Zašto je Jose M. Barroso, prihvativši posao u Goldman Sachsu, pomalo zgranuo političare Europske unije

Optužili su ga da je doveo u pitanje integritet i suštinu demokracije

European Commission President Jose Manuel Barroso attends a debate on the results of the June 26-27 European Council, on July 2, 2014 at the European Parliament in Strasbourg, eastern France. AFP PHOTO / FREDERICK FLORIN / AFP PHOTO / FREDERICK FLORIN
FOTO: AFP

Odluka Josea Manuela Barrosa, bivšeg dugogodišnjeg predsjednika Europske Komisije, da prihvati ponudu američke banke Goldman Sachs Group International te da postane predsjednik i savjetnik njenog odjela za međunarodne odnose, izazvala je burne, negativne reakcije u sjedištu EU u Bruxellesu, ali i među državama članicama.

Barrosa, koji je bio predsjednik portugalske vlade od 2002. do 2004., a, od 2004. do 2014., predsjednik Komisije, odnosno vlade EU, optužuju za kršenje zakona o sprečavanju sukoba interesa: tu će, naime, divovsku američku investicijsku banku obavještavati i savjetovati o svim detaljima i posljedicama pregovora Velike Britanije o izlasku iz EU.

Barrosa su čak neki članovi EU parlamenta optužili da je “tom sramotnom odlukom doveo u pitanje integritet i suštinu demokracije” te da je “svojim ponašanjem uništio reputaciju EU komisije”. Predsjednik EU Komisije Jean-Claude Junckers rekao je pak kako nije sretan s takvom odlukom svog prethodnika.

Skandalozna i sramotna odluka

Francuski ministar za Europu Harlem Desir izjavio je kako je odluka Josea Manuela Barrosa skandalozna i sramotna, a Francuska je pak službeno zatražila od bivšeg predsjednika Europske komisije da otkaže ugovor. Istodobno postavljeno je pitanje kako spriječiti sukobe interesa visokih dužnosnika EU nakon što napuste svoje funkcije. Sada je na snazi zakon po kojemu mogu prihvatiti novi posao 18 mjeseci nakon što prestanu raditi za EU, dok se Barroso zaposlio 20 mjeseci od isteka njegova mandata predsjednika EU Komisije.

Coroporate Observatory Europe, pozvala je pak EU da produži na tri godine rok u kojemu se bivši dužnosnici ne bi mogli zapošljavati u privatnim kompanijama. Barrosa se također optužuje da je ignorirao duh pravila o sprečavanju sukoba interesa, a predbacuje mu se da je, umjesto da u najvažnijem trenutku u povijesti EU, pomogne njenom jačanju, odlučio svojim savjetima sudjelovati u njenoj destrukciji.

Zanimljivo da Barroso ne opovrgava takve navode već ih zapravo potvrđuje. Među ostalim, izjavio je kako će njegovo iskustvo u radu EU pomoći njegovim novim poslodavcima da bolje razumiju sve detalje pregovora o izlasku Velike Britanije iz EU. Na pitanje Financial Timesa Barroso se pohvalio kako dobro poznaje način funkcioniranja EU i relativno dobro Velike Britanije, pa je zbog toga siguran da će njegovi savjeti biti od pomoći Goldman Sachsu.

Žele mu ukinuti EU mirovinu

Nema sumnje da će Barrosu od velike pomoći u njegovom novom poslu biti poznanstva s brojnim dužnosnicima EU, od kojih se nekima čak ostao i vrlo blizak prijatelj. Uostalom, od kako mu je 2014. istekao mandat predsjednika Komisije EU, Barroso je kao gostujući profesor održao u Bruxellesu oko dvadesetak predavanja dužnosnicima EU.

Europski ombudsman Emily O’Reilly zatražila je zbog slučaja Barroso čvršća i preciznija pravila o sprječavanju sukoba interesa dužnosnika koji napuste visoke funkcije u EU, upozoravajući da će u protivnom javnost izgubiti povjerenje u tu instituciju. Delegacija francuskih socijalista u EU parlamentu zatražila je pak da se ukine odluka po kojoj bi Barroso, kada navrši 65 godina, a sada ima 60, dobio mirovinu Europske unije.

I bez angažiranja Barrosa, investicijska bankarska kuća Goldman Sachs već godinama ima bitan utjecaj na strukture EU-a. Njegovi su zaposlenici bili Mario Draghi, predsjednik Europske centralne banke, Carlos Moedas, novi član Komisije EU iz Portugala zadužen za istraživanja, znanost i inovacije te Mario Monti, bivši član Komisije EU za natjecanje.

Kontroverzni poslovi njegovih kolega

No, Jose Barroso nije jedini europski političar čiji je angažman, nakon što je prestao obnašati politički dužnost, izazvala brojne kontroverze. Najveće zgražanje pobudio je bivši njemački kancelar Gerhard Schröder koji je, nakon što je poražen na parlamentarnim izborima, postao direktor tvrtke Nord Stream. Ta kompanija u većinskom vlasništvu Gazproma, vrijedna pet milijardi eura, preko svog naftovoda izravno opskrbljuje Njemačku ruskim plinom.

Nakon što se Schröder prihvatio tog posla, svi su se prisjetili kako se kao kancelar zdušno zalagao za realizaciju tog projekta. Ugovor o gradnji naftovoda North Stream potpisan je svega dva tjedna prije parlamentarnih izbora u Njemačkoj 2005. na kojima je Schröderov SPD poražen i skinut s vlasti. Prije toga njemačka je vlada dala Gazpromu jamstva od milijardu eura za kredite potrebne za početak gradnje naftovoda.

Nakon što je Schröder prihvatio Gazpromovu ponudu da postane šef dioničara Nord Stream AG, odmah je postavljeno pitanje o potencijalnom sukobu interesa pa je bivši kancelar posto meta žestokih napada. A pri tomu se najčešće spominjala politička prostitucija. U siječnju 2009. objavljeno je da će Schröder postati član Uprave tvrtke zajedničko britansko ruske naftne kompanije TNK-BP.

Rođendanska proslava s Putinom

Njemački su mediji objavili da Schröder u North Streamu prima plaću od ruskog Gazproma u visini od oko milijun eura godišnje. Ruska kompanija je pak objasnila da je Schröderova zarada primjerena čovjeku njegova kalibra.

No, najveće zgražanje Schröder je izazvao 2014. proslavom 70-og rođendana u St Petersburgu na kojemu je glavni gost bio njegov intimni prijatelj, ruski predsjednik Vladimir Putin. Dogodilo se to u vrijeme najvećih sporova između Rusije i EU oko krize i okupacije dijela Ukrajine.

Još bolje od Barrosa i Schrödera prošao je bivši britanski premijer Tony Blair. Procjenjuje se da je njegovo bogatsvo, od kako je napustio Downing street 10. 2007., dosegnulo vrijednost od gotovo 100 milijuna eura. U to se ubrajaju, uz 13 milijuna funti gotovine u bankama, golema rezidencija u Londonu te nekretnine i kuće po Velikoj Britaniji. Tony Blair osnovao je nekoliko kompanija koje daju savjetodavne usluge diljem svijeta.

Političarima milijuni za konzultantske poslove

Blair je tako bio savjetnikom, među ostalim, vlada u Kazahstanu, Azerbejdžanu, Kuvajtu, Srbiji, Vijetnamu, Albaniji, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, a EU i UN angažirale su ga nekoliko puta kao savjetnika na kriznim područjima Bliskog Istoka…. Samo za konzultantske usluge fond Mubadala iz Abu Dhabija isplatio je Blairovoj tvrtki 30 milijuna dolara. Jedna od njegovih kompanija, Tony Balir Inc., u četiri je godine ostvarila je prihod od čak 57 miljuna dolara.

Blairu je zasigurno jedan od ljepših poslova bio savjetovati vladu Kolumbije kako potrošiti dvije milijarde dolara koje je zaradila na rudnicima u svojoj zemlji. U to doba Blairova kompanija kupila je za Mubadalu fond iz Abu Dhabija zlatni rudnik u Kolumbiji. Catherine Rimmer, predsjednica uprave Windrush, njegove glavne tvrtke, bivša je šefica vladinog osoblja dok je Blair bio premijer.

Za Blairovim bogatstvom nimalo ne zaostaje ni bivši američki predsjednik Bill Clinton. On i njegova supruga Hillary, vjerojatna buduća predsjednica SAD-a, zaradili su zajedno u osam godina, od kako je Bill Clinton napustio Bijelu kuću, oko 140 milijuna dolara. Nakon što su platili poreze ostalo im je čisto 80 miljuna dolara. Jedan od izvora prihoda su i njihova predavanja.

U Hrvatskoj sasvim suprotna situacija

Bill Clinton zaradio je na njima 13 milijuna dolara, a cijenog jednog njegovog javnog nastupa kreće se između 125.000 i 750.000 dolara. Njegova supruga Hillary ipak je nešto jeftinija: njena predavanja stoje oko 125.000 dolara i na njima je zaradila 9,5 milijuna dolara.

Dok u svijetu sve velike kompnije nastoje u svoje redove privući što više bivših državnih dužnosnika računajući na njihovo znanje, iskustvo i poznanstva, Hrvatska takvih problema sa svojim političarima gotovo i nema. Na prste jedne ruke mogli bi se nabrojiti državni dužnosnici i bivši ministri koje su u svoje redove poželjele dobiti neke financijske institucije, telekomunikacijske kompanije ili veće uspješne tvrtke.

Većina hrvatskih političara toliko je nesposobna ili nema nikakvih znanja i iskustava u poslovnom svijetu, zbog čega se, uostalom, i bave politikom, da svi zaziru od njih. Zbog toga najviše političara, nakon što im isteknu mandati, do kraja koriste mogućnost primanja plaće godinu dana: naprosto, toliko im je vremena potrebno da nađu neki drugi posao.