Škorin je debakl posljedica dva bitna procesa. Prvo, ovaj predstavnik politički korumpiranih struktura pokušao je voditi putinovsko-trumpovsku kampanju. Radilo se o apsolutno najpodlijoj izbornoj kampanji koju smo vidjeli u Hrvatskoj unatrag trideset godina, kad je riječ o važnim političkim dužnostima.
Škoro je bezočno lagao doslovno o svemu: od Tomaševićeva imovinskog stanja, preko pripisivanja novca za nevladine organizacije osobnom računu svog protukandidata, do proglašavanja Možemo Cosa Nostrom. U Škorinoj se kampanji istina sustavno pretvarala u laž, uz pomoć par lopovskih internetskih medija.
Obraćanje radikalnim desničarima i nostalgičarima
Baš nas zanima kako će Škoro bilo kome, osim svojim sponzorima i bližim suradnicima, sutra pogledati u oči, a da mu ne bude jako, jako neugodno. Miroslav Škoro sada je politički i društveno mrtav čovjek. No, Škorina trumpovsko-putinovska retorika manji je njegov problem.
Koliko god da preziremo Škorinu zaista gadljivu fake facts kampanju, još nas više intrigira skučeni konceptualni doseg njegova pokušaja da postane zagrebački gradonačelnik. Gospodin Škoro, vinar, pjevač, poduzetnik i grozan političar, u cijeloj se svojoj kampanji, a osobito u drugom krugu izbora, obraćao isključivo ljudima koji su ionako kanili glasati za njega.
On se, znači, obraćao radikalnim desničarima, ustaškim nostalgičarima, gledateljima idiotskih TV emisija poput Bujice, i raznim redikulima i oriđinalima (ovi dubrovački frazemi često precizno opisuju manji dio određenih demografskih skupina u cijeloj Hrvatskoj).
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ovakav pristup bio osuđen na težak poraz
Međutim, da je Škoro razmišljao bar donekle racionalno, znao bi da s tako uskim krugom birača ne može ništa osvojiti. Škorina retorika i njegove ciljane biračke grupe nikad, ali baš nikad ne mogu dosegnuti više od dvadeset posto ukupnog biračkog tijela.
Ako se, dakle, pozivate na borbu protiv komunizma (koji ne postoji već desetljećima), ako se proglašavate spasiteljem i braniteljem Zagreba (kao da smo u ratu ), i ako otvoreno prezirete većinsko političko raspoloženje Zagrepčana, a kandidirate se zagrebačkog gradonačelnika, vi morate doživjeti katastrofu.
Iskreno govoreći, mislili smo da je Miroslav Škoro bar malo inteligentniji. Svatko, tko se natječe za opću političku dužnost, a ne želi izaći izvan bazena svojih fiksnih birača, nužno je osuđen na težak poraz.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Propagandna metodologija radikalnih desničara
Utoliko Škorina kampanja nije bila samo podla, uvredljiva, glupa i moralno besprizorna, nego je, naprosto, bila nevjerojatno pogrešno usmjerena: o čemu su pobogu, Škoro i njegovi suradnici razmišljali, kad su odlučili iz dana u dan vrijeđati golemu većinu Zagrepčana?
Škorina je kampanja važna zbog samo jednog razloga. Ona je pokazala da hrvatsko biračko tijelo ne prihvaća propagandnu metodologiju radikalnog desnog populizma. Utoliko nam je Miroslav Škoro, najgori mogući kandidat za zagrebačkog gradonačelnika, kraj kojeg čak i Milan Bandić ne izgleda samo kao šef kriminalne organizacije, učinio stanovitu uslugu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto je kampanja Miroslava Škore bila najpodlija, najbesprizornija i najgluplja u recentnoj povijesti
Škoro je pokušao voditi putinovsko-trumpovsku kampanju, osuđenu na težak poraz
Škorina je kampanja važna zbog samo jednog razloga. Ona je pokazala da hrvatsko biračko tijelo ne prihvaća propagandnu metodologiju radikalnog desnog populizma. Utoliko nam je Miroslav Škoro, najgori mogući kandidat za zagrebačkog gradonačelnika, učinio stanovitu uslugu
Miroslav Škoro doživio je još jedan težak izborni poraz. Najteži dosad, u njegovim kratkim ali signifikantno tragikomičnim pokušajima da se bavi politikom. Škoro je, dakle, potučen s više-manje dvotrećinskom većinom, par postotaka gore ili dolje.
Škorin je debakl posljedica dva bitna procesa. Prvo, ovaj predstavnik politički korumpiranih struktura pokušao je voditi putinovsko-trumpovsku kampanju. Radilo se o apsolutno najpodlijoj izbornoj kampanji koju smo vidjeli u Hrvatskoj unatrag trideset godina, kad je riječ o važnim političkim dužnostima.
Škoro je bezočno lagao doslovno o svemu: od Tomaševićeva imovinskog stanja, preko pripisivanja novca za nevladine organizacije osobnom računu svog protukandidata, do proglašavanja Možemo Cosa Nostrom. U Škorinoj se kampanji istina sustavno pretvarala u laž, uz pomoć par lopovskih internetskih medija.
Obraćanje radikalnim desničarima i nostalgičarima
Baš nas zanima kako će Škoro bilo kome, osim svojim sponzorima i bližim suradnicima, sutra pogledati u oči, a da mu ne bude jako, jako neugodno. Miroslav Škoro sada je politički i društveno mrtav čovjek. No, Škorina trumpovsko-putinovska retorika manji je njegov problem.
Koliko god da preziremo Škorinu zaista gadljivu fake facts kampanju, još nas više intrigira skučeni konceptualni doseg njegova pokušaja da postane zagrebački gradonačelnik. Gospodin Škoro, vinar, pjevač, poduzetnik i grozan političar, u cijeloj se svojoj kampanji, a osobito u drugom krugu izbora, obraćao isključivo ljudima koji su ionako kanili glasati za njega.
On se, znači, obraćao radikalnim desničarima, ustaškim nostalgičarima, gledateljima idiotskih TV emisija poput Bujice, i raznim redikulima i oriđinalima (ovi dubrovački frazemi često precizno opisuju manji dio određenih demografskih skupina u cijeloj Hrvatskoj).
Ovakav pristup bio osuđen na težak poraz
Međutim, da je Škoro razmišljao bar donekle racionalno, znao bi da s tako uskim krugom birača ne može ništa osvojiti. Škorina retorika i njegove ciljane biračke grupe nikad, ali baš nikad ne mogu dosegnuti više od dvadeset posto ukupnog biračkog tijela.
Ako se, dakle, pozivate na borbu protiv komunizma (koji ne postoji već desetljećima), ako se proglašavate spasiteljem i braniteljem Zagreba (kao da smo u ratu ), i ako otvoreno prezirete većinsko političko raspoloženje Zagrepčana, a kandidirate se zagrebačkog gradonačelnika, vi morate doživjeti katastrofu.
Iskreno govoreći, mislili smo da je Miroslav Škoro bar malo inteligentniji. Svatko, tko se natječe za opću političku dužnost, a ne želi izaći izvan bazena svojih fiksnih birača, nužno je osuđen na težak poraz.
Propagandna metodologija radikalnih desničara
Utoliko Škorina kampanja nije bila samo podla, uvredljiva, glupa i moralno besprizorna, nego je, naprosto, bila nevjerojatno pogrešno usmjerena: o čemu su pobogu, Škoro i njegovi suradnici razmišljali, kad su odlučili iz dana u dan vrijeđati golemu većinu Zagrepčana?
Škorina je kampanja važna zbog samo jednog razloga. Ona je pokazala da hrvatsko biračko tijelo ne prihvaća propagandnu metodologiju radikalnog desnog populizma. Utoliko nam je Miroslav Škoro, najgori mogući kandidat za zagrebačkog gradonačelnika, kraj kojeg čak i Milan Bandić ne izgleda samo kao šef kriminalne organizacije, učinio stanovitu uslugu.