Nije ni slutio da će njegova naredba ruskim tenkovima da pregaze međunarodno priznate granice susjedne Ukrajine, naizgled moćnu Rusiju pretvoriti u drugorazrednu silu. U vrlo kratkom roku na površinu su isplivali svi duboki sistemski nedostaci „novog carskog doba“ obilježenog u ličnosti bivšeg KGB agenta koji u kontinuitetu vlada Rusijom dvadeset i tri godine.
Ljudi poput Putina iskreno preziru demokraciju i sve njezine tekovine. Država i njezini interesi prema poimanju odabrane, a ne izabrane elite, predstavljaju početak i kraj svega. Sve je prihvatljivo ako je u pitanju državni interes. Opravdani i podnošljivi su korupcija, kriminal, nepotizam, laž, ograničenje ljudskih prava i sloboda i u konačnici zločin. To je vrijednosni okvir u kojem je sazrio i u kojem vlada Vladimir Putin.
Stanje u vojsci preslika je stanja ruskog društva
Rijetko viđena nesposobnost zapovjednog kadra oružane sile čije je on vrhovni zapovjednik, nestvarna količina materijalnih gubitaka agresorskih snaga, ispodprosječna kvaliteta „moćnog“ ruskog oružja, potpuna ovisnost o Zapadu kad je u pitanju suvremena vojna tehnologija, korupcija još neviđenih razmjera unutar sigurnosnog i obrambenog sustava – odjednom su isplivale na površinu u vrlo kratkom vremenu.
Stanje unutar sigurnosnih službi i ruskoj vojsci samo je preslika stanja ruskog društva. Čak ni vatrene Putinove obožavateljice i obožavatelji ne mogu osporiti činjenicu da se „specijalna vojna operacija“ našla u „određenim” poteškoćama.
Peti odjel Savezne službe sigurnosti, famozni FSB, spiskao je preko milijardu dolara na pripremu ruske invazije na Ukrajinu. Prema agentima FSB-a, nasljednicima mnogo poznatijeg KGB-a, ruska vojska trebala se ušetati u Ukrajinu, pohapsiti od naroda izabranu vlast i paradirati sjedišnim kijevskim trgom Majdanom. Lova je nestala, a ruske trupe još su daleko od Majdana.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Obavještajna procjena nije bila stvarna slika
Putinovi tajni agenti jesu korumpirani, ali bilo bi nepravedno reći da su potpuno nesposobni. Ok, neku su lovu i maznuli, ali to nije njihov najveći krimen. Odgojeni u najboljoj tradiciji KGB-a, oni iskreno smatraju da je demokracija, a samim tim i volja naroda, društvena slabost, a ne snaga. U tom smislu očito su, što nesvjesno, a što svjesno, u svojim procjenama ignorirali spremnost većine ukrajinskih građana da brani svoju slobodu.
Druga, neminovna karakteristika takvog sustava je potreba da se izvještaji i procjene prilagođavaju očekivanjima. Kako se razina izvještavanja podiže, tako se i konačne prosudbe modeliraju prema očekivanjima šefa. Dakle, Putin je dobio obavještajnu procjenu koja zadovoljava njegove osvajačke planove, a ne stvarnu sliku na terenu.
Vojska Ruske Federacije, toliko slavljena i hvaljena, pokazala se tigrom od papira. U dijelu ruskog obrambenog sustava, izravno ili neizravno angažiranog u agresiji na Ukrajinu, ništa ne funkcionira kako bi trebalo. Vođenje i zapovijedanje pokazalo se katastrofalnim. Najviši vojni zapovjednici saznali su da prelaze iz stanja vojnih vježbi na razinu pune borbene spremnosti 72 sata prije početka vojne operacije. To je kratko vrijeme za planiranje i organizaciju kampiranja provincijskog odreda izviđača, a kamoli za pripremu invazije na zemlju od 44 milijuna stanovnika!
Članak se nastavlja ispod oglasa
Neučinkovitost zapovijedanja ruskim trupama
Vladimir Vladimirovič Putin ne vjeruje svojim generalima. Navodno su samo tri osobe bile upoznate s njegovom odlukom o invaziji na Ukrajinu ranije. Od početka invazije pa do 8. listopada 2022. godine, kada je za zapovjednika svih invazijskih trupa postavljen general-pukovnik Sergej Surovikin, ne postoji jedno zapovjedništvo ruskih snaga u Ukrajini.
Više od sedam mjeseci zajedničko planiranje i djelovanje između ruskih oružanih formacija koje napadaju Ukrajinu faktički ne funkcionira. Koordinacija se vrši preko postojećeg mirnodopskog zapovjednog lanca koji uključuje i sudjelovanje matičnih zapovjedništava koja su izvan ukrajinskog ratišta. Sve je složeno, tromo i birokratizirano.
Putin je smijenio kompletnu prvu i drugu razinu zapovijedanja. Smijenjeni su mnogi zapovjednici jedinica. U prvih nekoliko mjeseci rata poginulo je osam generala i 42 pukovnika iz sastava Vojske Ruske Federacije. Ove brojke najbolje oslikavaju neučinkovitost zapovijedanja ruskim trupama. Najviši časnici morali su ići u prve redove kako bi pokrenuli, i na borbu motivirali, podređene postrojbe.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jeftina komunikacijska tehnologija uvezena iz Kine
Mnogi su platili svojom glavom. Suvremeni proces oslonjen je na sustav veza. Zaštićena sredstva veze, na taktičkoj razini, ruski vojnici ili nisu imali ili su totalno zakazala. Zakazala je jeftina komunikacijska tehnologija neposredno pred rat uvezena iz Kine. Na kraju, ruski zapovjednici oslanjali su se na ukrajinsku mrežu mobilne telefonije. Normalno, sve je razgovore slušala i ukrajinska strana.
Formacijsko-organizacijska struktura ruske kopnene vojske pokazala se totalno neprikladnom za izvođenje operacija u Ukrajini. Nakon reorganizacije vojske 2012. godine, bataljunske taktičke grupe predstavljaju osnovne manevarske taktičke jedinice mehanizirane pješadije. Popunjenost profesionalnim vojnicima, velika vatrena moć i visoke manevarske mogućnosti trebale su osigurati učinkovitost u izvođenju borbenih djelovanja uz visoku razinu fleksibilnosti upotrebe za različite borbene zadaće.
Međutim, koncept bataljunskih borbenih grupa doživio je krah u ukrajinskom ratu. Bataljunske taktičke grupe nikad nisu do kraja popunjene potrebnim brojem pješaka. Popunjenost se kretala od 40 do najviše 60 posto. Manjak pješadije nije osiguravao dovoljnu zaštitu oklopu koje je ukrajinsko pješaštvo nemilice masakriralo lakim prijenosnim protuoklopnim sustavima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Logistika je otvorena rana ruske oružane sile
Taktika upotrebe ruskih snaga na samom početku rata bila je kao naručena po ukrajinskim željama. Ruske oklopno-mehanizirane jedinice krenule su u napad u marševskim kolonama. Bez bočnog borbenog osiguranja, organizirane protuzračne obrane i podrške topništva, ruske oklopne kolone bile su lak plijen ukrajinskoj artiljeriji, bespilotnim letjelicama i vođenim protuoklopnim raketama.
Najelitnije ruske postrojbe helikopterima iskrcane na aerodrom Hostomel, 25 kilometara sjeveroistočno od središta Kijeva, bile su okružene i uništene. No, nije to najveći gubitak ruskih elitnih jedinica. Ruski zapovjednici uporno su tjerali ostatak zračno desantnih snaga da se probiju prema suborcima u okruženje. Međutim, lagano oklopljena borbena sredstva zračno jurišnih jedinica nisu namijenjena za takvu vrstu zadaća. Dijelovi elitne 11. i 31. zračno jurišne gardijske brigade potpuno su desetkovani na prilazima glavnog grada Ukrajine.
Logistika je otvorena rana ruske oružane sile. Ovaj sukob pokazao je vrlo loše funkcioniranje opskrbe ruskih trupa, ako su 100 kilometara izvan dosega željezničkog transporta. Razlozi su brojni, ponekad i vrlo bizarni. Reorganizacija vojne logistike nije pratila promjene organizacije ostalog dijela oružanih snaga. Rusima kronično nedostaju putna transportna vozila.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Rusko naoružanje nije toliko moćno kako se reklamiralo
Manipulacija streljivom u najvećoj mjeri vrši se ručnim pretovarom. Jeftini kineski pneumatici ne zadovoljavaju standarde. Mnoge pričuvne gume jednostavno su pokradene. Ne postoje središnje evidencije ratnog materijala i opreme. Kad je krenula djelomična mobilizacija ustanovljen je nedostatak milijun i pol vojničkih uniformi. Ogromne količine naoružanja i streljiva godinama nisu pravilno uskladištene.
Njihovo stanje dovedeno je do razine neupotrebljivosti. Mnoga je oprema kanibalizirana, a veliki dio je jednostavno nestao. Najvjerojatnije je završio na crnom tržištu. Rusko naoružanje nije se pokazalo toliko moćno kao što se reklamiralo. Tenkovi, uključujući i one najsuvremenije, ne mogu izdržati pogodak navođenih protuoklopnih raketa posljednje generacije.
Ruski tenkovi nestaju u plamenu, bilo da se radi o američkom Javelinu, britanskom NLAW-u ili ukrajinskoj Stuign-P pametnom projektilu. Zbog sistemske konstruktivne greške, kupole ruskih tenkova, mase od 11 tona, lete u nebo. Dokumentirani rekord je kupola koja se nakon eksplozije vinula 80 metara u nebo od matičnog tenka.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Čipovi izvađeni iz perilica za rublje
Sredstva ruske protuzračne obrane, reklamirana kao najbolja na svijetu, u stvarnim ratnim uvjetima nisu pokazala sva deklarirana svojstva. Nadaleko hvaljeni sustavi protuzračne obrane S-300, S-400, Pancir-S, Tunguska pokazali su se neefikasnima u presretanju projektila ispaljenih iz američkog višecijevnog bacača raketa M-142 HIMARS.
Cijeli sustav ruske PZO doživio je svjetsku blamažu nakon uspješnog napada Ukrajinaca na baze strategije avijacije. Nametnute sankcije pokazale su veliku tehnološku ovisnost ruske vojne industrije o komponentama koje se proizvode na Zapadu. Najsuvremeniji krstareći projektili Kh-101 imaju ugrađenu njemačku i francusku elektroniku.
Sustav navođenja balističke taktičke rakete Iskander koristi američke žiroskope. Bespilotne letjelice za detekciju ciljeva noću rade uz pomoć francuske optoelektronike. Rusi se moraju zadovoljiti zamjenskom kineskom tehnologijom ili čipovima izvađenima iz perilica za rublje. Rusija je tehnološki zaostala zemlja.
Što je, nakon svega, Rusija dobila zauzvrat?
Ipak, od svih negativnih indikatora, o slabostima ruske vojske najbolje kazuju brojevi izgubljenih borbenih sredstava. Neovisni izvor potvrđuje dokumentirani gubitak 1593 tenka na strani Ruske Federacije. Ruska namjenska industrija, u punom kapacitetu, godišnje može izbaciti maksimalno 500 tenkova. Od toga 250 novih i 250 obnovljenih. Dakle, u deset mjeseci rata izgubljena je trogodišnja isporuka tenkova.
Potvrđeni gubitak borbenih oklopnih vozila, oklopnih transportera, borbenih vozila pješadije iznosi fantastičnih 2879 komada. Rusija je u ukrajinskom ratu do sada izgubila dokumentiranih 8497 komada vojnog naoružanja. Iako je stvarni broj znatno veći, negativan ruski skor je impozantan. Ruska vojna industrija u 2022. godini, prema službenim podacima, isporučila je 3100 komada naoružanja i vojne opreme.
Kod ljudskih gubitaka, službena ruska propaganda stala je na ispod 6000 vojnika. Međutim, većina procjena slaže se da su poginuli i teško ranjeni vojnici na ruskoj strani premašili brojku od 100.000. Jesu li to prihvatljivi gubici? Što je Rusija dobila zauzvrat?
Zapadne države pune skladišta streljiva
Navodno je sprječavala ulazak Ukrajine u NATO savez, a dobila je dodatnih 1340 kilometara neposredne granice sa sjeverno-atlantskom alijansom. Švedska i Finska ulaze u NATO. Cijela Europa dodatno se naoružava. Bivše istočno europske zemlje masovno se rješavaju naoružanja porijeklom iz Sovjetskog Saveza. Ubrzano se prelazi na NATO standarde. Bez ruske invazije, NATO je mogao samo sanjati ovakvu brzinu standardizacije naoružanja svojih članica.
Zapadne države, potpuno nespremne za vođenje dugotrajnog rata, sad ubrzano planiraju popunu skladišta streljiva. Za nekoliko godina cijela zapadna Europa imat će u naoružanju lovačke avione pete generacije. NATO planira rast trupa za odvraćanja s 50.000 na 300.000. NATO dugo nije bio tako jedinstven, a Europska unija svjesnija sigurnosnih izazova koji traže konkretne akcije.
A što se tiče Putinovih osvajačkih planova – ni tu baš ne stoji dobro. Nije uspio srušiti vladu u Kijevu i postaviti marionetski režim. Namjera da se probije do Odese i odsiječe Ukrajinu od Crnog mora definitivno je propala. Težnja da velikim obuhvatnim manevrom ovlada Ukrajinom istočno od Dnjepra, i tako dođe u posjede velikih industrijskih potencijala i prirodnih resursa Donbasa, također je neostvariva.
Zapad je prije i bio spreman progutati okupaciju Krima
Dijelove koje je stavio pod kontrolu: Krim, Luganska oblast te dijelovi Donjecke i Zaporoške oblasti gospodarski su uništeni i populacijski opustošeni. Kopnena veza, koju je ostvario s Krimom, pod stalnim je udarom Združenih snaga Ukrajine. Dok je Zapad prije 24. veljače ove godine i bio spreman progutati okupaciju Krima, sad se situacija potpuno okrenula. Nitko relevantan u međunarodnoj politici više ne spominje priznanje nasilno promijenjenih granica Ukrajine.
To je praćeno sve većim negativnim financijskim i ekonomskim indikatorima ruskog gospodarstva. Dok se prema službenom tečaju jedan američki dolar mijenja za 75 rublji, na moskovskim ulicama za zelenu novčanicu od jednog dolara daje se 200 rubalja.
Što čini kremaljski vladar? Saziva sastanak sa zapovjedništvom vojske. Zatim organizira razgovore s pojedinačnim zapovjednicima grana bez ministra obrane i načelnika generalštaba. Očito nikome ne vjeruje. S ministrom obrane radi nestvarne planove rasta Vojske Ruske Federacije na milijun i pol pripadnika. Obećava vojsci novaca koliko treba, a povećava budžet unutarnjih sigurnosnih službi.
Koliko je Rusija sposobna za daljnje vođenje rata?
Paralelno s regularnom vojskom dozvoljava djelovanje i privatnih oružanih formacija koje su ilegalne po slovu zakona Ruske Federacije. Skuplja proizvođače naoružanja, tražeći od njih da proizvode suvremenije oružje, bolje kvalitete. Normalno, to je nemoguće u uvjetima sankcija i nedostatka novca. Produljenje radnog dana na 12 sati i radnog tjedna na 6 radnih dana ne mogu puno pomoći.
Inače ne bi žicao dronove od Irana, a granate od Sjeverne Koreje. Još uvijek samouvjereno misli da se njegovim uredbama i naredbama mogu promijeniti negativni trendovi. Koliko je Rusija sposobna za daljnje vođenje rata? I pored svih nedostataka, Rusija ima veliki mobilizacijski potencijal.
Ruska administracija prisilno uspijeva prikupljati ljude za front. Koliko, i do kad, to nitko ne može prosuditi. Međutim, njihova borbena spremnost i moral ispod su razine za uspješno vođenje rata.
Vladavinu će okončati kao Putin Mali
Također, Rusija na raspolaganju ima velike količine starijeg, ali ubojitog naoružanja. Vojska Ruske Federacije nema snage za veliku ofenzivu, ali je uspjela konsolidirati obrambene linije. Strategijska ofenziva iz zraka stvara Ukrajincima ogromne probleme, ali ne postiže očekivane učinke.
Usprkos svemu, pobjeda nije ni na vidiku. Toga su svjesni i u Moskvi. Koliko će se ovaj rat nastaviti, kao međusobno mrcvarenje, ovisi prije svega o spremnosti i mogućnosti Zapada da proširi svoju vojnu pomoć na oružje koje bi definitivno donijelo vojnu prevlast ukrajinskoj strani. Najava isporuke protuzrakoplovnog sustava Patriota samo je jedan od indikatora te mogućnosti.
Putin je aludirao da ga se doživljava kao Petra Velikog, ruskog cara koji je od zaostale Rusije napravio respektabilnu silu. Širom je otvorio vrata europskom gospodarskom, tehničkom i kulturnom utjecaju. Putin je napravio upravo suprotno. Zbog toga će, na njegovu žalost, vladavinu okončati kao Putin Mali. Godina 2023. mogla bi biti početak kraja ruske invazije na Ukrajinu, a samim time i kraja vladavine Vladimira Putina.
Vojni komentator: Ovo su ključni faktori koji će u 2023. dovesti do kraja invazije i Putinove vladavine
Ruska vojska, toliko slavljena i hvaljena, pokazala se tigrom od papira
Putin je aludirao da ga se doživljava kao Petra Velikog, ruskog cara koji je od zaostale Rusije napravio respektabilnu silu. Širom je otvorio vrata europskom gospodarskom, tehničkom i kulturnom utjecaju. Putin je napravio upravo suprotno. Zbog toga će, na njegovu žalost, vladavinu okončati kao Putin Mali
Kad bi Vladimir Vladimirovič Putin pisao pismo Djedu Mrazu o svojim željama u novoj 2023. godini, sigurno bi poželio da nestane 2022. godina. Sva njegova postignuća, od kad je 8. kolovoza 1999. godine postao premijer, a kasnije i predsjednik Ruske Federacije, jednostavno postaju potpuno nevažna u usporedbi s katastrofom u koju je uveo Rusiju 24. veljače 2022. godine.
Nije ni slutio da će njegova naredba ruskim tenkovima da pregaze međunarodno priznate granice susjedne Ukrajine, naizgled moćnu Rusiju pretvoriti u drugorazrednu silu. U vrlo kratkom roku na površinu su isplivali svi duboki sistemski nedostaci „novog carskog doba“ obilježenog u ličnosti bivšeg KGB agenta koji u kontinuitetu vlada Rusijom dvadeset i tri godine.
Ljudi poput Putina iskreno preziru demokraciju i sve njezine tekovine. Država i njezini interesi prema poimanju odabrane, a ne izabrane elite, predstavljaju početak i kraj svega. Sve je prihvatljivo ako je u pitanju državni interes. Opravdani i podnošljivi su korupcija, kriminal, nepotizam, laž, ograničenje ljudskih prava i sloboda i u konačnici zločin. To je vrijednosni okvir u kojem je sazrio i u kojem vlada Vladimir Putin.
Stanje u vojsci preslika je stanja ruskog društva
Rijetko viđena nesposobnost zapovjednog kadra oružane sile čije je on vrhovni zapovjednik, nestvarna količina materijalnih gubitaka agresorskih snaga, ispodprosječna kvaliteta „moćnog“ ruskog oružja, potpuna ovisnost o Zapadu kad je u pitanju suvremena vojna tehnologija, korupcija još neviđenih razmjera unutar sigurnosnog i obrambenog sustava – odjednom su isplivale na površinu u vrlo kratkom vremenu.
Stanje unutar sigurnosnih službi i ruskoj vojsci samo je preslika stanja ruskog društva. Čak ni vatrene Putinove obožavateljice i obožavatelji ne mogu osporiti činjenicu da se „specijalna vojna operacija“ našla u „određenim” poteškoćama.
Peti odjel Savezne službe sigurnosti, famozni FSB, spiskao je preko milijardu dolara na pripremu ruske invazije na Ukrajinu. Prema agentima FSB-a, nasljednicima mnogo poznatijeg KGB-a, ruska vojska trebala se ušetati u Ukrajinu, pohapsiti od naroda izabranu vlast i paradirati sjedišnim kijevskim trgom Majdanom. Lova je nestala, a ruske trupe još su daleko od Majdana.
Obavještajna procjena nije bila stvarna slika
Putinovi tajni agenti jesu korumpirani, ali bilo bi nepravedno reći da su potpuno nesposobni. Ok, neku su lovu i maznuli, ali to nije njihov najveći krimen. Odgojeni u najboljoj tradiciji KGB-a, oni iskreno smatraju da je demokracija, a samim tim i volja naroda, društvena slabost, a ne snaga. U tom smislu očito su, što nesvjesno, a što svjesno, u svojim procjenama ignorirali spremnost većine ukrajinskih građana da brani svoju slobodu.
Druga, neminovna karakteristika takvog sustava je potreba da se izvještaji i procjene prilagođavaju očekivanjima. Kako se razina izvještavanja podiže, tako se i konačne prosudbe modeliraju prema očekivanjima šefa. Dakle, Putin je dobio obavještajnu procjenu koja zadovoljava njegove osvajačke planove, a ne stvarnu sliku na terenu.
Vojska Ruske Federacije, toliko slavljena i hvaljena, pokazala se tigrom od papira. U dijelu ruskog obrambenog sustava, izravno ili neizravno angažiranog u agresiji na Ukrajinu, ništa ne funkcionira kako bi trebalo. Vođenje i zapovijedanje pokazalo se katastrofalnim. Najviši vojni zapovjednici saznali su da prelaze iz stanja vojnih vježbi na razinu pune borbene spremnosti 72 sata prije početka vojne operacije. To je kratko vrijeme za planiranje i organizaciju kampiranja provincijskog odreda izviđača, a kamoli za pripremu invazije na zemlju od 44 milijuna stanovnika!
Neučinkovitost zapovijedanja ruskim trupama
Vladimir Vladimirovič Putin ne vjeruje svojim generalima. Navodno su samo tri osobe bile upoznate s njegovom odlukom o invaziji na Ukrajinu ranije. Od početka invazije pa do 8. listopada 2022. godine, kada je za zapovjednika svih invazijskih trupa postavljen general-pukovnik Sergej Surovikin, ne postoji jedno zapovjedništvo ruskih snaga u Ukrajini.
Više od sedam mjeseci zajedničko planiranje i djelovanje između ruskih oružanih formacija koje napadaju Ukrajinu faktički ne funkcionira. Koordinacija se vrši preko postojećeg mirnodopskog zapovjednog lanca koji uključuje i sudjelovanje matičnih zapovjedništava koja su izvan ukrajinskog ratišta. Sve je složeno, tromo i birokratizirano.
Putin je smijenio kompletnu prvu i drugu razinu zapovijedanja. Smijenjeni su mnogi zapovjednici jedinica. U prvih nekoliko mjeseci rata poginulo je osam generala i 42 pukovnika iz sastava Vojske Ruske Federacije. Ove brojke najbolje oslikavaju neučinkovitost zapovijedanja ruskim trupama. Najviši časnici morali su ići u prve redove kako bi pokrenuli, i na borbu motivirali, podređene postrojbe.
Jeftina komunikacijska tehnologija uvezena iz Kine
Mnogi su platili svojom glavom. Suvremeni proces oslonjen je na sustav veza. Zaštićena sredstva veze, na taktičkoj razini, ruski vojnici ili nisu imali ili su totalno zakazala. Zakazala je jeftina komunikacijska tehnologija neposredno pred rat uvezena iz Kine. Na kraju, ruski zapovjednici oslanjali su se na ukrajinsku mrežu mobilne telefonije. Normalno, sve je razgovore slušala i ukrajinska strana.
Formacijsko-organizacijska struktura ruske kopnene vojske pokazala se totalno neprikladnom za izvođenje operacija u Ukrajini. Nakon reorganizacije vojske 2012. godine, bataljunske taktičke grupe predstavljaju osnovne manevarske taktičke jedinice mehanizirane pješadije. Popunjenost profesionalnim vojnicima, velika vatrena moć i visoke manevarske mogućnosti trebale su osigurati učinkovitost u izvođenju borbenih djelovanja uz visoku razinu fleksibilnosti upotrebe za različite borbene zadaće.
Međutim, koncept bataljunskih borbenih grupa doživio je krah u ukrajinskom ratu. Bataljunske taktičke grupe nikad nisu do kraja popunjene potrebnim brojem pješaka. Popunjenost se kretala od 40 do najviše 60 posto. Manjak pješadije nije osiguravao dovoljnu zaštitu oklopu koje je ukrajinsko pješaštvo nemilice masakriralo lakim prijenosnim protuoklopnim sustavima.
Logistika je otvorena rana ruske oružane sile
Taktika upotrebe ruskih snaga na samom početku rata bila je kao naručena po ukrajinskim željama. Ruske oklopno-mehanizirane jedinice krenule su u napad u marševskim kolonama. Bez bočnog borbenog osiguranja, organizirane protuzračne obrane i podrške topništva, ruske oklopne kolone bile su lak plijen ukrajinskoj artiljeriji, bespilotnim letjelicama i vođenim protuoklopnim raketama.
Najelitnije ruske postrojbe helikopterima iskrcane na aerodrom Hostomel, 25 kilometara sjeveroistočno od središta Kijeva, bile su okružene i uništene. No, nije to najveći gubitak ruskih elitnih jedinica. Ruski zapovjednici uporno su tjerali ostatak zračno desantnih snaga da se probiju prema suborcima u okruženje. Međutim, lagano oklopljena borbena sredstva zračno jurišnih jedinica nisu namijenjena za takvu vrstu zadaća. Dijelovi elitne 11. i 31. zračno jurišne gardijske brigade potpuno su desetkovani na prilazima glavnog grada Ukrajine.
Logistika je otvorena rana ruske oružane sile. Ovaj sukob pokazao je vrlo loše funkcioniranje opskrbe ruskih trupa, ako su 100 kilometara izvan dosega željezničkog transporta. Razlozi su brojni, ponekad i vrlo bizarni. Reorganizacija vojne logistike nije pratila promjene organizacije ostalog dijela oružanih snaga. Rusima kronično nedostaju putna transportna vozila.
Rusko naoružanje nije toliko moćno kako se reklamiralo
Manipulacija streljivom u najvećoj mjeri vrši se ručnim pretovarom. Jeftini kineski pneumatici ne zadovoljavaju standarde. Mnoge pričuvne gume jednostavno su pokradene. Ne postoje središnje evidencije ratnog materijala i opreme. Kad je krenula djelomična mobilizacija ustanovljen je nedostatak milijun i pol vojničkih uniformi. Ogromne količine naoružanja i streljiva godinama nisu pravilno uskladištene.
Njihovo stanje dovedeno je do razine neupotrebljivosti. Mnoga je oprema kanibalizirana, a veliki dio je jednostavno nestao. Najvjerojatnije je završio na crnom tržištu. Rusko naoružanje nije se pokazalo toliko moćno kao što se reklamiralo. Tenkovi, uključujući i one najsuvremenije, ne mogu izdržati pogodak navođenih protuoklopnih raketa posljednje generacije.
Ruski tenkovi nestaju u plamenu, bilo da se radi o američkom Javelinu, britanskom NLAW-u ili ukrajinskoj Stuign-P pametnom projektilu. Zbog sistemske konstruktivne greške, kupole ruskih tenkova, mase od 11 tona, lete u nebo. Dokumentirani rekord je kupola koja se nakon eksplozije vinula 80 metara u nebo od matičnog tenka.
Čipovi izvađeni iz perilica za rublje
Sredstva ruske protuzračne obrane, reklamirana kao najbolja na svijetu, u stvarnim ratnim uvjetima nisu pokazala sva deklarirana svojstva. Nadaleko hvaljeni sustavi protuzračne obrane S-300, S-400, Pancir-S, Tunguska pokazali su se neefikasnima u presretanju projektila ispaljenih iz američkog višecijevnog bacača raketa M-142 HIMARS.
Cijeli sustav ruske PZO doživio je svjetsku blamažu nakon uspješnog napada Ukrajinaca na baze strategije avijacije. Nametnute sankcije pokazale su veliku tehnološku ovisnost ruske vojne industrije o komponentama koje se proizvode na Zapadu. Najsuvremeniji krstareći projektili Kh-101 imaju ugrađenu njemačku i francusku elektroniku.
Sustav navođenja balističke taktičke rakete Iskander koristi američke žiroskope. Bespilotne letjelice za detekciju ciljeva noću rade uz pomoć francuske optoelektronike. Rusi se moraju zadovoljiti zamjenskom kineskom tehnologijom ili čipovima izvađenima iz perilica za rublje. Rusija je tehnološki zaostala zemlja.
Što je, nakon svega, Rusija dobila zauzvrat?
Ipak, od svih negativnih indikatora, o slabostima ruske vojske najbolje kazuju brojevi izgubljenih borbenih sredstava. Neovisni izvor potvrđuje dokumentirani gubitak 1593 tenka na strani Ruske Federacije. Ruska namjenska industrija, u punom kapacitetu, godišnje može izbaciti maksimalno 500 tenkova. Od toga 250 novih i 250 obnovljenih. Dakle, u deset mjeseci rata izgubljena je trogodišnja isporuka tenkova.
Potvrđeni gubitak borbenih oklopnih vozila, oklopnih transportera, borbenih vozila pješadije iznosi fantastičnih 2879 komada. Rusija je u ukrajinskom ratu do sada izgubila dokumentiranih 8497 komada vojnog naoružanja. Iako je stvarni broj znatno veći, negativan ruski skor je impozantan. Ruska vojna industrija u 2022. godini, prema službenim podacima, isporučila je 3100 komada naoružanja i vojne opreme.
Kod ljudskih gubitaka, službena ruska propaganda stala je na ispod 6000 vojnika. Međutim, većina procjena slaže se da su poginuli i teško ranjeni vojnici na ruskoj strani premašili brojku od 100.000. Jesu li to prihvatljivi gubici? Što je Rusija dobila zauzvrat?
Zapadne države pune skladišta streljiva
Navodno je sprječavala ulazak Ukrajine u NATO savez, a dobila je dodatnih 1340 kilometara neposredne granice sa sjeverno-atlantskom alijansom. Švedska i Finska ulaze u NATO. Cijela Europa dodatno se naoružava. Bivše istočno europske zemlje masovno se rješavaju naoružanja porijeklom iz Sovjetskog Saveza. Ubrzano se prelazi na NATO standarde. Bez ruske invazije, NATO je mogao samo sanjati ovakvu brzinu standardizacije naoružanja svojih članica.
Zapadne države, potpuno nespremne za vođenje dugotrajnog rata, sad ubrzano planiraju popunu skladišta streljiva. Za nekoliko godina cijela zapadna Europa imat će u naoružanju lovačke avione pete generacije. NATO planira rast trupa za odvraćanja s 50.000 na 300.000. NATO dugo nije bio tako jedinstven, a Europska unija svjesnija sigurnosnih izazova koji traže konkretne akcije.
A što se tiče Putinovih osvajačkih planova – ni tu baš ne stoji dobro. Nije uspio srušiti vladu u Kijevu i postaviti marionetski režim. Namjera da se probije do Odese i odsiječe Ukrajinu od Crnog mora definitivno je propala. Težnja da velikim obuhvatnim manevrom ovlada Ukrajinom istočno od Dnjepra, i tako dođe u posjede velikih industrijskih potencijala i prirodnih resursa Donbasa, također je neostvariva.
Zapad je prije i bio spreman progutati okupaciju Krima
Dijelove koje je stavio pod kontrolu: Krim, Luganska oblast te dijelovi Donjecke i Zaporoške oblasti gospodarski su uništeni i populacijski opustošeni. Kopnena veza, koju je ostvario s Krimom, pod stalnim je udarom Združenih snaga Ukrajine. Dok je Zapad prije 24. veljače ove godine i bio spreman progutati okupaciju Krima, sad se situacija potpuno okrenula. Nitko relevantan u međunarodnoj politici više ne spominje priznanje nasilno promijenjenih granica Ukrajine.
To je praćeno sve većim negativnim financijskim i ekonomskim indikatorima ruskog gospodarstva. Dok se prema službenom tečaju jedan američki dolar mijenja za 75 rublji, na moskovskim ulicama za zelenu novčanicu od jednog dolara daje se 200 rubalja.
Što čini kremaljski vladar? Saziva sastanak sa zapovjedništvom vojske. Zatim organizira razgovore s pojedinačnim zapovjednicima grana bez ministra obrane i načelnika generalštaba. Očito nikome ne vjeruje. S ministrom obrane radi nestvarne planove rasta Vojske Ruske Federacije na milijun i pol pripadnika. Obećava vojsci novaca koliko treba, a povećava budžet unutarnjih sigurnosnih službi.
Koliko je Rusija sposobna za daljnje vođenje rata?
Paralelno s regularnom vojskom dozvoljava djelovanje i privatnih oružanih formacija koje su ilegalne po slovu zakona Ruske Federacije. Skuplja proizvođače naoružanja, tražeći od njih da proizvode suvremenije oružje, bolje kvalitete. Normalno, to je nemoguće u uvjetima sankcija i nedostatka novca. Produljenje radnog dana na 12 sati i radnog tjedna na 6 radnih dana ne mogu puno pomoći.
Inače ne bi žicao dronove od Irana, a granate od Sjeverne Koreje. Još uvijek samouvjereno misli da se njegovim uredbama i naredbama mogu promijeniti negativni trendovi. Koliko je Rusija sposobna za daljnje vođenje rata? I pored svih nedostataka, Rusija ima veliki mobilizacijski potencijal.
Ruska administracija prisilno uspijeva prikupljati ljude za front. Koliko, i do kad, to nitko ne može prosuditi. Međutim, njihova borbena spremnost i moral ispod su razine za uspješno vođenje rata.
Vladavinu će okončati kao Putin Mali
Također, Rusija na raspolaganju ima velike količine starijeg, ali ubojitog naoružanja. Vojska Ruske Federacije nema snage za veliku ofenzivu, ali je uspjela konsolidirati obrambene linije. Strategijska ofenziva iz zraka stvara Ukrajincima ogromne probleme, ali ne postiže očekivane učinke.
Usprkos svemu, pobjeda nije ni na vidiku. Toga su svjesni i u Moskvi. Koliko će se ovaj rat nastaviti, kao međusobno mrcvarenje, ovisi prije svega o spremnosti i mogućnosti Zapada da proširi svoju vojnu pomoć na oružje koje bi definitivno donijelo vojnu prevlast ukrajinskoj strani. Najava isporuke protuzrakoplovnog sustava Patriota samo je jedan od indikatora te mogućnosti.
Putin je aludirao da ga se doživljava kao Petra Velikog, ruskog cara koji je od zaostale Rusije napravio respektabilnu silu. Širom je otvorio vrata europskom gospodarskom, tehničkom i kulturnom utjecaju. Putin je napravio upravo suprotno. Zbog toga će, na njegovu žalost, vladavinu okončati kao Putin Mali. Godina 2023. mogla bi biti početak kraja ruske invazije na Ukrajinu, a samim time i kraja vladavine Vladimira Putina.