Došao je kraj političkoj trakavici oko njemačke izvozne dozvole za tenkove Leopard 2 u Ukrajinu. Kako javljaju njemački mediji, vlada kancelara Olafa Scholza isporučit će Ukrajini jednu satniju od 14 tenkova Leopard 2A6 koje trenutno koristi Bundeswehr. Također ukinuto je ograničenje isporuke Ukrajini njemačkih tenkova drugim zemljama koje imaju u naoružanju Leopard 2. Pored Njemačke, u prvoj tranši Leopardi 2 u Ukrajinu stižu još iz Poljske, Nizozemske i Norveške. Ukupno više od pedeset tenkova.
Zanimljivo je da iz Washingtona stižu nepotvrđene vijesti o pripremi za slanje američkih tenkova M1 Abrams. Uz to, Francuska je najavila pojačanje ukrajinske obrane s još nepoznatim brojem tenkova Leclerc. Svemu je predvodila odluka vlade u Londonu o donaciji 14 britanskih tenkova Challenger II. U javnosti se spominju tenkovi zapadnog porijekla kao ključno oružje koje bi trebalo preokrenuti rat u korist Ukrajinaca.
Gube tenkove na isti način
Nasuprot takvoj tvrdnji, od samog početka ruske agresije, širi se mišljenje kako su nove tehnologije učinile tenkove zastarjelim i preskupim ratnim strojem za dvadeset i prvo stoljeće. Rasprave o vrijednosti tenka, kao borbenog stroja, vode se od prvog pojavljivanja na bojišnici, 15. rujna 1916. godine, tijekom britanskog prodora kod mjesta Flers–Courcelette. U okviru velike ofenzive na rijeci Somi, debitantska pojava britanskog tenka Mark I izazvala je paniku u njemačkim redovima.
Međutim, prvo pojavljivanje na bojnom polju pokazalo je i nedostatke oklopnjaka na gusjenicama. U dosadašnjem tijeku rata u Ukrajini, dokumentirani gubitak tenkova ruske vojske iznosi 1642 komada. Ukrajinski gubitci su znatno manji. Na jedan ukrajinski, Rusi su gubili 3,6 svojih tenkova. I pored velike razlike u apsolutnim brojkama, način na koji su zaraćene snage gubile tenkove gotovo je identičan.
Puno ruskih tenkova tehnički neispravan
Postotak ruskih uništenih ili oštećenih tenkova iznosi 63 posto, a ukrajinskih 64 posto. Od ukupnih gubitaka, zarobljeno ili napušteno je 37 posto ruskih tenkova. Na ukrajinskoj strani postotak je za jedan posto manji. Dakle, nešto manje od 40 posto gubitaka tenkova otpada na neborbena djelovanja. Nedostatak goriva i streljiva kao i kvarovi, bili su najčešći razlozi napuštanja oklopnih borbenih strojeva. Stoga, zakazalo je logističko osiguranje.
Stvarni odnos je mnogo veći u korist tehničke neispravnosti jer je veliki dio defektnih tenkova povučen u radionice na popravak ili odložen na depoima neoperativne tehnike. Iskazivanjem samo apsolutnih brojeva o uništenim tenkovima također se ne dobiva prava slika o borbenoj vrijednosti tenka. Veliki broj ruskih gubitaka dogodio se u marševskim kolonama, kad su tenkovi najranjiviji. Tenkovske jedinice nisu uspjele formirati napadni, odnosno obrambeni, borbeni raspored, a već su bili izloženi vatrenim udarima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nepovoljan položaj zbog ljudske gluposti
Ukrajinsko topništvo i avijacija masakrirali su ruske oklopne kolone koje su stajale bez goriva. Napadnim djelovanjima iz zasjede, brojne ukrajinske brzopokretne protuoklopne grupe, sa sigurne distance nanosile su gubitke kolonama bez bočnog borbenog osiguranja. Dakle, ljudskom glupošću tenkovi su dovedeni u potpuno nepovoljan taktički položaj. Spektakularne slike s početka rata, kad je Bayraktar TB2, vođenim laserskim bombama uništavao ruske tenkove bile su moguće jer Rusi nisu imali organiziranu trupnu PZO.
Također, Rusi nisu primjenjivali elektroničko ometanje ukrajinskih dronova. Greške su ispravljene. Turski dron, Bayraktar TB2 više se ne viđa u ulozi ubojice tenkova. Početna euforija, nakon prvih napada ruskim dronovima-kamikazama Lancet na ukrajinske tenkove polako se stišala. Ako nije pogođen u kritično mjesto, vrlo često količina eksploziva nije bila dovoljna za uništenje tenka. U stacionarnom položaju, obična “zečja” žičana mreža pokazala se dovoljnom obranom od napada ruskih Lancet-a.
Bojeva glava aktivira se pri udaru u žičanu mrežu, a tenk, ili drugo vozilo, ostalo bi neoštećeno. Dronovi jesu donijeli mnoge novine u načinu ratovanja, ali nisu presudno utjecali na provođenje ratnih operacija. Stvorio se dojam da se protuoklopne navođene rakete kao što je američki Javelin, britanski NLAW i ukrajinska Stugna-P, neubojito tenkovsko oružje. Ipak, najviše tenkova, na obje strane, uništeno je djelovanjem neprijateljske artiljerije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Rusi su tenkove koristili kao obične topove
Sprječavanje djelovanja protivničkih protuoklopnih oružja koje koristi pješadija, zadaća je mehanizirane pješadije. Neutralizaciju suparničke artiljerije treba odraditi vlastito topništvo. Kad nema učinkovite suradnje između različitih rodova vojske, gubici su neminovni. U borbenim djelovanjima tenk se koristio uglavnom pojedinačno, ponekad na razini voda, a izuzetno rijetko kao tenkovska satnija od dvanaest oklopnjaka.
Ruski odgovor na pojavu samonavođenih protuoklopnih raketa bio je povlačenje na četiri do šest kilometara od linije fronta. Tenk je korišten kao obični top za podršku pješadije. Brzi prodori, koje su ostvarili Ukrajinci u rujnu prošle godine, nisu vršeni tenkovima nego manjim udarnim skupinama sastavljenim od oklopnih vozila i transportera. Tenkovi su dolazili tek u drugom ešalonu. Niti jedna strana nije koristila tenkove na pravi način, niti je bila spremna za nove izazove protutenkovskog naoružanja.
Samostalna upotreba tenkova uvod u katastrofu
Također, niti jedna strana nije demonstrirala sposobnu integraciju pokreta i vatre združenih snaga pješadije, oklopa, artiljerije i zrakoplovstva. Samostalno djelovanje tenkova bez podrške pješadije prema organiziranoj protuoklopnoj obrani, čak i kad napadaju u velikom broju, uvod je u katastrofu. Precijenjena uloga oklopnih brigada bilo je bolno ratno iskustvo izraelskih tenkista tijekom Yom Kippur rata iz listopada 1973. godine.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U prvom tenkovskom protuudaru na Sinaju, izraelske oklopne brigade bile su desetkovane. Egipćani su ih dočekali s ruskim protuoklopnim raketama AT-3 Sagger, kod nas poznatije kao Maljutka. Od tada, pa sve do danas, samostalna upotreba tenkova, bez podrške mehanizirane pješadije, prakticira se samo u izuzetnim situacijama. U tom smislu Ukrajinci su većinu svoga oklopa organizirali u formacije mehaniziranih brigada gdje je odnos broja tenkova prema borbenim vozilima pješadije u omjeru jedan naprema tri.
Ukrajinska oklopna mehanizacija i artiljerija imaju slabosti
Slabost ukrajinskih oklopno mehaniziranih formacija jest neučinkovita koordinacija s artiljerijskim brigadama. Mana ukrajinskog topništva bilo je neefikasno kontrabatiranje, to jest borba protiv protivničke artiljerije. Samim tim ruska artiljerija mogla se koncentrirati na ukrajinske oklopne snage. Relativno zastarjela trupna PZO ukrajinskih brigada polako se popravlja dolaskom suvremenih mobilnih protuzrakoplovnih sustava.
U formaciji ruskih bataljunskih taktičkih grupa (BTG) na jedan tenk dolazi čak četiri borbena vozila pješadije. Zajedno sa cijevnom i raketnom artiljerijom u sastavu BTG, ostvarena je jaka koncentracija vatrene moći, ali ne i vojnika. Ruske BTG bile su popunjene samo sa 40 do 60 posto vojnika-pješaka, tako da je organizacija zaštite tenkova bila teško izvediva. Također, međusobna koordinacija djelovanja između BTG pokazala se nedovoljno učinkovitom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako ruske BTG nemaju dovoljno logističkih sredstva unutar svoje formacije, neminovno su bili oslonjeni na druge logističke postrojbe. To se pokazalo kao katastrofalna slabost. Tenkovi su stajali bez goriva. Rusi su već počeli odustajati od formacija BTG i preustrojavaju se po starom modelu. Dakle, ukoliko žele poboljšati iskoristivost oklopno-mehaniziranog kapaciteta, obje strane trebaju poboljšati učinkovitost zajedničkog djelovanja različitih rodova vojske što i nije tako jednostavan zadatak, pogotovo u ratnim uvjetima.
Dvije sasvim različite koncepcije
Usporedba tenkova zapadnog i Sovjetskog porijekla jest komparacija dvije koncepcije. Još do Drugog svjetskog rata Sovjetski savez forsirao je veći broj jeftini tenkova, snažne vatrene moći i velike pokretljivosti. U tom smislu sovjetski, odnosno ruski tenkovi, u odnosu na zapadne konkurente, imaju manju borbenu masu jer im je oklopna zaštita dostatna uglavnom na čeonom dijelu tenka. Zbog manje mase ruske oklopne snage lakše se transportiraju i prebacuju preko vodenih prepreka.
Ruski tenkovi koriste dodatne rezervoare za gorivo te imaju veći radijus djelovanja. Tenkovi iz serije T imaju snažno, ali manje precizno naoružanje, s manjim brojem streljiva u borbenom kompletu. Siluete sovjetskih tenkova su znatno niže u usporedbi s većinom zapadnih. Posljedično predstavljaju manju metu. Međutim, radni uvjeti posada ruskih tenkova prilično su mizerni. I konačno, naglasak na što nižoj silueti doveo je do nekih koncepcijskih rješenja koja smanjuju mogućnost preživljavanje posada ruskih tenkova u slučaju pogotka.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Rusi su se oslanjali na kvantitetu, a ne kvalitetu
U konačnici radi se o ruskom pristupu koji naglasak stavlja na kvantitetu i koji prednost želi ostvariti nad kvalitetom. Upotreba sovjetskih tenkova bila je zamišljena kao jedan konvergentni, masovni prodor, desetaka tisuća oklopnjaka, s istočnoeuropskog prostranstva, preko Sjevernonjemačke nizine u pravcu kanala kanal La Manche. NATO nije bio u stanju parirati kvantitetom, te je razvoj tenkova usmjerio prema učinkovitosti vatre, kvaliteti oklopa i zadovoljavajućoj mobilnosti. Upravo tenk Leopard 2 smatra se najbolje izbalansiranim odnosom vatre, oklopa i manevra.
Osim, najsuvremenijeg ruskog tenka T-90M, najbrojniji model njemačkog tenka Leopard 2A4, koji po svim elementima, nadmašuje sve ostale ruske tenkove koji se trenutno koriste u Ukrajini. Model Leopard 2A6, kojeg će isporučiti Njemačka, po svojim kvalitetama nadmašuje i ruski T-90M.
Obuka, u pravilu, traje godinu dana
Ipak, tenkom upravljaju ljudi koji moraju proći obuku za korištenje sredstva. U normalnim uvjetima ona traje oko šest mjeseci. Nakon individualne obuke slijedi taktička obuka primjene tenka od razine voda, satnija te bataljuna. I konačno, zadržna taktička obuka zajedničkog djelovanja s ostalim rodovima čini vrh osposobljavanja posada i zapovjedništava. U normalnim uvjetima za to je potrebno minimalno godinu dana treninga.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ukrajinske posade proći će skraćenu obuku. Sposobnost usvajanja svih potrebna znanja, vještina, postupaka i procedura izravno će se odraziti na mogućnost iskorištenja svih komparativnih prednosti zapadnih tenkova. Vrijeme je kratko. Međutim, i Rusi imaju problema s vremenom. Najbolje tenkovske profesionalne posade potrošili su u prvih šest mjeseci rata. Sad na poligonima širom Rusije i Bjelorusije provode ubrzanu obuku rezervista i ročnih vojnika.
Tenkovi će Ukrajini stizati postupno
Ukrajina će dobivati zapadne tenkove postupno jer paralelno s obukom i isporukom tenkova mora se organizirati i logistika. Prije ljeta ne može očekivati značajnije prisustvo većeg broja tenkova zapadnog porijekla na Ukrajinskom ratištu.
Dakle, velika Ukrajinska ofenziva izglednija je u drugom dijelu 2023. godine. Iz tih razloga ruska strana nastoji požuriti izvođenje svojih napadnih operacija u prvoj polovici ove godine. Konačan dogovor oko tenkova predstavlja daljnju konsolidaciju i intenziviranja zapadne pomoći ukrajinskoj borbi protiv ruske agresije. Nadam se da će u Moskvi shvatiti ovu poruku.
Vojni komentator: Tenkovi koje Zapad šalje Ukrajini mogli bi biti prekretnica. Ali, ta zemlja radi katastrofalnu grešku
Ako Rusi i Ukrajinci žele efikasno koristiti tenkove, trebaju unaprijediti zajedničko djelovanje različitih rodova vojske
Niti jedna strana nije demonstrirala sposobnu integraciju pokreta i vatre združenih snaga pješadije, oklopa, artiljerije i zrakoplovstva. Samostalno djelovanje tenkova bez podrške pješadije prema organiziranoj protuoklopnoj obrani, čak i kad napadaju u velikom broju, uvod je u katastrofu
Došao je kraj političkoj trakavici oko njemačke izvozne dozvole za tenkove Leopard 2 u Ukrajinu. Kako javljaju njemački mediji, vlada kancelara Olafa Scholza isporučit će Ukrajini jednu satniju od 14 tenkova Leopard 2A6 koje trenutno koristi Bundeswehr. Također ukinuto je ograničenje isporuke Ukrajini njemačkih tenkova drugim zemljama koje imaju u naoružanju Leopard 2. Pored Njemačke, u prvoj tranši Leopardi 2 u Ukrajinu stižu još iz Poljske, Nizozemske i Norveške. Ukupno više od pedeset tenkova.
Zanimljivo je da iz Washingtona stižu nepotvrđene vijesti o pripremi za slanje američkih tenkova M1 Abrams. Uz to, Francuska je najavila pojačanje ukrajinske obrane s još nepoznatim brojem tenkova Leclerc. Svemu je predvodila odluka vlade u Londonu o donaciji 14 britanskih tenkova Challenger II. U javnosti se spominju tenkovi zapadnog porijekla kao ključno oružje koje bi trebalo preokrenuti rat u korist Ukrajinaca.
Gube tenkove na isti način
Nasuprot takvoj tvrdnji, od samog početka ruske agresije, širi se mišljenje kako su nove tehnologije učinile tenkove zastarjelim i preskupim ratnim strojem za dvadeset i prvo stoljeće. Rasprave o vrijednosti tenka, kao borbenog stroja, vode se od prvog pojavljivanja na bojišnici, 15. rujna 1916. godine, tijekom britanskog prodora kod mjesta Flers–Courcelette. U okviru velike ofenzive na rijeci Somi, debitantska pojava britanskog tenka Mark I izazvala je paniku u njemačkim redovima.
Međutim, prvo pojavljivanje na bojnom polju pokazalo je i nedostatke oklopnjaka na gusjenicama. U dosadašnjem tijeku rata u Ukrajini, dokumentirani gubitak tenkova ruske vojske iznosi 1642 komada. Ukrajinski gubitci su znatno manji. Na jedan ukrajinski, Rusi su gubili 3,6 svojih tenkova. I pored velike razlike u apsolutnim brojkama, način na koji su zaraćene snage gubile tenkove gotovo je identičan.
Puno ruskih tenkova tehnički neispravan
Postotak ruskih uništenih ili oštećenih tenkova iznosi 63 posto, a ukrajinskih 64 posto. Od ukupnih gubitaka, zarobljeno ili napušteno je 37 posto ruskih tenkova. Na ukrajinskoj strani postotak je za jedan posto manji. Dakle, nešto manje od 40 posto gubitaka tenkova otpada na neborbena djelovanja. Nedostatak goriva i streljiva kao i kvarovi, bili su najčešći razlozi napuštanja oklopnih borbenih strojeva. Stoga, zakazalo je logističko osiguranje.
Stvarni odnos je mnogo veći u korist tehničke neispravnosti jer je veliki dio defektnih tenkova povučen u radionice na popravak ili odložen na depoima neoperativne tehnike. Iskazivanjem samo apsolutnih brojeva o uništenim tenkovima također se ne dobiva prava slika o borbenoj vrijednosti tenka. Veliki broj ruskih gubitaka dogodio se u marševskim kolonama, kad su tenkovi najranjiviji. Tenkovske jedinice nisu uspjele formirati napadni, odnosno obrambeni, borbeni raspored, a već su bili izloženi vatrenim udarima.
Nepovoljan položaj zbog ljudske gluposti
Ukrajinsko topništvo i avijacija masakrirali su ruske oklopne kolone koje su stajale bez goriva. Napadnim djelovanjima iz zasjede, brojne ukrajinske brzopokretne protuoklopne grupe, sa sigurne distance nanosile su gubitke kolonama bez bočnog borbenog osiguranja. Dakle, ljudskom glupošću tenkovi su dovedeni u potpuno nepovoljan taktički položaj. Spektakularne slike s početka rata, kad je Bayraktar TB2, vođenim laserskim bombama uništavao ruske tenkove bile su moguće jer Rusi nisu imali organiziranu trupnu PZO.
Također, Rusi nisu primjenjivali elektroničko ometanje ukrajinskih dronova. Greške su ispravljene. Turski dron, Bayraktar TB2 više se ne viđa u ulozi ubojice tenkova. Početna euforija, nakon prvih napada ruskim dronovima-kamikazama Lancet na ukrajinske tenkove polako se stišala. Ako nije pogođen u kritično mjesto, vrlo često količina eksploziva nije bila dovoljna za uništenje tenka. U stacionarnom položaju, obična “zečja” žičana mreža pokazala se dovoljnom obranom od napada ruskih Lancet-a.
Bojeva glava aktivira se pri udaru u žičanu mrežu, a tenk, ili drugo vozilo, ostalo bi neoštećeno. Dronovi jesu donijeli mnoge novine u načinu ratovanja, ali nisu presudno utjecali na provođenje ratnih operacija. Stvorio se dojam da se protuoklopne navođene rakete kao što je američki Javelin, britanski NLAW i ukrajinska Stugna-P, neubojito tenkovsko oružje. Ipak, najviše tenkova, na obje strane, uništeno je djelovanjem neprijateljske artiljerije.
Rusi su tenkove koristili kao obične topove
Sprječavanje djelovanja protivničkih protuoklopnih oružja koje koristi pješadija, zadaća je mehanizirane pješadije. Neutralizaciju suparničke artiljerije treba odraditi vlastito topništvo. Kad nema učinkovite suradnje između različitih rodova vojske, gubici su neminovni. U borbenim djelovanjima tenk se koristio uglavnom pojedinačno, ponekad na razini voda, a izuzetno rijetko kao tenkovska satnija od dvanaest oklopnjaka.
Ruski odgovor na pojavu samonavođenih protuoklopnih raketa bio je povlačenje na četiri do šest kilometara od linije fronta. Tenk je korišten kao obični top za podršku pješadije. Brzi prodori, koje su ostvarili Ukrajinci u rujnu prošle godine, nisu vršeni tenkovima nego manjim udarnim skupinama sastavljenim od oklopnih vozila i transportera. Tenkovi su dolazili tek u drugom ešalonu. Niti jedna strana nije koristila tenkove na pravi način, niti je bila spremna za nove izazove protutenkovskog naoružanja.
Samostalna upotreba tenkova uvod u katastrofu
Također, niti jedna strana nije demonstrirala sposobnu integraciju pokreta i vatre združenih snaga pješadije, oklopa, artiljerije i zrakoplovstva. Samostalno djelovanje tenkova bez podrške pješadije prema organiziranoj protuoklopnoj obrani, čak i kad napadaju u velikom broju, uvod je u katastrofu. Precijenjena uloga oklopnih brigada bilo je bolno ratno iskustvo izraelskih tenkista tijekom Yom Kippur rata iz listopada 1973. godine.
U prvom tenkovskom protuudaru na Sinaju, izraelske oklopne brigade bile su desetkovane. Egipćani su ih dočekali s ruskim protuoklopnim raketama AT-3 Sagger, kod nas poznatije kao Maljutka. Od tada, pa sve do danas, samostalna upotreba tenkova, bez podrške mehanizirane pješadije, prakticira se samo u izuzetnim situacijama. U tom smislu Ukrajinci su većinu svoga oklopa organizirali u formacije mehaniziranih brigada gdje je odnos broja tenkova prema borbenim vozilima pješadije u omjeru jedan naprema tri.
Ukrajinska oklopna mehanizacija i artiljerija imaju slabosti
Slabost ukrajinskih oklopno mehaniziranih formacija jest neučinkovita koordinacija s artiljerijskim brigadama. Mana ukrajinskog topništva bilo je neefikasno kontrabatiranje, to jest borba protiv protivničke artiljerije. Samim tim ruska artiljerija mogla se koncentrirati na ukrajinske oklopne snage. Relativno zastarjela trupna PZO ukrajinskih brigada polako se popravlja dolaskom suvremenih mobilnih protuzrakoplovnih sustava.
U formaciji ruskih bataljunskih taktičkih grupa (BTG) na jedan tenk dolazi čak četiri borbena vozila pješadije. Zajedno sa cijevnom i raketnom artiljerijom u sastavu BTG, ostvarena je jaka koncentracija vatrene moći, ali ne i vojnika. Ruske BTG bile su popunjene samo sa 40 do 60 posto vojnika-pješaka, tako da je organizacija zaštite tenkova bila teško izvediva. Također, međusobna koordinacija djelovanja između BTG pokazala se nedovoljno učinkovitom.
Kako ruske BTG nemaju dovoljno logističkih sredstva unutar svoje formacije, neminovno su bili oslonjeni na druge logističke postrojbe. To se pokazalo kao katastrofalna slabost. Tenkovi su stajali bez goriva. Rusi su već počeli odustajati od formacija BTG i preustrojavaju se po starom modelu. Dakle, ukoliko žele poboljšati iskoristivost oklopno-mehaniziranog kapaciteta, obje strane trebaju poboljšati učinkovitost zajedničkog djelovanja različitih rodova vojske što i nije tako jednostavan zadatak, pogotovo u ratnim uvjetima.
Dvije sasvim različite koncepcije
Usporedba tenkova zapadnog i Sovjetskog porijekla jest komparacija dvije koncepcije. Još do Drugog svjetskog rata Sovjetski savez forsirao je veći broj jeftini tenkova, snažne vatrene moći i velike pokretljivosti. U tom smislu sovjetski, odnosno ruski tenkovi, u odnosu na zapadne konkurente, imaju manju borbenu masu jer im je oklopna zaštita dostatna uglavnom na čeonom dijelu tenka. Zbog manje mase ruske oklopne snage lakše se transportiraju i prebacuju preko vodenih prepreka.
Ruski tenkovi koriste dodatne rezervoare za gorivo te imaju veći radijus djelovanja. Tenkovi iz serije T imaju snažno, ali manje precizno naoružanje, s manjim brojem streljiva u borbenom kompletu. Siluete sovjetskih tenkova su znatno niže u usporedbi s većinom zapadnih. Posljedično predstavljaju manju metu. Međutim, radni uvjeti posada ruskih tenkova prilično su mizerni. I konačno, naglasak na što nižoj silueti doveo je do nekih koncepcijskih rješenja koja smanjuju mogućnost preživljavanje posada ruskih tenkova u slučaju pogotka.
Rusi su se oslanjali na kvantitetu, a ne kvalitetu
U konačnici radi se o ruskom pristupu koji naglasak stavlja na kvantitetu i koji prednost želi ostvariti nad kvalitetom. Upotreba sovjetskih tenkova bila je zamišljena kao jedan konvergentni, masovni prodor, desetaka tisuća oklopnjaka, s istočnoeuropskog prostranstva, preko Sjevernonjemačke nizine u pravcu kanala kanal La Manche. NATO nije bio u stanju parirati kvantitetom, te je razvoj tenkova usmjerio prema učinkovitosti vatre, kvaliteti oklopa i zadovoljavajućoj mobilnosti. Upravo tenk Leopard 2 smatra se najbolje izbalansiranim odnosom vatre, oklopa i manevra.
Osim, najsuvremenijeg ruskog tenka T-90M, najbrojniji model njemačkog tenka Leopard 2A4, koji po svim elementima, nadmašuje sve ostale ruske tenkove koji se trenutno koriste u Ukrajini. Model Leopard 2A6, kojeg će isporučiti Njemačka, po svojim kvalitetama nadmašuje i ruski T-90M.
Obuka, u pravilu, traje godinu dana
Ipak, tenkom upravljaju ljudi koji moraju proći obuku za korištenje sredstva. U normalnim uvjetima ona traje oko šest mjeseci. Nakon individualne obuke slijedi taktička obuka primjene tenka od razine voda, satnija te bataljuna. I konačno, zadržna taktička obuka zajedničkog djelovanja s ostalim rodovima čini vrh osposobljavanja posada i zapovjedništava. U normalnim uvjetima za to je potrebno minimalno godinu dana treninga.
Ukrajinske posade proći će skraćenu obuku. Sposobnost usvajanja svih potrebna znanja, vještina, postupaka i procedura izravno će se odraziti na mogućnost iskorištenja svih komparativnih prednosti zapadnih tenkova. Vrijeme je kratko. Međutim, i Rusi imaju problema s vremenom. Najbolje tenkovske profesionalne posade potrošili su u prvih šest mjeseci rata. Sad na poligonima širom Rusije i Bjelorusije provode ubrzanu obuku rezervista i ročnih vojnika.
Tenkovi će Ukrajini stizati postupno
Ukrajina će dobivati zapadne tenkove postupno jer paralelno s obukom i isporukom tenkova mora se organizirati i logistika. Prije ljeta ne može očekivati značajnije prisustvo većeg broja tenkova zapadnog porijekla na Ukrajinskom ratištu.
Dakle, velika Ukrajinska ofenziva izglednija je u drugom dijelu 2023. godine. Iz tih razloga ruska strana nastoji požuriti izvođenje svojih napadnih operacija u prvoj polovici ove godine. Konačan dogovor oko tenkova predstavlja daljnju konsolidaciju i intenziviranja zapadne pomoći ukrajinskoj borbi protiv ruske agresije. Nadam se da će u Moskvi shvatiti ovu poruku.