Objavljeni su detalji pregovora o TISA-i, sporazumu koji bi trebao regulirati globalno tržište usluga
Prema objavi Wikileaksa čini se da Amerikanci imaju najveće zahtjeve
Ponekad su za masovne prosvjede dovoljna svega četiri slova. Dokazali su to slučajevi TTIP-a (Partnerstvo za transatlantsku trgovini i laganja) i CETA-e (Sporazum o slobodnoj trgovini između Kanade i EU). Tim ugovorima o slobodnoj trgovini protive se, naime, mnogi građani Europe. U Njemačkoj se, primjerice, zbog potencijalne ratifikacije spomenutih ugovora već ovaj vikend planiraju masovni prosvjedi, kako piše Süddeutsche Zeitung.
Ljudi su uvjereni kako će se njihovim potpisivanjem izigrati demokracija. A boje se i kako bi se njihovom primjerom u mogli značajno oslabiti europski standardi, ponajprije u područjima zaštite prava potrošača i prehrambenoj industriji.
Odjednom se pojavila i TISA
No, uz TTIP-u i CETA-u postoji i treća problematična skraćenica od četiri slova na koju dosad gotovo nitko nije obraćao pažnju – TISA. TISA, inače, stoji za takozvani Trade in Services Agreement kojim bi se trebalo regulirati tržište usluga, a o uvjetima tog sporazuma pregovaralo se u tajnosti.
No, Wikileaks je danas objavio tajne dokumente koji pokazuju kako su pregovori o tržištu usluga u prilično poodmakloj fazi, a vode se između 23 članice Svjetske trgovinske organizacije (WTO). Njoj, uz SAD i europske industrijske zemlje, pripadaju Japan i Južna Koreja, ali i zemlje u razvoju kao što su Meksiko ili Turska.
Buduće zemlje potpisnice TISA-e žele unutar WTO-a potaknuti jače tržišno natjecanje kad su u pitanju usluge. Poduzeća bi, tako, nakon potpisivanja, mogla svoje usluge nuditi i u inozemstvu, a područja koja bi TISA regulirala vrlo su različita. Obuhvaćaju promet, zdravstveni sektor, banke, obrazovanje IT, logistiku i savjetovanje.
Pregovori bi trebali biti gotovi do kraja godine
Zemlje članice WTO nude, inače, otprilike 70 posto globalnih usluga. No, velika debata o tome svejedno je izostala. Pri tome u obzir treba uzeti kako je u sektoru uslužnih djelatnosti zaposleno otprilike tri četvrtine svih Europljana.
EU tako od Kolumbije traži lakši pristup televiziji, od Izraela otvaranje transporta pisama, a od Japana ukidanje ograničenja usluga koje se nude u zračnim lukama. Prema tom ugovoru lakše bi se, navodno, priznavale kvalifikaci, prepreke bi se zaobilazile prije.
Pregovori bi trebali biti zaključeni do kraja godine. Uspiju li, nastalo bi novo tržište usluga koje bi vrijedilo milijarde eura. Slično se pokušalo još 1994. kad je aktualan bio GATS, sporazum koji je trebao otvoriti neko određeno tržište stranim nuditeljima usluga. GATS je tad propao, ali bi se zato TISA-om trebalo nadoknaditi propušteno. A njeni su ciljevi prilično ambiciozni.
Amerikanci bi od TISA-e najviše profitirali
U SAD-u se, primjerice, nadaju da će uz pomoć TISA-e izvesti usluge vrijedne 600 milijardi eura. Stoga nimalo ne čudi da se upravo Amerikanci najviše zalažu za sklapanje tog ugovora, a mnoge od formulacija koje se u njemu nalaze zvuče prilično ugrožavajuće – baš kao što je to bio slučaj i s TTIP-om.
No i druge potencijalne zemlje potpisnice imaju svoje zahtjeve. Jedno od spornih područja je prekograničnog protoka podataka u sferi telekomunikacija. SAD se zalaže za potpunu slobodu protoka podataka i određenih obveza pri programskim rješenjima u oblacima (cloud computing). Nejasno je jesu li ti zahtjevi u skladu s europskom zaštitom podataka.
SAD odbija prihvatiti dva jako važna zahtjeva
No, zato je SAD krajnje nezainteresiran za područje takozvane privremene radne migracije. Radi se o slučajevima u kojima pojedini stručnjaci privremeno odlaze raditi u inozemstvo. Europljanima je, pak, upravo ta stavka najvažniji cilj pregovora.
A Amerikanci se lično ponašaju i kad su u pitanju luke. Brane svoj Jones Act, federalni zakon o morskoj trgovini između američkih luka, koji je na snazi od 20-ih. Taj zakon ograničava promet samo na brodove koji su proizvedeni u SAD-u, a usto mu i još pripadaju. Osim toga, tim brodovima Amerikanci moraju i upravljati.
Taj zakon, u pravilu, stranim poduzećima onemogućuje transport dobara i putnika između američkih luka, a u iste svrhe im zabranjuje i prodavanje ili iznajmljivanje brodova koji su proizvedeni ili obnovljeni izvan SAD-a. A to bi tako trebalo i ostati. Recimo, kad se o toj temi pregovaralo u sklopu TTIP-a američki su se pregovarači samo nasmijali. “O toj temi ne pregovaramo”, govorili su.
Pregovori se vode već tri godine
Pregovori o TISA-i vode se tako već tri godine. Pregovarači se nalaze u Ženevi. Na čelu se izmjenjuju SAD, Europska unija i Australija. No, otvorena pitanja postoje još čak i nakon 19 pregovaračkih krugova. Problemi se teže rješavaju kad se tiču 23 zemlji, za razliku od dvije kao što je to bio slučaj sa TTIP-om i CETA-om.
Samo Bruxellesov popis zahtjev poslan drugim zemljama brojio je 47 stranica, a slične liste dolaze i u europsku prijestolnicu. “Pregovori”, poručuju iz Bruxellesa, “dobro napreduju”. No, točan termin zaključenja pregovora zasad svejedno nije poznat.
Pa ipak, određeni dijelovi sporazuma već sad izgledaju prilično završeno. Tim dijelovima pripada i 37 poglavlja koje se bave trgovačkim sporovima. Za razliku od CETA-e i TTIP-a ovdje se ne spominju tužbe velikih koncerna, nego države koje sumnjaju u poštivanje ugovora drugih zemlja potpisnica. A riješeni su i mehanizmi kojima se regulira pokretanje sporazuma te priključivanje novih zemlji članica, odnosno izlazak starih.