Zašto komore uporno odbijaju reći koliko su bivšoj šefici Ustavnog suda platile za pravno mišljenje?
Inicijativu koja je taj podatak zatražila optužuju da zlorabljuje pravo na pristup informacija
Transparentnost uvijek dobro zvuči na papiru ili izgovorena sa saborske govornice. No kada dođe trenutak primjene, onda stvari mogu pomalo izmaknuti kontroli, pa se iz futrole izvlače teze o sprezi s medijima, zloupotrebi prava na pristup informacijama, obezvrjeđivanju demokratskih tekovina, korištenju lascivnih naslova u tekstovima i slične izraze koje možda ne biste očekivali u službenom odgovoru tijela javne vlasti kada od njih, s punim pravom, zatražite informaciju.
Upravo to dogodilo se građanskoj inicijativi Psihološko proljeće koja je, sasvim legitimno, od četiri komore zatražila jednostavnu informaciju: koliko su iz svojih budžeta izdvojili za honorar profesorici Pravnog fakulteta u Zagrebu i bivšoj predsjednici Ustavnog suda Jasni Omejec, koja im je – opet legitimno – napisala pravno mišljenje o ustavnopravnim odredbama zakona kojima se ukida obvezno članstvo za inženjere gradilišta i voditelje radova.
Nakon prvotnog ignoriranja, pa žalbi, Povjerenik za informiranje naložio je komorama da donesu odluku o zahtjevu za pristup informacijama. No gotovo identična rješenja komora koja su potom pristigla nisu sadržavala traženu informaciju, nego široko napisanu odbijenicu garniranu izrazima poput spomenutih “lascivnih naslova”, što bi prema definiciji s Hrvatskog jezičnog portala, značilo da su naslovi erotski uzbudljivi, na granici sablažnjivoga i bestidnoga, odnosno bludni, puteni i razvratni.
Štromar ukinuo obavezno članstvo
Ova ne pretjerano erotična priča svoje korijene ima u polovini prošle godine, kada je tadašnji ministar graditeljstva, HNS-ov Predrag Štromar predložio izmjene dvaju zakona kojima se ukida obvezno članstvo za inženjere gradilišta i voditelje radova u Hrvatskoj komori inženjera strojarstva, Hrvatskoj komori inženjera građevinarstva, Hrvatskoj komori inženjera elektrotehnike te Hrvatskoj komori arhitekata. Članstvo je za spomenute inženjere i voditelje radova trebalo biti dobrovoljno, što je diglo na noge komore.
Već u lipnju, četiri komore zajednički naručuju pravno mišljenje od prof. dr. sc. Jasne Omejec koje brzo prilažu uz zahtjev upućen premijeru Andreju Plenkoviću da odustane od tih izmjena zakona nazivajući ih ishitrenim i nepromišljenim. Ipak, ni njihov zahtjev ni šezdesetak stranica dugo stručno mišljenje profesorice Omejec nisu pomogli, pa su izmjene zakona ipak prošle.
Intervenirao i povjerenik za informiranje
Inicijativa Psihološko proljeće koja se, osim inzistiranja na transparentnosti Hrvatske psihološke komore, bavi i demokratizacijom ostalih strukovnih komora u zemlji (zbog čega su neki njezini članovi zaradili i sudske tužbe), željela je dobiti informaciju o tome koliko je gospođa Omejec za to pravno mišljenje bila plaćena. Iako, napominjemo, nema ništa nelegalno ni u naručivanju niti u pisanju takvih ekspertnih mišljenja, naišli su na zid šutnje od komora.
Taj zid razbio je Povjerenik za informiranje kojem se inicijativa žalila da nisu dobili čak ni odgovor, bilo pozitivan, bilo negativan. A onda su stigla četiri rješenja od četiri komore, gotovo istovjetna, u kojima se – uz opravdanje kašnjenja zbog situacije s koronom – iznose mjestimično nadrealna objašnjenja zašto neće dostaviti podatke koordinatoru inicijative, Domagoju Švegaru.
Lascivni naslovi, sprega s medijima
Ukratko, obrazloženje se može svesti na to da optužuju Inicijativu kako zlouporabljuje pravo na pristup informacijama tako što prvo traže informacije, a potom ih “šalju medijima na znanje”, a sve skupa u zloj namjeri da naštete komorama i osobama koje s njima surađuju. Posebno je zanimljiva rečenica kako “u stalnoj sprezi s dnevnim novinama, uz korištenje lascivnih naslova, podnositelj i drugi članovi aktivno rade na ostvarenju cilja zbog kojega su i osnovali samu građansku inicijativu”.
Čude se tako u komorama što članovi rade na javno proklamiranim ciljevima vlastite inicijative. Dok su primjeri “lascivnih naslova” na koje se referiraju, recimo: “Hrvatske komore iz noćne more” te “Svemoćne i nikom odgovorne komore”. Iz ovih naslova, bit ćemo ironični, naprosto frcaju blud i razvrat.
HGK dostavio informacije
Iako Zakon o pravu na pristup informacijama jasno propisuje kako korisnik, tj. onaj koji dobije informaciju, ima pravo javno je iznositi, iz ovih rješenja vidljivo je da baš taj dio, objava u medijima ili na web-stranicama Inicijative, smeta ovim komorama, jer im navodno nanosi štetu u, kako ide pravni izraz, zloj vjeri.
S druge strane, Hrvatska gospodarska komora, kojoj se Inicijativa obratila s istim zahtjevom, nije imala takav problem, niti je smatrala da će se nanijeti šteta otkrivanjem podatka koliko profesorica Omejec zarađuje temeljem dužnosti koje obavlja u HGK (predsjednica Suda časti i predsjednica Centra za mirenje), što je iznosilo oko 200 tisuća kuna za razdoblje od kolovoza 2017. do prosinca 2019.
Žele samo ocrniti Omejec
U dobrom dijelu svog rješenja o odbacivanju zahtjeva, komore se poprilično detaljno bave obranom lika i djela profesorice Omejec. Prema njihovoj ocjeni, Inicijativa je podatak zatražila isključivo da gospođino ime, povezano s komorama, prikaže u negativnom kontekstu, s implikacijama o sumnjivoj materijalnoj koristi.
“Podnositelj se očito pouzdaje u to da se bilo kakvi novčani prihodi koji se vezuju uz javne osobe u hrvatskom društvu još uvijek doživljavaju negativno, sa skepsom”, stoji u rješenju komora. Tako je pokušaj dobivanja jedne jednostavne informacije, koju druga komora bez problema dostavi, završila salvom optužbi za zle namjere, pokušaje ocrnjivanja i slično. Retorički se pitamo, otkud onda društvena skepsa prema novčanim prihodima javnih osoba?