Jednom kad sve ovo prođe, ostat će sjećanje na potmuli huk prisile loše sakriven iza još gorih kompromisa. Ostat će priča o neupitnoj slobodi medija u zemlji u kojoj su sudovi, a sad izgleda i policija, često podatno oruđe u rukama obračuna lokalnih i nacionalnih moćnika s novinarima, zemlji u kojoj je broj nula na procjeni duševnih boli sve bitniji uređivački kriterij.
Ostat će priča o “starom hrvatskom pozdravu”, koji to možda ipak nije, ali je ipak nekad prihvatljiv, svakako ne u Jasenovcu, ali sasvim okej tek desetak kilometara dalje, ili na Facebook statusu pjevača nacionalnih hard rock budnica koji je svoju “spremnost”, uz ostalo, jako dobro unovčio.
Kujundžić prepisuje molitvu
Ostat će i priča o ratu protiv pobačaja i vlasti koja je, kao i u prethodno spomenutim slučajevima, napravila sve da njen upliv u stvarnost ostane na simboličkoj razini, tako da se potmuli huk prisile što jasnije čuje. Godina je 2019., pa nema smisla dosađivati premijeru s pričama o slobodi medija, ustaškim pozdravima ili pravu na pobačaj koje je u zemlji koju vodi sve češće pravo za čije ostvarivanje je potrebna i solidna doza hrabrosti i strpljenja.
Pred bolnicama i klinikama koje imaju dozvolu za obavljanje prekida trudnoće od jučer pa narednih 40 dana se opet moli protiv pobačaja. Na zamjerke o tome da se time dodatno traumatizira žene koje dolaze obaviti taj zahvat vlast je dosad odmahivala rukom. Sad su Plenkovićevi ministri postali malo kreativniji – zdravstveni Milan Kujundžić poručio je novinarki televizije N1 da bi i ona mogla malo moliti, nakon što je konstatirao da “nikome malo molitve neće naškoditi”.
Škorić na braniku slobode
Prije nekoliko mjeseci, Marijana Puljak iz stranke Pametno je u Gradskom vijeću Grada Splita predložila da se donese odluka kakva postoji u Frankfurtu – da se molitelji, kako ne bi uznemiravali pacijente – moraju odmaknuti najmanje 150 metara od ulaza u bolnice. Petar Škorić, HDZ-ova lokalna zvijezda i nacionalni saborski zastupnik, optužio ju je da želi zabraniti pravo na javno okupljanje i njen zahtjev proglasio “degutantnim i nerazumnim”. Kako HDZ vodi Split u koaliciji sa strankom Željka Keruma, zahtjev je glatko odbijen.
Problem s pobačajem u Plenkovićevoj inkarnaciji HDZ-ove Hrvatske je ipak malo složeniji od nekoliko vjerskih fundamentalista koji se trude ionako ne pretjerano sretnim ljudima utjerati dodatni osjećaj krivnje. Naime, kako je objavila novinarka Danka Derifaj u RTL-ovoj emisiji Potraga, čak 186 hrvatskih ginekologa, od ukupno 322, imaju priziv savjesti kad je u pitanju pobačaj. U dvadeset posto bolnica pobačaj ne radi – nitko.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ignoriranje i oklijevanje
Politička strategija Andreja Plenkovića (i) prema pobačaju je ignoriranje problema i oklijevanje. Prije nekoliko dana istekao je rok Ustavnog suda za izmjenu Zakona o pobačaju. Vlada nije ni trepnula, ako pod treptanjem ne računamo sretnu vijest – da je povjerenstvo koje se bavi proučavanjem europske zakonodavne prakse po ovoj temi – pri kraju s radom. Za mjesec dana će se znati rezultati koji će biti materijal za radnu skupinu za izmjenu zakona. Pa tu skupinu treba formirati. Pa će ona vijećati i raspravljati iza zatvorenih vrata. Kad i ako jednom izrodi prijedlog zakona, Ministarstvo zdravstva će na osnovu tog prijedloga izraditi svoj. Pa javna rasprava, pa prihvaćanje Konačnog prijedloga na Vladi, pa Sabor, pa prvo, pa drugo čitanje…
Uglavnom, šanse da se sve ovo samo krene odvijati, a kamoli da se Zakon o pobačaju modernizira u naredne dvije izborne godine su – nikakve. Plenković pobačaj neće dirati, priziv savjesti će i dalje biti moderna praksa kod hrvatskih ginekologa, a pred bolnicama će se okupljati molitelji i rast će društveni pritisak najkonzervativnije desnice, kojoj Plenkovićevo oklijevanje nije dovoljno.
Modul stvarnosti Andreja P.
Pritisak koji međutim punom silinom neće trpjeti sam Plenković, već građani ove zemlje koji se nađu u situaciji da oni ili netko od članova njihove obitelji žele/moraju obaviti pobačaj. Ili smatraju da je ustaška nostalgija sramota Hrvatske. Ili su dovoljno bezobrazni da se žele doista baviti novinarstvom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
A premijer će nastaviti živjeti u svom modulu stvarnosti, onom u kojem je trenutno najvažnija stvar da HDZ slomi ličku pobunu Darka Milinovića i da se svi promašaji njegove Vlade uspiju pokazati tek kao posljedice nedovršene tranzicije. Za sve ostale tu je potmuli huk prisile koji, malo po malo, postaje najsnažniji politički realitet u Plenkovićevoj inkarnaciji HDZ-ove Hrvatske.
Zašto je problem s pobačajem u Plenkovićevoj Hrvatskoj malo složeniji od nekoliko molitelja pred bolnicama
Molitelji, tužitelji, ustašovatelji - okvir su za sliku zemlje loših političkih kompromisa
Pred bolnicama i klinikama koje imaju dozvolu za obavljanje prekida trudnoće od jučer pa narednih 40 dana se opet moli protiv pobačaja. Na zamjerke o tome da se time dodatno traumatizira žene koje dolaze obaviti taj zahvat vlast je dosad odmahivala rukom. Sad su Plenkovićevi ministri postali malo kreativniji - zdravstveni Milan Kujundžić poručio je novinarki televizije N1 da bi i ona mogla malo moliti, nakon što je konstatirao da “nikome malo molitve neće naškoditi”.
Jednom kad sve ovo prođe, ostat će sjećanje na potmuli huk prisile loše sakriven iza još gorih kompromisa. Ostat će priča o neupitnoj slobodi medija u zemlji u kojoj su sudovi, a sad izgleda i policija, često podatno oruđe u rukama obračuna lokalnih i nacionalnih moćnika s novinarima, zemlji u kojoj je broj nula na procjeni duševnih boli sve bitniji uređivački kriterij.
Ostat će priča o “starom hrvatskom pozdravu”, koji to možda ipak nije, ali je ipak nekad prihvatljiv, svakako ne u Jasenovcu, ali sasvim okej tek desetak kilometara dalje, ili na Facebook statusu pjevača nacionalnih hard rock budnica koji je svoju “spremnost”, uz ostalo, jako dobro unovčio.
Kujundžić prepisuje molitvu
Ostat će i priča o ratu protiv pobačaja i vlasti koja je, kao i u prethodno spomenutim slučajevima, napravila sve da njen upliv u stvarnost ostane na simboličkoj razini, tako da se potmuli huk prisile što jasnije čuje. Godina je 2019., pa nema smisla dosađivati premijeru s pričama o slobodi medija, ustaškim pozdravima ili pravu na pobačaj koje je u zemlji koju vodi sve češće pravo za čije ostvarivanje je potrebna i solidna doza hrabrosti i strpljenja.
Pred bolnicama i klinikama koje imaju dozvolu za obavljanje prekida trudnoće od jučer pa narednih 40 dana se opet moli protiv pobačaja. Na zamjerke o tome da se time dodatno traumatizira žene koje dolaze obaviti taj zahvat vlast je dosad odmahivala rukom. Sad su Plenkovićevi ministri postali malo kreativniji – zdravstveni Milan Kujundžić poručio je novinarki televizije N1 da bi i ona mogla malo moliti, nakon što je konstatirao da “nikome malo molitve neće naškoditi”.
Škorić na braniku slobode
Prije nekoliko mjeseci, Marijana Puljak iz stranke Pametno je u Gradskom vijeću Grada Splita predložila da se donese odluka kakva postoji u Frankfurtu – da se molitelji, kako ne bi uznemiravali pacijente – moraju odmaknuti najmanje 150 metara od ulaza u bolnice. Petar Škorić, HDZ-ova lokalna zvijezda i nacionalni saborski zastupnik, optužio ju je da želi zabraniti pravo na javno okupljanje i njen zahtjev proglasio “degutantnim i nerazumnim”. Kako HDZ vodi Split u koaliciji sa strankom Željka Keruma, zahtjev je glatko odbijen.
Problem s pobačajem u Plenkovićevoj inkarnaciji HDZ-ove Hrvatske je ipak malo složeniji od nekoliko vjerskih fundamentalista koji se trude ionako ne pretjerano sretnim ljudima utjerati dodatni osjećaj krivnje. Naime, kako je objavila novinarka Danka Derifaj u RTL-ovoj emisiji Potraga, čak 186 hrvatskih ginekologa, od ukupno 322, imaju priziv savjesti kad je u pitanju pobačaj. U dvadeset posto bolnica pobačaj ne radi – nitko.
Ignoriranje i oklijevanje
Politička strategija Andreja Plenkovića (i) prema pobačaju je ignoriranje problema i oklijevanje. Prije nekoliko dana istekao je rok Ustavnog suda za izmjenu Zakona o pobačaju. Vlada nije ni trepnula, ako pod treptanjem ne računamo sretnu vijest – da je povjerenstvo koje se bavi proučavanjem europske zakonodavne prakse po ovoj temi – pri kraju s radom. Za mjesec dana će se znati rezultati koji će biti materijal za radnu skupinu za izmjenu zakona. Pa tu skupinu treba formirati. Pa će ona vijećati i raspravljati iza zatvorenih vrata. Kad i ako jednom izrodi prijedlog zakona, Ministarstvo zdravstva će na osnovu tog prijedloga izraditi svoj. Pa javna rasprava, pa prihvaćanje Konačnog prijedloga na Vladi, pa Sabor, pa prvo, pa drugo čitanje…
Uglavnom, šanse da se sve ovo samo krene odvijati, a kamoli da se Zakon o pobačaju modernizira u naredne dvije izborne godine su – nikakve. Plenković pobačaj neće dirati, priziv savjesti će i dalje biti moderna praksa kod hrvatskih ginekologa, a pred bolnicama će se okupljati molitelji i rast će društveni pritisak najkonzervativnije desnice, kojoj Plenkovićevo oklijevanje nije dovoljno.
Modul stvarnosti Andreja P.
Pritisak koji međutim punom silinom neće trpjeti sam Plenković, već građani ove zemlje koji se nađu u situaciji da oni ili netko od članova njihove obitelji žele/moraju obaviti pobačaj. Ili smatraju da je ustaška nostalgija sramota Hrvatske. Ili su dovoljno bezobrazni da se žele doista baviti novinarstvom.
A premijer će nastaviti živjeti u svom modulu stvarnosti, onom u kojem je trenutno najvažnija stvar da HDZ slomi ličku pobunu Darka Milinovića i da se svi promašaji njegove Vlade uspiju pokazati tek kao posljedice nedovršene tranzicije. Za sve ostale tu je potmuli huk prisile koji, malo po malo, postaje najsnažniji politički realitet u Plenkovićevoj inkarnaciji HDZ-ove Hrvatske.