Veća površina okupiranog teritorija, na početku pregovora, ruskoj strani daje bolju početnu poziciju. Paralelno, agresivni i masovni udari po civilnoj infrastrukturi, na cijelom teritoriju Ukrajine, čine napadnu komponentu nove ruske strategije. Stvaranjem nemogućih uvjeta za život, na slobodnom teritoriju Ukrajine, treba prisiliti vladu u Kijevu na mirovne pregovore. Ciljevi jasni ali zadatak nimalo jednostavan za Vojsku Ruske Federacije.
I dalje masovnost i brutalnost
Vojska Ruske Federacije, kao i cijeli obrambeni sustav, pokazao je brojne nedostatke i slabosti u izvođenju borbenih djelovanja tijekom dosadašnje agresije na Ukrajinu. Kako nema vremena a niti sredstava za suštinske reforme ruskog obrambenog sustava, general Surovikin morat će se osloniti na postojeće aktivne i rezervne kapacitete, unutar postojećeg sustava.
Međunarodne sankcije dodatno usložnjava sijelu situaciju. U tom smislu ne treba očekivati genijalne taktičke poteze i revolucionarna tehnološka rješenja u domenu ratovanja. Osnovna značajka daljnjih ruskih djelovanja i dalje će biti masovnost i brutalnost upotrebe oružane sile.
Prvi korak novog zapovjednika
Prvi korak novog zapovjednika jest konsolidacija ruskih obrambenih linija u cilju sprječavanja kolapsa cijele invazije. Skraćivanje linije fronta, aktivna obrana, popuna i zamjena ljudstva i tehnike te inženjerijsko uređenje obrambenih linija, s povoljnim položajem za obranu, predstavlja standardni skup taktičkih obrambeni radnji , mjera i postupaka.
Skraćenje fronta već je napravljeno na sjevernom dijelu hersonskog ratišta zapadno od Dnjepra. Ojačana je ruska obrana, spriječeni brzi ukrajinski prodori i veliki gubitak naoružanja i tehnike. Kako sada stoje stvari, ruske trupe organizirano se izvlače prema desnoj obali Dnjepra. Teška i skupa ratna tehnika prebacuje se na lijevu obalu rijeke. To ne znači da Rusi ustupaju teritorij bez borbe.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Iako je održavanje okupiranog teritorija zapadno od Dnjepra krajnje neekonomično i logistički složeno, general Surovikin želi naplatiti svaki pedalj izgubljenog teritorija. Povlačenje ruskih snaga bez borbe na lijevu obalu oslobodio bi ukrajinske oklopno – mehanizirane jedinice za angažman na drugome dijelu ratišta. Iz tih razloga, u Hersonu i njegovoj okolici vjerojatno će pokušati provoditi upornu, odlučnu ali ne i odsudnu obranu.
Za držanje linije fronta nema dovoljno Rusa
Cilj je vezivanje i iscrpljivanje ukrajinskih snaga. Nešto slično Ukrajinci su uspjeli izvesti pri obrani Severodonecka. No, sumnjam da će general Zalužnji ponoviti rusku grešku. Također nastojat će se braniti prilazi velikoj brani na Dnjepru kod Nove Kahovke, prije svega radi održavanja irigacijskog sustava koji snabdijeva poluotok Krim vodom iz Dnjepra. No i tu se ne može računati na odsudnu obranu.
Za držanje linije fronta, dužine preko tisuću kilometara, ruska strana nema dovoljno ljudi a niti sredstava. Djelomična mobilizacija, uz opširan represivni zakonodavni okvir, trebala bi osigurati dovoljan broj ljudi za provođenje „specijalne vojne operacije“. Vojska Ruske Federacije popunjava se na nekoliko načina. Jezgru vojske, koja je izvršila invaziju na Ukrajinu, činili su profesionalci, vojnici po ugovoru. Ovaj dio dobro osposobljenih snaga od oko 185.000 vojnika pretrpio je najveće gubitke.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ruska mobilizacija nije ostvarila svoje ciljeve
Obrana Kalinjingrada, ruske enklave od strateškog značaja, smanjena je s 30.000 na svega 9000 raspoloživih vojnika. Svo raspoloživo profesionalno ljudstvo “pojede” ukrajinsko ratište. Iza njih je došla borbena rezerva. Oni su angažirani putem prikrivene mobilizacije u prvim mjesecima rata. I taj dio popune jedinica ljudstvom već je odavno iscrpljen. Pokušaj organizacije dobrovoljačkih odreda neslavno je propao s jedva prikupljenih između 15.000 i 30.000 volontera na cijelom teritoriju Rusije.
Najnovijim zakonskim izmjenama, Vojska Ruske Federacije može angažirati i novake nakon odsluženja vojnog roka. Moskva je planirala na odsluženje vojnog roka, u ožujku ove godine, pozvati oko 136.000 mladića ali su prikupili svega 89.000 regruta i to za sve vidove oružanih snaga. Međutim, kako u Ukrajini najviše nedostaje pješadija, to jest topovsko meso, pristupilo se „djelomičnoj“ mobilizaciji. Ministarstvo obrane može zvati neograničen broj rezervista, no navodno cilja na pozivanje 300.000 ljudi iz pričuve.
Ako je vjerovati ruskim službenim podacima, mobilizacija će biti okončana krajem listopada. Na frontu je navodno već preko 35.000 rezervista. U mnogim svojim aspektima, ruska mobilizacija nije ostvarila svoje ciljeve. Ipak general Surovikin će imati na raspolaganju značajnu količinu, doduše nemotiviranog, slabo obučenog i loše opremljenog, ljudskog „materijala“. S vojskom takvog kvaliteta jedva da se mogu organizirati i provoditi obrambene operacije. O napadnim djelovanjima za sada nema niti govora.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Rusiji stižu tenkovi stari preko pedeset godina
Dosadašnji potvrđeni gubitci od oko 1398 tenkova, 680 borbenih oklopnih vozova, 1587 borbenih vozila pješadije i 244 oklopnih transportera ozbiljno su degradirali sposobnosti ruskih oklopno-mehaniziranih jedinica. Ionako neučinkovita ruska logistika izgubila je 1893 transportnih vozila. Suvremena artiljerija, iz generacije Msta-S kalibra od 152 milimetra, prekomjernom upotrebom istrošila je veliku količinu topovskih cijevi.
Iz tih razloga, ruska vojska nastoji prikupiti svo upotrebljivo naoružanje i poslati ga na ukrajinski front. Samo ovaj put, umjesto suvremenih tenkova T-90 i T-80, prema Ukrajini odlaze tenkovi T-60, stari preko pedeset godina. Od Bjelorusije Rusi su užicali 94 tenka najstarijeg modela T-72A. Proizvedeni su prije četrdeset godina. Ponekad, na željezničkim transportima oružja vidi se i suvremena samohodna haubica Msta-S.
Ipak, većinu cijevne artiljerije, koja se doprema iz dalekih skladišta, čine haubice iz hladnog rata. Dominiraju samohotke Akacija i Gvozdika. Ruske snage u Ukrajini i dalje će imati na raspolaganju ogromne količina borbene tehnike, ali daleko lošijih performansi u odnosu na borbene strojeve s početka agresije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Usporilo je ukrajinsko napredovanje prema istoku
Ruske snage, većinom na Luhanskom frontu, pokušavaju aktivnom obranom usporiti pripreme Ukrajinskih prodora dalje prema istoku i kupiti vrijeme za pripremu obrambenih linija. Bilo je nekoliko takvih pokušaja iz smjera Kremene prema Limanu i u okolici Kupjanska. Da li zbog lokalnih ruskih protuudara, problema s logistikom ili ruske obrane ukrajinsko napredovanje prema istoku znatno je sporije nego na početku ofenzive.
Upravo na ovim dijelu ratišta Rusi provode najobimnije inženjerijske radove i minsko zaprečivanje radi fortifikacije obrambenih linija. Tendencija kvantitativnih pokazatelja u ljudstvu i tehnici ukazuju na znatno veći ruski obrambeni potencijal nego s kraja kolovoza, kad je počela ukrajinska ofenziva.
Za Ukrajince rušenje brane bilo bi bolje sada
Velika nepoznanica u svim ratnim kombinacijama u Ukrajini je sudbina brane na Dnjepru kod Nove Kahovke. Rusi optužuju Ukrajince da će oni izvršiti rušenje brane i obrnuto. Uništenjem brane, došlo bi do izlijevanja 18.000 milijuna kubičnih metara vode. Računa se da bi to stvorilo plimni val visine 5 metra koji bi poplavio 18 gradova i naselja nizvodno od brane, uključujući i Herson. Daleko više stradala bi niža lijeva, nego desna obala.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Gubitak civilnog stanovništva bio bi tragičan, no ukrajinska strana imala bi korist od rušenja brane upravo sad, dok se zapadno od Dnjepra nalaze oko 42 bataljunske grupe ruske vojske. Veći dio tehnike bio bi potpuno uništen a vojska bi ostala zarobljena na desnoj obali. Međutim, iako je brana jedna od glavnih linija snabdijevanja ruske vojske preko Dnjepra, Združene snage Ukrajine nikad do sada nisu gađale branu. Preciznim projektilima iz HIMARS-a tuki su samo prilazne mostove. Niti jedan projektil nije dodirnuo branu.
Brana bi Rusima donijela višestruku taktičku korist
S druge pak strane, rušenje brane nakon povlačenja snaga zapadno od Dnjepra, za Ruse ima višestruku taktičku korist. Srušena brana ne bi mogla služiti Ukrajincima za eventualni prelazak na drugu obalu rijeke i izvođenje prodora prema Krimu. Bez brane, hidroelektrana Nova Kahovka prestala bi proizvoditi struju. Bez vode u umjetnom jezeru, Zaporožje, najveća nuklearna elektrana u Europi, ne bi mogla hladiti svojih šest atomskih reaktora. Ukrajinski kapaciteti za proizvodnju električna energije smanjili bi se drastično. Jedini negativan učinak za Ruse bio bi prestanak navodnjavanja usjeva na Krimu.
Rusi, koji trenutno kontroliraju branu, počeli su ispuštati vodu iz akumulacionog jezera. To nije ništa drugo nego priprema za rušenje brane. Ako i kad povuku sve trupe zapadno od Dnjepra, ruska strana izvršit će temeljito rušenje Antonovskog mosta, željezničkog mosta kod Hersona, kao i krune brane Nova Kahovka. Time postižu dvostruki učinak. Sprečavaju prodor ukrajinskih snaga prema Krimu, jer rijeka Dnjepar postaje gotovo prolazna prepreka. Uz to nanose neprocjenjivu štetu gospodarstvu Ukrajine. Rušenje brane praznog umjetnog akumulacionog jezera i nije neka humanitaran katastrofa koju bi osudio svijet.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Razaranje elektroenergetskog sustava Ukrajine
Usporedno s konsolidacijom ruskih obrambenih konfiguracija, nastavlja se razaranje civilne infrastrukture, prvenstveno elektroenergetskog sustava Ukrajine. Do sada je uništeno oko 400 objekata i uređaja elektrodistributivnog sustava. Kako Ukrajinci ne namjeravaju pokleknuti pred ovom vrstom terora, ruska strana intenzivirala je i upotrebu krstarećim projektila. Naime, dolazak zapadnih PZO sustava novije generacije, kao što su IRIS-T i NASAMS, kao i stariji PZO sustava, HAWK i Improved HAWK, znatno će povećati mogućnost presretanja krstarećih projektila.
Krstareći projektili lete jako nisko, ispod radarskog snopa. Zbog toga se teže otkrivaju. To skraćuje raspoloživo vrijeme reakcije PZO sustava. Međutim, NATO leteći radari AWACS nemaju tih ograničenja. S visine od 11.000 metara vide sve što se kreće u zraku u radijusu od 500 kilometara. Putem Linka 16 NATO podatkovne veze, IRIS-T i NASAMS PZO sustavi imaju mogućnost dobivanja podataka o situaciji u zraku izravno s AWACS-a.
Time se anulira prednost niskog leta krstarećih projektila. Uz to, AWACS je opremljen i pasivnim radarima koji na daljinama do 350 kilometara otkrivaju, lociraju i analiziraju svako elektromagnetsko zračenje u zadanom spektru pretraživanja. Između ostalog, takvi kapaciteti koriste se u lociranju veze drona sa zemaljskom stanicom za vođenje. Neophodna informacija za djelovanje preciznih sustava kao što je HIMARS.
Važna uloga Bjelorusije u ruskom napadu
Bjelorusija ima vrlo važnu ulogu u implementaciji ruske strategije terora. Iz zračnog prostora Bjelorusije, kao i s baza na njenom tlu, Rusi napadaju zapadne dijelove Ukrajine. Projektil lansiran iz zračnog prostora Bjelorusije leti znatno kraće do svoga cilja na zapadu Ukrajine. Samim time smanjuje se raspoloživo vrijeme reakcije ukrajinskih PZO sustava. Zbog toga su ruski napadi učinkovitiji.
Zrakoplovna baza Mačuliši, na kojoj se inače bazira rasporna avijacija, ugostila je ruski MiG-31K modificiran za nošenje hipertonične raketa Kandžal. Rusko zrakoplovstvo sad je bazirano i na aerodrom Žužrevo na sjeveroistoku Bjelorusije. Zbog toga su Rusi prebazirali u Bjelorusiju još dvije baterije PZO sustava S300. U tom kontekstu, Bjelorusija jest operativna osnovica za izvođenje raketnih napada na Ukrajinu ali ne i kopnene invazije. Rusi nemaju dovoljno kopnenih snaga za napad, a Bjelorusima ne pada na pamet izravno se uključiti u rat.
Za sada Ukrajina nema adekvatan odgovor
Nakon što su prve dvije strategije ruskog vojnog djelovanja prema Ukrajini doživjele neuspjeh, treći pokušaj slamanja Ukrajine ima svoje prednosti ali i ozbiljne nedostatke. Ova strategija sigurno će osigurati produženje rata i opstanak Putina na vlasti. Masa rezervista, tone naoružanja i vojne opreme, makar i zastarjele, ojačat će rusku obranu. Objedinjeno zapovijedanje uspostavit će učinkovitiju koordinaciju međusobnih djelovanju raznih ruske vojske.
Veliki, brzi, i za Ruse ponižavajući oslobodilački prodori Združenih snaga Ukrajine postat će manje vjerojatni. Napadi s distance, po dubini teritorija sigurno će vezati dodatne snage i sredstva ukrajinskih branitelje. Za sada Ukrajina nema adekvatan odgovor na rusku strategiju terora. Integrirani PZO i proturaketni sustav, za cijelu zemlju, još je u razvoju. Ukrajina nema kapacitete za recipročan ofenzivni odgovor po ruskom teritoriju.
Samo su masovne žrtve razlog za popuštanje
Nedostaci plana su nemotiviranost ruskih vojnika da ginu u Ukrajini. Ukrajina dobiva sve više ubojitih oružanih sustava koji će povećati ruske gubitke i u uvjetima obrane. Uz to, logistika ruskih snaga ni približno ne zadovoljava potrebe na frontu. Gubici i loše snabdijevanje trupa zajedno mogu stvoriti jako snažan negativan kumulativan efekt. Uz postojeći vrlo nizak borbeni moral ruskih rezervista ne može se očekivati visoka borbena spremnost.
Ofenzivno djelovanje po infrastrukturi postaje sve više ovisno o vanjskoj pomoći. Bilo da se radi o nabavi borbenih sredstva, kao što su dronovi iz Irana, ili komponentama za proizvodnju sofisticiranijih projektila. Uništavanje samo kritične infrastrukture, osim u slučaju NATO napada na Srbiju i Crnu Goru, nikad nije dovelo do potpisivanja mira pod nepovoljnim uvjetima. Tek masovne ljudske žrtve mogu biti stvarni razlog za popuštanje.
Ruse ništa ne sprječava da sruše drugu branu
Tijekom Iračko-iranskog rata, nakon višegodišnjeg međusobnog razaranja gradova, Iran je pristao na pregovore tek kad je Sadam Husein, 1988. godine, izveo niz napada kemijskim oružjem na iranske gradove. Suočeno sa stradanjem tisuća nezaštićenih civila, iransko vodstvo konačno je pristalo na mirovne pregovore.
Za sada nema naznaka ruske namjere koja bi mogla dovesti do upotrebe oružja za masovno uništenje. No, to ne isključuje nastavak upotrebe svih raspoloživih, dozvoljenih i zabranjenih, sredstava bez obzira na civilne žrtve. Rusi su već srušili jednu branu ne mareći za moguće posljedice na civila. Ako zatreba, ništa ih ne sprječava srušiti i drugu branu, s punim ili praznim jezerom.
Vojni komentator: Nova ruska strategija terora ima najbolje šanse dosad. Pripremaju se za razoran potez
Velika nepoznanica u svim ratnim kombinacijama u Ukrajini je sudbina ključne brane na Dnjepru kod Nove Kahovke
Rušenje brane za Ruse ima višestruku taktičku korist. Brana ne bi mogla služiti Ukrajincima za prelazak na drugu obalu rijeke i prodor prema Krimu. Bez brane, hidroelektrana Nova Kahovka prestala bi proizvoditi struju. Bez vode u umjetnom jezeru, Zaporožje, najveća nuklearna elektrana u Europi, ne bi moglo hladiti svojih šest atomskih reaktora...
Izgleda de se naziru konture strategije koju će pokušati primijeniti general Sergey Surovikin, novi zapovjednik ruskih okupacijskih snaga u Ukrajini. Generalni cilj je očit. Prisiliti Ukrajinu na pregovore pod uvjetima povoljnim za Rusiju. To se želi postići kombinacijom defenzivnih i ofenzivnih djelovanja. Konsolidacija obrane, radi zadržavanja što većeg okupiranog prostora, predstavlja dio defenzivnih djelovanja.
Veća površina okupiranog teritorija, na početku pregovora, ruskoj strani daje bolju početnu poziciju. Paralelno, agresivni i masovni udari po civilnoj infrastrukturi, na cijelom teritoriju Ukrajine, čine napadnu komponentu nove ruske strategije. Stvaranjem nemogućih uvjeta za život, na slobodnom teritoriju Ukrajine, treba prisiliti vladu u Kijevu na mirovne pregovore. Ciljevi jasni ali zadatak nimalo jednostavan za Vojsku Ruske Federacije.
I dalje masovnost i brutalnost
Vojska Ruske Federacije, kao i cijeli obrambeni sustav, pokazao je brojne nedostatke i slabosti u izvođenju borbenih djelovanja tijekom dosadašnje agresije na Ukrajinu. Kako nema vremena a niti sredstava za suštinske reforme ruskog obrambenog sustava, general Surovikin morat će se osloniti na postojeće aktivne i rezervne kapacitete, unutar postojećeg sustava.
Međunarodne sankcije dodatno usložnjava sijelu situaciju. U tom smislu ne treba očekivati genijalne taktičke poteze i revolucionarna tehnološka rješenja u domenu ratovanja. Osnovna značajka daljnjih ruskih djelovanja i dalje će biti masovnost i brutalnost upotrebe oružane sile.
Prvi korak novog zapovjednika
Prvi korak novog zapovjednika jest konsolidacija ruskih obrambenih linija u cilju sprječavanja kolapsa cijele invazije. Skraćivanje linije fronta, aktivna obrana, popuna i zamjena ljudstva i tehnike te inženjerijsko uređenje obrambenih linija, s povoljnim položajem za obranu, predstavlja standardni skup taktičkih obrambeni radnji , mjera i postupaka.
Skraćenje fronta već je napravljeno na sjevernom dijelu hersonskog ratišta zapadno od Dnjepra. Ojačana je ruska obrana, spriječeni brzi ukrajinski prodori i veliki gubitak naoružanja i tehnike. Kako sada stoje stvari, ruske trupe organizirano se izvlače prema desnoj obali Dnjepra. Teška i skupa ratna tehnika prebacuje se na lijevu obalu rijeke. To ne znači da Rusi ustupaju teritorij bez borbe.
Iako je održavanje okupiranog teritorija zapadno od Dnjepra krajnje neekonomično i logistički složeno, general Surovikin želi naplatiti svaki pedalj izgubljenog teritorija. Povlačenje ruskih snaga bez borbe na lijevu obalu oslobodio bi ukrajinske oklopno – mehanizirane jedinice za angažman na drugome dijelu ratišta. Iz tih razloga, u Hersonu i njegovoj okolici vjerojatno će pokušati provoditi upornu, odlučnu ali ne i odsudnu obranu.
Za držanje linije fronta nema dovoljno Rusa
Cilj je vezivanje i iscrpljivanje ukrajinskih snaga. Nešto slično Ukrajinci su uspjeli izvesti pri obrani Severodonecka. No, sumnjam da će general Zalužnji ponoviti rusku grešku. Također nastojat će se braniti prilazi velikoj brani na Dnjepru kod Nove Kahovke, prije svega radi održavanja irigacijskog sustava koji snabdijeva poluotok Krim vodom iz Dnjepra. No i tu se ne može računati na odsudnu obranu.
Za držanje linije fronta, dužine preko tisuću kilometara, ruska strana nema dovoljno ljudi a niti sredstava. Djelomična mobilizacija, uz opširan represivni zakonodavni okvir, trebala bi osigurati dovoljan broj ljudi za provođenje „specijalne vojne operacije“. Vojska Ruske Federacije popunjava se na nekoliko načina. Jezgru vojske, koja je izvršila invaziju na Ukrajinu, činili su profesionalci, vojnici po ugovoru. Ovaj dio dobro osposobljenih snaga od oko 185.000 vojnika pretrpio je najveće gubitke.
Ruska mobilizacija nije ostvarila svoje ciljeve
Obrana Kalinjingrada, ruske enklave od strateškog značaja, smanjena je s 30.000 na svega 9000 raspoloživih vojnika. Svo raspoloživo profesionalno ljudstvo “pojede” ukrajinsko ratište. Iza njih je došla borbena rezerva. Oni su angažirani putem prikrivene mobilizacije u prvim mjesecima rata. I taj dio popune jedinica ljudstvom već je odavno iscrpljen. Pokušaj organizacije dobrovoljačkih odreda neslavno je propao s jedva prikupljenih između 15.000 i 30.000 volontera na cijelom teritoriju Rusije.
Najnovijim zakonskim izmjenama, Vojska Ruske Federacije može angažirati i novake nakon odsluženja vojnog roka. Moskva je planirala na odsluženje vojnog roka, u ožujku ove godine, pozvati oko 136.000 mladića ali su prikupili svega 89.000 regruta i to za sve vidove oružanih snaga. Međutim, kako u Ukrajini najviše nedostaje pješadija, to jest topovsko meso, pristupilo se „djelomičnoj“ mobilizaciji. Ministarstvo obrane može zvati neograničen broj rezervista, no navodno cilja na pozivanje 300.000 ljudi iz pričuve.
Ako je vjerovati ruskim službenim podacima, mobilizacija će biti okončana krajem listopada. Na frontu je navodno već preko 35.000 rezervista. U mnogim svojim aspektima, ruska mobilizacija nije ostvarila svoje ciljeve. Ipak general Surovikin će imati na raspolaganju značajnu količinu, doduše nemotiviranog, slabo obučenog i loše opremljenog, ljudskog „materijala“. S vojskom takvog kvaliteta jedva da se mogu organizirati i provoditi obrambene operacije. O napadnim djelovanjima za sada nema niti govora.
Rusiji stižu tenkovi stari preko pedeset godina
Dosadašnji potvrđeni gubitci od oko 1398 tenkova, 680 borbenih oklopnih vozova, 1587 borbenih vozila pješadije i 244 oklopnih transportera ozbiljno su degradirali sposobnosti ruskih oklopno-mehaniziranih jedinica. Ionako neučinkovita ruska logistika izgubila je 1893 transportnih vozila. Suvremena artiljerija, iz generacije Msta-S kalibra od 152 milimetra, prekomjernom upotrebom istrošila je veliku količinu topovskih cijevi.
Iz tih razloga, ruska vojska nastoji prikupiti svo upotrebljivo naoružanje i poslati ga na ukrajinski front. Samo ovaj put, umjesto suvremenih tenkova T-90 i T-80, prema Ukrajini odlaze tenkovi T-60, stari preko pedeset godina. Od Bjelorusije Rusi su užicali 94 tenka najstarijeg modela T-72A. Proizvedeni su prije četrdeset godina. Ponekad, na željezničkim transportima oružja vidi se i suvremena samohodna haubica Msta-S.
Ipak, većinu cijevne artiljerije, koja se doprema iz dalekih skladišta, čine haubice iz hladnog rata. Dominiraju samohotke Akacija i Gvozdika. Ruske snage u Ukrajini i dalje će imati na raspolaganju ogromne količina borbene tehnike, ali daleko lošijih performansi u odnosu na borbene strojeve s početka agresije.
Usporilo je ukrajinsko napredovanje prema istoku
Ruske snage, većinom na Luhanskom frontu, pokušavaju aktivnom obranom usporiti pripreme Ukrajinskih prodora dalje prema istoku i kupiti vrijeme za pripremu obrambenih linija. Bilo je nekoliko takvih pokušaja iz smjera Kremene prema Limanu i u okolici Kupjanska. Da li zbog lokalnih ruskih protuudara, problema s logistikom ili ruske obrane ukrajinsko napredovanje prema istoku znatno je sporije nego na početku ofenzive.
Upravo na ovim dijelu ratišta Rusi provode najobimnije inženjerijske radove i minsko zaprečivanje radi fortifikacije obrambenih linija. Tendencija kvantitativnih pokazatelja u ljudstvu i tehnici ukazuju na znatno veći ruski obrambeni potencijal nego s kraja kolovoza, kad je počela ukrajinska ofenziva.
Za Ukrajince rušenje brane bilo bi bolje sada
Velika nepoznanica u svim ratnim kombinacijama u Ukrajini je sudbina brane na Dnjepru kod Nove Kahovke. Rusi optužuju Ukrajince da će oni izvršiti rušenje brane i obrnuto. Uništenjem brane, došlo bi do izlijevanja 18.000 milijuna kubičnih metara vode. Računa se da bi to stvorilo plimni val visine 5 metra koji bi poplavio 18 gradova i naselja nizvodno od brane, uključujući i Herson. Daleko više stradala bi niža lijeva, nego desna obala.
Gubitak civilnog stanovništva bio bi tragičan, no ukrajinska strana imala bi korist od rušenja brane upravo sad, dok se zapadno od Dnjepra nalaze oko 42 bataljunske grupe ruske vojske. Veći dio tehnike bio bi potpuno uništen a vojska bi ostala zarobljena na desnoj obali. Međutim, iako je brana jedna od glavnih linija snabdijevanja ruske vojske preko Dnjepra, Združene snage Ukrajine nikad do sada nisu gađale branu. Preciznim projektilima iz HIMARS-a tuki su samo prilazne mostove. Niti jedan projektil nije dodirnuo branu.
Brana bi Rusima donijela višestruku taktičku korist
S druge pak strane, rušenje brane nakon povlačenja snaga zapadno od Dnjepra, za Ruse ima višestruku taktičku korist. Srušena brana ne bi mogla služiti Ukrajincima za eventualni prelazak na drugu obalu rijeke i izvođenje prodora prema Krimu. Bez brane, hidroelektrana Nova Kahovka prestala bi proizvoditi struju. Bez vode u umjetnom jezeru, Zaporožje, najveća nuklearna elektrana u Europi, ne bi mogla hladiti svojih šest atomskih reaktora. Ukrajinski kapaciteti za proizvodnju električna energije smanjili bi se drastično. Jedini negativan učinak za Ruse bio bi prestanak navodnjavanja usjeva na Krimu.
Rusi, koji trenutno kontroliraju branu, počeli su ispuštati vodu iz akumulacionog jezera. To nije ništa drugo nego priprema za rušenje brane. Ako i kad povuku sve trupe zapadno od Dnjepra, ruska strana izvršit će temeljito rušenje Antonovskog mosta, željezničkog mosta kod Hersona, kao i krune brane Nova Kahovka. Time postižu dvostruki učinak. Sprečavaju prodor ukrajinskih snaga prema Krimu, jer rijeka Dnjepar postaje gotovo prolazna prepreka. Uz to nanose neprocjenjivu štetu gospodarstvu Ukrajine. Rušenje brane praznog umjetnog akumulacionog jezera i nije neka humanitaran katastrofa koju bi osudio svijet.
Razaranje elektroenergetskog sustava Ukrajine
Usporedno s konsolidacijom ruskih obrambenih konfiguracija, nastavlja se razaranje civilne infrastrukture, prvenstveno elektroenergetskog sustava Ukrajine. Do sada je uništeno oko 400 objekata i uređaja elektrodistributivnog sustava. Kako Ukrajinci ne namjeravaju pokleknuti pred ovom vrstom terora, ruska strana intenzivirala je i upotrebu krstarećim projektila. Naime, dolazak zapadnih PZO sustava novije generacije, kao što su IRIS-T i NASAMS, kao i stariji PZO sustava, HAWK i Improved HAWK, znatno će povećati mogućnost presretanja krstarećih projektila.
Krstareći projektili lete jako nisko, ispod radarskog snopa. Zbog toga se teže otkrivaju. To skraćuje raspoloživo vrijeme reakcije PZO sustava. Međutim, NATO leteći radari AWACS nemaju tih ograničenja. S visine od 11.000 metara vide sve što se kreće u zraku u radijusu od 500 kilometara. Putem Linka 16 NATO podatkovne veze, IRIS-T i NASAMS PZO sustavi imaju mogućnost dobivanja podataka o situaciji u zraku izravno s AWACS-a.
Time se anulira prednost niskog leta krstarećih projektila. Uz to, AWACS je opremljen i pasivnim radarima koji na daljinama do 350 kilometara otkrivaju, lociraju i analiziraju svako elektromagnetsko zračenje u zadanom spektru pretraživanja. Između ostalog, takvi kapaciteti koriste se u lociranju veze drona sa zemaljskom stanicom za vođenje. Neophodna informacija za djelovanje preciznih sustava kao što je HIMARS.
Važna uloga Bjelorusije u ruskom napadu
Bjelorusija ima vrlo važnu ulogu u implementaciji ruske strategije terora. Iz zračnog prostora Bjelorusije, kao i s baza na njenom tlu, Rusi napadaju zapadne dijelove Ukrajine. Projektil lansiran iz zračnog prostora Bjelorusije leti znatno kraće do svoga cilja na zapadu Ukrajine. Samim time smanjuje se raspoloživo vrijeme reakcije ukrajinskih PZO sustava. Zbog toga su ruski napadi učinkovitiji.
Zrakoplovna baza Mačuliši, na kojoj se inače bazira rasporna avijacija, ugostila je ruski MiG-31K modificiran za nošenje hipertonične raketa Kandžal. Rusko zrakoplovstvo sad je bazirano i na aerodrom Žužrevo na sjeveroistoku Bjelorusije. Zbog toga su Rusi prebazirali u Bjelorusiju još dvije baterije PZO sustava S300. U tom kontekstu, Bjelorusija jest operativna osnovica za izvođenje raketnih napada na Ukrajinu ali ne i kopnene invazije. Rusi nemaju dovoljno kopnenih snaga za napad, a Bjelorusima ne pada na pamet izravno se uključiti u rat.
Za sada Ukrajina nema adekvatan odgovor
Nakon što su prve dvije strategije ruskog vojnog djelovanja prema Ukrajini doživjele neuspjeh, treći pokušaj slamanja Ukrajine ima svoje prednosti ali i ozbiljne nedostatke. Ova strategija sigurno će osigurati produženje rata i opstanak Putina na vlasti. Masa rezervista, tone naoružanja i vojne opreme, makar i zastarjele, ojačat će rusku obranu. Objedinjeno zapovijedanje uspostavit će učinkovitiju koordinaciju međusobnih djelovanju raznih ruske vojske.
Veliki, brzi, i za Ruse ponižavajući oslobodilački prodori Združenih snaga Ukrajine postat će manje vjerojatni. Napadi s distance, po dubini teritorija sigurno će vezati dodatne snage i sredstva ukrajinskih branitelje. Za sada Ukrajina nema adekvatan odgovor na rusku strategiju terora. Integrirani PZO i proturaketni sustav, za cijelu zemlju, još je u razvoju. Ukrajina nema kapacitete za recipročan ofenzivni odgovor po ruskom teritoriju.
Samo su masovne žrtve razlog za popuštanje
Nedostaci plana su nemotiviranost ruskih vojnika da ginu u Ukrajini. Ukrajina dobiva sve više ubojitih oružanih sustava koji će povećati ruske gubitke i u uvjetima obrane. Uz to, logistika ruskih snaga ni približno ne zadovoljava potrebe na frontu. Gubici i loše snabdijevanje trupa zajedno mogu stvoriti jako snažan negativan kumulativan efekt. Uz postojeći vrlo nizak borbeni moral ruskih rezervista ne može se očekivati visoka borbena spremnost.
Ofenzivno djelovanje po infrastrukturi postaje sve više ovisno o vanjskoj pomoći. Bilo da se radi o nabavi borbenih sredstva, kao što su dronovi iz Irana, ili komponentama za proizvodnju sofisticiranijih projektila. Uništavanje samo kritične infrastrukture, osim u slučaju NATO napada na Srbiju i Crnu Goru, nikad nije dovelo do potpisivanja mira pod nepovoljnim uvjetima. Tek masovne ljudske žrtve mogu biti stvarni razlog za popuštanje.
Ruse ništa ne sprječava da sruše drugu branu
Tijekom Iračko-iranskog rata, nakon višegodišnjeg međusobnog razaranja gradova, Iran je pristao na pregovore tek kad je Sadam Husein, 1988. godine, izveo niz napada kemijskim oružjem na iranske gradove. Suočeno sa stradanjem tisuća nezaštićenih civila, iransko vodstvo konačno je pristalo na mirovne pregovore.
Za sada nema naznaka ruske namjere koja bi mogla dovesti do upotrebe oružja za masovno uništenje. No, to ne isključuje nastavak upotrebe svih raspoloživih, dozvoljenih i zabranjenih, sredstava bez obzira na civilne žrtve. Rusi su već srušili jednu branu ne mareći za moguće posljedice na civila. Ako zatreba, ništa ih ne sprječava srušiti i drugu branu, s punim ili praznim jezerom.