Prije nekoliko dana izašlo je možda najvažnije Eurobarometrovo istraživanje o Hrvatskoj. Ako su rezultati tog istraživanja točni, polovina Hrvata misli da svjetske Vlade proizvode ili izmišljaju viruse kako bi lakše kontrolirale stanovništvo.
Zanemarimo sad činjenicu da je ta teza očigledno priglupa – zar svjetske Vlade zaista nemaju pametnijeg posla nego da kontroliraju kad Hrvati smiju u kafiće i kad im djeca mogu odlaziti na nastavu? Zanemarimo i činjenicu da je ta teza još očiglednije apsurdna – pandemija je dosad nanijela i još nanosi toliko golemu štetu globalnoj ekonomiji da bi svjetske vlade koje izmišljaju viruse morale imati prilično suicidalne namjere.
Ignorirajmo, dakle, priglupo apsurdni segment teze o pandemiji kao posljedici namjere svjetskih vlada da kontroliraju stanovništvo – ta je interpretacija jednako vjerodostojna kao i tvrdnja da Srbija nije napala Vukovar. Fokusirajmo se, radije, na uzroke hrvatskog masovnog vjerovanja u budalaštine.
Prvi uzrok – anitestablimentski populizam
Prvi je uzrok jasan, ali tek načelan. Radi se o antiestablišmentskom populizmu, koji se prije pet ili šest godina širio svijetom brzinom covida 19 pa je omogućio i bezočnom kriminalcu Donaldu Trumpu da postane američki predsjednik, dok je u Hrvatskoj učinio popularnim razne političke klaunove poput Pernara , Sinčića ili Kolakušića.
No, antiestablišmentski populizam polako prolazi. Osim toga, antiestablišmentski populizam nije zaobišao ni zemlje poput Španjolske ili Velike Britanije, čiji su se državljani, međutim, masovno cijepili.
Hrvati (i Slovenci) masovno se ne žele cijepiti, nego iz dana u dan svjesno i bezbrižno prelaze široku, vrlo prometnu aveniju dok na semaforu gori crveno svjetlo, pa se onda čude što imamo tridesetak mrtvih dnevno.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nema minimalnih zajedničkih vrijednosti
Strah od cijepljenja (prema Eurobarometru oko 25 posto Hrvata nipošto se ne želi cijepiti) zajedno s uvjerenjem da je epidemiju organizirao globalni politički Big Brother, kako bi nas, eto, još više podjarmio i dehumanizirao, govore, ustvari, o nečem puno dubljem od prosvjeda protiv establišmenta.
Hrvatsko društvo, kao ni slovensko, u tridesetak godina neovisnosti i relativnih političkih sloboda, nije uspjelo izgraditi minimalni skup zajedničkih vrijednosti, kako bi se znalo što je dobro, a što je loše.
Zdrav razum kaže da je dobro je cijepiti se kad dođe smrtonosna epidemija. Zdrav razum kaže da je loše kad su političari korumpirani.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kaotična zemlja u kojoj nitko nikome ne vjeruje
Međutim, pola Hrvata misli da nije dobro cijepiti se kad dođe smrtonosna epidemija, a velik broj Hrvata nema ništa protiv korumpiranih političara, o čemu najbolje svjedoči izborna pobjeda pokojnog Bandića nakon što je proveo par mjeseci u pritvoru zbog osobito teške korupcije.
Hrvatska je danas kaotična zemlja u kojoj se ne zna što je dobro, a što je loše, u kojoj nitko nikome ne vjeruje, a sve se više ljudi osjeća depresivno, pesimistično i očajno.
I to je glavni uzrok samoubilačkog odnosa velikog broja hrvatskih državljana prema epidemiji. Vlada Andreja Plenkovića svojom je neodgovornom i često kontradiktornom epidemiološkom politikom svakako bitno doprinijela takvom ponašanju naših građana.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto polovica hrvatskih građana vjeruje da svjetske vlade stvaraju viruse i što to govori o našem društvu?
Hrvatska je danas kaotična zemlja u kojoj se ne zna što je dobro, a što je loše, u kojoj nitko nikome ne vjeruje, a sve se više ljudi osjeća depresivno, pesimistično i očajno
Zdrav razum kaže da je dobro je cijepiti se kad dođe smrtonosna epidemija. Zdrav razum kaže da je loše kad su političari korumpirani. Međutim, pola Hrvata misli da nije dobro cijepiti se kad dođe smrtonosna epidemija, a velik broj Hrvata nema ništa protiv korumpiranih političara
Prije nekoliko dana izašlo je možda najvažnije Eurobarometrovo istraživanje o Hrvatskoj. Ako su rezultati tog istraživanja točni, polovina Hrvata misli da svjetske Vlade proizvode ili izmišljaju viruse kako bi lakše kontrolirale stanovništvo.
Zanemarimo sad činjenicu da je ta teza očigledno priglupa – zar svjetske Vlade zaista nemaju pametnijeg posla nego da kontroliraju kad Hrvati smiju u kafiće i kad im djeca mogu odlaziti na nastavu? Zanemarimo i činjenicu da je ta teza još očiglednije apsurdna – pandemija je dosad nanijela i još nanosi toliko golemu štetu globalnoj ekonomiji da bi svjetske vlade koje izmišljaju viruse morale imati prilično suicidalne namjere.
Ignorirajmo, dakle, priglupo apsurdni segment teze o pandemiji kao posljedici namjere svjetskih vlada da kontroliraju stanovništvo – ta je interpretacija jednako vjerodostojna kao i tvrdnja da Srbija nije napala Vukovar. Fokusirajmo se, radije, na uzroke hrvatskog masovnog vjerovanja u budalaštine.
Prvi uzrok – anitestablimentski populizam
Prvi je uzrok jasan, ali tek načelan. Radi se o antiestablišmentskom populizmu, koji se prije pet ili šest godina širio svijetom brzinom covida 19 pa je omogućio i bezočnom kriminalcu Donaldu Trumpu da postane američki predsjednik, dok je u Hrvatskoj učinio popularnim razne političke klaunove poput Pernara , Sinčića ili Kolakušića.
No, antiestablišmentski populizam polako prolazi. Osim toga, antiestablišmentski populizam nije zaobišao ni zemlje poput Španjolske ili Velike Britanije, čiji su se državljani, međutim, masovno cijepili.
Hrvati (i Slovenci) masovno se ne žele cijepiti, nego iz dana u dan svjesno i bezbrižno prelaze široku, vrlo prometnu aveniju dok na semaforu gori crveno svjetlo, pa se onda čude što imamo tridesetak mrtvih dnevno.
Nema minimalnih zajedničkih vrijednosti
Strah od cijepljenja (prema Eurobarometru oko 25 posto Hrvata nipošto se ne želi cijepiti) zajedno s uvjerenjem da je epidemiju organizirao globalni politički Big Brother, kako bi nas, eto, još više podjarmio i dehumanizirao, govore, ustvari, o nečem puno dubljem od prosvjeda protiv establišmenta.
Hrvatsko društvo, kao ni slovensko, u tridesetak godina neovisnosti i relativnih političkih sloboda, nije uspjelo izgraditi minimalni skup zajedničkih vrijednosti, kako bi se znalo što je dobro, a što je loše.
Zdrav razum kaže da je dobro je cijepiti se kad dođe smrtonosna epidemija. Zdrav razum kaže da je loše kad su političari korumpirani.
Kaotična zemlja u kojoj nitko nikome ne vjeruje
Međutim, pola Hrvata misli da nije dobro cijepiti se kad dođe smrtonosna epidemija, a velik broj Hrvata nema ništa protiv korumpiranih političara, o čemu najbolje svjedoči izborna pobjeda pokojnog Bandića nakon što je proveo par mjeseci u pritvoru zbog osobito teške korupcije.
Hrvatska je danas kaotična zemlja u kojoj se ne zna što je dobro, a što je loše, u kojoj nitko nikome ne vjeruje, a sve se više ljudi osjeća depresivno, pesimistično i očajno.
I to je glavni uzrok samoubilačkog odnosa velikog broja hrvatskih državljana prema epidemiji. Vlada Andreja Plenkovića svojom je neodgovornom i često kontradiktornom epidemiološkom politikom svakako bitno doprinijela takvom ponašanju naših građana.