Vojni komentator: Rusi koriste brutalnu taktiku omiljenu Hitleru i Karadžiću. Zima će za Ukrajinu biti strašna

Uskraćivanje električne energija povezano je s poremećajem vodoopskrbe, sustava centralnog grijanja i javnog prevoze, vitalnih komunalnih usluga o kojima ovise životi stanovnika gradova. U većem dijelu Ukrajine prevladava vlažna kontinentalna klima, a to znači da prave hladnoće tek dolaze.

Istu taktiku koristio je Hitler

Ruski napadi od 15. i 17. studenog potvrđuju kaka vlast iz Kremlja nema namjeru odustati od strategije terora radi ostvarenje političkih ciljeva. Filozofija Kremlja je vrlo jednostavna. Gradove, koji su životno ovisni o zajedničkim komunalnim uslugama, žele pretvoriti u smrtonosne ledene zamke kako bi Ukrajina bila prisiljena na pregovore pod ruskim uvjetima. Adolf Hitler je sličnu taktiku koristio pri opsadi Lenjingrada, a Radovan Karadžić za vrijeme opsade Sarajeva.

Posljednji napad on 17. studenog pokazuje da cilj ostaje isti. Samo se, na temelju ranijih iskustava, modificira taktika, metode i sredstva izvedbe dehumanizacije života u gradovima. Za razliku od prethodnog napada, 17. studenog gađana su i postrojenje za eksploataciju prirodnog plina, još jednog značajnog energenta koji služi za grijanje.

Lukava ruska strategija

Kako je PZO Ukrajine bila vrlo uspješna prethodnih, danas Rusi modificiraju taktiku. Većim brojem projektila usmjerenim ka jednom cilju žele ostvariti zasićenje Ukrajinske protuzračne obrane. U teme su donekle i uspjeli. Na pravcima napada krstarećim projektila Kh-101, koje nose bombarderi Tupoljev Tu-95, prvo su lansirane rakete Kh-55.

Krsteći projektil Kh-55, NATO oznake Kent, predstavlja hladnoratovski proizvod i u naoružanju se nalazi od početka osamdesetih godina prošlog stoljeća. Zbog relativno male preciznosti, osnovna mu je namjena bila isporuka nuklearnih bojevih glava. U slučaju posljednjih napada na Ukrajinu, Kh-55 se koristi kao mamac za ukrajinsku PZO.

Umjesto nuklearne bojeve glave, u tijelo rakete postavljena je balastna masa kako bi održala nepromijenjen centar težišta projektila. Ukrajinska PZO, koja očito još ne razlikuje radarski odraz između krilatih raketa Kh-55 i Kh-101, otvorila je vatru na prve rakete koje su doletjele, a to su bile Kh-55. Rusi su tako prokrčili prolaz za suvremene, skuplje i preciznije projektile Kh-101. S bojevim glavama mase od pola tone, Kh-101 lako razara kritičnu infrastrukturu.

Ukrajinci su naivno predali strateško oružje

Nakon raspada sovjetskog saveza, u Ukrajini ostalo 1.612 krstarećih raketa Kh-55, te flota strateških bombardera koja se sastojala od Tupoljeva 22 T-160 i 27 Tu-95. Prema sporazumu o razoružanju START I , Kijev je uništio 11 supersoničnih bombardera Tu-160, sve turbo-prop bombardere Tu-95 kao i 483 Kh-55 krstareća projektila. Preostalih 11 teških bombardera Tu-160, i 582 strateška krstareća projektila prebačeni su u Rusiju, kao cijena za pokrivanja dugovanja za ruske isporuke prirodnog plina.

Svi su naivno vjerovali, uključujući i Washington, da će se Moskva pridržavati sporazuma iz Budimpešte potpisanog 5. prosinca 1994. godine. Pismene garancije koje je potpisala i Moskva, pod okriljem Organizacija za europsku sigurnost i suradnju jamčile su teritorijalni integritet Ukrajine. Koja ironije. Neke rakete Kh-55, iz ukrajinskih skladišta završile su, preko crnog tržišta, u Kini i Iranu.

Genijalna ukrajinska aplikacija

Napadi različitim vrstama naoružanja također je jedan od načina za dodatno naprezanje kapaciteta PZO. Uz krstareće projektile koje su isporučili teški bombarderi, iz Bjelorusije su prema Ukrajini lansirani su dronovi-kamikaze Shahed-136 iranskog porijekla. S okupiranog dijela Zaporoške oblasti ispucani su plotuni raketa S-300, modificirani za napade na zemaljske ciljeve. Iz zračnog prostora iznad Crnog mora, taktički bombarderi ispali su navođene projektile zrak-zemlja Kh-59 prema Odesi. Sav četiri projektila uspješno je presrela ukrajinska PZO.

Ukrajinci na razne načine pokušavaju podići efikasnost svoje protuzračne obrane. Prvi i osnovni korak je prikupljanje i obrada informacija o situaciji u zračnom prostoru. Kao nadopunu sustavu radarske mreže, ukrajinski eksperti došli su na genijalnu ideju. Razvili su aplikacija za pametni telefon koja se zove e-promatrač situacije u zraku, skraćeno єППО (ePPO).

Aplikacija je dostupna na Google Play trgovini. Upotreba je vrlo jednostavna. Svaki vlasnik pametnog telefona može biti motritelj i podijeliti podatak s operativnim centrom PZO-a. Upotreba aplikacije je vrlo jednostavna. Potrebno je uređaj usmjeriti prema objektu u zraku i pritisnuti ikonu aviona, helikoptera, krstarećeg projektila ili rakete. Sve se ostalo odvija automatski.

Strah od ukrajinskih dronova

Obrada podataka automatski se obavlja u operativnom centru i vrši se korelacija s postojećom radarskom slikom. Motrilački sustav pomoću pametnih telefona operativan je od kraja listopada. Pokazao se vrlo učinkovitim, pogotovo kada se radi o borbi protiv sporih dronova. Iranski dron-kamikaza Shahed-136 postiže maksimalnu brzinu od oko 180, dok mu krstareća brzina ne prelazi 120 kilometara na sat. To daje dovoljno vremena ne samo za upozoravanje vatrenih jedinica PZO-a, nego i za manevar pokretom protuavionskih strojnica ZPU-2, kalibra 14,5 milimetara, montiranih na pick-up vozila.

Ipak, napada je najbolja obrana. Kao nemaju rakete velikog dometa, Ukrajinci su razvili vlastite dronove-kamikaze koji postaju sve ozbiljnija prijetnja ruskom ratnom stroju. Spektakularni napad na ratnu luku u Sevastopolju, kombinacijom plovećih i letećih dronova-kamikaza , još je jedna ukrajinska taktička i tehnološka inovacija u upotrebi besposadnih oružja koja je posramila moćnu ruku Crnomorsku flotu.

Također, nedavni krš i lom na helikopterskoj bazi Džankoj na Krimu posljedica je napada dronova – kamikaza. Baza je gorjela cijelu noć. Već sljedećeg dana, iz zraka je napadnuto rusko vojno uporište na samom jugoistoku Krimskog poluotoka. Prema dosadašnjoj slici napada, ukrajinski dronovi – kamikaze dosežu ruske ciljeve do udaljenosti 250 kilometar iz linije fronta.

Rusi moraju švercati ključne komponente

Uz uvoz oružja, obje strane, nastoje uspostaviti vlastitu proizvodnju. Međutim, Rusi su pod sankcijama imaju izravnu pomoć jedino od Irana, koji je također pod embargom na uvoz zapadne tehnologije. Nemaju svoju proizvodnju motora, baterija, optoelektronike kao ni složenih komunikacijskih sklopova. Zamjenska tehnologija, i ako je uspiju prošvercati, komercijalna je off-the-shelf roba. Naravno, i takvi uređaji mogu biti ubojiti. Ipak, to je daleko ispod vojnih zahtjeva za borbenu primjenu.

Na drugoj pak strani, pogotovo nakon dizanja zabrane prodaje izraelske tehnologije Ukrajini, može se očekivati porast domaće proizvodnje ubojitih dronova. Latvija, kao i Poljska, imaju vrlo razvijenu domaću proizvodnju, a s Ukrajincima su razvili izvrsnu kooperaciju po svim aspektima.

Ukrajince čeka ono što su prošli Sarajlije

Ipak , to sve neće spriječiti veliku patnju stanovnika ukrajinskih gradova ove zime. Prema pričama Sarajlija, najgora je bila prva zima. Nije bilo struje. Nije bilo grijanja. Ledile su se kanalizacije. Nije bilo vode, po koju se išlo pod snajperskom paljbom i granatama. Sve se to nosilo na visoke katove pješice, jer liftovi nisu radili. K tome je još i vladala glad. Ako je netko imao peć, ložilo se sve sa bilo kakvom kalorijskom vrijednošću. Tako su izgorjela moga sabrana djela Edvarda Kardelja i Josipa Broza Tita, kao i monografije propalih poduzeća.

Kako se Ukrajinci nose s ratnim nedaćama? Sreća u nesreći je što preko 80 posto stambenih objekata u Ukrajini ima ugrađene dimnjake. To im daje mogućnost organizacije alternativnog grijanja u vlastitim domovima. Često spominju Sarajevo koje je izdržalo nevjerojatne četiri godine terora. O stanju duha ukrajinskih građana možda najviše govori izjava stanovnika u tek oslobođenom Hersonu. „Nemamo vode, nemamo, struje, nemamo centralnog grijanja, ali nemamo ni Rusa“, rekao je taj čovjek s velikim osmjehom na licu.