Vojni komentator: Rusima bi bilo pametno da počnu pregovarati. Kad ih pomete nova ofenziva, uvjeti će biti puno nepovoljniji

Rusi još uvijek imaju nešto za ponuditi

U sadašnjim uvjetima, rusko povlačenje može biti uvjetovano nekim postupcima. Sad ruska strana ima nešto i za ponuditi. Prestanak ratnih djelovanja i povlačenje iz Ukrajine je ponuda koju nitko ne bi mogao odbiti. Za uzvrat, Moskva mogla bi tražiti, a vjerojatno i dobiti, mnoge koncesije.

Poput specijalnog statusa za većinski ruska govorna područja, a posebno i višegodišnje prijelazno razdoblje za Krimski poluotok i njegovu demilitarizacija. Dodatni zaštitni mehanizmi za etničke Ruse u ostatku Ukrajine. I konačno, odlaganje ili odustajanje od priključenja Ukrajine Sjevernoatlantskom obrambenom savezu, sto je navodno bio jedan od osnovnih razloga ruske invazije. Uvijek, kao dodatni adut u rukama zapadnih saveznika, ostaje ukidanje sankcija posrnulom rukom gospodarstvu.

Ruski način postizanja pobjede ne daje rezultate

Svaka sljedeća mirovna ponuda za Moskvu bit će reducirana sukladno situaciji na frontu. Ruski način postizanja pobjede i konačnog okončanja rata ne daje rezultate. Napadne operacije, na širokom frontu, već je odavno zaboravljen ruski pokušaj stavljana Ukrajine pod rusku dominaciju. Promijenjena ruska strategija obrane zauzetih područja uz masovno teroriziranje građana Ukrajine očito ne daje rezultate.

Ruska obrana okupiranih teritorija u Harkivskoj i Hersonskoj oblasti nije izdržala ukrajinski pritisak. Oslobođena su ogromna zauzeta područja, s relativno malo žrtava. Iako povijest pokazuje da se rat dobiva na frontu, a ne masovnim teroriziranjem stanovništva, Moskva i dalje nastavlja razaranje ukrajinske kritične infrastrukture, pretežito elektrodistributivne mreže.

Posljedice ruskih napada su na prvi pogled zastrašujuće

Dva dana nakon eksplozije na Krimskom mostu, 10. listopada Vojska Ruske Federacije otpočela je masovne napada krstarećim projektilima i iranskim dronovima kamikazama na električne transformatore diljem Ukrajine. Stanovništvo je masovno ostalo bez struje, vode i grijanja. Ukrajinsko gospodarstvo gotovo je zamrlo. Vlakovi su prestali voziti. Bolnice prestale s radom.

Posljedice su na prvi pogled zastrašujuće. Međutim, ruska bezobzirnost samo je povećala odlučnost Ukrajinaca za nastavak borbe protiv okupatora. Ukrajinska elektroprivreda organizirala je alternativne tokove snabdijevanja električnom energijom. Umjesto nacionalne, formirane su lokalne elektrodistributivne mreže. Iz svijeta stižu deseci tisuća agregata, kao alternativnih izvora struje. Stanovništvo, kao u Sarajevu, masovno instalira peći na kruta goriva.

Ukrajinska ravnica postaje prohodna tenkovima

Vlakovi za potrebe obrane vuku dizel-električne lokomotive. Ukrajinska protuzračna obrana postigla je učinkovitost obaranja 72 posto krstarećih projektila i 80 posto dronova. Svakoga dana stižu novi sustavi protuzračne obrane. Osuda ruskog državnog terorizma dobila je globalne razmjere, a nema nikakvih naznaka o ukrajinskom popuštanju glede vlastitog teritorijalnog integriteta.

Ovaj vikend donosi i konačno smrzavanje tla u većem dijelu Ukrajine. Ukrajinska ravnica postaje prohodna tenkovima. Samim time, otvaraju se mogućnosti sa nove ukrajinske “gromovite prodore” nalik na one u rujnu. Prvi indikatori ukazuju na moguće značajne uspjehe Združenih snaga Ukrajine oko grada Kremine na Luganskom frontu.

Ruska nastupanja oko Bahmuta i Avdivke za sada ostaju na razini lokalni taktičkih uspjeha. Mnogi promatrači tvrde kakao Rusi ne uče is svojih grešaka. Troše velike snage na marginalne dobitke. Ljetos su to bili Severodonjeck i Lisičansk, sad Bahmut i Avdiivka.

Slijedi nova serija ruskih gubitaka?

Moguća ukrajinska ofenziva mogla bi dovesti do nove serije velikih ruskih gubitaka. Najmanje 40.000 dobro opremljenih i obučenih vojnika Združenih snaga Ukrajine ostalo je slobodno nakon oslobođenja Hersona. Za sad nitko ne zna na kom će dijelu ratišta te snage izraziti težište djelovanja. Angažman Ukrajinaca oko Bahmuta i Avdivke na razini je zadržavanja ili usporavanja ruskih napredovanja, bez izraženih ambicija, sa odlučnom obranom. Kao i mnogo puta do sada, osnovni cilj je nanošenje maksimalnih gubitaka u živoj sili i tehnici. To košta Ukrajince, ali još više Ruse.

Međutim, koje su stvarne Ukrajinske ambicije možda će se pokazati vrlo brzo. Za izvođenje “grmovitih udara” potrebno je stvoriti priliku. Ukrajinske snage kao priliku vide daljnju degradaciju volje za borbu ruskih rezervista. Uništavaju se opskrbni centri i željeznička komunikacija koji su temeljni opskrbni kapaciteti. Bilo da se radi o logoru u šumi ili stambenoj zgradi, precizno naoružanje kojim raspolažu Ukrajinci pogađa točno na zadani kućni broj.

Ukrajinci nastoje ubiti volju za borbom ruskih rezervista

Ukrajina je do sada od Zapada dobila satelitski navedenog streljiva u velikim količinama. Najmanje 3000 raketa za HIMARS i 5000 granata za haubice 155 milimetara, koji koriste satelitsku navigaciju za navođenje, došlo je u ukrajinske ruke. Svemu se pridružila i nova isporuka turskih višecijevnih bacača raketa TRLG-230 , kalibra od 230 milimetara i dometa 70 kilometara. Ova turska verzija HIMARS-a ispaljuje laserski vođenje projektile na ciljeve koje označi turski dron Bayraktar TB-2.

Sadašnji kapaciteti ukrajinskih preciznih dalekometnih projektila ispaljenih iz višecijevnih raketnih bacača M-270, M-142 i TRLG-230, osiguravali su precizno pogađanje 324 cilja, u jednom plotunu, na daljinama između 70 i 85 kilometara, unutar radijusa od tri do pet metara. Na to sve treba dodati i granate 155 milimetara Excalibur. Dakle, izravnom eliminacijom žive sile i uskraćivanje opskrbe u zimskim uvjetima, Ukrajinci nastoje ubiti volju za borbom nasilno mobiliziranih ruskih rezervista.

Nitko više ne dvoji u sposobnost Ukrajinaca

Nitko ne dvoji da će borba za izbacivanje okupatora biti duga, krvava i zahtjevna. Također, nitko više ne dvoji u sposobnost Ukrajinaca da oslobode okupirana područja, osim kad je u pitanju Krim. Novi porazi na frontu smanjuju ruske izglede za dobivanje posebnih koncesija.

Ipak, scenariji kojeg ne žele zapadni saveznici Ukrajine je totalni kolaps ruske vojske u Ukraini. Raspad sustava zapovijedanja vojskom i formiranje privatnih vojnih formacija, na čelu s lokalnim gospodarima rata, te prelijevanje takve situacije u Rusiju, scenarij je koji svatko želi izbjeći. Koliko god podržavali Ukrajinu u borbi za slobodu, nitko na zapadu ne želi kaos u državi koja na raspolaganju ima preko 6000 nuklearnih bojevih glava.

Pored ratne sreće, koja je napustila ruke agresore još od ljeta, nitko relevantan u međunarodnoj zajednici, uključujući Indiju i Kinu, ne podržavaju komadanje neovisne i međunarodno priznate države nasilnim putem.

Rusi ne mogu računati na međunarodnu podršku

Dakle, Rusija ne može računati na međunarodnu podršku u svojim teritorijalnim pretenzijama. Gospodarske sankcije, spore ali bolne, pogađaju rusko gospodarstvo. Ruska propaganda hvali se povećanjem domaće proizvodnja automobila. To je točno. Međutim, domaći modeli isporučuju se bez zračnih jastuka, ABS-a, putnih računala i klima uređaja – po duplo većoj cijeni od tržišne za takva vozila.

I konačno, raspoloženje ruske javnosti u odnosu na rusku “specijalnu operaciju” u Ukrajini, značajno je prevagnulo u korist mirnog rješenja. Većina ruskih građana već je umorna od rata. Premda ih se rat “ne tiče”, život pod sankcijama uzima svoj danak u podršci agresivne politike Kremlja.

Putin bi mogao učiti iz Miloševićevog primjera

Poznat je primjer Slobodana Miloševića koji je stalno odbijao ponuđena rješenja. Međutim svako novo ponuđeno rješenje bilo je po njega nepovoljnije. Na kraju, sve završilo bombardiranjem Srbije i Crne Gore.

Za sada na zapadu nitko ne razmišlja o bombardiranju Rusije. Međutim, teritorijalni integritete Ukrajine i rusko napuštanje okupiranih teritorija mirovni je uvjet koji više nitko ne dovodi u pitanje.

Uvažavanje te činjenice, od strane Vladimira Vladimiroviča Putina, osnovni je preduvjet za prestanak rata. Što ranije prihvat tu bolnu činjenicu, to će biti bolje. Za njega, za Rusiju, za Ukrajinu, a i za ostatak svijeta.