Zašto je važno da dobro upoznamo huligane iza transparenta o silovanju srpskih žena i djece

Dok se jednom ozbiljno i sustavno ne istraži gdje zapravo nastaje problem, problem se neće eliminirati

EDITORS NOTE: Graphic content / Picutre taken on June 11, 2020, in Zagreb, Croatia, shows an offensive anti-Serb banner displayed by Croatian football fans sparked outrage in the country on June 12, 2020, notably among ethnic Serbs and was strongly condemned by top officials. - The photo of about a dozen Dinamo Zagreb fans standing on an improvised stage and displaying a giant banner that read "We will fuck Serb women and children!" was put on Twitter by the Serb National Council (SNV), an umbrella organisation for Croatian Serbsaid fans chanted 'Kill, kill a Serb!' (Photo by - / AFP)
FOTO: AFP

Ako se svi normalni ljudi u Hrvatskoj danas sa zgražanjem pitaju kako je uopće moguće da se ovakav crni užas dogodi, onda to upućuje na zaključak da ispod te pojave treba ozbiljno raskopati svo njeno plitko i duboko korijenje. Bez toga se ni za ubuduće neće znati gdje su društveni uzroci ovakvim ekstremističkim orgijanjima i kako se s njima treba uhvatiti u klinč. Strah od kazne i zatvora je dobra stvar, ali ipak ograničena

Šestorici huligana koje je policija tražila i odmah našla – i za to je treba pohvaliti – određen je pritvor i nadamo se da će postupak protiv njih biti brz i strog. Na jezivim snimkama iz zagrebačkog kvarta Kustošija, naš ugledni kolega fotoreporter ovjekovječio je, međutim, još šupljih glava kako orgijaju oko transparenta koji se grozi ”srpskim ženama i djeci”, ne samo ovu šestoricu. Zašto i ti drugi dvadesetogodišnjaci nisu privedeni, to ne znamo.

Ali bilo bi upravo strašno važno da vlasti, sadašnje i buduće, čuju i zapišu zašto ovi delije žele pobiti Srbe koji žive u Hrvatskoj, a njihove žene i djecu ”jebati”? Gdje su to naučili? Iz čega su zaključili da su smaknuća i silovanja pripadnika jedne nacionalne manjine, naših sugrađana, nešto dobro čime se stječe društvena pohvala i slava?

Gledajmo dalje od nosa

Institucije države vjerojatno će ovu šestoricu sada osuditi očekujući da će i ostatak te kustošijanske skupine Bad Blue Boysa na taj način dobiti jasnu poduku o tome što je neprihvatljivo, zabranjeno i zbog čega ćeš završiti u rešetkama.

Prepast ćemo, dakle, i njih i sve njihove sudruge pa nitko njih i njima sličnih magaraca više neće ponoviti ovakvo nešto od straha. Ni u Zagrebu, ni u Našicama, ni u Dicmu. Ali to, ma kako da je potrebno, niti je dovoljno, niti pogađa u onu glavnu metu. Treba gledati puno dalje od nosa.

Jer ako se svi normalni ljudi u Hrvatskoj danas sa zgražanjem pitaju kako je uopće moguće da se ovakav crni užas dogodi, onda to upućuje na zaključak da toj pojavi treba ozbiljno raskopati svo plitko i duboko korijenje. Bez toga se ni za ubuduće neće znati gdje su društveni uzroci ovakvim ekstremističkim orgijanjima i kako se s njima treba uhvatiti u klinč. Strah od kazne i zatvora je dobra stvar, ali ipak ograničena.

Kako mlade učiniti otpornima na podjarivanja

Utoliko bi ovo društvo i ovaj sustav sada napravili jedan bitan posao kad bi od kompletne te skupine jedva punoljetnih klipana napravili fokus grupu s kojom bi stručnjaci raznih profila radili na duži rok.

Na taj način bi se dokumentarno, a ne raznim logičnim i nelogičnim nagađanjima, utvrdilo sve što treba znati o porijeklu šovinističkog bijesa i mržnje, pogotovo kod mladih, o njihovim naopakim uzorima i osmotskim procesima kojima razna divljaštva s javne scene prodiru u tijela i slabima truju krv. I onda bi se moglo djelovati. Naravno, ako ovoj državi stvarno jest do toga.

Nema puno koristi od ponavljanja kako nema nikakvog opravdanja za pozive na najstrašnije nasilje prema ljudima druge nacionalnosti, vjere i bilo čega drugačijega. Jasno da nema. No uvijek će biti arijevskih profitera poput, recimo, Miroslava Škore, koji će tamburati o ”čudnim ljudima čudnog imena” i nezrele publike koja će se osjetiti pozvana da tim ”čudnim ljudima čudnog imena” domoljubno presudi u mračnom sokaku. Za odgovornu državu pitanje je kako mlade ljude učiniti otpornima na takva podjarivanja.

Ovo nije palo s Marsa

Eto zato nas treba zanimati tko su ovi bolesno razjareni momci iz Kustošije, polako, po redu i ponaosob. Tko ih je odgojio i u kakvim obiteljima? Ima li očeva pijanaca koji razbijaju po kući i je li kod njih doma bilo posla za socijalni rad? U koje su škole išli? Čita li se tamo štogod od lijepe književnosti da bi se onda s djecom pričalo o životu, ljudskosti, časti, ljubavi i ispravnim izborima. Ili se samo prihvate sažeci prepisani s interneta?

Jesu li išli na vjeronauk i učili da su svi ljudi braća ili se s prezirom govorilo o onima koji nisu tvoje vjere? Je li ih se u školama usmjeravalo na slobodne aktivnosti gdje će možda bljesnuti njihovi talenti ili nikoga nigdje nije bilo briga?

Kako to da se u razredima nije uočilo da se razvijaju nakrivo jer ovo nije palo s Marsa? I jesu li ti razrednici, pedagozi i psiholozi uprli da ih s tog puta iščupaju prije podignu transparent da će ”jebati srpske žene i djecu”?

Društvo za duboko oranje

I kakav odgoj pružaju mladima sportske navijačke skupine? Na koga se tamo ugledaju, tko su njihove zvijezde i zbog kakvih točno osobina. Zato što imaju brdo novca, skupe aute i lijepe žene napumpanih usana? Ili jer su uzorni sportaši i ljudi? Kaže li im tamo netko što ne valja, što je sramotno i ružno? Kaže li im u školi? Opomene li ih se u crkvi?

Imaju li povijest da čuju o slavnim danima i o najgorim posrnućima ljudskog roda? Uče li ih o građanstvu, Ustavu, o ljudskim i ženskim pravima? Debatira li se o kontroverznim temama. Priča li im se o istinskim velikanima da se s njima identificiraju? Pokazuje li im se što je dobar ukus, a što bijedni kič, laž, prijevara i populizam?

Jao, koliko toga. A dok se jednom ozbiljno i sustavno ne istraži gdje zapravo nastaje problem, problem se neće ni smanjiti, a kamoli eliminirati. Ne bih htjela braniti te zabludjele sinove ove zemlje, to nikako ne. Ali to zbog čega su ispali takvi baca ljagu ne samo na njih nego na cijelo ovo društvo kome je sigurno potrebno duboko i teško oranje.