Je li ukrajinska ofenziva, koja je započela krajem kolovoza, dosegnula kulminacijsku točku? Usporeno napredovanje u Hersonskoj oblasti, zapadno od Dnjepra, ukrajinski ministar obrane Oleksij Reznikov opravdava lošim vremenskim uvjetima. Blatnjave oranice i razrovani seoski putevi otežali su kretanje mehaniziranih i oklopnih jedinica Združenih snaga Ukrajine.
Međutim, jesenja sezona kiša, koja obično počinje od sredine listopada i završava prvim mrazom početkom studenog, trajala je znatno kraće i s manjom količinom oborina. Za razliku od „generala blata“ koji je od 13. listopada do 1. studenog 1941. godine u potpunosti zaustavio napredovanje Wehrmachta prema Moskvi, ovogodišnje vremenske prilike uglavnom su bile naklonjene strani koja izvodi napadne operacije.
Jesenja rasputica ili bezdorižija, kako Ukrajinci nazivaju sezonu blata, može se uzeti kao otežavajući, ali ne i presudan faktor usporenog napredovanja napadnih ukrajinskih kolona. Kao što je Telegram i predvidio, Rusima ne pada na pamet napuštati osvojeni teritoriji na desnoj obali Dnjepra bez borbe.
Neuspjela ruska navlakuša
Objava da su ruske snage napustile Čkalove i Červine bila je neuspjela „navlakuša“ za Ukrajince ne bi li lakomisleno uletjeli u zamku. Također, ruska kampanja oko evakuacije Hersona ima za cilj stvaranje dojma „lake“ pobjede na dohvat ruke radi odvlačenja ukrajinskih jedinica s istočnog dijela ratišta.
Pored sadašnje 42 bataljunske borbene skupine Rusi su dovukli još četiri dodatne. Dakle, i ako bude povlačenja ruskih snaga, Ukrajinci će se svakako za to morati svojski potruditi. Je li stvarni razlog ukrajinskog zastoja kod Hersona blato ili jaka ruska obrana vidjet će se uskoro. Kiše se ne očekuju do početka studenog kad se prognoziraju prvi mrazevi i stvrdnjavanje tla.
Za razliku od Hersona, na istočnom dijelu fronta od Kupjanska, preko Svatova do Kremine, linija fronta mnogo je aktivnija. Ograničeni prodori ukrajinskih snaga, ruski protuudar i ponovno oslobađanje teritorija od strane Ukrajinca svakodnevna su pojava. Negativan učinak blatnog terena osjetio se i na ovom dijelu ratišta.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Linija od 140 kilometara
Iako napadaju na širokom frontu, težišni cilj ukrajinskih napada je presijecanje glavne kopnene komunikacije P66 između Svatove i Kremine. Linija fronta između ukrajinskih i ruskih snaga, na teritoriju Hersonske i Luganske oblasti, iznosi oko 140 kilometara.
Prema ruskim izvorima, Združene snage Ukrajine prikupile su oko 40.000 vojnika. To je snaga s kojom Ukrajinci namjeravaju probiti ruske obrambene linije oslonjene na putnu komunikaciju P66. Aktivna obrana, koju provode snage Vojske Ruske Federacije, karakteristika je obrambenih operacija na ovom dijelu ratišta. U posljednja dva tjedna Rusi su već tri puta organizirali protuudare od Kremine prema Limanu. Bitke su se vodile između rijeka Žerebets i Krasna.
Ukrajinske snage tri puta su morale vraćati izgubljene položaje. Iz tih razloga odgodili su masovniji udar prema Kremini. Sprječavanje organizacije i izvođenje napada i jest osnovni cilj aktivne obrane što je Rusima, s manje ili više uspjeha, išlo od ruke. U svakom slučaju, time kupuju vrijeme radi utvrđivanja obrambene linije između Svatove i Kremine. Tu se već danima uređuje obrana u dužini od oko 50 kilometara.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tradicija još od carske vojske
Međutim, izgleda da aktivna ruska obrana uzima i svoj danak. Većinu ruskih pojačanja, koja su stizala u Lugansk, činile su novo mobilizirane snage. Prema ruskim izvorima, ruski vojnici, tek pristigli na front nakon djelomične mobilizacije, bili su slabo opremljeni, bez osnovne obuke, vrlo loše vođeni i s manjkom dočasničkog kadra.
Vrlo često nisu znali gdje su ih iskrcali. Kretali su se bez topografskih karata i sredstava veze. Koordinacija s već postojećim oklopnim jedinicama i topničkim postrojbama za vatrenu potporu bila je više slučaj nego pravilo. Iako su ruske snage, na ovom dijelu fronta, postigle brojčani paritet s ukrajinskim snagama, na mnogim dijelovima lako su pucale linije i zbog lošeg vođenja i zapovijedanja.
Slanje u prve borbene redove nedovoljno osposobljenih i opremljenih jedinica s ciljem kupovanja vremena, dio je tradicije koja se od carske vojske preko Crvene armije očito prenijela i na Vojsku Ruske Federacije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Mobilizacija ima nedostatke
Prema podacima ministra obrane, Rusija je 28. listopada okončala djelomičnu mobilizaciju od 300.000 rezervista. Na front je već upućeno 82.000 rezervista i 13.000 dobrovoljaca. Rusi obučavaju još 218.000 rezervista. Uz to treba dodati i 20.000 robijaša koji su angažirani preko plaćeničkih formacija Wagner grupe i obećanih dodatnih 20.000 Čečena.
Procjene su da je, pored profesionalnih jedinica, što prikrivenom što javnom mobilizacijom, Vojska Ruske Federacije prikupila preko 600.000 vojnika. Dokad će general Sergej Surovikin, glavnokomandujući ruskih snaga u Ukrajini, primati „poluproizvode“ djelomične mobilizacije teško je prosuditi. Proces mobilizacije obuhvaća pozivanje, prikupljanje, opremanje, obuku, organizaciju i transport snaga i sredstava do zone borbenih djelovanja. Međutim, proces mobilizacije ima sitne nedostatke.
Sa sigurnošću se može reći da je ruska administracija osigurala značajno narastanje ljudstva. Također, prema ratištu su upućene ogromne količine naoružanja i vojne opreme. Doduše, većina zamjenske tehnike popunjena je modelima iz Hladnog rata. Neko oružje potječe čak i iz vremena Drugog svjetskog rata kao što je haubica D-1 od 152 milimetra, model 1943. godine.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Obuka Ukrajinaca na Otoku
Ipak, da bi se od mase „ljudskog“ materijala i brojne borbene tehnike stvorila učinkovita vojna formacija potrebna je kvalitetna obuka i kompetentno vođenje. Konačno, sve to može uspješno funkcionirati pod uvjetom pravovremene, sveobuhvatne i trajne logistike. Dakle, do pune borbene gotovosti ruskih jedinica potrebno je prebroditi ključne probleme obuke, opremanja, vođenja i logistike. To sve traži dosta vremena i sredstava.
Za sada Rusi na front ne upućuju novoformirane postrojbe već se popunjavaju postojeće. Ipak, uz značajne gubitke i povoljne vremenske uvjete za obranu, Rusi su znatno usporili, a u nekim dijelovima i zaustavili ukrajinsko napredovanje.
Na drugoj pak strani, pod vodstvom stranih instruktora na vojnim poligonima savezničkih zemalja, mobilizirani ukrajinski vojnici dobivaju obuku po NATO standardima. Združene snage Ukrajine uspijevaju u borbu uvoditi kompletno formirane nove vojne postrojbe. Najnoviji primjer je 77. zračno desantna brigada čiji su pripadnici završili trening u Ujedinjenom Kraljevstvu. Prva bojna, 77. zračno desantne brigade već je na bojištu. Ukupno iz UK stiže 10.000 ukrajinskih vojnika koji su završili tromjesečnu vojnu obuku.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bijeg članova nogometnog saveza
Ruska „djelomična mobilizacija“ ostvaruje i neočekivani negativan učinak na rusku administraciju i gospodarstvo. Od dana proglašenja mobilizacije, 21. rujna, Rusku Federaciju napustilo je preko 700.000 vojno sposobnih, uglavnom visoko obrazovanih, muškaraca.
Pozivajući se na brojne izvore iz vlade, u nekim odjelima moskovske gradske uprave čak 20-30 posto zaposlenika napustilo je Rusiju. IT eksperti čine većinu mladića koji su izbjegavali novačenje. Njihova iznenadna odsutnost stvorila je poteškoće drugim odjelima koji ostaju blokirani bez odgovarajuće IT podrške.
No, ne bježe iz Rusije samo IT eksperti. Dana 24. rujna u Biškeku je održana ekshibicijska utakmica između nogometnih reprezentacija Rusije i Kirgistana. Najmanje deset članova osoblja Ruskog nogometnog saveza, koji su bili na utakmici, odlučili su se ne vratiti u Rusku Federaciju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Opada podrška Putinovoj avanturi
Na početku oružane intervencije preko 65 posto ispitanih ruskih građana podržalo je „specijalnu vojnu operaciju“ u Ukrajini. Međutim, nešto više od 50 posto ispitanih, ispod 20 godina, nije davalo podršku napadu na Ukrajinu.
Zahvaljujući ruralnom stanovništvu, aktivnoj i umirovljenoj civilnoj i vojnoj birokraciji i dalje većina ruskih građana podržava Putinovu avanturu u susjednoj državi. Međutim, podrška mobilizaciji u znatnom je opadanju. Istraživanje provedeno od strane Levada centra, objavljeno 29. rujna, pokazuje da u odnosu na 73 posto s početka agresije, krajem rujna tek 53 posto ispitanika smatra da se “specijalna vojna operacija“ u Ukrajini” odvija “prema planu”.
Nakon proglašenja mobilizacije samo 23 posto ispitanih građana „smatralo se ponosnima što su Rusi“, dok su ostali izražavali anksioznost, strah, šok, i ljutnju prema činu mobilizacije. Kako bi mlade pridobili na stranu agresivne velikoruske ideologije, država je već počela s ideološko – političkom nastavom u obrazovnom sustavu.
Škole uvode ideološki model
Ruske javne škole već su uvele ideološki modul, u obliku obaveznih tjednih “Razgovora o onome što je važno”. Svrha modula je natjerati djecu da vjeruju da je Rusija bila prisiljena započeti svoju “specijalnu vojnu operaciju” u Ukrajini.
Prema uzoru na bivši SSSR, razrađuje se obavezni ideološki model za visokoškolske ustanove. U SSSR-u, diplomiranje sa sveučilišnom diplomom zahtijevalo je pohađanje kolegija “Znanstveni komunizam“. Sad bi se uveo kolegij „ruske ideologije “ kao obavezan predmet na fakultetima.
To me neodoljivo podsjeća na pokušaj ideološko-političke indoktrinacije mladih vojnika krajem vladavine predsjednika Franje Tuđmana. Politička uprava ministarstva obrane Republike Hrvatske uvela je pseudoznanstveni predmet Domovinski odgoj za ročne vojnike. Normalno, klinci na odsluženju vojnog roka od D. odgoja po zamisli MORH-a radili su opću sprdačinu.
Pozadina Putinovog govora
U kojem smjeru se može očekivati daljnji razvoj situacije? Nema naznaka da bi ukrajinsko političko i vojno vodstvo, zajedno sa svojim saveznicima mijenjalo sadašnje ciljeve obrambenog rata. Konačan cilj i dalje ostaje cjelovita Ukrajina. Način izvođenja prilagođava se, prije svega, vojnoj situaciji na terenu.
Nafta i plin, kao oružje ucjene, ne igraju ulogu kakvu je očekivala ruska strana. Masovni udari po kritičnoj infrastrukturi Ukrajine uopće nisu utjecali na odlučnost Kijeva. Između centralnog grijanja i slobode, Ukrajinci biraju slobodu. Ako su mogli stanovnici Sarajeva, zbog čega ne bi mogli i građani Ukrajine.
Neke naznake ruskog djelovanja mogu se naslutiti iz posljednjeg nastupa Vladimira Putina. „Glavni cilj je pomoći Donbasu“, rekao je Putin odgovarajući na pitanje koji je bio cilj vojne operacije u Ukrajini? Njegov maratonski govor, na temu “Posthegemonistički svijet: Pravda i sigurnost za sve”, u organizaciji Međunarodnog debatnog kluba Valdai, bio je pun standardnih nebuloznih povijesnih konstrukcija i poluistina. Međutim, prema Putinu plan i cilj specijalne vojne operacije je pomoći ljudima koji žive u Donbasu.
Izjava o nuklearnom oružju
Iako je ranije želio mnogo više, nedvojbeno, vrhovni zapovjednik Vojske Ruske Federacije reducira ciljeve rata sukladno stvarnim mogućnostima oružane sile kojom zapovijeda. U skladu s tom izjavom može se tumačiti daljnja ruska fortifikacija ruskih položaja u Lugansku i na lijevoj obali Dnjepra.
Doduše, spominje se i Wagner obrambena linija koja bi od Lisičanska, nizvodno išla desnom obalom rijeke Severski Donets do ruske granice. Ipak za sada to izgleda kao neka privatna shema.
No mnogo važnija Putinova izjava je da Rusija “nikada nije govorila o korištenju nuklearnog oružja”, te da nuklearni napad na Ukrajinu “neće imati ni političkog ni vojnog smisla”. Iako je toliko puta slagao do sada, mislim da ovoga puta ruski predsjednik govori istinu.
Putin ne može pobijediti
Klasičnim sredstvima, Putin ne može vojno poraziti Ukrajinu. Združene snage Ukrajine narastaju u oružanu silu 21. stoljeća, a Vojska Ruske Federacije nepovratno tone prema tehnologijama iz vremena Hladnog rata. Dok ruska mladost bježi iz zemlje, na domaćem terenu postupno gubi podršku za svoju specijalnu vojnu avanturu.
Nitko relevantan u svijetu ne dovodi u pitanje teritorijalni integritet Ukrajine unutar međunarodno priznatih granica. Pored zapadnih država, Indija i Kina poslale su jasnu poruku kako upotreba nuklearnog oružja nije opcija.
Putin na raspolaganju ima još tisuće, nemotiviranih, nediscipliniranih, slabo obučenih, loše opremljenih i vrlo često pijanih rezervista, zajedno s vojnom skalamerijom nagomilanom za vrijeme Sovjetskog Saveza. Prilično respektabilni resursi za nastavak ubijanja, ali nedovoljni za pobjedu.
Vojni komentator: Putin je svom govoru poslao ključnu poruku o nuklearnom napadu. I mislim da ovaj put govori istinu
Putin reducira ciljeve rata sukladno stvarnim mogućnostima oružane sile kojom zapovijeda
Putin na raspolaganju ima još tisuće, nemotiviranih, nediscipliniranih, slabo obučenih, loše opremljenih i vrlo često pijanih rezervista, zajedno s vojnom skalamerijom nagomilanom za vrijeme Sovjetskog Saveza. Respektabilni resursi za nastavak ubijanja, ali nedovoljni za pobjedu
Je li ukrajinska ofenziva, koja je započela krajem kolovoza, dosegnula kulminacijsku točku? Usporeno napredovanje u Hersonskoj oblasti, zapadno od Dnjepra, ukrajinski ministar obrane Oleksij Reznikov opravdava lošim vremenskim uvjetima. Blatnjave oranice i razrovani seoski putevi otežali su kretanje mehaniziranih i oklopnih jedinica Združenih snaga Ukrajine.
Međutim, jesenja sezona kiša, koja obično počinje od sredine listopada i završava prvim mrazom početkom studenog, trajala je znatno kraće i s manjom količinom oborina. Za razliku od „generala blata“ koji je od 13. listopada do 1. studenog 1941. godine u potpunosti zaustavio napredovanje Wehrmachta prema Moskvi, ovogodišnje vremenske prilike uglavnom su bile naklonjene strani koja izvodi napadne operacije.
Jesenja rasputica ili bezdorižija, kako Ukrajinci nazivaju sezonu blata, može se uzeti kao otežavajući, ali ne i presudan faktor usporenog napredovanja napadnih ukrajinskih kolona. Kao što je Telegram i predvidio, Rusima ne pada na pamet napuštati osvojeni teritoriji na desnoj obali Dnjepra bez borbe.
Neuspjela ruska navlakuša
Objava da su ruske snage napustile Čkalove i Červine bila je neuspjela „navlakuša“ za Ukrajince ne bi li lakomisleno uletjeli u zamku. Također, ruska kampanja oko evakuacije Hersona ima za cilj stvaranje dojma „lake“ pobjede na dohvat ruke radi odvlačenja ukrajinskih jedinica s istočnog dijela ratišta.
Pored sadašnje 42 bataljunske borbene skupine Rusi su dovukli još četiri dodatne. Dakle, i ako bude povlačenja ruskih snaga, Ukrajinci će se svakako za to morati svojski potruditi. Je li stvarni razlog ukrajinskog zastoja kod Hersona blato ili jaka ruska obrana vidjet će se uskoro. Kiše se ne očekuju do početka studenog kad se prognoziraju prvi mrazevi i stvrdnjavanje tla.
Za razliku od Hersona, na istočnom dijelu fronta od Kupjanska, preko Svatova do Kremine, linija fronta mnogo je aktivnija. Ograničeni prodori ukrajinskih snaga, ruski protuudar i ponovno oslobađanje teritorija od strane Ukrajinca svakodnevna su pojava. Negativan učinak blatnog terena osjetio se i na ovom dijelu ratišta.
Linija od 140 kilometara
Iako napadaju na širokom frontu, težišni cilj ukrajinskih napada je presijecanje glavne kopnene komunikacije P66 između Svatove i Kremine. Linija fronta između ukrajinskih i ruskih snaga, na teritoriju Hersonske i Luganske oblasti, iznosi oko 140 kilometara.
Prema ruskim izvorima, Združene snage Ukrajine prikupile su oko 40.000 vojnika. To je snaga s kojom Ukrajinci namjeravaju probiti ruske obrambene linije oslonjene na putnu komunikaciju P66. Aktivna obrana, koju provode snage Vojske Ruske Federacije, karakteristika je obrambenih operacija na ovom dijelu ratišta. U posljednja dva tjedna Rusi su već tri puta organizirali protuudare od Kremine prema Limanu. Bitke su se vodile između rijeka Žerebets i Krasna.
Ukrajinske snage tri puta su morale vraćati izgubljene položaje. Iz tih razloga odgodili su masovniji udar prema Kremini. Sprječavanje organizacije i izvođenje napada i jest osnovni cilj aktivne obrane što je Rusima, s manje ili više uspjeha, išlo od ruke. U svakom slučaju, time kupuju vrijeme radi utvrđivanja obrambene linije između Svatove i Kremine. Tu se već danima uređuje obrana u dužini od oko 50 kilometara.
Tradicija još od carske vojske
Međutim, izgleda da aktivna ruska obrana uzima i svoj danak. Većinu ruskih pojačanja, koja su stizala u Lugansk, činile su novo mobilizirane snage. Prema ruskim izvorima, ruski vojnici, tek pristigli na front nakon djelomične mobilizacije, bili su slabo opremljeni, bez osnovne obuke, vrlo loše vođeni i s manjkom dočasničkog kadra.
Vrlo često nisu znali gdje su ih iskrcali. Kretali su se bez topografskih karata i sredstava veze. Koordinacija s već postojećim oklopnim jedinicama i topničkim postrojbama za vatrenu potporu bila je više slučaj nego pravilo. Iako su ruske snage, na ovom dijelu fronta, postigle brojčani paritet s ukrajinskim snagama, na mnogim dijelovima lako su pucale linije i zbog lošeg vođenja i zapovijedanja.
Slanje u prve borbene redove nedovoljno osposobljenih i opremljenih jedinica s ciljem kupovanja vremena, dio je tradicije koja se od carske vojske preko Crvene armije očito prenijela i na Vojsku Ruske Federacije.
Mobilizacija ima nedostatke
Prema podacima ministra obrane, Rusija je 28. listopada okončala djelomičnu mobilizaciju od 300.000 rezervista. Na front je već upućeno 82.000 rezervista i 13.000 dobrovoljaca. Rusi obučavaju još 218.000 rezervista. Uz to treba dodati i 20.000 robijaša koji su angažirani preko plaćeničkih formacija Wagner grupe i obećanih dodatnih 20.000 Čečena.
Procjene su da je, pored profesionalnih jedinica, što prikrivenom što javnom mobilizacijom, Vojska Ruske Federacije prikupila preko 600.000 vojnika. Dokad će general Sergej Surovikin, glavnokomandujući ruskih snaga u Ukrajini, primati „poluproizvode“ djelomične mobilizacije teško je prosuditi. Proces mobilizacije obuhvaća pozivanje, prikupljanje, opremanje, obuku, organizaciju i transport snaga i sredstava do zone borbenih djelovanja. Međutim, proces mobilizacije ima sitne nedostatke.
Sa sigurnošću se može reći da je ruska administracija osigurala značajno narastanje ljudstva. Također, prema ratištu su upućene ogromne količine naoružanja i vojne opreme. Doduše, većina zamjenske tehnike popunjena je modelima iz Hladnog rata. Neko oružje potječe čak i iz vremena Drugog svjetskog rata kao što je haubica D-1 od 152 milimetra, model 1943. godine.
Obuka Ukrajinaca na Otoku
Ipak, da bi se od mase „ljudskog“ materijala i brojne borbene tehnike stvorila učinkovita vojna formacija potrebna je kvalitetna obuka i kompetentno vođenje. Konačno, sve to može uspješno funkcionirati pod uvjetom pravovremene, sveobuhvatne i trajne logistike. Dakle, do pune borbene gotovosti ruskih jedinica potrebno je prebroditi ključne probleme obuke, opremanja, vođenja i logistike. To sve traži dosta vremena i sredstava.
Za sada Rusi na front ne upućuju novoformirane postrojbe već se popunjavaju postojeće. Ipak, uz značajne gubitke i povoljne vremenske uvjete za obranu, Rusi su znatno usporili, a u nekim dijelovima i zaustavili ukrajinsko napredovanje.
Na drugoj pak strani, pod vodstvom stranih instruktora na vojnim poligonima savezničkih zemalja, mobilizirani ukrajinski vojnici dobivaju obuku po NATO standardima. Združene snage Ukrajine uspijevaju u borbu uvoditi kompletno formirane nove vojne postrojbe. Najnoviji primjer je 77. zračno desantna brigada čiji su pripadnici završili trening u Ujedinjenom Kraljevstvu. Prva bojna, 77. zračno desantne brigade već je na bojištu. Ukupno iz UK stiže 10.000 ukrajinskih vojnika koji su završili tromjesečnu vojnu obuku.
Bijeg članova nogometnog saveza
Ruska „djelomična mobilizacija“ ostvaruje i neočekivani negativan učinak na rusku administraciju i gospodarstvo. Od dana proglašenja mobilizacije, 21. rujna, Rusku Federaciju napustilo je preko 700.000 vojno sposobnih, uglavnom visoko obrazovanih, muškaraca.
Pozivajući se na brojne izvore iz vlade, u nekim odjelima moskovske gradske uprave čak 20-30 posto zaposlenika napustilo je Rusiju. IT eksperti čine većinu mladića koji su izbjegavali novačenje. Njihova iznenadna odsutnost stvorila je poteškoće drugim odjelima koji ostaju blokirani bez odgovarajuće IT podrške.
No, ne bježe iz Rusije samo IT eksperti. Dana 24. rujna u Biškeku je održana ekshibicijska utakmica između nogometnih reprezentacija Rusije i Kirgistana. Najmanje deset članova osoblja Ruskog nogometnog saveza, koji su bili na utakmici, odlučili su se ne vratiti u Rusku Federaciju.
Opada podrška Putinovoj avanturi
Na početku oružane intervencije preko 65 posto ispitanih ruskih građana podržalo je „specijalnu vojnu operaciju“ u Ukrajini. Međutim, nešto više od 50 posto ispitanih, ispod 20 godina, nije davalo podršku napadu na Ukrajinu.
Zahvaljujući ruralnom stanovništvu, aktivnoj i umirovljenoj civilnoj i vojnoj birokraciji i dalje većina ruskih građana podržava Putinovu avanturu u susjednoj državi. Međutim, podrška mobilizaciji u znatnom je opadanju. Istraživanje provedeno od strane Levada centra, objavljeno 29. rujna, pokazuje da u odnosu na 73 posto s početka agresije, krajem rujna tek 53 posto ispitanika smatra da se “specijalna vojna operacija“ u Ukrajini” odvija “prema planu”.
Nakon proglašenja mobilizacije samo 23 posto ispitanih građana „smatralo se ponosnima što su Rusi“, dok su ostali izražavali anksioznost, strah, šok, i ljutnju prema činu mobilizacije. Kako bi mlade pridobili na stranu agresivne velikoruske ideologije, država je već počela s ideološko – političkom nastavom u obrazovnom sustavu.
Škole uvode ideološki model
Ruske javne škole već su uvele ideološki modul, u obliku obaveznih tjednih “Razgovora o onome što je važno”. Svrha modula je natjerati djecu da vjeruju da je Rusija bila prisiljena započeti svoju “specijalnu vojnu operaciju” u Ukrajini.
Prema uzoru na bivši SSSR, razrađuje se obavezni ideološki model za visokoškolske ustanove. U SSSR-u, diplomiranje sa sveučilišnom diplomom zahtijevalo je pohađanje kolegija “Znanstveni komunizam“. Sad bi se uveo kolegij „ruske ideologije “ kao obavezan predmet na fakultetima.
To me neodoljivo podsjeća na pokušaj ideološko-političke indoktrinacije mladih vojnika krajem vladavine predsjednika Franje Tuđmana. Politička uprava ministarstva obrane Republike Hrvatske uvela je pseudoznanstveni predmet Domovinski odgoj za ročne vojnike. Normalno, klinci na odsluženju vojnog roka od D. odgoja po zamisli MORH-a radili su opću sprdačinu.
Pozadina Putinovog govora
U kojem smjeru se može očekivati daljnji razvoj situacije? Nema naznaka da bi ukrajinsko političko i vojno vodstvo, zajedno sa svojim saveznicima mijenjalo sadašnje ciljeve obrambenog rata. Konačan cilj i dalje ostaje cjelovita Ukrajina. Način izvođenja prilagođava se, prije svega, vojnoj situaciji na terenu.
Nafta i plin, kao oružje ucjene, ne igraju ulogu kakvu je očekivala ruska strana. Masovni udari po kritičnoj infrastrukturi Ukrajine uopće nisu utjecali na odlučnost Kijeva. Između centralnog grijanja i slobode, Ukrajinci biraju slobodu. Ako su mogli stanovnici Sarajeva, zbog čega ne bi mogli i građani Ukrajine.
Neke naznake ruskog djelovanja mogu se naslutiti iz posljednjeg nastupa Vladimira Putina. „Glavni cilj je pomoći Donbasu“, rekao je Putin odgovarajući na pitanje koji je bio cilj vojne operacije u Ukrajini? Njegov maratonski govor, na temu “Posthegemonistički svijet: Pravda i sigurnost za sve”, u organizaciji Međunarodnog debatnog kluba Valdai, bio je pun standardnih nebuloznih povijesnih konstrukcija i poluistina. Međutim, prema Putinu plan i cilj specijalne vojne operacije je pomoći ljudima koji žive u Donbasu.
Izjava o nuklearnom oružju
Iako je ranije želio mnogo više, nedvojbeno, vrhovni zapovjednik Vojske Ruske Federacije reducira ciljeve rata sukladno stvarnim mogućnostima oružane sile kojom zapovijeda. U skladu s tom izjavom može se tumačiti daljnja ruska fortifikacija ruskih položaja u Lugansku i na lijevoj obali Dnjepra.
Doduše, spominje se i Wagner obrambena linija koja bi od Lisičanska, nizvodno išla desnom obalom rijeke Severski Donets do ruske granice. Ipak za sada to izgleda kao neka privatna shema.
No mnogo važnija Putinova izjava je da Rusija “nikada nije govorila o korištenju nuklearnog oružja”, te da nuklearni napad na Ukrajinu “neće imati ni političkog ni vojnog smisla”. Iako je toliko puta slagao do sada, mislim da ovoga puta ruski predsjednik govori istinu.
Putin ne može pobijediti
Klasičnim sredstvima, Putin ne može vojno poraziti Ukrajinu. Združene snage Ukrajine narastaju u oružanu silu 21. stoljeća, a Vojska Ruske Federacije nepovratno tone prema tehnologijama iz vremena Hladnog rata. Dok ruska mladost bježi iz zemlje, na domaćem terenu postupno gubi podršku za svoju specijalnu vojnu avanturu.
Nitko relevantan u svijetu ne dovodi u pitanje teritorijalni integritet Ukrajine unutar međunarodno priznatih granica. Pored zapadnih država, Indija i Kina poslale su jasnu poruku kako upotreba nuklearnog oružja nije opcija.
Putin na raspolaganju ima još tisuće, nemotiviranih, nediscipliniranih, slabo obučenih, loše opremljenih i vrlo često pijanih rezervista, zajedno s vojnom skalamerijom nagomilanom za vrijeme Sovjetskog Saveza. Prilično respektabilni resursi za nastavak ubijanja, ali nedovoljni za pobjedu.