'Za žene u Hrvatskoj pobačaj je postao gotovo neizvediv. Zato smo mi tu, da im pružimo podršku koju država ne želi'

Telegram je razgovarao s Nadom Peratović, osnivačicom inicijative Hrabre sestre

FOTO: Pixsell/Telegram

'Sada imamo 50 educiranih hrabrih sestara u svim dijelovima Hrvatske i poneku u inozemstvu. Iz raznih smo struka, ali povezuju nas ženska solidarnost i želja da se pobačaj destigmatizira'

O podršci javnog zdravstvenog sustava ženama opća je javnost saznala strašne stvari preko slučaja Mirele Čavajde, koju su na prekid trudnoće s fatalno oboljelim plodom poslali u slovensku bolnicu iako joj se to moralo omogućiti u Hrvatskoj. I pobačaj na zahtjev i kasniji prekid trudnoće iz medicinski indiciranih razloga, kakav je utvrđen kod gospođe Čavajda, potpuno su jasno regulirani u zakonu, ali kad žene zatraže ta prava, teško ih ili nikako ne mogu dobiti.

Premda je anketa, provedena ovog mjeseca na 1400 ispitanika, pokazala da se za zabranu pobačaja zalaže samo 15,2 posto građana obaju spolova, pobačaj je kod nas mračna zona kojom su – na štetu žena – ovladali katolički pro-life pokreti, iako oni, kako vidimo, predstavljaju izrazitu društvenu manjinu. Na tom valu, čak 60 posto ginekologa pobačaje više ne radi pozivajući se na prigovor savjesti.

Bez podrške javnog sustava

Priziv savjesti kompletan je u šest javnih bolnica. A zdravstvene vlasti pod upravom HDZ-a potpuno su nespremne zajamčiti provođenje zakona. Potpuno konzekventno: svi su se zastupnici HDZ-a u Europskom parlamentu nedavno izjasnili protiv Rezolucije o reproduktivnim pravima žena mada je ona izglasana uz značajnu podršku i europskih konzervativaca.

Utoliko se žene koje se lome oko prekida trudnoće osjećaju kao prijestupnice i kao ribe na suhom. Informacije im se ili ne daju, ili ih se informira pogrešno. Podrške unutar javnog sustava nemaju. Izložene su javnoj stigmi. Pred bolnicama ih dočekuju molitelji i hodači za život. Prisiljene su se snalaziti same i skupo plaćati za rješenje svoga problema u drugim zemljama.

Pomoć ‘Hrabrih sestara’

Zato se u Hrvatskoj, kao i u mnogim drugim stvarima koje zdravstveni sustav ne rješava, žene često mogu pouzdati jedino u organizacije civilnog sektora koje štite ženska prava, a koje su pružile veliku podršku i Mireli Čavajdi.

Jedna od takvih građanskih incijativa su i Hrabre sestre koje su se okupile da pomažu ženama u postupku prekida trudnoće. S njihovom osnivačicom Nadom Peratović, pravnicom i feminističkom aktivisticom, razgovarala sam o tome zašto su mislile da su potrebne i što rade.

Hrabre sestre osnovala je u jesen 2020. njezina udruga Centar za građansku hrabrost, a iako je mreža mlada i još relativno nepoznata, od njih je u manje od dvije godine dobilo pomoć 80 žena koje su odlučile prekinuti trudnoću. Preko njihove odlične web stranice, na kojoj su dostupne sve potrebne informacije, ove su im se godine javile već 52 građanke ne znajući kamo da se okrenu i koja su njihova prava.

Tko se sve obraća udruzi?

”Sada imamo 50 educiranih hrabrih sestara u svim dijelovima Hrvatske i poneku u inozemstvu”, kaže gospođa Peratović. ”Iz raznih smo struka, ali povezuju nas ženska solidarnost i želja da se pobačaj destigmatizira te uvjerenje da se svakoj ženi može i treba pružiti ruka, razumijevanje i podrška u teškom trenutku suočenja s trudnoćom koja je iz bilo kojih razloga za nju neodrživa. Politička borba oko pobačaja je bitna, ali dok se ona ne izbori, mi smo tu da ženama pomognemo sada, bez laži, osuđivanja i patroniziranja. U utorak u 20 sati držimo web seminar Otvoreno o pobačaju”.

Javljale su nam se, priča nam, mlade studentice koje se nisu smjele povjeriti roditeljima, trudnice koje su već majke, žene koje su morale prekinuti trudnoću zbog malformacija fetusa, žene iz ženskih skloništa, strankinje koje žive u Hrvatskoj, žene koje su bile žrtve obiteljskog nasilja ili silovanja.

‘Žene se osjećaju žigosanima’

Hrabre sestre dostupne su na brojevima Mreže 24 sata na dan. Odgovaraju na medicinska i proceduralna pitanja, ohrabruju žene, prate ih na liječničke preglede i na sam pobačaj. Po potrebi im pričuvaju djecu, smjeste ih na jednu noć, osiguraju im prijevoz, a onima koje ne mogu platiti zahvat i financijsku pomoć.

Ako smatraju da u svojim životnim okolnostima ne mogu roditi, mnoge se žene u Hrvatskoj osjećaju žigosanima, kaže Nada, pa skrivaju svoju situaciju čak i pred obitelji i prijateljima. Sram ih je i strah. Boje da će ih netko u lokalnoj bolnici prepoznati i osuditi.

Što će reći susjedi i svećenik

To nije čudo jer s mnogih će strana na te žene nasrnuti s optužbom da je pobačaj grijeh. Zahtijevat će od njih da misle na plod u svojoj utrobi, na njegovoga oca, na svoje roditelje i okolinu, na to što će reći susjedi i što će misliti svećenik. Ali Hrabre sestre im već preko weba savjetuju da najprije pomisle na sebe, na svoje zdravlje, mogućnosti i osjećaje.

Niste loša i sebična osoba, kažu Hrabre sestre, ako ne činite ono što se od vas očekuje. Kao što vas nitko nema pravo tjerati na prekid željene trudnoće, tako nitko nema pravo zahtijevati da zadržite neželjenu trudnoću.

Ako osjećate da u ovom trenutku ne možete roditi, ne želite roditi, bilo iz zdravstvenih ili ekonomskih razloga, zbog situacije u obitelji ili šire, onda nemojte. Znat ćete kad je trenutak za rađanje, sad to očigledno nije. Odluku koju vi donosite donosile su i naše majke, bake i prabake i tisuću žena prije vas. Imate pravo odlučiti o svom tijelu, o svom zdravlju i životu.

Različita iskustva iz bolnica

Pitam kakvi su dojmovi žena kojima pomažu Hrabre sestre iz hrvatskih bolnica. Različiti. Već znaju u koje bolnice je najbolje slati žene na prekid trudnoće kako ne bi doživljavale neugodnosti i porugu.

Osoblje Opće bolnice u Karlovcu je, recimo, predivno, kaže Nada, počevši od telefona i šaltera, do liječnika. Vrlo prijateljska atmosfera, svi jako brižni i profesionalni. Odlična su i iskustva iz javnih bolnica u Rijeci, Sisku i Gospiću, u zagrebačkom Merkuru, te u Zadru i Šibeniku.

Jedna žena koju su prošlog mjeseca uputili na pobačaj u Sisak napisala je: ”Svi su toliko ljubazni. Ne osuđuju niti ispituju razlog zašto se ide na pobačaj. Lijepo vam sve rastumače. Dok sam bila u bolnici, sestra i doktorica su me obilazile svakih pola sata i provjeravale jesam li dobro”.

Kritike na Osijek i Petrovu

S druge strane, na izrazito je lošem glasu bolnica u Osijeku. ”Sve žene koje su odlazile u KBC Osijek, a mi ih pratile, imaju otamo samo negativna iskustva”, kaže Nada. ”Jednu su mladu ženu zavlačili s pretragama dok nije došla do 12. tjedna pa su joj onda cinično ”čestitali” što sad ipak mora roditi. Nije morala jer smo je mi odvele u Nizozemsku”. U KBC Split samo jedna jedina liječnica radi pobačaje tako da žene tamo ni ne šalju nego predlažu Zadar ili Šibenik.

Žene su nezadovoljne i zagrebačkom klinikom za žene u Petrovoj koja je dio KBC Zagreb i pod ravnateljem Antom Ćorušićem. Kažu da ih se neugodno i drsko dočekuje već na šalterima. Sve se informacije moraju izvlačiti kliještima.

Jedna gospođa kaže da ju je liječnica na ultrazvučnom pregledu ispitivala je li zaposlena, je li u dobroj vezi i zaključila da je šteta ne zadržati trudnoću. ”Rekla mi je da je trudnoća zdrava i da nemam razloga za prekid”.

Žene treba smiriti i ohrabriti

U sve više hrvatskih bolnica primjenjuje se pobačaj tabletama koji je za ženu lakši i manje invazivan. No trauma je to uvijek, kaže Nada. Imali smo žene koje su se raspitivale o pobačaju, ali su na kraju ipak odlučile zadržati trudnoću.

Jedna od njih htjela je prekinuti željenu trudnoću kad je utvrđeno da njen plod ima kromosomske anomalije, ali je ipak odustala. Mi im svima čestitamo jer je najvažnije da žena provede ono s čime će biti mirna i zadovoljna. Žene je potrebno smiriti i ohrabriti te im pružiti sve informacije, a ne im sugerirati što će odlučiti.

Na kraju strašnog tunela

”Kad sam naletjela na vas, kao da sam iz strašnog tunela izašla na danje svjetlo”, napisala je jedna klijentica Hrabrih sestara. ”Saslušale ste me i utješile. Moja hrabra sestra bila je uz mene svaki dan.

Ovo pišem zbog svih djevojaka i žena koje će se sutra odlučiti za prekid trudnoće. Znam da ćete, isto kao i ja, bjesomučno tražiti po netu, plakati i lupati glavom od zid. Ali hrabre sestre reći će vam onu najvažniju rečenicu: ”Sve će biti u redu”. Koju meni nije rekao nitko od moje obitelji koja je sve znala, nego jedna potpuno nepoznata žena”.