Zašto Ukrajina u Europskoj uniji nema dobrog saveznika i kako bi stvari uskoro mogle postati još gore
Današnja Europa daleko je od idealnog saveznika za Ukrajinu, koja se i dalje, nakon više od dvije godine, brani od ruske invazije
Današnja Europa daleko je od idealnog saveznika za Ukrajinu, koja se i dalje, nakon više od dvije godine, brani od ruske invazije. Ukrajina treba moćne saveznike koji su spremni potrošiti značajne iznose i koji odlučno stoje uz nju. Kako stvari stoje, europske zemlje su ili premale da bi bile važne, previše blizu bankrota da bi pomogle ili previše oklijevaju koristiti svoju moć. Ponekad su problem i sva tri faktora.
Novi pristup za spajanje 27 zemalja EU-a u jednog značajnog i odlučujućeg saveznika je neophodan, ali nedostižan, jer je do sada nedostajalo mudrosti među državnicima. Na summitu čelnika EU-a koji je počeo jučer, može se čuti mnogo izjava o nepokolebljivoj podršci Ukrajini, no i ne mnogo više od toga.
Stvari bi mogle postati još gore
Atmosfera uoči summita prilično je tmurna. Sukob u Ukrajini pretvorio se u rat iscrpljivanja, što je išlo u prilog Rusiji, čije se gospodarstvo pokazalo znatno otpornijim na zapadne sankcije nego što se očekivalo. Potpora iz Europe i Amerike pomogla je održati ukrajinsku državu solventnom, a njene vojnike u bitci.
No, sada problem postaje nedostatak topničkih granata. Europa je obećala zalihe, ali se muči isporučiti ih. Ukrajina je stoga primorana boriti se kako bi održala prvu liniju bojišnice, umjesto da vrši protunapad koji bi mogao prisiliti Rusiju na sklapanje mira.
Stvari bi mogle postati još gore pobijedi li Donald Trump na nadolazećim američkim predsjedničkim izborima u studenom, jer bi tada sasvim izgledno postalo da bi se Europa morala sama braniti od potencijalnog napada Rusije.
Europa bi mogla biti mnogo snažnija
Kako bi motivirao Europu na stvaranje bolje obrane, francuski predsjednik Emmanuel Macron otišao je toliko daleko da je sugerirao da bi neke zemlje NATO-a mogle poslati trupe u Ukrajinu. Macronov prijedlog istodobno je izazvao urlike entuzijazma, panike i podsmijeha.
Na papiru, Europljani bi trebali biti u poziciji pružiti više nego dovoljnu potporu Ukrajini. Europske zemlje koje pripadaju NATO savezu, njih 30, imaju zajedno drugi najveći vojni proračun na svijetu, znatno veći od ruskog proračuna. Jedini veći proračun na svijetu ima Amerika.
Gospodarstvo tih zemalja veće je od američkog, a diljem kontinenta postoji snažna želja da Ukrajina pobijedi. Diljem kontinenta postoji i strah da se apetit Vladimira Putina neće zaustaviti na osvajanju samo jedne zemlje.
Gdje je problem s Europom?
Za Europu je najveći problem što su svi atributi koji ju čine dobrim saveznikom neravnomjerno raspoređeni. Većina najglasnijih zagovornika Ukrajine su najmanje zemlje bloka, uglavnom baltičke ili nordijske.
Jedna od njih je i Estonija, koja ima jedno od najvećih izdavanja za obranu u EU-u, gledano prema udjelu u BDP-u. Njezine zdrave javne financije omogućuju joj da ispuni svoju riječ – Estonija daje najveću bilateralnu pomoć Ukrajini po glavi stanovnika od bilo koje zemlje EU-a.
No, problem je što Estonaca ima samo 1,4 milijuna. Premijerka Kaja Kallas, želi da svi ukrajinski saveznici potroše dodatnih 0,25 posto BDP-a na obranu od Rusije. Novac koji stiže iz Estonije dovoljan je za financiranje zaliha dovoljnih za samo dva dana artiljerijske obrane.
Europa kaska za minimalnim ciljevima NATO saveza
Češka je s druge strane zadivila svojom agilnošću, piše The Economist. Posljednjih tjedana uspjela je nabaviti 800.000 artiljerijskih granata iz raznih izvora, što je Ukrajini dovoljno da parira Rusiji tri mjeseca.
S druge strane, nekim većim zemljama nedostaju zdrave javne financije poput estonskih. Ukupna obrambena potrošnja europskih članica NATO-a 2023. godine bila je oko 65 milijardi dolara ispod razine kakva bi bila da su sve članice ispunile minimalni cilj saveza od dva posto BDP-a.
Otkuda dolazi deficit?
Više od polovice tog deficita proizlazi od nekoliko zemalja čiji je omjer duga u BDP-u veći od 100 posto, objašnjava The Economist. Italija, Španjolska i Francuska su među najvećim zemljama EU, ali su imale malo fiskalnog prostora za ulaganje u vojne kapacitete posljednjih godina.
Njihovi doprinosi Ukrajini bili su praktički zanemarivi. Usprkos Macronovoj retorici u baltičkom stilu, količina vojne pomoći koju je Francuska poslala Ukrajini bila je neznatna, ali je i više nego nadoknađena kvalitetom onoga što se šalje. Barem tako tvrde dužnosnici u Parizu, koji naglašavaju da su poslali haubice i krstareće projektile.
Njemačka i njen kancelar često su oklijevali
Jedna velika EU država, koja je bogata i može puno trošiti je Njemačka. No, ona oklijeva. Njemački kancelar Olaf Scholz povećava izdatke za obranu, povećava izdatke za obranu i obećao je mnogo novca i vojne opreme Ukrajini, no često sa zakašnjenjem.
Nakon što je zazirao od slanja oružja bilo koje vrste, odgađao je s isporukom tenkova, a sada se protivi isporuci projektila Taurus za koje Ukrajina misli da bi mogle pomoći u promjeni tijeka rata. Nekim Scholzovim stranačkim kolegama, čini se, i odgovara ideja o “zamrznutom sukobu”.
Poljska, možda jedina velika solventna zemlja koju strašno brine Rusija, vodila je uspješnu akciju za gušenje uvoza ukrajinske poljoprivredne robe, čime je sputavala gospodarstvo svog saveznika kako bi umirila vlastite poljoprivrednike.
Estonija ima bolju ideju
No, zašto se Europa ne bi udružila? Postoji mnogo shema unutar EU, a neke su, naravno, bolje od drugih. Europski mirovni fond, dogovoren 18. ožujka, trebao je isporučiti vojnu opremu vrijednu 5 milijardi eura Ukrajini. No, pokazalo se da je djelomično reciklirana iz prošlih sličnih akcija.
Bolja ideja, koju je predložila Estonija i koju sada podupire Macron, mogla bi biti da EU zajednički posudi 100 milijardi eura koji bi išli na jačanje obrane bloka. Slično se izvelo i za suzbijanje pandemije koronavirusa EU fondom Next Generation vrijednim 750 milijardi eura.
Jasno je koja bi bila bolja opcija za Ukrajinu
Ponavljanjem takve sheme Europa bi mogla postati jedan veliki, solventni i potencijalno ambiciozni saveznik Ukrajine. Stvaranju takvog fonda opiru se bogate zemlje, uglavnom na sjeveru Europe, koje na kraju moraju vratiti najveći dio novca koji je posudio EU.
Skeptici se brinu da bi veliki fond za obranu mogao biti talac poznate vrste skepse koja pogađa zajedničke projekte EU-a, a koji često uključuju mađarski veto. The Economist piše da su možda i u pravu.
No, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski bi možda više volio jednog velikog, ali nesavršenog saveznika, nego mnoštvo manjih koji ne uspijevaju pomoći na svoje različite načine.