Ujesen 2019. godine krenuo je, naime, štrajk u školama. Nezadovoljni primanjima i tretmanom vlasti djelatnici u obrazovanju su obustavili rad. Plenković dugo nije htio ni čuti za njihove zahtjeve. No, dani i tjedni bez škole su se nizali i nizali. Bijes se krenuo taložiti.
Plenković je i tada bio ponavljač
Plenkovićev problem bio je taj što bijesni nisu više bili samo zaposlenici u školama – sve duži i duži štrajk sve više i više je izluđivao djecu, a onda i njihove roditelje. Eksplodiralo je prosvjednim skupom nekoliko desetaka tisuća na Trgu bana Jelačića – usred kampanje za predsjedničke izbore. Plenković je na kraju, nakon 36 radnih dana štrajka, popustio. HDZ-ova kandidatkinja za predsjednicu Republike je izgubila.
Što je najgore, Plenković je bio ponavljač. Samo pola godina ranije, sindikati su se pobunili protiv produženja dobi za odlazak u mirovinu na 67 godina. Plenković nije htio ni čuti za odustajanje od mirovinske reforme.
Sindikati su, usred kampanje za europske izbore, skupili preko 600 tisuća potpisa za referendum protiv produženja radnog vijeka. Plenković je popustio. HDZ, unatoč očekivanjima i anketama, nije uspio dobiti više eurozastupnika od SDP-a.
Pet tjedana. And counting
Sad mu se slična i jednako neobjašnjiva stvar događa sa štrajkom pravosudnih djelatnika. Ljudi imaju 600 eura plaće. I dosta im je obećanja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pet tjedana već traje njihov štrajk koji je gotovo potpuno paralizirao pravosuđe. Bijes se već dobro nataložio. A bijesni više nisu samo sramotno loše plaćeni djelatnici u pravosuđu, bijesni su građani, koji ne mogu do osnovne pravosudne usluge – poput upisa hipoteke, ili raspleta imovinskog spora.
Na kraju će, teško je sumnjati, Plenković popustiti. Povišicu plaće vrlo blizu traženih 400 eura, pravosudni djelatnici će dobiti za koji tjedan. Jedino pozitivno za ponavljača s čela Vlade je to što sad još ipak nije u toku predizborna kampanja, mada je vonj superizborne sljedeće godine sve oštriji.
Izgubljena situacija
Do ovakve, unaprijed izgubljene situacije, premijera je doveo cijeli niz pogrešnih poteza koje je povlačio posljednjih mjeseci. Prvo, nije očito postojao nikakav sustavan i održiv politički odgovor Vlade na najočekivaniji od svih scenarija u godini prije parlamentarnih izbora (pa još u ogromnoj inflaciji) – na seriju sindikalnih zahtjeva za povećanjem plaća.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ne, prvo je pušteno da liječnici dođu do ruba štrajka, da bi se, kao Deus ex machina pojavio premijer i dao im tražene povišice. Pa se slično dogodilo i sa sucima. Sudski službenici, međutim, oni koji su ionako na kraju hranidbenog lanca, s prosječnom plaćom od sramotnih 600 eura, ostali su zaboravljeni. Pa su odlučili da im je dosta i krenuli u štrajk.
Proces izrade uredbi
Umjesto da u Vladi progutaju vlastitu pogrešku koju su počinili parcijalnim povećanjima plaća, sad resorni ministar Ivan Malenica poziva sudske službenike na strpljenje i traži njihovo povjerenje “da skupa prođemo taj proces izrade uredbi i povećanje koeficijenata”. Proces koji bi trebao trajati, ne bude li kasnio, do početka sljedeće godine. Logično pitanje na kojeg nema logičnog odgovora je, dakako, zbog čega na strpljenje “do izrade uredbi”, Vlada nije pozivala suce i liječnike.
U svemu tome, predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić ističe kako doslovno prijeti slom pravosudnog sustava. U samo godinu i po dana sustav je napustilo skoro 900 službenika, a nepopunjeno je gotovo 1200 radnih mjesta. Plenkovićev odgovor – što se Dobronić žali kad ima veću plaću od mene.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Princ na bijelom konju
Rasplet samog štrajka, valja ponoviti, prilično je izvjestan. Pritisnut bijesom javnosti, koja, kao i u slučaju štrajka prosvjetara ima sve veće simpatije za one koji prosvjeduju, Plenković će kapitulirati. Upitno je, međutim, zbog čega Plenković i dalje uporno inzistira na inaćenju s najranjivijima u pravosudnom sustavu.
Ovdje više nema mogućnosti da se na kraju priče pojavi kao princ na bijelom konju, s bisagama punim novca koje zli ministri nisu htjeli podijeliti ljudima – kao što je to bilo sa sucima i liječnicima. Stvar je jednostavno otišla predaleko i premijer će na kraju priče torbe s novcem baciti na stol kao – gubitnik.
Čemu onda uopće takva vrsta sujetnog i samoranjavajućeg inaćenja? I zašto nitko u HDZ-u premijeru nema snage reći da im ovakvim iracionalnim ponašanjem (opet) radi ozbiljnu političku štetu? Posljednje pitanje je, dakako, u potpunosti retoričko.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto se Plenković toliko inati s najranjivijima, ljudima koji rade za 600 eura?
Plenković će morati popustiti i sudskim službenicima. Inaćenje samo povećava političku štetu za njegovu stranku
Ovdje više nema mogućnosti da se na kraju priče pojavi kao princ na bijelom konju, s bisagama punim novca koje zli ministri nisu htjeli podijeliti ljudima - kao što je to bilo sa sucima i liječnicima. Stvar je jednostavno otišla predaleko i premijer će na kraju priče torbe s novcem baciti na stol kao - gubitnik
Nevjerojatno, Andrej Plenković ipak ništa nije naučio. Čak ni na vlastitom primjeru, čak ni u situaciji koja je sasvim sigurno imala utjecaja na to da na Pantovčak dođe političar koji mu, najviše od svih, ide na jetra.
Ujesen 2019. godine krenuo je, naime, štrajk u školama. Nezadovoljni primanjima i tretmanom vlasti djelatnici u obrazovanju su obustavili rad. Plenković dugo nije htio ni čuti za njihove zahtjeve. No, dani i tjedni bez škole su se nizali i nizali. Bijes se krenuo taložiti.
Plenković je i tada bio ponavljač
Plenkovićev problem bio je taj što bijesni nisu više bili samo zaposlenici u školama – sve duži i duži štrajk sve više i više je izluđivao djecu, a onda i njihove roditelje. Eksplodiralo je prosvjednim skupom nekoliko desetaka tisuća na Trgu bana Jelačića – usred kampanje za predsjedničke izbore. Plenković je na kraju, nakon 36 radnih dana štrajka, popustio. HDZ-ova kandidatkinja za predsjednicu Republike je izgubila.
Što je najgore, Plenković je bio ponavljač. Samo pola godina ranije, sindikati su se pobunili protiv produženja dobi za odlazak u mirovinu na 67 godina. Plenković nije htio ni čuti za odustajanje od mirovinske reforme.
Sindikati su, usred kampanje za europske izbore, skupili preko 600 tisuća potpisa za referendum protiv produženja radnog vijeka. Plenković je popustio. HDZ, unatoč očekivanjima i anketama, nije uspio dobiti više eurozastupnika od SDP-a.
Pet tjedana. And counting
Sad mu se slična i jednako neobjašnjiva stvar događa sa štrajkom pravosudnih djelatnika. Ljudi imaju 600 eura plaće. I dosta im je obećanja.
Pet tjedana već traje njihov štrajk koji je gotovo potpuno paralizirao pravosuđe. Bijes se već dobro nataložio. A bijesni više nisu samo sramotno loše plaćeni djelatnici u pravosuđu, bijesni su građani, koji ne mogu do osnovne pravosudne usluge – poput upisa hipoteke, ili raspleta imovinskog spora.
Na kraju će, teško je sumnjati, Plenković popustiti. Povišicu plaće vrlo blizu traženih 400 eura, pravosudni djelatnici će dobiti za koji tjedan. Jedino pozitivno za ponavljača s čela Vlade je to što sad još ipak nije u toku predizborna kampanja, mada je vonj superizborne sljedeće godine sve oštriji.
Izgubljena situacija
Do ovakve, unaprijed izgubljene situacije, premijera je doveo cijeli niz pogrešnih poteza koje je povlačio posljednjih mjeseci. Prvo, nije očito postojao nikakav sustavan i održiv politički odgovor Vlade na najočekivaniji od svih scenarija u godini prije parlamentarnih izbora (pa još u ogromnoj inflaciji) – na seriju sindikalnih zahtjeva za povećanjem plaća.
Ne, prvo je pušteno da liječnici dođu do ruba štrajka, da bi se, kao Deus ex machina pojavio premijer i dao im tražene povišice. Pa se slično dogodilo i sa sucima. Sudski službenici, međutim, oni koji su ionako na kraju hranidbenog lanca, s prosječnom plaćom od sramotnih 600 eura, ostali su zaboravljeni. Pa su odlučili da im je dosta i krenuli u štrajk.
Proces izrade uredbi
Umjesto da u Vladi progutaju vlastitu pogrešku koju su počinili parcijalnim povećanjima plaća, sad resorni ministar Ivan Malenica poziva sudske službenike na strpljenje i traži njihovo povjerenje “da skupa prođemo taj proces izrade uredbi i povećanje koeficijenata”. Proces koji bi trebao trajati, ne bude li kasnio, do početka sljedeće godine. Logično pitanje na kojeg nema logičnog odgovora je, dakako, zbog čega na strpljenje “do izrade uredbi”, Vlada nije pozivala suce i liječnike.
U svemu tome, predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić ističe kako doslovno prijeti slom pravosudnog sustava. U samo godinu i po dana sustav je napustilo skoro 900 službenika, a nepopunjeno je gotovo 1200 radnih mjesta. Plenkovićev odgovor – što se Dobronić žali kad ima veću plaću od mene.
Princ na bijelom konju
Rasplet samog štrajka, valja ponoviti, prilično je izvjestan. Pritisnut bijesom javnosti, koja, kao i u slučaju štrajka prosvjetara ima sve veće simpatije za one koji prosvjeduju, Plenković će kapitulirati. Upitno je, međutim, zbog čega Plenković i dalje uporno inzistira na inaćenju s najranjivijima u pravosudnom sustavu.
Ovdje više nema mogućnosti da se na kraju priče pojavi kao princ na bijelom konju, s bisagama punim novca koje zli ministri nisu htjeli podijeliti ljudima – kao što je to bilo sa sucima i liječnicima. Stvar je jednostavno otišla predaleko i premijer će na kraju priče torbe s novcem baciti na stol kao – gubitnik.
Čemu onda uopće takva vrsta sujetnog i samoranjavajućeg inaćenja? I zašto nitko u HDZ-u premijeru nema snage reći da im ovakvim iracionalnim ponašanjem (opet) radi ozbiljnu političku štetu? Posljednje pitanje je, dakako, u potpunosti retoričko.