Zašto Vlada toliko šuti o projektu robotaksija? Telegram je konačno došao do ugovora kojim Rimac dobiva 179,5 milijuna eura

Ugovor smo međutim dobili samo kratko na uvid u prostorijama Ministarstva, s brojnim zacrnjenim informacijama

Šutnja kojom je Vlada obavila projekt za koji planiraju dati 179,5 milijuna eura nužno generira brojna pitanja. Ovih dana, primjerice: jesmo li Mati Rimcu zbilja dali više od milijardu kuna javnog novca da po svijetu kupuje napredna tehnološka rješenja koja je razvio netko drugi?

U velikoj dvorani Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu bilo je očekivano svečano, uz prigodničarske govore predsjednika Vlade Andreja Plenkovića i resornog ministra Olega Butkovića: krajem lipnja prošle godine Vlada je s tvrtkom Project 3 Mobility konačno potpisala ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za razvoj tzv. robotaksija, projekt koji bi trebao iz temelja promijeniti javni prijevoz u Zagrebu.

Na potpisivanju ugovora, kojim je i formalno odobrena potpora od 179,5 milijuna eura u okviru Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO), govorilo se o poticanju inovacija, četvrtoj industrijskoj revoluciji, digitalnoj transformaciji i zelenoj tranziciji. A onda je, manje-više, nastao muk: u proteklih osam mjeseci, projekt robotaksija iz Vlade jedva da su spomenuli.

Nema mjesta za taksije

Prije nekoliko tjedana Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture u jednim je novinama platilo oglas o projektima koje financira iz EU fondova i plana oporavka. No, uz električne autobuse i “tramvaje nove generacije”, na četiri bogato ilustrirane stranice nije bilo mjesta za autonomna vozila. O razlozima možemo samo nagađati: je li riječ samo o nedostatku dobre fotografije – jer “zagrebačke” robotaksije još nismo vidjeti – ili nečem drugom?

Šutnja kojom je Vlada obavila projekt za koji planiraju dati 179,5 milijuna eura stoga nužno generira ovakva i druga pitanja. Ovih dana, primjerice: jesmo li Mati Rimcu zbilja dali više od milijardu kuna javnog novca da po svijetu kupuje napredna tehnološka rješenja koja je razvio netko drugi? To je, naravno, vrlo pojednostavljeni rezime vijesti koju je prije nekoliko dana priopćila tvrtka Project 3 Mobility.

U tom pojednostavljenom pitanju Mate Rimac je najprepoznatljiviji, iako ne i jedini suvlasnik tvrtke koja razvija novi sustav za autonomnu vožnju. Više od milijardu kuna je, preračunato u staru valutu, iznos državne potpore koju je za projekt odobrila Europska komisija, ali koja još nije u cjelosti isplaćena. Napredno tehnološko rješenje, pak, pripada jednoj izraelskoj kompaniji.

Sustav izraelske tvrtke

Sredinom prošlog tjedna iz P3 Mobilityja objavili su suradnju s tvrtkom Mobileye čiji će sustav za autonomnu vožnju biti integriran u buduće vozilo. “P3 će u razvoju svoje usluge koristiti naprednu Mobileye tehnologiju za autonomna vozila – Mobileye Drive”, priopćili su, dodavši da će prve faze testiranja te tehnologije na zagrebačkim ulicama počinju ove godine.

Takva suradnja nije iznenađenje – u planu oporavka iz srpnja 2021. doslovno piše da P3 Mobility neće samostalno razvijati autonomni sustav vožnje, već će surađivati s tvrtkom koja je “među tri vodeće u svijetu u tom području”. To, međutim, znači i da se taj dio posla ne može financirati javnim novcem čiju je isplatu u svibnju prošle godine odobrila Europska komisija.

To ne plaća EU novac

Sustav izraelske tvrtke jedan je od potrebnih sustava za funkcioniranje budućeg vozila, kažu na naš upit iz P3 Mobilityja, dodajući da sustav autonomne vožnje “ne razvija P3 te on nije predmet projekta odobrenog od strane Europske komisije. To znači da razvoj Mobileyeva sustava za autonomnu vožnju neće biti financiran iz EU sredstava niti je to ikada bio plan”.

To je u skladu s ugovorom o dodjeli europskih sredstava, potpisanim na onoj svečanosti prije osam mjeseci koji, međutim, nije javan: na službenim Vladinim stranicama objavljen je dio dokumenata, među ostalim predložak ugovora i nekoliko standardnih priloga za EU projekte. Ali ne i cjelokupni materijal.

Dobili uvid u dokumente

No, riječ je o projektu izdašno sufinanciranom javnim novcem, dosad im je isplaćeno 89,7 milijuna eura (od planiranih 179,5 milijuna) što je Project 3 Mobility, kako smo nedavno pisali, poguralo na sam vrh ljestvice sto najvećih pojedinačnih dobitnika sredstava iz plana oporavka u Hrvatskoj. Ugovorna dokumentacija stoga evidentno ne smije biti tajna; zato smo od Ministarstva mora, prometa i infrastrukture tražili – i dobili – uvid u nju.

Preciznije, tražili smo ugovor u digitalnom ili papirnatom obliku. Iz resora ministra Butkovića – koji je, uime Vlade, supotpisao ugovor – omogućili su nam, u razumnom roku od desetak dana, uvid u dokumente, ali u prostorijama Ministarstva.

To je još jedna nelogičnost: tijelo javne vlasti (ministarstvo) dodjeluje javni novac (iz EU izvora, što ne mijenja suštinu), no dokument o uvjetima te dodjele ne može se dobiti, kopirati ili fotografirati. Unatoč tome što su, kako smo se sami uvjerili, (manji) dijelovi dokumentacije zacrnjeni jer se, tako su nam pojasnili, radi o osjetljivim informacijama vezanim uz istraživanje i razvoj.

Što sve piše u ugovoru?

U dokumentaciji su potvrđene neke otprije poznate činjenice. Državna potpora od 179,5 milijuna eura pokriva oko 45 posto ukupnih troškova projekta. No, u odluci Europske komisije iz svibnja 2023., kojoj je isplata potpore odobrena, predviđen je i mehanizam povrata sredstava – Bruxelles to traži ako projekt bude uspješan i generira dodatne prihode, dakle, komercijalno isplativ. Tvrtka će u tom slučaju morati državi vratiti dio ovih sredstava.

Razdoblje provedbe projekta je do kraja ožujka 2026. Kompanija može dobiti maksimalni predujam od 89,7 milijuna eura – što im je država već isplatila – a potom redovitim putem, kao što je uobičajeno za EU projekte, svaka tri mjeseca ispostavljati tzv. zahtjeve za nadoknadu sredstava (ZNS). Neprihvatljivi troškovi uključuju kupnju rabljene opreme, vozila, zemljišta, i tako dalje.

Sredstva za razvoj vozila

Projekt ima tri komponente, a samo se prva financira kroz NPOO: razvoj potpuno autonomne električne platforme vozila bez upravljača. Prema našim bilješkama temeljem uvida u dokumentaciju, predviđeno je da će razvoj vozila zahtjevati različite mehaničke, elektroničke i softverske komponente za koje se navodi da trenutno nisu dostupne na potrebnoj razini tehnološke zrelosti.

Nabava i razvoj komponenti podijeljena je u devet “paketa”, od karoserije i podvozja preko pogonskog sustava do sustava umjetne inteligencije unutar vozila. U jednom dijelu u razvoju sudjeluje zagrebački FER s kojim je sklopljen sporazum o partnerstvu. Dijelovi sporazuma o tome što točno radi fakultet bili su zacrnjeni.

‘Globalno jedinstveni’

Što se točno razvija – što je, dakle, u cijelom ovom projektu istraživanje i razvoj, da je zbog toga sufinanciran javnim novcem – jedno je od ključnih pitanja oko kojeg se već dvije godine u javnosti polemizira. Iz tvrtke kažu da iz temelja razvijaju “autonomno električno vozilo – od faze dizajna do inženjeringa i proizvodnje”. “Razvoj uključuje i potpuno novu platformu dediciranu isključivo za autonomnu vožnju, a koja je jedinstvena i na globalnoj razini”

Telegram je to pitanje nastojao razjasniti i u nekoliko dužih razgovora s ljudima upućenim u projekt. Ukratko rečeno, buduće vozilo imat će nekoliko tisuća komponenti, od kojih su, prema tim tumačenjima, tek oko 15 posto već postojeći dijelovi.

Ostatak mora biti razvijen tako da je sasvim prilagođen autonomnoj vožnji – potpuno bez vozača – koja, kažu naši sugovornici, ima drugačije karakteristike nego kada vozilom upravlja čovjek. Svaka komponenta, od kočnica nadalje, trebala bi biti prilagođena tim specifičnostima.

Kako Vlada komunicira

No, način na koji Vlada komunicira o ovom projektu dodatno pridonosi da se logična pitanja gomilaju. Na primjer, s tvrtkom su ministarstva mora i financija svojedobno potpisala sporazum o mosnom financiranju u iznosu od 150 milijuna kuna (u međuvremenu vraćenih) – da se “premosti” razdoblje do odobrenja iz Bruxellesa – ali je trajalo šest mjeseci dok nismo dobili uvid u taj sporazum. Mada je opet bila riječ o javnim sredstvima.

Tijekom ljeta prošle godine, pak, u Vladi su bili potpuno svjesni da razvoj robotaksija kasni. Ne samo da su bili probijeni indikativni rokovi iz plana oporavka – po njima su već trebali biti gotovi verifikacijski prototipovi i instalirana linija za serijsku proizvodnju, što se, kao što znamo, nije dogodilo – nego je Vlada morala s Komisijom dogovoriti odgodu jedne faze razvoja. Ali o tome nisu imali potrebu informirati javnost, ni prije, ni naknadno.

Telegram je to otkrio iščitavajući materijale sa sjednice Vlade krajem kolovoza, s koje su Banski dvori u Bruxelles poslali izmijenjeni plan oporavka. U dokumentu od oko 250 stranica, ta se odgoda spominje u dva pasusa pisana krajnje birokratskim jezikom – predlaže se “pomicanje razdoblja provedbe pokazatelja”. Tako Vlada komunicira probijanje rokova za “pionirski pothvat na europskom kontinentu”, kako je par mjeseci ranije opisivao premijer Plenković.

Novac privatnih investitora

Druge dvije komponente projekta, jednako bitne za funkcioniranje usluge, ne financiraju se javnim sredstvima – to je Centar mobilnosti, fizička zgrada koja će opsluživati robotaksije, te softverska platforma koja upravlja cijelom uslugom.

Javni novac, kako smo već napomenuli, pokriva oko 45 posto vrijednosti cijelog projekta, a tvrtka je nedavno objavila da su prikupili sto milijuna eura od privatnih ulagača. “Privatne investicije će do završetka projekta višestruko premašiti iznos odobrene EU potpore”, uvjereni su u P3 Mobility.

Čudna epizoda s natječajem

Centar mobilnosti, jedna od tih ključnih komponenti koje se ne financiraju kroz NPOO, trebao je biti sagrađen na gradskom zemljištu. Bilo je već poznato i idejno rješenje projekta, a oko gradnje se navodno i zatresla koalicija SDP-a i Možemo! u glavnom gradu; toliko je stvar djelovala ozbiljno i pred finalizacijom.

A onda je završilo iznenađujuće: na javnom natječaju za osnivanje i prijenos prava građenja na gradskom zemljištu, koji je raspisao Grad Zagreb, “nije zaprimljena niti jedna ponuda”, potvrdili su nam iz gradske uprave. Nije se javio nitko.

Nije se, dakle, javila niti tvrtka koja razvija robotaksije, da tamo izgradi terminal za njih. Ispalo je da lokacija nije najpogodnija, objasnili su lani za Deutsche Welle. Centar bi, koliko je poznato, na kraju trebao biti na privatnom zemljištu.

Konačno nešto opipljivo?

S obzirom na rokove za završetak projekta – ove nove, ne inicijalno planirane – radovi na terminalu morali bi se doista ubrzo zahuktati. To je jedna od opipljivih stvari koje bi javnost narednih mjeseci konačno trebala vidjeti u realizaciji ovog projekta. Uz to, i mapiranje ulica posebno opremljenim testnim vozilima, a onda, sredinom godine, i prezentaciju radnog prototipa vozila.

Krajnje je vrijeme, reći će skeptici. U protivnom će se gomilati logična pitanja koja će zahtjevati elaborirane odgovore.