Stvoren je stoga dojam da se na ovaj način pokušava ispitati kako su Mađari raspoloženi prema ovoj kontroverznoj ideji – kontroverznoj jer se, unatoč svemu, činjenica da je Mađarskoj mjesto u EU nije propitivala (i sam autor kaže da je svjestan da će svojom tezom prekršiti tabu). Taj su dojam podebljali Orbanu bliski ljudi; jedan od osnivača vladajuće stanke Fidesz, primjerice, izjavio je da bi danas na referendumu vjerojatno glasao protiv članstva.
Kandidat za izlazak
Od izlaska iz EU-a nije, dakako, bilo ništa. No, tema tzv. Huxita (složenica nastala po uzoru na Brexit) i dalje se vraća. Ovoga tjedna kroz istup bivšeg guvernera središnje banke Andrasa Simora, oštrog Orbanovog kritičara. Izlazak Mađarske iz EU-a nije najvjerojatniji scenarij, ali je moguć: ako su lani šanse bile deset posto, „sada su porasle na 20 do 30 posto“. „Bojim se da će mađarska vlada zemlju dovesti u situaciju u kojoj izlazak iz EU postaje stvarna alternativa“, kazao je Simor.
Jasno je zašto se povremeno priča o Huxitu: otkako je Orban 2010. došao na vlast, odnosi Budimpešte i Bruxellesa tegobni su i napeti, s povremenim eskalacijama do ruba nepopravljivosti – oko funkcioniranja pravne države, neovisnosti institucija, migracija, LGBT prava, a zadnjih godinu dana i oko rata u Ukrajini. Mađarsku se, zbog svega toga, perpicira kao kandidata za napuštanje Europske unije.
Orban ne želi van
Mađarski premijer nije javno zagovarao ili podržao ideju mađarskog izlaska, a njegovi bliski suradnici žestoko ragiraju na medijska tumačenja njegovih istupa u tom smjeru. Pa ipak, Orban nerijetko zvuči kao da, makar i indirektno, propituje svrhu postojanja EU-a: u jednom radijskom nastupu je, na primjer, govoreći o ratu u Ukrajini i poziciji Europske unije, tumačio da se „samo postojanje Europske unije – njezino značenje – u očima građana dovodi u pitanje“.
Malo je, međutim, vjerojatno da bi se Orban u takvu avanturu doista upustio – čak i sada, kada je, nakon ruske invazije na Ukrajinu, Mađarska dodatno politički izolirana, a zbog spora s Bruxellesom oko poštivanja demokratskih standarda ne može niti do „svojih“ milijardi eura iz EU fondova i plana oporavka, nasušno potrebnih tamošnjem gospodarstvu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bez EU milijardi
Otkako je postala članica 2004., Mađarska je povukla milijarde eura iz EU fondova – prema izračunu Europske komisije, ukupan neto iznos ekvivalent je dva posto mađarskog BDP-a godišnje. Taj je novac u zadnjem desetljeću omogućio stabilnost Orbanovog ekonomskog i političkog modela i zato ga se Orban sasvim sigurno ne bi olako odrekao, ulazeći u potpuno neizvjestan politički i gospodarski rizik Huxita.
I to unatoč tome što su milijarde, na koje Budimpešta računa, trenutno blokirane. U fondu za oporavak je, primjerice, za Mađarsku predviđeno 5,8 milijardi eura, ali niti cent nije isplaćen. To ne znači da su nepovratno izgubljene, postoje određeni pomaci u pogledu reformi koje je tražio Bruxelles, a koji bi mogli osigurati da se otkoči priljev barem dijela europskog novca. Ministar financija Mihaly Varga kazao je neki dan Reutersu da očekuje da će novac iz EU uskoro početi pritjecati.
Kritika Brexita
Novac, međutim, nisu samo fondovi. Mađarska ekonomija je duboko integrirana u europsko tržište, 78 posto mađarskog izvoza ide prema drugim članicama Unije, a iz EU-a dolazi 71 posto uvoza. Njemačke kompanije su lani bile drugi najveći ulagači u Mađarsku. Izlazak iz EU-a znači napuštanje zajedničkog tržišta, dizanje granica, uvođenje carina. Za ekonomiju poput mađarske to ne samo da ne bi imalo smisla, nego bi nanijelo strahovito težak udarac.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Uostalom, Brexit je pokazao koliko je komplicirano rasplesti pravne, institucionalne i ostale veze koje čine tkivo Europske unije. Velika Britanija, nekad drugo najjače gospodarstvo EU-a, dosad je imala vrlo ograničene koristi od izlaska iz Unije. Građani su očito očekivali više: nedavno je objavljena anketa po kojoj 57 posto Britanaca smatra da je Brexit bio pogreška (najviši postotak od referenduma 2016.), a 63 posto da je bio više neuspjeh, nego uspjeh.
Građani nisu protiv
Za razliku od Britanije, gdje je euroskepticizam duboko ukorijenjen, pa i u nekim političkim strankama, u Mađarskoj to nije slučaj. Početkom godine je, doduše, veliko istraživanje Eurobarometra pokazalo da je u šest mjeseci za čak 12 bodova (na 39 posto) pao postotak Mađara koji na EU gledaju pozitivno. No, to se barem dijelom treba pripisati stalnim kritikama domaćih vlasti na račun Bruxellesa i nastojanjima mađarske vlade da odgovornost za ekonomske probleme (inflacija je u lipnju bila 20,1 posto, primjerice) prebaci na EU.
Javno raspoloženje, međutim, fluktuira, često ovisno i o trenutnim okolnostima pa je u lipnju EU imala pozitivan imidž za 43 posto ispitanika, dok je povjerenje u EU bilo i više od toga. Potpuno bi bilo pogrešno na toj ili nekoj sličnoj anketi zaključiti da mađarski građani više ne žele EU, a onda i da bi vlasti htjele temeljem toga pokrenuti dalekosežan proces koji nosi jako puno rizika i vrlo neizvjesne koristi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
(Ne)razdvojeni putevi
Pogotovo što mađarski premijer – čini se tako – ustvari ne želi da Mađarska napusti EU, nego da EU napusti svoj sadašnji oblik: zadržao bi, može se pretpostaviti, zajedničko tržište i EU fondove, ali bez zajedničkih vrijednosti čije se poštivanje podrazumijeva, ako si član kluba. Klub bi, po tom nacrtu, bio organiziran tako da u njemu mogu koegzistirati liberalne i “iliberalne” demokracije.
Stoga Orban priželjkuje da će se političko okružje u EU promijeniti, a on naći saveznike da bi prilagodio EU Mađarskoj, a ne obrnuto. Prije tjedan dana, u govoru u Rumunjskoj, izrazio je nadu da će europski izbori sljedeće godine ojačati vlade unutar EU-a koje odbacuju federalizam EU-a, koji, po njemu, zastupaju Njemačka i Francuska. Dok ili ako se to ne dogodi, stvari će ostati kakve jesu.
„Naši putevi su se razdvojili“, napisao je politolog u onom članku koji je digao dosta prašine i u Mađarskoj i izvan nje. Nisu se, međutim, razvojili toliko da bi svatko krenuo svojim putem.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto Orban naprosto ne izvede Mađarsku iz Europske unije?
Orbanov kritičar tvrdi da izlazak iz EU-a nije najizgledniji, ali je moguć scenarij. Šanse su, kaže, 20 do 30 posto
Jasno je zašto se povremeno priča o Huxitu: otkako je Orban 2010. došao na vlast, odnosi Budimpešte i Bruxellesu su tegobni i napeti, s povremenim eskalacijama do ruba nepopravljivosti. Mađarsku se, zbog svega toga, perpicira kao kandidata za napuštanje Europske unije
U kolovozu 2021. list Maygar Nemzet objavio je članak politologa Tamasa Fricza u kojem je ovaj autor otvoreno zagovarao ideju da Mađarska razmotri opciju izlaska iz Europske unije. Ne bi to izazvalo posebnu pažnju, da se nije radilo o znakovitom kontekstu: mediji su pisali da je autor član organizacija bliskih mađarskoj vladi, a da sam list, u kojem je tekst objavljen, zna lansirati teme kojima administracija Viktora Orbana ustvari želi provjeriti puls javnosti.
Stvoren je stoga dojam da se na ovaj način pokušava ispitati kako su Mađari raspoloženi prema ovoj kontroverznoj ideji – kontroverznoj jer se, unatoč svemu, činjenica da je Mađarskoj mjesto u EU nije propitivala (i sam autor kaže da je svjestan da će svojom tezom prekršiti tabu). Taj su dojam podebljali Orbanu bliski ljudi; jedan od osnivača vladajuće stanke Fidesz, primjerice, izjavio je da bi danas na referendumu vjerojatno glasao protiv članstva.
Kandidat za izlazak
Od izlaska iz EU-a nije, dakako, bilo ništa. No, tema tzv. Huxita (složenica nastala po uzoru na Brexit) i dalje se vraća. Ovoga tjedna kroz istup bivšeg guvernera središnje banke Andrasa Simora, oštrog Orbanovog kritičara. Izlazak Mađarske iz EU-a nije najvjerojatniji scenarij, ali je moguć: ako su lani šanse bile deset posto, „sada su porasle na 20 do 30 posto“. „Bojim se da će mađarska vlada zemlju dovesti u situaciju u kojoj izlazak iz EU postaje stvarna alternativa“, kazao je Simor.
Jasno je zašto se povremeno priča o Huxitu: otkako je Orban 2010. došao na vlast, odnosi Budimpešte i Bruxellesa tegobni su i napeti, s povremenim eskalacijama do ruba nepopravljivosti – oko funkcioniranja pravne države, neovisnosti institucija, migracija, LGBT prava, a zadnjih godinu dana i oko rata u Ukrajini. Mađarsku se, zbog svega toga, perpicira kao kandidata za napuštanje Europske unije.
Orban ne želi van
Mađarski premijer nije javno zagovarao ili podržao ideju mađarskog izlaska, a njegovi bliski suradnici žestoko ragiraju na medijska tumačenja njegovih istupa u tom smjeru. Pa ipak, Orban nerijetko zvuči kao da, makar i indirektno, propituje svrhu postojanja EU-a: u jednom radijskom nastupu je, na primjer, govoreći o ratu u Ukrajini i poziciji Europske unije, tumačio da se „samo postojanje Europske unije – njezino značenje – u očima građana dovodi u pitanje“.
Malo je, međutim, vjerojatno da bi se Orban u takvu avanturu doista upustio – čak i sada, kada je, nakon ruske invazije na Ukrajinu, Mađarska dodatno politički izolirana, a zbog spora s Bruxellesom oko poštivanja demokratskih standarda ne može niti do „svojih“ milijardi eura iz EU fondova i plana oporavka, nasušno potrebnih tamošnjem gospodarstvu.
Bez EU milijardi
Otkako je postala članica 2004., Mađarska je povukla milijarde eura iz EU fondova – prema izračunu Europske komisije, ukupan neto iznos ekvivalent je dva posto mađarskog BDP-a godišnje. Taj je novac u zadnjem desetljeću omogućio stabilnost Orbanovog ekonomskog i političkog modela i zato ga se Orban sasvim sigurno ne bi olako odrekao, ulazeći u potpuno neizvjestan politički i gospodarski rizik Huxita.
I to unatoč tome što su milijarde, na koje Budimpešta računa, trenutno blokirane. U fondu za oporavak je, primjerice, za Mađarsku predviđeno 5,8 milijardi eura, ali niti cent nije isplaćen. To ne znači da su nepovratno izgubljene, postoje određeni pomaci u pogledu reformi koje je tražio Bruxelles, a koji bi mogli osigurati da se otkoči priljev barem dijela europskog novca. Ministar financija Mihaly Varga kazao je neki dan Reutersu da očekuje da će novac iz EU uskoro početi pritjecati.
Kritika Brexita
Novac, međutim, nisu samo fondovi. Mađarska ekonomija je duboko integrirana u europsko tržište, 78 posto mađarskog izvoza ide prema drugim članicama Unije, a iz EU-a dolazi 71 posto uvoza. Njemačke kompanije su lani bile drugi najveći ulagači u Mađarsku. Izlazak iz EU-a znači napuštanje zajedničkog tržišta, dizanje granica, uvođenje carina. Za ekonomiju poput mađarske to ne samo da ne bi imalo smisla, nego bi nanijelo strahovito težak udarac.
Uostalom, Brexit je pokazao koliko je komplicirano rasplesti pravne, institucionalne i ostale veze koje čine tkivo Europske unije. Velika Britanija, nekad drugo najjače gospodarstvo EU-a, dosad je imala vrlo ograničene koristi od izlaska iz Unije. Građani su očito očekivali više: nedavno je objavljena anketa po kojoj 57 posto Britanaca smatra da je Brexit bio pogreška (najviši postotak od referenduma 2016.), a 63 posto da je bio više neuspjeh, nego uspjeh.
Građani nisu protiv
Za razliku od Britanije, gdje je euroskepticizam duboko ukorijenjen, pa i u nekim političkim strankama, u Mađarskoj to nije slučaj. Početkom godine je, doduše, veliko istraživanje Eurobarometra pokazalo da je u šest mjeseci za čak 12 bodova (na 39 posto) pao postotak Mađara koji na EU gledaju pozitivno. No, to se barem dijelom treba pripisati stalnim kritikama domaćih vlasti na račun Bruxellesa i nastojanjima mađarske vlade da odgovornost za ekonomske probleme (inflacija je u lipnju bila 20,1 posto, primjerice) prebaci na EU.
Javno raspoloženje, međutim, fluktuira, često ovisno i o trenutnim okolnostima pa je u lipnju EU imala pozitivan imidž za 43 posto ispitanika, dok je povjerenje u EU bilo i više od toga. Potpuno bi bilo pogrešno na toj ili nekoj sličnoj anketi zaključiti da mađarski građani više ne žele EU, a onda i da bi vlasti htjele temeljem toga pokrenuti dalekosežan proces koji nosi jako puno rizika i vrlo neizvjesne koristi.
(Ne)razdvojeni putevi
Pogotovo što mađarski premijer – čini se tako – ustvari ne želi da Mađarska napusti EU, nego da EU napusti svoj sadašnji oblik: zadržao bi, može se pretpostaviti, zajedničko tržište i EU fondove, ali bez zajedničkih vrijednosti čije se poštivanje podrazumijeva, ako si član kluba. Klub bi, po tom nacrtu, bio organiziran tako da u njemu mogu koegzistirati liberalne i “iliberalne” demokracije.
Stoga Orban priželjkuje da će se političko okružje u EU promijeniti, a on naći saveznike da bi prilagodio EU Mađarskoj, a ne obrnuto. Prije tjedan dana, u govoru u Rumunjskoj, izrazio je nadu da će europski izbori sljedeće godine ojačati vlade unutar EU-a koje odbacuju federalizam EU-a, koji, po njemu, zastupaju Njemačka i Francuska. Dok ili ako se to ne dogodi, stvari će ostati kakve jesu.
„Naši putevi su se razdvojili“, napisao je politolog u onom članku koji je digao dosta prašine i u Mađarskoj i izvan nje. Nisu se, međutim, razvojili toliko da bi svatko krenuo svojim putem.