Zašto bi Putin uopće raznio Sjeverni tok? Čini se da je sabotaža pripremljena još ljetos. 'Ovo bi mogao biti tek početak'
Što se zapravo dogodilo na dnu Baltičkog mora?
Ruski predsjednik Vladimir Putin za sobom ima dugu povijest korištenja energenata kao oružja, a i uvjeren je da njegov narod može istrpjeti dulju ekonomsku krizu od Europe. Prema Putinovim procjenama, piše The Telegraph, astronomske cijene plina koje sa sobom povlače veće životne troškove na kontinentu koji je ovisan o ruskim energentima, okrenut će se u njegovu korist i to bi mogao biti jedan od razloga zašto bi on organizirao sabotažu ključnih plinovoda za što ga upravo optužuje dobar dio Europe. Cijena plina u Europi padala je posljednjih nekoliko dana, no nakon vijesti o kvaru plinovoda, skočila je za 20 posto.
Jučer su, u manje od 24 sata, oba glavna plinovoda koja bi trebala dostavljati plin iz Rusije u Europu, iako je tehnički samo jedan od njih operativan, doživjela nagli pad tlaka, nakon čega je ubrzo na nekoliko lokacija primijećeno curenje plina, a zatim se ispostavilo da je vjerojatni uzrok incidenta serija eksplozija na dnu Baltičkog mora. Neoperativni Sjeverni tok 2 bio je pun plina, točnije, zapunjen je sa 117 milijuna kubičnih metara prirodnog plina vrijednog 213 milijuna eura, po sadašnjim cijenama. Putin je pokazao da je spreman žrtvovati vrijedan plin i koristiti ga kao oružje, kao što je činio već i prije. Putin je krajem kolovoza dnevno, uz granicu s Finskom, spaljivao plin vrijedan 9 milijuna eura radije nego da ga izvozi u Europu.
Male šanse da će Sjeverni tok 2 ikada proraditi
Sjeverni tok 2 nije nikada postao operativan, a šanse da će ikada proraditi su iznimno male. Njemačka je odlučila ne odobriti taj golemi projekt netom prije nego što je Putin pokrenuo svoju invaziju na Ukrajinu. Drugi plinovod, Sjeverni tok 1, koji je godinama opskrbljivao Europu ruskim plinom, je već neko vrijeme izvan funkcije. Od kolovoza, kada je ugašen, Rusi navode kako je razlog održavanje.
No, zašto bi Moskva uopće onesposobila plinovode, ako uopće stoji iza napada? EU je upravo počela raditi na novom, osmom po redu paketu sankcija protiv Moskve, a Viktor Orban u Mađarskoj već poziva na njihovo odbacivanje i uklanjanje postojećih mjera, dok se čini da će nova vlada u Italiji biti blaža u odnosu prema Kremlju od prethodne. Putinu odgovara pokušaj slamanja morala tako da su europske vlade pod pritiskom ljutitih birača koji se boje pada temperatura ove zime.
Tajming je savršen. Novi plinovod između Norveške i Poljske otvoren je u utorak, vrlo blizu plinovoda Sjeverni tok 2, nakon što su se pojavile vijesti o sumnji u sabotažu. Varšava se namjerava potpuno riješiti ruskog plina do kraja godine. Novi plinovod Baltički tok dio je širih poteza diljem Europe kako bi se pronašli alternativni dobavljači za Moskvu i izgradile rezerve plina prije zime.
Moskva se oslanja na ‘generala Zimu’
Od izbijanja rata u Ukrajini, Norveška je istisnula Rusiju kao glavni dobavljač prirodnog plina za EU. Ove podvodne eksplozije na ruskim plinovodima mogle bi biti upozorenje što bi Rusija mogla učiniti cjevovodima iz Norveške, ako bude na to primorana. Ipak, curenje na Sjevernom toku 2 blizu je nove baltičke cijevi.
Zanimljivo je i da je Moskva baš prošli tjedan upozorila da Ukrajina planira “teroristički” napad na plinovod Turski tok, koji također dovodi plin iz Rusije u Europu, ali na njezinom jugoistoku. Norveški regulatori pozvali su na pojačani oprez nakon upozorenja naftnih i plinskih kompanija da neidentificirane bespilotne letjelice lete u blizini njihovih offshore postrojenja.
Dok pojačava prijetnje nuklearnim ratom, Kremlj možda signalizira da on doista može eskalirati rat na načine koji su se nekoć smatrali nezamislivima. Izgubite norveški plin i ova će zima sigurno biti duga, hladna, teška i skupa, poručuje Rusija. Rusija se ponovno oslanja na “generala Zimu”, odgovornog za poraz tolikih njenih neprijatelja u prošlosti, da osigura pobjedu u svom energetskom ratu sa Zapadom.
Nekoliko je mogućih scenarija za napad
No, kako je Rusija uopće mogla izvesti ovakav napad? Prvenstveno, curenja plina iz podmorskog plinovoda zbog nekakvih kvarova ili defekata su iznimno rijetki. Stoga, postoji nekoliko teorija po kojima bi se napad mogao izvesti.
Prva pomisao su nuklearne podmornice. Dubina mora na kojoj se nalazi plinovod je samo 70 metara, a neprimijećen ulazak u Baltičko more je vrlo težak, možda i nemoguć, navodi The Telegraph. Podmornice bi u mješavini slatke i slane vode imale i poprilične probleme održavati plovnost potrebnu za ovu misiju. Kada bi se u priču uključili i ronioci s eksplozivima, misija bi bila još teža.
Ronioci mogu zaroniti na te dubine, premda bi im ozbiljan problem predstavljale morske struje. Roniocima su potrebna i plovila koja bi im bila podrška i s kojih bi zaronili, no ta plovila bi vrlo brzo bila uočena, budući da je promet u Baltičkom moru poprilično gust.
Ruska flota podmornica cijenjena je na Zapadu
S druge strane, ruske podmornice i njihove posade vrlo dobro su uvježbane upravo za ovakve misije, bruseći svoja znanja na “istraživanju” podmorskih internetskih kabela, koji preko Atlantika povezuju Europu sa SAD-om. Ponekad bi se, nakon takvih “istraga” dogodile i razne poteškoće i prekidi s internetom.
Zapovjednici zapadnih mornarica cijene podmorničke snage koje potječu još iz doba starog Sovjetskog Saveza zbog njihove sposobnosti upravljanja posebno dizajniranim inženjerskim sredstvima morskog dna tijekom Hladnog rata. Usprkos svom vojnom poniženju Moskve u Ukrajini, današnja ruska podmornička flota je modernizirana i ponovno se smatra moćnom silom.
Upravo je zbog toga Ben Wallace, britanski ministar obrane, naredio zapovjednicima svoje mornarice da izvrše pregled kako bi vidjeli ima li Britanija pravu ravnotežu površinskih i podzemnih sposobnosti.
Zašto bi Putin riskirao svoje podmornice?
Sasvim konkretno, ruska špijunska podmornica koja nosi ime Belgorod, modificirana podmornica klase OSCAR II koja je pod zapovjedništvom GUGI-ja (Glavna uprava za istraživanje dubokog mora), smatra se sposobnom ometati podmorske komunikacije. Ako mogu ometati kabele, zašto ne bi i cjevovode?
Međutim, upitno je bi li Putin riskirao korištenje svojih podmorničkih snaga za ovakvu misiju, s obzirom na sve diplomatske, i ne samo diplomatske posljedice, ako bi misija pošla po zlu.
The Telegraph nadalje navodi autonomna vozila i podvodne dronove, koji su sposobni prevoziti eksploziv. To je moguće, ali bi, kao i ronioci, ta vozila morala doći s nekog broda domaćina. Takav brod bi bio odmah primijećen, a uvijek postoji i šansa da bi podvodni dron mogao ispustiti eksplozivno sredstvo na krivo mjesto.
Poprilično izgledni scenarij: Podvodna mina
Ako se polazi od pretpostavke da se uistinu koristio eksploziv za onesposobljenje plinovoda, njega ne bi trebalo biti previše. Naime, plinovodi nisu oklopljeni, već je riječ o cijevima čije su opne debele tek nekoliko centimetara. Eksplozija ne bi trebala biti niti direktno na cijevi, budući da se eksplozije amplificiraju pod vodom. Jednostavno rečeno, s manjom količinom eksploziva, pod morem se može napraviti veća šteta nego na kopnu.
Današnje morske mine znatno su sofisticiranije od onih iz prošlosti, a dolaze i u nekoliko oblika. Neke mine se mogu izbaciti na neko područje, pa se mogu akustičnim signalima navesti do pravog cilja. Prednost postavljanja takvih mina je u tome što se operacija može izvesti kada je pozornost usmjerena negdje drugdje, a možda i mjesecima prije nego što bi se zahtijevala bilo kakva detonacija.
Takva mina nije niti previše velika. Mogla je biti izbačena s podmornice, ratnog broda ili možda čak najvjerojatnije, s jahte jednog od ruskih oligarha koji su vjerni Putinu. Nekoliko takvih mina moglo je biti postavljeno u blizini plinovoda prije nekoliko mjeseci, dok su sve oči javnosti bile uperene u, primjerice, napade na nuklearnu elektranu Zaporožje. One bi mogle čekati na svoj signal, koji je mogao biti emitiran s nekog ruskog zrakoplova koji je prelijetao Baltičko more.
Jesu li Rusi zaista sposobni za takav napad?
Dakle, poznato je da se ruska mornarica jako zanima za podvodnu infrastrukturu, obično u svrhu prisluškivanja ili potencijalno onesposobljavanja internetskih kabela. Vrlo je vjerojatno da će zapadne mornarice poslije takvog događaja posjetiti ista područja kako bi vidjele jesu li iza njih ostala neka “iznenađenja”.
“No, je li ovo mjesto na Baltičkom moru odabrano kao ‘crta rasjeda’ između dviju nacija? Tko je trebao biti odgovoran za provjeru cijevi Sjevernog toka na neželjena ‘iznenađenja’? Je li ruska podmorska flota još jednom pokazala koliko je sposobna i moćna sila?”, pita se The Telegraph na kraju svoje analize.