Zašto je nasrtaj na Kongres tako grozan? Jer se odvijao pod visokim pokroviteljstvom predsjednika

Zašto je promašeno jučerašnji napad na Kongres relativizirati kroz usporedbe s ljetnim prosvjedima pokreta Black Lives Matter

A protester chants slogans outside the United States Capitol during the Pro-Trump rally.
Pro-trump supporters stormed the United States Capitol after the loss of US President Donald Trump at the election.
Pro-Trump Protest in Washington, US - 06 Jan 2021,Image: 581637267, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no

Scenarist i komičar Dan Amira, glavni pisac The Daily Showa, sažeo je stvari ovako: “Ne mogu vjerovati da su tvorci čudovišta izgubili kontrolu nad čudovištem. Postoji li za to kakav presedan u knjigama ili filmovima?”

U jučerašnjem nasrtaju na zgradu američkog Kongresa, tvorci čudovišta – a to nije samo šenuli vrhovnik – izgubili su kontrolu nad čudovištem koje su pedantno stvarali.

Nekoliko godina na pladanj javnog diskursa servirali su obilate laži o vanjskim i unutarnjim neprijateljima; ksenofobične zablude o Meksikancima i muslimanima; šizofrene teorije o globalističkim zavjerama, svjetskim pedofilima i dubokim državama; i na kraju, fantazije i fabulacije o izbornim krađama, dok se preparirano čudovište nije otelo iz omče svojih gospodara.

Čovjek koji na raspolaganju ima vojne snage

Jučerašnje nasilje, pod visokim pokroviteljstvom američkog predsjednika, problematično je iz jednog ključnog razloga.

Trumpovi napadači po definiciji su produžena ruka samog Trumpa, dakle izvršne vlasti i represivnog aparata; čim stoje uz američkog predsjednika, čak i poraženog, stoje uz čovjeka koji na raspolaganju ima vojne snage, nuklearni arsenal i egzekutivne ovlasti.

Tu se ne radi o skupini očajnika koji nasiljem pokušavaju nametnuti neku svoju agendu i svjetonazor; ovo je bila organizirana akcija predsjednikovih pristaša, koje je na akciju pozivao sam predsjednik. Velika subverzija, zbilja, marširati u ime vrhovnog zapovjednika, koji od njih traži da marširaju.

Promašenje usporedbe s Black Lives Matter

Cilj napada nije bilo ukazivanje na gorući društveni problem, makar i očajničkim, ilegalnim metodama, već nasrtaj na mehaničku srž demokracije – službeno prebrojavanje glasova. U svoju mračnu odiseju napadači su se otisnuli kako bi to zaustavili. I svojem heroju, kroz čisto nasilje i terorizam i negaciju demokracije, osigurali još koju godinu.

Posve je stoga promašeno jučerašnji napad na Kongres relativizirati kroz usporedbe s ljetnim prosvjedima pokreta Black Lives Matter. Divljali su jedni, pa što ste očekivali, da neće drugi? Ljetni prosvjedi imali su, naravno, grozne eskalacije u mnogim gradovima, što je bilo nedopustivo, opasno i ilegalno. No, razlike su goleme, i suštinske.

Jedni su se svrstali uz represivni aparat i tražili njegovu agresiju, oružani način za poglavnikov ostanak na vlasti, dok su drugi ukazivali na ekscese represivnog aparata; jedni su uživali u svojoj laganoj šetnji kroz Kongres, dok je na druge predsjednik huškao policijske i vojne snage; jedni su marširali uz uvjerenja, kontra vlasti, a drugi, kao oruđe vlasti i barbarskog režima.

Nasilni banditi prerušeni u Vikinge i druide

Da banditi u službi vrhovnog zapovjednika, nezadovoljni izbornim rezultatima, prerušeni u Vikinge i druide, zaposjedaju legislativno tijelo jedne zemlje, predstavlja nevjerojatan prizor za zapadne zemlje. Počasno mjesto u udžbenicima povijesti Donald Trump definitivno je osigurao.

Je li Trump zbilja planirao bastiljski nasrtaj na Kongres kako bi sačuvao vlast? Vjerojatno ne, osim figurativno, da izazove dovoljan kaos kojim bi utjecao na potpredsjednika Pencea ili republikanske zastupnike. Da je od njih tražio odbacivanje izbornih rezultata, nije posebna tajna – tvitao je to najmanje dvjesto puta. U tom je smislu apsolutni vinovnik jučerašnjeg događaja.

Problem s Trumpom nikad nije bio u neslaganju ili podržavanju njegove porezne politike; razmatranju njegovih, doduše vrlo skromnih, ideja za zdravstvo ili školstvo; ili raspredanju o ideološkim pitanjima poput pobačaja. Problem je uvijek bio isti – demoniziranje i dezintegracija liberalne demokracije za sitne i sebične potrebe. Dok se čudovište ne otme iz omče.