentator: Ovo su faktori zbog kojih su zapadni tenkovi superiorniji. A ruski usto imaju i smrtonosnu manu
Ipak, bitke ne dobivaju tenkovi i njihov broj, već zapovjednici tenkovske posade
Iako ruski tenkovi imaju topove većeg kalibra, njihova učinkovitost ne može se mjeriti s topovima Rheinmetall Rh-120, ugrađenim u njemački Leopard 2 ili Američki Abrams M-1. Ne računajući razlike u osposobljenosti posada, vatrena učinkovitost tenka predstavlja zbroj svojstava tenkovskog topa, metka koji se ispaljuje, sustava upravljanja vatrom kao i mehanizma stabilizacije topa kad otvara vatru u pokretu
Uvođenjem suvremenih tenkova zapadnog podrijetla u naoružanje Združenih snaga Ukrajine, sigurno se otvara novo poglavlje rusko-ukrajinskog rata. Ruska propaganda nastoji na sve načine umanjiti značaj te pomoći. Minoriziraju se individualne taktičko-tehničke karakteristike pojedinih modela njemačkih, britanskih i američkih tenkova. Proizvode se lažne vijesti o njihovom navodnom uništenju iako se još nisu ni pojavili na frontu.
Kad bi se učinile pojedinačne usporedbe zapadnih i ruskih tenkova, nesumnjivu prevagu odnose oklopnjaci proizvedeni u zapadnoeuropskim i američkim tvornicama. Najbolji tenk u operativnoj upotrebi Vojske Ruske Federacije je T-90M. Model tenka T-90 nastao je kompilacijom najboljih karakteristika tenkova T-72 i T-80. Tenk T-72, u raznim varijantama, najviše je zastupljen u oružanim snaga Ruske Federacije.
Sovjetski odgovor za M-1 Abrams
Relativno je prikladan za masovnu proizvodnju, pa je zbog toga i njegova cijena znatno niža. Tenk T-80, pak, trebao je biti sovjetski odgovor na američki tenk M-1 Abrams. Originalno je bio zamišljen s plinskom turbinom umjesto pouzdanog dizel motora. Poboljšana je kupola, oklopna zaštita, sustav upravljanja vatrom i top.
Međutim, na kraju se pokazao preskupim za proizvodnju i održavanje. Manja količina proizvedenih jedinica zadržana je u naoružanju. Zbog plinske turbine, tenk T-80 pogodan je za korištenje u polarnim uvjetima jer ne treba zagrijati motor kao u slučaju dizelaša.
Dakle, perjanica ruskih oklopnih jedinica, posljednji model T-90M Proboj, objedinjuje dobre značajke svojih prethodnika. Međutim, i pored mnogih poboljšanja, T-90M baštini i koncepcijske nedostatke ruskih tenkova. Specifično rješenje auto-punjača topa ruskih tenkova smanjilo je broj članova posade s četiri na tri člana. Međutim, topovska municija smještena je u karuselu auto-punjača, neposredno ispod nišandžije i zapovjednika tenka.
Više faktora za vatrenu učinkovitost
Takvo rješenje znatno smanjuje mogućnost preživljavanja posade u slučaju pogotka u kupolu tenka. Unutrašnje eksplozije tenkovskog streljiva toliko su moćne da kupolu tenka, tešku dvanaest tona, bacaju u zrak i do pedeset metara. Ahilova peta svih ruskih tenkova spoj je kupole i tijela tenka.
Ruski tenkovi imaju daleko slabiju oklopnu zaštitu jer su limitirani ukupnom maksimalno dozvoljenom masom tenka. Razne vrste eksplozivnog reaktivnog oklopa povećavaju razinu otpornosti na izravne pogotke. No, jednom aktiviran element reaktivnog oklopa ne može se mijenjati tijekom bitke. Na drugoj strani, manja masa ruskih tenkova omogućava im lakše savladavanje prepreka i korištenje cestovne infrastrukture.
Iako ruski tenkovi imaju topove većeg kalibra, njihova učinkovitost ne može se mjeriti s topovima Rheinmetall Rh-120, ugrađenim u njemački Leopard 2 ili američki Abrams M-1. Ne računajući razlike u osposobljenosti posada, vatrena učinkovitost tenka predstavlja zbroj svojstava tenkovskog topa, metka koji se ispaljuje, sustava upravljanja vatrom kao i mehanizma stabilizacije topa kad otvara vatru u pokretu.
Preokret u protuoklopnoj borbi
Ukupan zbroj pojedinačnih elemenata na strani je zapadnih tenkova. U Pustinjskoj oluji zabilježen je slučaj kad je protuoklopna potkalibarska granata M829A1 probila kupolu čak dva iračka tenka T-72.
Ipak, malo je vjerojatno da će doći do izravnih sučeljavanja tenkova Leopard 2 i T-90M Proboj. Iskustva iz Drugog svjetskog rata govore da je samo 25 posto tenkova uništeno izravnom vatrom protivničkih tenkova. Prva masovna pojava protuoklopnih navođenih projektila za vrijeme Izraelsko-arapskog rata 1973. godine značila je preokret u protuoklopnoj borbi.
U prvim danima rata, sovjetske protuoklopne navođene rakete AT-3 Sagger, kod nas poznatije kao Maljutka, masakrirale su izraelske oklopne brigade koje su pokušale odbaciti egipatske trupe s istočne obale Sueskog kanala.
Ne postoji nepobjedivi tenk
U Zaljevskom ratu, iako je dolazilo do izravnog sukoba iračkih i američkih tenkova, najviše iračkog oklopa uništeno je protuoklopnim raketama TOW lansiranim s borbenih vozila pješadije Bradley M2. Ne postoji nepobjedivi tenk. Iako su ruska protuoklopna sredstva tehnološki inferiornija u odnosu na zapadne sustave koje koriste Ukrajinci, pravilnom upotrebom mogu zaustaviti svaki tenk.
U prvim danima rata, kad Ukrajinci još nisu imali američke protuoklopne rakete Javelin, ključnu ulogu na ratištu igrala je ukrajinska laserski navođena protuoklopna raketa Stugna-P. Imali su oko 2500 komada raketa tako da su mogli bitno utjecati na tijek operacija.
Premda ne postoje precizne statistike, u dosadašnjem dijelu rusko-ukrajinskog rata, najviše tenkova uništeno je djelovanjem artiljerije, raketnih protuoklopnih sustava i protutenkovskih mina. Zabilježeno je svega nekoliko izravnih sudara protivničkog oklopa.
U travnju stižu novi tenkovi
Također, brojni i moderni ruski jurišni helikopteri tipa Kamov Ka-52, čija je temeljna namjena protuoklopna borba, nisu se iskazali u zadaćama uništenja protivničkih tenkova. Jedan od ključnih razloga je jako loše združeno djelovanje ruskih kopnenih i helikopterskih postrojbi. Drugi razlog je relativno učinkovita ukrajinska trupna protuzračna obrana. Čak su zabilježena dva slučaja obaranja jurišnih helikoptera Ka-52 protuoklopnim raketama Stugna-P.
Prema dostupnim informacijama, tijekom travnja ukrajinska vojska trebala bi dobiti zapadnu pomoć ekvivalentnu dvjema mehaniziranim brigadama. U broju borbene tehnike to je preko šezdeset tenkova i oko 180 komada borbenih vozila pješadije i oklopnih transportera.
Od tenkova dominira isporuka njemačkih Leoparda-2 varijante A6 i A4. Leopard 2 A6 trenutno je najbolji tenk na ratištu. Varijanta tenka Leopard 2 A4 bolja je od svih ruskih tenkova, osim posljednjeg modela T-90M. Ipak, Ukrajinci već nadograđuju module eksplozivnog reaktivnog oklopa na stariju varijantu Leoparda 2 A4.
Abramsi mogu stići tek najesen
Britanci su isporučili jednu tenkovsku satniju tenkova Challenger 2. Od obećanih 14 isporučeno je 12 komada, a u pripremi je isporuka još jedne satnije. Obećani američki M1 Abramsi mogu se očekivati tek najesen.
Od borbenih vozila pješadije isporučena je prva količina od pedeset američkih M2 Bradley i 40 njemačkih Mardera te znatan broj oklopnih transportera Stryker. Nažalost, njemačka borbena vozila pješadije isporučena su bez protuoklopnih raketa Milan, francuske proizvodnje.
Na putu prema Ukrajini je četrdeset švedskih CV-90 koji su po svim elementima trenutno najbolje borbeno vozilo pješadije u operativnoj upotrebi. Iako nema službene potvrde, procjenjuje se da su Francuzi isporučili 30 komada izvidničkih vozila AMX-10 RC. Zbog topa kalibra od 105 milimetara vrlo često nepravilno kategoriziraju AMX-10 RC kao laki tenk.
Ratište površine 45.000 četvornih km
Nepoznanica je na koji će način ukrajinska vojska ustrojiti oklopno-mehanizirane postrojbe od različitih borbenih sredstava dobivenih sa Zapada. Raznolikost u opremi i kalibru naoružanja dodatno čini logističku potporu složenijom. Tako top na Leopardu 2 koristi standardni NATO kalibar od 120 milimetara s glatkom cijevi, dok Challenger 2 ima top istog kalibra, ali sa izlučenom cijevi. Izvidničko vozilo AMX-10RC koristi top NATO kalibra od 105 milimetara, ali za njega odgovaraju samo francuske granate.
Ipak, uočavaju se neke naznake organizacije. Tako je od oklopnih vozila, točkaša Stryker, formirana 82. jurišna brigada. Prednost 8X8 Stryker borbenih vozila je brzina i veliki radijus djelovanja, a ne oklopna zaštita. Imajući to u vidu, namjena ove brzo pokretne jedinice bila bi eksploatacija uspjeha nakon proboja obrambenih linija.
Naime, i pored stalnog rasta snaga, ukrajinsko ratište i dalje je slabo zasićeno trupama. Samo površina južnog dijela ratišta, zapadno od Donjecka do Dnjepra i južno do granice s Krimom iznosi 45.471 četvornih kilometara. To je otprilike 80 posto površine Hrvatske. Tako veliki prostori idealni su za duboke i brze prodore. Osim Strykera, za takve vrste operacija prikladan je i francuski AMX-10 RC koji ima autonomiju djelovanja do 800 kilometara.
Kako je to izgledalo 1940.
Satnija tenkova Challenger 2 raspoređena je u elitnu ukrajinsku zračno-desantnu brigadu. Ukrajinci su zračno-desantne postrojbe koristili za obavljanje kratkotrajnih, ali važnih zadataka kad se, u kratkom vremenu, trebalo ostvariti kritičan borbeni učinak i izraziti težište. To ukazuje da će se novopridošla, superiorna borbena sredstva, namjenski koristiti za zadaće gdje njihove taktičko-tehničke osobine mogu biti presudne.
Ipak, bitke ne dobivaju tenkovi i njihov broj, već zapovjednici tenkovske posade koji provode primjerene taktičke radnje, mjere i postupke. Kad su njemački panzeri, 10. svibnja 1940. godine, preko Belgije i Nizozemske krenuli na Francusku, imali su znatno manje tenkova nego Francuzi i Britanci zajedno. Pored toga, francuski tenkovi tada su bili bolji od njemačkih. Njemačke oklopne postrojbe masovno su koristile i čehoslovačke tenkove zarobljene nakon okupacije te zemlje.
Međutim, bolja organizacija tenkovskih postrojbi, primjereniji i efikasniji način upotrebe oklopa te iznenađenje prodorom kroz Ardene za samo šest tjedana, slomio je otpor, na papiru, najmoćnijih savezničkih snaga.
Borba sirijskih i izraelskih tenkova
Godine 1973., za vrijeme Yom Kippurskog rata, sirijske snage izvršile su masovni tenkovski napad na Golansku visoravan. Ukupno 500 tenkova napalo je u zoni obrane jedne izraelske oklopne brigade. Sa svega 100 raspoloživih tenkova tipa Centurion, Izraelci su branili pravac natapanja najveće mase tenkova upotrijebljene na Bliskom istoku do tog jutra.
Dok su se Sirijci držali striktno taktike koju su im prezentirali sovjetski instruktori, izraelski zapovjednici prilagodili su obuku posada i taktiku uvjetima ratišta. Sirijski tenkisti obučavani su otvarati vatru iz topa na daljinama ne većima od 1000 do 1500 metara. Izraelci, svjesni uvjeta vrlo česte dobre vidljivosti, uvježbali su svoje tenkiste u neposrednom gađanju ciljeva već na 4000 metara udaljenostima.
Mnogi sirijski tenkovi nisu ni došli u priliku upotrijebiti top, a već su bili uništeni. Sovjetski instruktori učili su sirijske tenkiste napadati sa zatvorenim poklopcem na kupoli tenka. Takav način upotrebe znatno je ograničio mogućnost osmatranja bojišta. Izraelci, kao i njemački tenkisti u Drugom svjetskom ratu, napadali su tako sto je zapovjednik tenka, nezaštićen, kroz otvoreni poklopac kupole tenka daleko bolje navodio djelovanje ostataka posade.
Ne dobivaju bitke tenkovi, već posade
Ipak, presudna je bila odlučnost i hrabrost izraelskih tenkovskih posada. Iza njih nije bilo druge linije obrane. Iza njih su bile njihove obitelji. Tenkovska bitka trajala je od 6. do 9. rujna 1973. godine. Oko 80 posto izraelskih posada stradalo je u obrani. Sirijska strana ostala je bez najmanje 260 tenkova tipa T-55 i T-62. Zaustavljen je pokušaj sirijskog prodora i stvoreni su uvjeti za izraelski protuudar.
Dakle, tenk, kao moćno borbeno sredstvo koje integrira vatrenu moć, manevar i oklopnu zaštitu, ne dobiva bitke. Bitke dobivaju ljudi koji svojom vještinom i taktičkim umijećem nadmaše neprijatelja. Onaj koji uspije bolje iskoristiti prednosti, a anulirati nedostatke tenka, dobiva bitku.
Donacija od 100 tenkova M1 Abrams
Prema izjavi njemačkog ministra obrane Borisa Pistoriusa, zemlje NATO saveza planiraju poslati u Ukrajinu dvije bojne, ukupno 88 tenkova “Leopard 2” i četiri bojne snage 176 tenkova “Leopard 1”. Pored toga, poljska i američka donacija trebala bi sadržavati oko 100 tenkova M1 Abrams.
Britanci planiraju poslati još jednu satniju britanskih tenkova “Challenger 2”. Ako sve stigne do kraja 2023. godine, to bi bio velik uspjeh. Do tada, osnovna karakteristika zapadnih tenkova na ukrajinskom ratištu ostaje njihova malobrojnost.
Ipak, pored sve propagande, ne treba smetnuti s uma da ruska strana izuzetno ozbiljno shvaća prijetnju dolaska nove vrste tenkova na ratište.