Vojni komentator: Putin Hersonu dao ultimatum do 6. studenog, sprema potez ravan Karadžićevoj tajnoj Direktivi br. 7

Djelovanje ruske vojske školski je primjer međunarodnog terorizma koji provodi država

FOTO: AFP

Etničko čišćenje nepoćudnog stanovništva, dizanje brane u zrak, uskraćivanje struje, vode i grijanja civilnom stanovništvu, sve je to već viđeno na prostorima bivše Jugoslavije u ratovima devedesetih. Čuvena tajna Direktiva pod brojem 7, iz ožujka 1995. godine, i njen ishod, bila je kulminacija organiziranih zločina.

Ruska Federacija, na čelu sa svojim predsjednikom Vladimirom Vladimirovičem Putinom, ciljano, namjerno i masovno provodi državni teror. Djelovanje države, protiv druge države “smišljenom upotrebom nezakonitog nasilja ili prijetnje nezakonitim nasiljem radi usađivanja straha, s namjerom prisiljavanja ili zastrašivanja vlasti ili društva kako bi se postigli ciljevi koji su općenito politički, vjerski ili ideološki”, smatra se državnim terorizmom.

Djelovanje Vojske Ruske Federacije, na teritoriju Ukrajine, školski je primjer međunarodnog terorizma koji provodi država. Nakon višednevnih napada na objekte elektrodistributivne mreže i instalacije termoelektrana, zadnjeg dana listopada ratno zrakoplovstvo ruske vojske izvelo je koordinirani napad na vitalne instalacije hidroelektrana. Mete su bile četiri hidroelektrane na rijeci Dnjepar i jedna na Dnjestru blizu granice s Moldavijom. Samo u Kijevu, ukrajinskoj prijestolnici od tri milijuna stanovnika, 80 posto stanovnika ostalo je bez struje, vode i podzemne željeznice.

Ostvariva prijetnja

Na hidroelektrani Kijev pogođena je podstanica 400 metara od brane akumulacijskog jezera. Stotinjak kilometara nizvodno, na svega stotinu metara od brane, hidroelektrani Kaniv uništena je glavna preklopna stanica. Sljedeća meta ruskog napada bila je preklopna stanica hidroelektrane Kremenčuk stotinu kilometara nizvodno na kraju ogromnog umjetnog jezera. Sljedeća je nizvodno napadnuta podstanica hidroelektrane Dnjipro. Ona je od Kremenčuka udaljena također stotinjak kilometara.

Poruka je vrlo jasna. Ako možemo uništiti podstanice i preklopne stanice, neposredno uz brane, možemo srušiti i brane. Jedna brana je srušena 14. rujna na rijeci Ingulec, krstarećim raketama ispaljenim s ruskih bombardera. Brana hidroelektrane Nova Kahovka, koja se nalazi pod ruskom okupacijom, već je napunjena eksplozivom. Primjetna je postupna eskalacija razine ruske prijetnje.

Na rijeci Dnjepru, od granice s Bjelorusijom do Nove Kahovke, proteže se sustav akumulacijskih jezera u dužini od 750 kilometara u kojima je privremeno zarobljeno stotine milijuna kubičnih metara vode. U slučaju rušenja brana, nastao bi nekontrolirani plimni val koji bi ugrozio milijune života. Je li Moskva spremna na takvu vrstu terora? To nitko ne može garantirati. No ono što je sigurno jest činjenica da je prijetnja potapanja gusto naseljenih područja u dolini rijeke Dnjepar očita i ostvariva.

Udarne snage napada

Udarna snaga posljednjeg napada krstarećim projektilima bili su strategijski bombarderi Tu-95, NATO naziva Bear, T-160 koji je NATO nazvao “Blackjack”. Iz zračnog prostora Ruske Federacije, Bjelorusije i iznad Crnog mora lansirano je 55 krstarećih projektila Kh-101 i Kh-59. Iako je prema tvrdnjama ukrajinske strane oboreno 80 posto projektila, oni koji su prošli mimo protuzračne obrane Ukrajine, načinili su značajnu štetu na sustavu hidroelektrana.

Raketa Kh-101, doleta do 2000 kilometara, nosi razornu bojevu glavu mase 450 kilograma. Manja raketa, taktičke namjene, Kh-59 ima domet “svega” 300 kilometara i nešto manju bojevu glavu mase od 320 kilograma. Obje rakete imaju deklariranu vjerojatnost pogađanja cilja unutar nekoliko metara. No, zbog niske razine pouzdanosti ruskih borbenih sustava, vjerojatnost devijacije sklopa za vođenje reketa daleko je veća nego kod zapadnih sustava iste namjene.

Razaranje skupe rakete

Mnogi slučajevi otkaza dokumentirani su i javno dostupni na gotovo svim ruskim sofisticiranim borbenim sustavima. Zbog toga, nenamjerno pogađanje brane akumulacijskog jezera umjesto podstanice nikako se ne smije isključiti.

Koliko je ukrajinska PZO uspjela oboriti ruskih krilatih raketa teško je utvrditi iz neovisnog izvora. Ipak, ostaci oborenih projektila i video snimke presretanja potvrđuju mogućnost uništenja čak i najsuvremenije ruske krstareće rakete Kh-101. Iako dizajn i upotrijebljeni materijali trebaju osigurati “nevidljivost” za radar, Ukrajinci su izvršili uspješno presretanje ove izuzetno skupe rakete. Procijenjena cijena jedne krstareće rakete Kh-101 iznosi 13 milijuna dolara.

Obećana protuzračna obrana

Netom isporučeni njemački PZO sustav IRIS-T već se pokazao uspješnim u eliminaciji ruskih krstarećih projektila. Prva baterija, od četiri obećane, uspješno djeluje u sustavu ukrajinske PZO. Ukrajina je od njemačke vlade zatražila odobrenje za kupnju još 11 dodatnih PZO sustava IRIS-T.

Od ukupno obećanih osam, Amerikanci su nedavno isporučili dvije baterije PZO sustava NASAMS. Međutim, još nema potvrde o njihovoj praktičnoj primjeni. Kad postane operativan, NASAMS će unijeti novu kvalitetu u sustav borbe protiv ruskog terora iz zraka. Ne treba imati sumnje u mogućnosti ovog sredstva protuzračne obrane. Naime, NASAMS se koristi za neposrednu obranu Bijele kuće od svih mogućih prijetnji iz zraka.

Operativno poluokruženje

Ipak, količina PZO sustava kojima raspolaže Ukrajina još ni približno ne zadovoljava potrebe obrane od napada sa sjevera, istoka i juga. Ukrajina se nalazi u operativnom poluokruženju i napada se s tri strane. Uz suglasje predsjednika Bjelorusije, Aleksandra Lukašenka, ruska strana za napade na Ukrajinu koristi, pored ruskog, i prostor Bjelorusije. Uz to, bez privole vlade u Kišinjevu, Rusi koriste i zračni prostor Republike Moldavije za napad na jugozapadne dijelove teritorija Ukrajine, kad su krstareće rakete lansirane iznad Crnog mora.

Takva široka operativna osnovica napadača, dužine gotovo 3000 kilometara, razvlači ukrajinsku PZO na široki prostor i smanjuje mogućnost koncentracije snaga. Krstareće rakete lete podzvučnim brzinama. Ako su detektirane radarom ili na vrijeme vizualno uočene, relativno se lako presreću čak PZO sustavima koji se lansiraju s ramena kao što je Stinger. Nažalost, Ukrajina još nije niti blizu potrebnog broja sustava protuzračne obrane da bi svoj zračni prostor sigurno zaštitila od napada krstarećim projektilima.

Izostanak mornarice

Istoga dana rusko zrakoplovstvo napadalo je i s 22 protuavionske rakete PZO sustava S-300, prilagođene za napade na zemaljske ciljeve. Od dronova kamikaza upotrijebljena su četiri iranska Shahed-136 i ruski Lancet-3. Zanimljiva je činjenica da su u napadu sudjelovale samo snage ratnog zrakoplovstva. Ističe se odsustvo sudjelovanja brodova Crnomorske flote. Možda je nedavni ukrajinski udar po brodovima–lanserima krstarećih projektila 3M-54 Kalibr, usidrenim u ratnoj luci Sevastopolj, razlog apstinencije ruske mornarice.

Uglavnom, admiralski brod Crnomorske flote fregata Admiral Makarov, koja je nedavno gorjela nakon pogodaka ukrajinskih dronova, nije igrala ulogu u posljednjem terorističkom napadu na ukrajinske hidroelektrane.

Stvarni problem PZO

Kad će ova vrsta terora prestati? Po pitanju suvremenih sredstava napada, rezerve ruske vojske brzo se tope. Raspoložive količine raketa taktičkih balističkih projektila tipa 9K720 Iskander pale su za 86 posto u odnosu na prijeratne količine. Krstarećih projektila 3M-54 Kalibr, koji se lansiraju s brodova i s kopna, utrošeno je 54 posto u odnosu na početak sukoba. Od prijeratnih zaliha, rusko ratno zrakoplovstvo utrošilo je “svega” 48 posto suvremenih raketa Kh-101 koje se lansiraju sa strategijskih bombardera.

Procjenjuje se da proizvodna linija Projektnog biroa za strojogradnju “Raduga” može mjesečno izbaciti do tri krstareće rakete Kh-101. To je pod uvjetom da imaju sve potrebne komponente koje se nabavljaju sa zapada.

Ipak, stvarni problem protuzračne obrane Ukrajine predstavlja presretanje balističkih taktičkih projektila zemlja-zemlja. Ukrajina nema proturaketnu obranu. Svi sustavi, koji se do sada koriste za presretanje balističkih projektila, ustvari su temeljno dizajnirani kao protuzrakoplovni, a ne proturaketni. Nada za Ukrajinu jest najavljena isporuka francusko-talijanskog sustava ASTER 30 SAMP/T koji je od početka bio projektiran i za presretanje taktičkih balističkih projektila. Sustav je izuzetno moćan.

Problemi za Ukrajinu

Jedna baterija može imati i do šest lansirnih vozila. Svaki lanser sadrži osam projektila Aster. Dakle ukupno 48 raketa spremnih za lansiranje. Sustav ASTER 30 SAMP/T detektira do 130 ciljeva istovremeno, a ostvaruje simultana gađanja na 10 različitih objekata u zraku. Raketa Aster, inače francuske proizvodnje, ima pogonsko gorivo raspoređeno u dva stupnja rakete. Zbog toga ostvaruje veliki domet. Pogađa ciljeve na udaljenosti do 120 kilometara i visinama do 25.000 metara.

Iako je francuski predsjednik Emmanuel Macron izjavio kako su “potpuno mobilizirani za povećanje vojne potpore Ukrajini, posebno u pogledu njezine protuzračne obrane”, proći će dosta vremena dok sustav ne postane operativan u Ukrajini. Pola godine je najkraći rok u kojem bi se mogla očekivati primjena ovih sustava na terenu i to pod uvjetom da su već proizvedeni. Zbog toga ruska nabava iranskih taktičkih balističkih projektila Fateh-110 i Zolfaghar, te njihovo raspoređivanje u Bjelorusiji, predstavlja potencijalno izuzetno nepovoljan razvoj situacije po Ukrajinu.

Ukidanje civilizacije

No i bez toga, Putin ima na raspolaganju cijeli arsenal naoružanja kojim može učiniti život građana Ukrajine krajnje nehumanim, pogotovo u zimskom periodu. Na raspolaganju mu je još barem 3000 hladnoratovskih protubrodskih, ne baš preciznih, raketa Kh-22/32 koje se lansiraju s bombardera Tu-22.

Paralelno s napadnim, ništa manje okrutne nisu niti obrambene mjere koje provodi ruska vojska u odnosu na lokalno civilno stanovništvo na zaposjednutim područjima. Iz okupiranog dijela Hersonske oblasti, na desnoj obali Dnjepra, “dobrovoljno” je iseljeno oko 60.000 civila i ruskih kolaboracionista. Preostalim stanovnicima stvaraju se nemogući uvjeti za život kako bi bili prisiljeni napustiti to područje.

Ukinute su ambulante, pljačka se medicinska oprema, odvoze vatrogasna i ambulantna vozila. Zatvorene su banke i tržnice. Pljačkaju se muzeji. Demontiraju spomenici. Jednostavno, prestaju s radom redovne civilne službe. Ukratko, ruske okupacijske snage ukidaju civilizaciju.

Etničko čišćenje Nove Kahovke

Okupacijske vlasti najavile su iseljavanje stanovništva i iz okruga Nove Kahovke, na lijevoj obali Dnjepra. Prema ukrajinskim izvorima, njihova evakuacija, to jest prisilno preseljenje, trebalo bi biti okončano do 6. studenog. Razlog su navodne očekivane intenzivne vojne operacije?! To je siguran indikator da će Rusi, u slučaju ukrajinskog prodora preko Dnjepra, izvršiti potapanje tog područja dizanjem u zrak brane Nova Kahovka.

Lijeva obala Dnjepra znatno je niža od desne. Namjerno izazvana poplava imala bi znatno veći rušilački učinak na lijevu nego na desnu obalu rijeke. Ujedno, etničkim čišćenjem područja s ukrajinskom većinom sprječavaju bilo kakav oblik mogućeg otpora lokalnog stanovništva.

Sličnost među zločincima

Etničko čišćenje nepoćudnog stanovništva, dizanje brane u zrak, uskraćivanje struje, vode i grijanja civilnom stanovništvu, sve je to već viđeno na prostorima bivše Jugoslavije u ratovima devedesetih. Čuvena tajna Direktiva pod brojem 7, iz ožujka 1995. godine, i njen ishod, bila je kulminacija organiziranih zločina.

“Svakodnevnim planskim i osmišljenim borbenim aktivnostima stvoriti uslove totalne nesigurnosti, nepodnošljivosti i besperspektivnosti daljnjeg opstanka i života mještana u Srebrenici i Žepi”, stajalo je u direktivi koju potpisuje Radovan Karadžić. Slične ideologije generiraju slične zločine. Vjerojatno je zbog toga takva nevjerojatna sličnost među zločincima!

I pored primjene masovnosti ruskog terora, nema naznaka popuštanja Ukrajinaca političkim zahtjevima Moskve. Ništa manje značajna nije ustrajnost slobodnog svijeta u podršci ukrajinskoj borbi za slobodu. To su garancije da se ciljevi iz famozne Direktive broj 7 neće ponoviti u Ukrajini.