U jeku brojnih izvještaja o maltretiranju imigranata, koji su dobili značajan europski odjek objavom u Guardianu, a koji pokušavaju dosegnuti bolji život u zapadnoj Europi, ilegalno prelazeći granicu između Bosne i Hercegovine i Hrvatske, ministar policije slavodobitno najavljuje novih 6,5 tisuća graničnih policajaca. Znamo, naravno i da se toliko inzistira na utvrđivanju granice zbog želje da se uđe u schengenski sustav i tako još jednom ispuni ona anakrona i promašena krilatica o predziđu kršćanstva, Europe ili nečeg trećeg.
Neovisno pak o bilo čemu drugome, prije svega je nejasno zbog čega bi itko žudio za ulogom predziđa i pograničnog društva. Gdje god egzistira takav tip pograničnih odnosa, ne možete imati normalan civilni život, jer je on zbog prirode zahtjeva takvog pograničnog režima, automatski suspendiran.
Nikako da dočekamo promišljenu graničnu politiku
No, to predstavlja tek jednu razinu problema. Kao i u svemu drugome, vezanom uz hrvatsku vanjsku politiku svih ovih godina, nikako da dočekamo ukazanje neke autentične i promišljene hrvatske politike i pozicije, koja se ne bi svodila na slijepo izvršavanje naloga, često besmislenih, koji su izdani s nekog višeg mjesta. Takvo što bi, jasno impliciralo rizik od ishoda ovdašnjih ideja, ali ni ovako stvari u odnosima sa susjedima ne predstavljaju primjer dobrih odnosa.
Najveći paradoks i najtužnija činjenica vezana uz zaustavljanje imigranata, k tome sve bezobzirnije i brutalnije, odnosi se na to što je upravo ideja povezane Europe inzistirala na ukidanju granica, slobodi kretanja i općenito slobodnom svijetu, da bismo sada doznali kako to vrijedi samo za neke. Ta ideja zaustavljanja ljudi u slobodnom kretanju je ionako problematična sama po sebi, a k tome je i dodatno cinična, znamo li da živimo u globalnom svijetu financijskog kapitalizma, temeljenog na slobodnom protoku robe i ubiranju profita od toga.
Zašto misle da će žice zadržati ljude u potrazi za boljim životom
Dakle, s kojom logikom težimo globalnom svijetu i slobodnoj trgovini, a zaustavljamo ljude koji to isto žele raditi. Putovati i biti slobodni. Uzmemo li čak i ono na čemu kompletna desnica svuda u Europi inzistira, a to su kršćanski korijeni kontinenta, s kojim se onda pravom bilo kome uskraćuje da putuje i boravi gdje želi te pokuša riješiti egzistenciju. Ne bi li svi ljudi na svijetu, po tom shvaćanju, trebali biti djeca božja i bazično jednaki?
U konačnici, kad sve moralne, logične i simbolične razloge stavimo po strani, doista je čudno uvjerenje kako je moguće bodljikavim žicama, nabrijanim graničarima i općenito silom, zadržati nekoliko milijuna ljudi u potrazi za boljim životom. To još nitko nije uspio, od Rimskog Carstva, do danas, pa neće niti Europska unija.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nespremnost zapada bez sumnje će rezultirati brojnim sukobima
Ovo sve što smo dosad napisali sasvim sigurno će zvučati naivno mnogima koji pročitaju i nema nikakve dileme da zapadnoeuropske države i društva nisu ni mentalno, ni infrastrukturno spremne na velike migracijske dolaske, jednako kao što ne treba uopće sumnjati da će oni rezultirati brojnim sukobima, nerazumijevanja i strahovima.
Međutim, svijet kakvog smo poznavali, jednostavno više ne postoji. Sama Europa uostalom demografski izumire i u globalnom svijetu nitko normalan ne može očekivati da ljudi neće masovno bježati iz vlastitih zemalja u kojima ne mogu pristojno živjeti, ka zapadnoj Europi koja im izgleda kao raj na zemlji. Što prije oni koji o tome odlučuju to shvate i osmisle način kako se tom novom svijetu prilagoditi, poštedjet će nas mnogih tragičnih sudbina u potrazi za boljim životom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto smo toliko opsjednuti stvaranjem snažne granične policije?
Tužnim se čini paradoks s kojim se suočavamo, Europa koja je inzistirala na ukidanju granica, sada ih za neke podiže
Najveći paradoks i najtužnija činjenica vezana uz zaustavljanje imigranata, k tome sve bezobzirnije i brutalnije, odnosi se na to što je upravo ideja povezane Europe inzistirala na ukidanju granica, slobodi kretanja i općenito slobodnom svijetu, da bismo sada doznali kako to vrijedi samo za neke. Ta ideja zaustavljanja ljudi u slobodnom kretanju je ionako problematična sama po sebi, a k tome je i dodatno cinična, znamo li da živimo u globalnom svijetu financijskog kapitalizma, temeljenog na slobodnom protoku robe i ubiranju profita od toga
U jeku brojnih izvještaja o maltretiranju imigranata, koji su dobili značajan europski odjek objavom u Guardianu, a koji pokušavaju dosegnuti bolji život u zapadnoj Europi, ilegalno prelazeći granicu između Bosne i Hercegovine i Hrvatske, ministar policije slavodobitno najavljuje novih 6,5 tisuća graničnih policajaca. Znamo, naravno i da se toliko inzistira na utvrđivanju granice zbog želje da se uđe u schengenski sustav i tako još jednom ispuni ona anakrona i promašena krilatica o predziđu kršćanstva, Europe ili nečeg trećeg.
Neovisno pak o bilo čemu drugome, prije svega je nejasno zbog čega bi itko žudio za ulogom predziđa i pograničnog društva. Gdje god egzistira takav tip pograničnih odnosa, ne možete imati normalan civilni život, jer je on zbog prirode zahtjeva takvog pograničnog režima, automatski suspendiran.
Nikako da dočekamo promišljenu graničnu politiku
No, to predstavlja tek jednu razinu problema. Kao i u svemu drugome, vezanom uz hrvatsku vanjsku politiku svih ovih godina, nikako da dočekamo ukazanje neke autentične i promišljene hrvatske politike i pozicije, koja se ne bi svodila na slijepo izvršavanje naloga, često besmislenih, koji su izdani s nekog višeg mjesta. Takvo što bi, jasno impliciralo rizik od ishoda ovdašnjih ideja, ali ni ovako stvari u odnosima sa susjedima ne predstavljaju primjer dobrih odnosa.
Najveći paradoks i najtužnija činjenica vezana uz zaustavljanje imigranata, k tome sve bezobzirnije i brutalnije, odnosi se na to što je upravo ideja povezane Europe inzistirala na ukidanju granica, slobodi kretanja i općenito slobodnom svijetu, da bismo sada doznali kako to vrijedi samo za neke. Ta ideja zaustavljanja ljudi u slobodnom kretanju je ionako problematična sama po sebi, a k tome je i dodatno cinična, znamo li da živimo u globalnom svijetu financijskog kapitalizma, temeljenog na slobodnom protoku robe i ubiranju profita od toga.
Zašto misle da će žice zadržati ljude u potrazi za boljim životom
Dakle, s kojom logikom težimo globalnom svijetu i slobodnoj trgovini, a zaustavljamo ljude koji to isto žele raditi. Putovati i biti slobodni. Uzmemo li čak i ono na čemu kompletna desnica svuda u Europi inzistira, a to su kršćanski korijeni kontinenta, s kojim se onda pravom bilo kome uskraćuje da putuje i boravi gdje želi te pokuša riješiti egzistenciju. Ne bi li svi ljudi na svijetu, po tom shvaćanju, trebali biti djeca božja i bazično jednaki?
U konačnici, kad sve moralne, logične i simbolične razloge stavimo po strani, doista je čudno uvjerenje kako je moguće bodljikavim žicama, nabrijanim graničarima i općenito silom, zadržati nekoliko milijuna ljudi u potrazi za boljim životom. To još nitko nije uspio, od Rimskog Carstva, do danas, pa neće niti Europska unija.
Nespremnost zapada bez sumnje će rezultirati brojnim sukobima
Ovo sve što smo dosad napisali sasvim sigurno će zvučati naivno mnogima koji pročitaju i nema nikakve dileme da zapadnoeuropske države i društva nisu ni mentalno, ni infrastrukturno spremne na velike migracijske dolaske, jednako kao što ne treba uopće sumnjati da će oni rezultirati brojnim sukobima, nerazumijevanja i strahovima.
Međutim, svijet kakvog smo poznavali, jednostavno više ne postoji. Sama Europa uostalom demografski izumire i u globalnom svijetu nitko normalan ne može očekivati da ljudi neće masovno bježati iz vlastitih zemalja u kojima ne mogu pristojno živjeti, ka zapadnoj Europi koja im izgleda kao raj na zemlji. Što prije oni koji o tome odlučuju to shvate i osmisle način kako se tom novom svijetu prilagoditi, poštedjet će nas mnogih tragičnih sudbina u potrazi za boljim životom.