U drugu ratnu zimu Ukrajinci ulaze s dosad najnižom razinom međunarodne vojne podrške: novododijeljena pomoć 87 posto je manja nego lani. Prema studiji Instituta za svjetsku ekonomiju u Kielu, paketi najavljeni posljednjih mjeseci vrijedni su tek 2,11 milijardi eura, najmanje još od siječnja 2022. godine.
Američki Kongres nije izglasao prijedlog pomoći od 61 milijardu dolara; Mađarska i Slovačka protive se paketu od 50 milijardi eura koji Europska komisija želi poslati Kijevu. Čak je i bugarski predsjednik Rumen Radev blokirao donaciju stotinu starih sovjetskih oklopnih transportera iako je tamošnji parlament većinom glasova uspio poništiti njegov veto.
Ove vijesti ozbiljno zabrinjavaju sve prijatelje Ukrajine i zemlje koje graniče s Rusijom. Nema dvojbe, bez strane vojne, gospodarske i humanitarne pomoći Ukrajina bi se teško obranila od ruske agresije. Da slučajno pobijedi, Moskva bi za pet do sedam godina mogla biti spremna za novu invaziju prema zapadu.
Europa dala više od Amerike
Situacija je ozbiljna, ali nije katastrofalna. Istog dana kad je Kongres odbio novi paket, Sjedinjene Države su aktivirale već ranije odobrenu vojnu pomoć od 175 milijuna dolara, a državni tajnik Antony Blinken izjavio je da će to biti „jedan od zadnjih paketa vojne pomoći ako Kongres ne usvoji dodatna sredstva“. Ipak nije rekao i zadnji.
Nova tranša zapela je na unutarnjopolitičkim pitanjima između republikanaca i administracije Joea Bidena. Republikanci uvjetuju svoju suglasnost restriktivnijom imigracijskom politikom. No, ne treba zaboraviti da više od 90 posto američke vojne pomoći Kijevu čine proizvodi američke industrije. O tome nitko ne govori javno, ali teško da bi vojno-industrijski kompleks propustio takvu priliku za zaradu. Zato se, s golemom vjerojatnošću, može pretpostaviti da Washington neće prestati pomagati Ukrajince u njihovoj pravednoj borbi.
Sjedinjene Države i dalje su najveći pojedinačni donator, s 47 milijardi dolara vrijednom vojnom pomoći. Njemačka se polako približava: s ukupno 18 milijardi dolara zauzima uvjerljivo drugo mjesto. Ukupna pomoć europskih država po prvi put je nadmašila onu iz Washingtona. Od 26,9 milijardi dolara obećanih za teško naoružanje do listopada 2023. godine, Sjedinjene Države dale su 43 posto, a države i institucije EU 47 posto. U relativnom odnosu prednjače Norveška, Finska i ostale skandinavske i baltičke države.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Grade se tvornice oružja
Uz nova obećanja na razini EU, dugoročne planove vojne pomoći Ukrajini već su donijele brojne europske države, poput Velike Britanije, Danske, Švedske, Portugala i Litve. Njemački četverogodišnji paket vrijedan je 10,5 milijardi eura. Mala, ali bogata Norveška usvojila je petogodišnji program od 6,6 milijardi eura.
Znamo svi da su, po pitanju strategijskih vojnih zaliha, europske zemlje dočekale rusku masovnu invaziju na Ukrajinu potpuno nespremne. Sramotno je bilo da je od obećanih milijun, cijela Europa uspjela isporučiti svega 300 tisuća granata kalibra 155 mm. Ipak, europska obrambena industrija ubrzano se zagrijava.
Rheinmetall planira značajno povećanje proizvodnje streljiva u idućoj godini. Uz pogon u Njemačkoj, kupio je proizvodne linije u Španjolskoj, Južnoj Africi i Australiji, pa bi u 2024. mogao isporučiti oko 700 tisuća granata. Finska je u svojim pogonima povećala proizvodnju streljiva kalibra 155 mm samo za potrebe Ukrajine. Tvornicu granata istog kalibra u Rumunjskoj s lokalnim partnerom gradi izraelska kompanija Elbit.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bogdanke na kotačima
Iako Ukrajina masovno prelazi na zapadni standard, u prijateljskoj zemlji počela je s radom tvornica granata sovjetskog kalibra 122 mm. Slično se događa i s topničkim sustavima. Nexter Systems, francuski proizvođač izvrsnih samohodnih haubica CAESAR, kalibra 155 mm, podigao je proizvodnju na šest haubica mjesečno; u 2024. će ih proizvoditi osam mjesečno. Oružane snage Ukrajine već imaju 46 operativnih haubica ovog tipa.
Najavljena je i skora isporuka prvih od ukupno 18 njemačkih haubica RCH 155, koje će imati vatreno krštenje u Ukrajini. Ne miruju ni Ukrajinci. Njihova vojna industrija počela je isporučivati Bogdanke, samohodne haubice na kotačima NATO-ova kalibra 155 milimetara. Prema tvrdnjama Kijeva, iz proizvodnih pogona mjesečno izađe šest Bogdanki.
Sjedinjene Države najbolji su primjer industrijskog potencijala zapadnih demokracija. Na početku ruskog napada na Ukrajinu 24. veljače 2022., Amerikanci su proizvodili 14.000 granata kalibra 155 mm mjesečno. Očekuje se da će na proljeće iduće godine Ukrajini mjesečno isporučivati 100.000 granata tog kalibra. Skok od preko 700 posto ne može nadmašiti ni propagandna mašinerija Moskve. Tu se ogleda moć kapitalizma, privatne inicijative i slobodnog tržišta.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kampanjsko nije dobro
Nedostaci opskrbe Ukrajine ratnim materijalom ove su jeseni posebno izašli na svjetlo dana. Kampanjska i neplanska vojna pomoć je neučinkovita, ukazuju znanstvene institucije iz domena obrane i sigurnosti te mnogi ugledni političari. Na izgradnji političke klime za bolju, organiziranju i plansku pomoć ratnim naporima Kijeva osobno su se angažirali američki ministar obrane Lloyd Austin, generalni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg te David Cameron, bivši britanski premijer a sadašnji ministar vanjskih poslova.
Kijev ima dva velika problema s domaćom proizvodnjom. Prvo, Rusija može udariti po industrijskim pogonima u središnjem dijelu Ukrajine. Iako ukrajinska protuzračna obrana neprestano jača, još uvijek nije dovoljna da potpuno osujeti raketne udare po objektima vojne industrije u Dnjepru ili Zaporožju. Drugi problem je bolna točka ukrajinskog društva: duboko ukorijenjena korupcija, posebno u državnom sektoru. Dokazuju to i najnovije optužbe protiv bivšeg direktora državne kompanije za vojnu proizvodnju i njegovih kompanjona.
Prema izvještaju Službe sigurnosti Ukrajine, htjeli su maznuti preko 100.000 dolara za neispravne komponente koje trebaju pojačati sposobnosti radara za lovačke zrakoplove Suhoj Su-27. Unatoč ratu, ukrajinske vlasti razotkrivaju sve više slučajeva zloupotreba u procesu nabave za potrebe rata.
Članak se nastavlja ispod oglasa
S trake umjesto s police
Nakon nekoliko velikih skandala oko nabave za vojsku, posljednjih mjeseci došlo je do značajnih promjena u vodstvu obrambenog sektora. Borba protiv korupcije postala je sve vidljivija. Zanimljivo, Hrvatska se nije suočila sa sličnim negativnim pojavama, ni u ratu ni poslije njega.
Jedan način zaobilaženja duboko ukorijenjenih lanaca korupcije je pokretanje novih privatnih kompanija izvan sustava državne vojne proizvodnje. To se pokazalo izuzetno uspješnim u proizvodnji bespilotnih letjelica. Sad već dvadeset novih firmi masovno proizvodi dronove za Oružane snage Ukrajine. Usprkos svemu, ukrajinska industrija sve više proizvodi za svoju vojsku, a sklopila je i ugovore o zajedničkim ulaganjima s češkim, njemačkim, poljskim, francuskim i američkim kompanijama.
Unatoč oscilacijama u priljevu pomoći, zasad nema naznaka o prestanku opskrbe Ukrajine ratnim materijalom. Izravno se radi na povećanju, kako obima tako i kvalitete naoružanja za potrebe obrane Ukrajine. Povećanje zapadne proizvodnje ukazuje da bi ukrajinske potrebe za streljivom velikog kalibra uskoro mogle biti podmirene iz tekuće proizvodnje, a ne sa zaliha. Slično je i u ostalim segmentima proizvodnje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ratna ekonomija u Rusiji
Hoće li Moskva, i pored prelaska na ratnu ekonomiju, moći parirati industrijskim kapacitetima zapadnih demokratskih država? Sumnjam, čak i uz obilatu pomoć prijatelja iz Irana i Sjeverne Koreje.
Bugarski parlament poništio je veto predsjednika o blokadi izvoza oklopnih transportera. Vlada je dodala još i hrpu protuzračnih sustava sovjetskog porijekla koji će, nakon remonta, biti angažirani u obrani ukrajinskog neba. Europska komisija pregovara s Budimpeštom uvjete deblokade 50 milijardi eura za Ukrajinu. Sličan proces odvija se i u Washingtonu. Vojna, gospodarska i humanitarna pomoć Ukrajini ipak se nastavlja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zapad se kilavi oko pomoći Ukrajini. Ali, zar će vojno-industrijski kompleks zbilja propustiti ovu priliku?
Republikanci i Mađari blokiraju nove tranše američke i europske pomoći bez koje Kijev ne može preživjeti
Rusija je prešla na ratnu ekonomiju, a da kojim slučajem pobijedi u Ukrajini, za pet do sedam godina mogla bi biti spremna za novu invaziju prema zapadu
U drugu ratnu zimu Ukrajinci ulaze s dosad najnižom razinom međunarodne vojne podrške: novododijeljena pomoć 87 posto je manja nego lani. Prema studiji Instituta za svjetsku ekonomiju u Kielu, paketi najavljeni posljednjih mjeseci vrijedni su tek 2,11 milijardi eura, najmanje još od siječnja 2022. godine.
Američki Kongres nije izglasao prijedlog pomoći od 61 milijardu dolara; Mađarska i Slovačka protive se paketu od 50 milijardi eura koji Europska komisija želi poslati Kijevu. Čak je i bugarski predsjednik Rumen Radev blokirao donaciju stotinu starih sovjetskih oklopnih transportera iako je tamošnji parlament većinom glasova uspio poništiti njegov veto.
Ove vijesti ozbiljno zabrinjavaju sve prijatelje Ukrajine i zemlje koje graniče s Rusijom. Nema dvojbe, bez strane vojne, gospodarske i humanitarne pomoći Ukrajina bi se teško obranila od ruske agresije. Da slučajno pobijedi, Moskva bi za pet do sedam godina mogla biti spremna za novu invaziju prema zapadu.
Europa dala više od Amerike
Situacija je ozbiljna, ali nije katastrofalna. Istog dana kad je Kongres odbio novi paket, Sjedinjene Države su aktivirale već ranije odobrenu vojnu pomoć od 175 milijuna dolara, a državni tajnik Antony Blinken izjavio je da će to biti „jedan od zadnjih paketa vojne pomoći ako Kongres ne usvoji dodatna sredstva“. Ipak nije rekao i zadnji.
Nova tranša zapela je na unutarnjopolitičkim pitanjima između republikanaca i administracije Joea Bidena. Republikanci uvjetuju svoju suglasnost restriktivnijom imigracijskom politikom. No, ne treba zaboraviti da više od 90 posto američke vojne pomoći Kijevu čine proizvodi američke industrije. O tome nitko ne govori javno, ali teško da bi vojno-industrijski kompleks propustio takvu priliku za zaradu. Zato se, s golemom vjerojatnošću, može pretpostaviti da Washington neće prestati pomagati Ukrajince u njihovoj pravednoj borbi.
Sjedinjene Države i dalje su najveći pojedinačni donator, s 47 milijardi dolara vrijednom vojnom pomoći. Njemačka se polako približava: s ukupno 18 milijardi dolara zauzima uvjerljivo drugo mjesto. Ukupna pomoć europskih država po prvi put je nadmašila onu iz Washingtona. Od 26,9 milijardi dolara obećanih za teško naoružanje do listopada 2023. godine, Sjedinjene Države dale su 43 posto, a države i institucije EU 47 posto. U relativnom odnosu prednjače Norveška, Finska i ostale skandinavske i baltičke države.
Grade se tvornice oružja
Uz nova obećanja na razini EU, dugoročne planove vojne pomoći Ukrajini već su donijele brojne europske države, poput Velike Britanije, Danske, Švedske, Portugala i Litve. Njemački četverogodišnji paket vrijedan je 10,5 milijardi eura. Mala, ali bogata Norveška usvojila je petogodišnji program od 6,6 milijardi eura.
Znamo svi da su, po pitanju strategijskih vojnih zaliha, europske zemlje dočekale rusku masovnu invaziju na Ukrajinu potpuno nespremne. Sramotno je bilo da je od obećanih milijun, cijela Europa uspjela isporučiti svega 300 tisuća granata kalibra 155 mm. Ipak, europska obrambena industrija ubrzano se zagrijava.
Rheinmetall planira značajno povećanje proizvodnje streljiva u idućoj godini. Uz pogon u Njemačkoj, kupio je proizvodne linije u Španjolskoj, Južnoj Africi i Australiji, pa bi u 2024. mogao isporučiti oko 700 tisuća granata. Finska je u svojim pogonima povećala proizvodnju streljiva kalibra 155 mm samo za potrebe Ukrajine. Tvornicu granata istog kalibra u Rumunjskoj s lokalnim partnerom gradi izraelska kompanija Elbit.
Bogdanke na kotačima
Iako Ukrajina masovno prelazi na zapadni standard, u prijateljskoj zemlji počela je s radom tvornica granata sovjetskog kalibra 122 mm. Slično se događa i s topničkim sustavima. Nexter Systems, francuski proizvođač izvrsnih samohodnih haubica CAESAR, kalibra 155 mm, podigao je proizvodnju na šest haubica mjesečno; u 2024. će ih proizvoditi osam mjesečno. Oružane snage Ukrajine već imaju 46 operativnih haubica ovog tipa.
Najavljena je i skora isporuka prvih od ukupno 18 njemačkih haubica RCH 155, koje će imati vatreno krštenje u Ukrajini. Ne miruju ni Ukrajinci. Njihova vojna industrija počela je isporučivati Bogdanke, samohodne haubice na kotačima NATO-ova kalibra 155 milimetara. Prema tvrdnjama Kijeva, iz proizvodnih pogona mjesečno izađe šest Bogdanki.
Sjedinjene Države najbolji su primjer industrijskog potencijala zapadnih demokracija. Na početku ruskog napada na Ukrajinu 24. veljače 2022., Amerikanci su proizvodili 14.000 granata kalibra 155 mm mjesečno. Očekuje se da će na proljeće iduće godine Ukrajini mjesečno isporučivati 100.000 granata tog kalibra. Skok od preko 700 posto ne može nadmašiti ni propagandna mašinerija Moskve. Tu se ogleda moć kapitalizma, privatne inicijative i slobodnog tržišta.
Kampanjsko nije dobro
Nedostaci opskrbe Ukrajine ratnim materijalom ove su jeseni posebno izašli na svjetlo dana. Kampanjska i neplanska vojna pomoć je neučinkovita, ukazuju znanstvene institucije iz domena obrane i sigurnosti te mnogi ugledni političari. Na izgradnji političke klime za bolju, organiziranju i plansku pomoć ratnim naporima Kijeva osobno su se angažirali američki ministar obrane Lloyd Austin, generalni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg te David Cameron, bivši britanski premijer a sadašnji ministar vanjskih poslova.
Kijev ima dva velika problema s domaćom proizvodnjom. Prvo, Rusija može udariti po industrijskim pogonima u središnjem dijelu Ukrajine. Iako ukrajinska protuzračna obrana neprestano jača, još uvijek nije dovoljna da potpuno osujeti raketne udare po objektima vojne industrije u Dnjepru ili Zaporožju. Drugi problem je bolna točka ukrajinskog društva: duboko ukorijenjena korupcija, posebno u državnom sektoru. Dokazuju to i najnovije optužbe protiv bivšeg direktora državne kompanije za vojnu proizvodnju i njegovih kompanjona.
Prema izvještaju Službe sigurnosti Ukrajine, htjeli su maznuti preko 100.000 dolara za neispravne komponente koje trebaju pojačati sposobnosti radara za lovačke zrakoplove Suhoj Su-27. Unatoč ratu, ukrajinske vlasti razotkrivaju sve više slučajeva zloupotreba u procesu nabave za potrebe rata.
S trake umjesto s police
Nakon nekoliko velikih skandala oko nabave za vojsku, posljednjih mjeseci došlo je do značajnih promjena u vodstvu obrambenog sektora. Borba protiv korupcije postala je sve vidljivija. Zanimljivo, Hrvatska se nije suočila sa sličnim negativnim pojavama, ni u ratu ni poslije njega.
Jedan način zaobilaženja duboko ukorijenjenih lanaca korupcije je pokretanje novih privatnih kompanija izvan sustava državne vojne proizvodnje. To se pokazalo izuzetno uspješnim u proizvodnji bespilotnih letjelica. Sad već dvadeset novih firmi masovno proizvodi dronove za Oružane snage Ukrajine. Usprkos svemu, ukrajinska industrija sve više proizvodi za svoju vojsku, a sklopila je i ugovore o zajedničkim ulaganjima s češkim, njemačkim, poljskim, francuskim i američkim kompanijama.
Unatoč oscilacijama u priljevu pomoći, zasad nema naznaka o prestanku opskrbe Ukrajine ratnim materijalom. Izravno se radi na povećanju, kako obima tako i kvalitete naoružanja za potrebe obrane Ukrajine. Povećanje zapadne proizvodnje ukazuje da bi ukrajinske potrebe za streljivom velikog kalibra uskoro mogle biti podmirene iz tekuće proizvodnje, a ne sa zaliha. Slično je i u ostalim segmentima proizvodnje.
Ratna ekonomija u Rusiji
Hoće li Moskva, i pored prelaska na ratnu ekonomiju, moći parirati industrijskim kapacitetima zapadnih demokratskih država? Sumnjam, čak i uz obilatu pomoć prijatelja iz Irana i Sjeverne Koreje.
Bugarski parlament poništio je veto predsjednika o blokadi izvoza oklopnih transportera. Vlada je dodala još i hrpu protuzračnih sustava sovjetskog porijekla koji će, nakon remonta, biti angažirani u obrani ukrajinskog neba. Europska komisija pregovara s Budimpeštom uvjete deblokade 50 milijardi eura za Ukrajinu. Sličan proces odvija se i u Washingtonu. Vojna, gospodarska i humanitarna pomoć Ukrajini ipak se nastavlja.